Svako malo, prisjetim se pokojeg događaja koji me je trajno obilježio na putu izvođenja na selamet veličanstvenog projekta “Trilogije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi”.
Tako, prije više od dvije godine i kusur, kada smo našu promotivnu kampanju o temeljnoj nacionalnoj monografiji “Bosansko kraljevstvo – historija srednjovjekovne bosanske države” željeli iznijeti i van granica naše domovine, naivno vjerujući da će raznovrsna društvena elita dočekati ovu vijest na nogama uz osmijeh i širokoraširene ruke dobrodošlice, poslali smo putem pošte mailing sa brošurama i katalozima i svim najvažnijim informacijama o projektu na adrese od preko 250 džemata IZ u dijaspori. Kasnije ce se potvrditi savjeti i strahovi dobronamjernih da cemo ovom akcijom na kraju imati, ekonomskim terminom kazano, samo “sunk cost efekt”.
Da bi bili do kraja dosljedni i pošteni, od ove za nas radosne vijesti nismo poštedjeli ni druge vjerske zajednice u BiH niti ministarstva svih administrativnih nivoa, općine (bez obzira na entitet), škole, zajednice kulture, članove Predsjedništva i tako dalje i tako redom sve što hoda i puže zahvaljujući narodnim parama.
Nakon što se danima niko nije javljao iz dzemata IZ u dijaspori, a povodom upucenog mailinga, odlučili smo da okrenemo desetak brojeva koji su bili javni i dostupni i provjerimo iz prve ruke sta se desava. Ubrzo smo uspostavili komunikaciju sa svih deset uzorkovanih dzemata i svi su listom potvrdili da su dobili i da nisu zainteresovani. Da skratim priču, iako to ne navode kao razlog ljudi nemaju para i nema se šta dalje polemisati. Ipak, jedan je odgovor oslikao univerzalni katakter kojim bi se dale zakititi sve naše institucije. U parafraziranom obliku, receno nam je da su se u tom i tom dzematu okupili, da su uzeli nas katalog, brosuru, pismo i digitron?! (kalkulator) i da su tiraž pomnozili sa cijenom i došli do jednoglasnog arhimedovskog zaključka, jedinog za njih važnog, u uskličnom obliku: “UFF KOLIKO ĆETE VI ZARADITI?!!”
Poenta cijele priče je da životna praksa onih kojima smo povjerili da vode društvo i zemlju, nije ni na tragu principa i opredjeljenja za bolji život i bolje sutra koje se proklamira. Njihova arogancija, bahatost, lijenost i nezainteresiranost za sve osim zadržavanja pozicija i vlastitog statusa je u toj mjeri narasla i metastazirala da ova priča služi kao lakmus test za sve projekcije budućnosti koju nude.
Prema ovom mentalnom stanju moze se predvidjeti cak i cistoca ulica ili npr. proricati u kojem ce se stoljecu zavrsiti koridor V-C (WC) u 21. ili 22. stoljecu po Hidzri?!
Nepoznavanje geografije, botanike, historije, kulture, običaja, flore i faune, usmene tradicije, materijalne kulture svoje zemlje i odbacivanje istih van sfere institucionalnog interesovanja jamči propadanje i nazadak.
Novac je važan i jeste limitirajući faktor za mnoge, zato kroz naše postove otkrivamo mnogo više iz nasih izdanja od onog sto bi se moglo podvesti pod promociju i blize je edukaciji, jer svi nisu u stanju kupiti. Ali, bar su u stanju otici u najblizu biblioteku i posuditi knjigu na citanje. No, problem je sto biblioteka tu knjigu nema niti je zeli. I sta onda?!
Zahvaljujući nekoliko hiljada pojedinaca koji nose “teret” kulture i koji čitaju i kupuju knjige, BH izdavaštvo uspijeva preživjeti. Iako je svugdje u svijetu lako dokaziva pozitivna korelacija između čitanja, kao demonstracije znatiželje i napretka svakog pojedinca, u ovom primjeru “nismo zainteresirani” ogleda se ne nasa propustena prilika za prodajom, vec propustena prilika za progresom onoga kom je adresirana poruka.
Ludo se radujuci boljim vremenima nadamo se da ce kulturnohistorijski spomenik u knjiznom formatu “Bosansko kraljevstvo”, koji su izradili italijanski majstori i Guinnisovi rekorderi i isti oni majstori koji su izradili medalje za OI u Rio de Janeiro u Brazilu, zasluziti dostojanstvenu paznju medija i kakvo-takvo drustveno priznanje.
M.M.
