Jedne svibanjske večeri Addie odlazi u posjet Louisu i na njegovo zaprepaštenje predlaže mu da ponekad spava s njom, bez seksa, zbog potrebe za ljudskom bliskošću – da leže jedno uz drugo u mraku i naprosto razgovaraju.

Kao i Harufovi prethodni romani, i njegov posljednji, posthumno objavljen roman Naše duše u noći smješten je u istočni Colorado, u izmišljeni gradić Holt, konzervativan i religiozan, gdje svatko svakoga poznaje, koji su promatrači izvana skloni otpisati kao uskogrudan i nazadan.

No Holt je nastanjen uglavnom radišnim, pristojnim, čestitim i nepretencioznim ljudima. Toj kategoriji pripadaju i glavni junaci Harufova romana – sedamdesetogodišnjakinja Addie Moore i njezin vršnjak Louis Waters.

„Pisati o svakodnevnom životu teška je zadaća. Potrebna je hrabrost da bi se pokušalo prikazati živote toliko obične da nisu čak ni osobito nesretni. Stoga se sreća – ne seksualno zadovoljenje, ne ispunjenje poslovnih ambicija, ne ekstaza, niti blaženstvo, nego svakodnevna sreća – praktički više ne pojavljuje u književnosti.

To je možda zato što joj ne vjerujemo, što je smatramo sentimentalnošću, zamjenjujući autentičan osjećaj lažnim. Da bi zvučao istinito, i najskromniji oblik ispunjenja i zadovoljstva mora biti opisan sa sviješću o ljudskoj manjkavosti i okrutnosti i mogućnosti bolesti, propasti i smrti. Jedna kriva, lažna riječ može sve učiniti nevjerodostojnim i lažnim. Ne čini mi se da u ovom romanu Kenta Harufa postoji ijedna lažna riječ.“