JA

PRSTEN BOSANSKOG KNEZA Na lokalitetu Brdanjak, u Zabrđu kod današnje Lepenice, u općini Kiseljak, nalazi se nekropola na kojoj je pokopan veliki knez bosanski Radoje Radosalić Pribinić. Na nekropoli se prije četrdesetak godina nalazilo 17 stećaka u okviru katoličkog groblja nastalog znatno kasnije, zbog čega je određeni broj spomenika stradao. Danas ih je moguće evidentirati tek 14. Krajem 50-ih godina prošlog stoljeća nestalo je još 16 stećaka koji su se nalazili izvan groblja, oko lokalnog puta koji vodi za Toplicu. Nažalost, ovo je još jedan primjer toga da su stećci u velikoj mjeri ugroženi i izloženi rapidnom nestanku. Unutar same nekropole od ostalih stećaka je izdvojena skupina od četiri sljemenjaka poredana u nizu jedan do drugog. Prvi među njima je visoki sljemenjak s postoljem izuzetno lijepo i proporcionalno oblikovan. Odmah pored njega nalazi se jedinstveni visoki sljemenjak s postoljem, danas djelimično oštećen. Sve ivice spomenika su ojačane ili običnom ili tordiranom vrpcom, a na sastavu sljemena nalazile su se, danas odbijene, tri jabuke. Na sljemenima se nalazi vrpcom spuštena po jedna reljefno izvedena rozeta. Na zapadnoj čeonoj strani spomenika nalazi se reljefni prikaz grba velikaške porodice Pribinić. Heraldička predstava je okružena valovitom linijom na kojoj iz udubljenih prijeloma izlaze po tri listića. U sredini je prikazan, okrenut nalijevo, vuk koji ima rastvorena usta s naglašenim zubima i snažno isplaženim dugačkim jezikom. Prednje noge su mu snažne i ispružene. Ispod gornjeg dijela tijela vuka je „jastučić“ predstavljen tordiranom vrpcom, a ispod njega je dio kacige ili dio grba s plaštom čiji je kraj kitnjast i izvijen nagore. Iznad grba se nalazi natpis Se zlamenije kneza, koji se nastavlja na južnoj bočnoj strani i u potpunosti glasi: Se zlamenie kneza – Radoe velikoga kneza bosanskoga, a postavi sin negoj knez Radič z božiom pomoćju i svoih viernih a sinom ni sd(rug) om inom pomoćiju nego sam on. Iz natpisa, koji je ukrašen još i dvjema rozetama, može se iščitati da je ispod ovog velikog stećka sahranjen veliki knez bosanski Radoje. Stećak mu podiže njegov sin Radič uz Božiju i pomoć svojih vjernih sluga i prijatelja. Radoje Radosalić je na početku bio župan, a kasnije je napredovao u rang velikog kneza bosanskog. Javlja se na šest povelja od 1392. do 1408. godine. Pripada velikaškom rodu Pribinića, odnosno sin je župana Radoslava Pribinića. Osim njega, u prvu generaciju ovog roda ubrajaju se i župan Brajko i knez Vukota. Sin kneza Radoja bio je knez Radič Radojević, koji je najvjerovatnije umro između 1420. i 1426. godine. Poznat je još njegov sin Dragić Radičević, koji se javlja na jednoj povelji kralja Tvrtka II iz 1426. godine. Pribinići su očigledno bili nosioci nasljedne županske i kneževske vlasti. O njihovom istaknutom položaju govori i činjenica da je prsten pečatnjak s grbom Pribinića pronađen u grobnici u krunidbenoj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milima kod Visokog, u kojoj je bio sahranjen i bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Teško je reći koji od Pribinića je pokopan u Milima. Prema određenim pretpostavkama, možda je riječ o županu Brajku. Nažalost, stećak je u dobroj mjeri oštećen. Posebno sa zapadne čeone i sjeverne bočne strane. Moguće je da su manja oštećenja nastala i kad je između dva svjetska rata visočki advokat Vinko Mikolji kopao ispod stećka. Inače, grobnica je i ranije bila otvarana te su navodno pronađeni ostaci „srmali čohe“, odnosno brokatnog platna. Sam Mikolji je pronašao prsten koji je sa sobom ponio prilikom preseljenja u Zagreb. Od njegovih nasljednika 1951. godine Narodni muzej iz Beograda kupio je tri prstena. Nakon toga prsten iz Zabrđa je dugo godina bio u potpunosti zaboravljen. Jedna tek slučajna zabilješka Marian Wenzel bila je dovoljna autoru ovih redova da konačno otkrije koji prsten pripada velikom knezu Radoju. Riječ je o prstenu s inventarnim brojem 2170. Radi se o masivnom srebrenom prstenu pečatnjaku izrađenom tehnikom livenja. Na pločici prstena je heraldička predstava grba identična onoj sa stećka: u donjem dijelu je kaciga s čelenkom, iznad koje je glava vuka s raširenim čeljustima, okrenuta nalijevo, kao na stećku. Oko grba ide oštećen natpis, koji možda glasi prstn mrd... Na bogato ukrašenoj karici se također nalazi znatno oštećen natpis na latinskom, koji bi mogao glasiti: Ave mani toracia, što u prijevodu znači: Zdravo, ukrasu ruke. Na ovaj način konačno je riješeno pitanje prstena kneza Radoja Radosalića. Ovo je jedan od rijetkih prstenova koji se može direktno vezati za određenog člana srednjovjekovnog bosanskog plemstva, pa prema tome i jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih bosanskih prstenova.   (Stećkopedija – Kameno blago stare bosanske države, Edin Bujak, Mladinska knjiga Sarajevo 2018.)