(Narodne predaje o stećcima)
Odlomak iz temeljne nacionalne monografije STEĆKOPEDIJA – Kameno blago stare bosanske države, Edin Bujak, Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet UNSA)
U usmenoj tradiciji posebno mjesto zauzimaju različita kazivanja o značajnijim historijskim ličnostima. Ovakve predaje su zbog toga posebne jer svaka od njih sadrži dio historijske istine. U njima se govori o vladarima, velikašima, ratnicima ili značajnijim ljudima određenog kraja po bilo kojoj osnovi. Kako se nekolicina stećaka veže uz određene historijske ili epske ličnosti, tako su se oko njih ispreplele slikovite priče i legende.
Na prvom mjestu treba navesti predaju o nekropoli poznatoj pod nazivom “Kraljev grob kod Jajca” na kojoj je navodno sahranjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević koga su Osmanlije pogubile 1463. godine. Njegova sudbina, tužna sama po sebi, bila je plodno tlo u narodnom sjećanju za razvoj priča o događajima koji su obilježili njegove posljednje trenutke.
Nakon što je zarobljen u Ključu, bosanski kralj je pogubljen u Jajcu. Tu mu je izrečena i izvršena smrtna kazna. Sultan je htio da kralj pati ne samo na ovom, nego i na onom svijetu pa je naredio odredu janjičara da ga sahrane na mjestu koje se uvijek iz Jajca vidi, ali sa njega se samo Jajce ne vidi. Kralj ni u smrti nije smio vidjeti svoj grad. Neke predaje spominju da je kralj bio živ oderan, privezan na kolac i postavljen na nišan egzekutorima. Osim toga, tijelo mrtvog kralja sahranjivano je uz udaranje u bubanj koji je napravljen od njegove kože. Nad grobom mu je podignut prost stećak bez ikakvog ukrasa. Izvorne predaje o ovim događajima su zabilježene još krajem XIX stoljeća.
Slikovite su po svome sadržaju te ih prenosimo u potpunosti onako kako ih je zabilježio svestrani Ćiro Truhelka: „Pučko predavanje kaže da je car sebi kralja domamio i živa na mješinu zajedno sa njegovim stricem Radivojem sadro, a plemstvo sasjekao i u Vrbas bacio. Kad su ga krvnici upitali hoće li ga, kao i druge pogubljene u Vrbas baciti, car je odgovorio: „Ne, on je okrunjena glava i ne mora se sa ostalima miješati. Nego ga zakopajte blizu Jajca grada, ali da mu se grobnica ne vidi iz grada.“ Turci ga odnesu više Kozluka u Smrik, pa sa znakom zastave upitaju cara hoće li ga ondje zakopati. Car im drugim znakom odgovori neka ga zakopaju, što oni i učiniše. Od tog vremena pa sve do danas pučanstvo jajačko, bez razlike vjere, taj grob zove Kraljev grob. Kraljeva se grobnica na tom mjestu i danas vidi, a kraj nje su druge dvije grobnice, za koje narod pripovijeda da su dva najvjernija kraljeva generala. Doskora, nad kraljevom grobnicom bio je veliki stećak, no ga je Turčin Žuna odvaljao i u zid svoje njive stavio. Vele očevici da je na tom stećku urezan grb i kruna.“
Kuća dobrih priča
