BOJANKA POD OPSADOM

Bojanka pod opsadom donosi potresnu, ali i toplu priču o desetogodišnjem dječaku Alemu koji odrasta u Sarajevu dok granate svakodnevno paraju nebo nad njegovim gradom. U svijetu u kojem nestaje struje, hrane i sigurnosti, Alem uporno čuva ono jedino što mu rat ne može oduzeti — maštu. Ona postaje njegov štit, njegov bijeg, tiha pobuna protiv tame koja prijeti da proguta djetinjstvo.

Kroz Alemove oči vidimo lice opsade koje odrasli ponekad i ne primijete: tihe strahove, naglo odrastanje, pitanja koja su preteška za dječiju dušu. Ali vidimo i nešto drugo — snagu porodice, komšija, učiteljica, ljudi koji dijele posljednji komad hljeba, posljednju svijeću, posljednju kap dobrote. U njemu, uprkos svemu, i dalje postoji sunce.

Alemova priča postaje svjedočanstvo o tome šta znači biti dijete u ratu: izgubiti bezbrižnost, ali ne i ljudskost; naučiti strah, ali ne zaboraviti nadu. Bojanka pod opsadom podsjeća da i u najcrnjem vremenu postoji svjetlo — u malim ljudima, u malim gestama i u jednoj dječijoj bojici koja uporno odbija da se slomi.

Knjiga funkcioniše kao lična mapa preživljavanja, mjesto gdje obične boje postaju psihološki prostor otpora. Crvena više nije samo boja krvi ili metka, već topline doma; plava nije hladnoća nego nada, nebo koje čeka da se otvori; žuta je svjetlo koje ostaje čak i kad nestane struje.

Dok autorica govori o svakodnevici pod opsadom — o sirenama, granatama, nestašicama, ali i o humoru, prkosu i malim pobjedama — ona stalno vraća čitaoca na pitanje: kako sačuvati boju tamo gdje sve postaje sivo?

Knjiga je istovremeno memoar, umjetnički testament, psihološki zapis i posveta svima koji su preživjeli, ali i svima koji nisu. Ono što je čini posebnom jeste činjenica da nije napisana da bi tugovala, nego da bi svjedočila otpornosti ljudskog duha — onoj vrsti otpornosti koja se rađa samo kada dijete nauči obojiti mrak da bi u njemu moglo živjeti.