U svom djelu „Povijesni spomenici Kreševa“ (1955.) fra Augustin Kristić zapisa:

Danas kada prođoše decenije godina i kada ne učiniše to ni naši povjesničari niti pozvane naučne institucije, te kada i molok »vrijeme« uništi većinu tih »stećaka«, žalim da ih barem ne pobroja. Da se barem malo odužim kulturnoj vrijednosti povijesti, pobrojat ću bar mjesta koja sam vidio i razgledao.

Kako tada, tako nekako stvari „stoje” i sada – ali i dan danas stoje i postoje stećci za koje se Augustin brinuo! Pomaka naravno ima, ne treba dušu griješiti, iako sporo, stvari se ipak kreću! Dobro urađen posao na popisu stećaka općine Hadžići, najbolji je primjer za to. E da bi se još malo bolje kretale, ja sam u više navrata, posjetio nekropolu stećaka na lokalitetu Bare u selu Gunjani, općina Kreševo, izvršio pregled terena, brojanje, mjerenje i kratke opise stećaka, izradio šemu njihovog približnog položaja, te napravio par fotografija. Nek’ ostane pobrojano i zapisano (kako Augustin reče)! Prema uvidu na licu mjesta, do danas se ovdje sačuvalo oko18 stećaka; utisak je, da bi se ozbiljnijim pregledom i otkopavanjem mogao pronaći još koji.

Selo Gunjani udaljeno je 4,8 km, jugoistočno od Kreševa. Na samom ulazu u selo, lijevo od mostića koji preko Crne rijeke vodi do nekropole, nalazi se aktivno mjesno muslimansko groblje. Interesantno je da je lokalnim putevima podijeljeno na tri parcele, u kojima se možda nalazi i nekoliko starih nišana iz prelaznog perioda, što bi jasno ukazivalo na kontinuitet ukopavanja na ovom prostoru. Preko pomenutog mostića, makadamskim puteljkom dugim 100-tinjak metara, stiže se do šireg rejona Luke, ili Gunjanskog dola: tu, na omanjem brijegu zvanom Bare, razastrti su stećci… Oronuli su, oštećeni, utonuli i obrasli mahovinom, sitnim rastinjem i šumom. Pretežna orijentacija je I-Z. Nekoliko stećaka je najvjerovatnije pomjereno, ili ,,iskliznulo”, usljed erozije tla. Stećci su u lošem stanju i potrebna je hitna zaštita. Nemaju ukrasa.

Nekropola nije evidentirana u dosadašnjim relevantnim izvorima: u Bešlagićevom Kataloško topografskom pregledu, Arheološkom leksikonu BiH, ali ni u evidencijama Federalnog zavoda za zaštitu spomenika i Kantonalnog zavoda za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu kulturno-historijskog/povijesnog nasljeđa SBK. Nije mi poznato da li je neko detaljnije obradio ovu nekropolu posljednjih godina, eventualno u okvirima popisa stećaka općine Kreševo ili drugih aktivnosti. Nekropolu u svojim djelima pominju Augustin Kristić, 1955. i Vladimir Dambović, 1977. godine.

Od Adila Hormana sam saznao da je parcela na kojoj se nalaze stećci sada vlasništvo Huseina Hujića, iz Sarajeva. Adil mi je kratko ispričao: „Stari su spominjali Grke, da je padao snijeg sedam godina…” „Pasja glava bila dukat, bila glad”, govorio je moj amidža.” „A kada je Hujić kopao za temelje, naišao je na ljudsku kost, potkoljenicu,  koja je bila sadašnjim ljudima do pasa.” Dakle, parcelu 3795 (Bare), na kojoj se nalazi najveći broj ovih stećaka, kupio je početkom 80-ih godina od Omera Hormana Husein Hujić, nekada veoma cijenjeni novinar, danas pronalazač i generalni sekretar Asocijacije inovatora BiH (AIBIH), a od 2010. godine i generalni direktor Svjetske federacije inovatorskih organizacija (IFIA). Namjera mu je bila da izgradi vikendicu. Hujić je i započeo gradnju, izgrađen je drveni pomoćni objekt (razrušen tokom rata), iskopani su temelji, a i danas se na parceli nalazi gomila starih šljakobetonskih blokova svojevremeno pripremljenih za zidove. Desio se rat, prošlo je puno vremena, a Hujić svoju vikendicu nikada nije izgradio.  U namjeri da lokalitet istražim, pozvao sam vlasnika Hujića i tražio odobrenje za pregled parcele i minimalna, nužna kopanja oko stećaka, u svrhu mjerenja njihovih dimenzija. Nije imao ništa protiv, naprotiv, rekao je da mu je drago da se neko zanima za lokalitet i usput ispričao: ,,Prilikom iskopa za temelje vikendice pronašao sam ljudske kosti, a između ostalog i jednu ljudsku lobanju. Lobanju sam odnio u moj podrum u Sarajevu, u namjeri da je predam u Zemaljski muzej ili neku drugu instituciju, radi ispitivanja. U međuvremenu počeo je rat, pa je lobanja cijelo vrijeme ostala u podrumu, a namjeru da je predam nikada nisam stigao realizovati. Poslije rata, negdje 95. ili 96. godine, neka su djeca provalila u podrum i odnijela lobanju… Nije mi bilo prijatno kada mi je policija zakucala na vrata, odvezla me u stanicu i ispitivala! Danas bi mi bilo drago kada bi neko istražio šta se desilo sa lobanjom, da li je još „u životu“, da li se možda već nalazi tamo gdje sam je želio pohraniti, u nekoj od nadležnih ustanova… U blizini parcele postoji izvor zvani „Pitnjak”, pitka voda. Ja sam vodu nosio na analizu i radi se o dobroj i zdravoj vodi.” Hujić mi još reče da parcelu namjerava prodati.

 

Nekropola zauzima parcele: 3788–Luka (2 stećka); 3793–Petnjak (2 stećka); 3795–Bare (13 stećaka) i 3996–put Gunjani (1 stećak).  Na nekropoli sam zabilježio i nekoliko kamenih fragmenata koji mogu biti predmet naknadne analize: a) kameni fragment 60/35/20, amorfan, vjerovatno obični kamen; b) kameni fragment 105/70/10, amorfan, vjerovatno obični kamen; c) kameni fragment 70/50/10, amorfan, vjerovatno obični kamen; d) kameni fragment 60/40/35, amorfan, vjerovatno obični kamen; e) kameni fragmenti 66/40/30; 70/30/50, možda dijelovi stećka (?); f)  kameni fragment, amorfan, vjerovatno obični kamen; g) kameni fragment – vidi se ćošak obrađenog kamena 50/50/40, najvjerovatnije stećak ili ulomak stećka (?). Napomena: U konačnoj obradi, kameni fragment g), evidentirao sam kao stećak br. 18, ali je ovo  potrebno dodatno provjeriti.

Izvještaj može biti iskorišten za novi popis stećaka Bosne i Hercegovine.

 

Odlomak iz rada Nekropola stećaka Bare u Gunjanima, Derviš Jasika