Biografije

Kruh anđela “Bog šapće kroz nabor tapeta”, piše Patti Smith u ovim nezaboravnim memoarima. Djetinjstvo u godinama nakon Drugog svjetskog rata odvija se u stambenim zgradama određenim za rušenje, prostoru koji nas uvodi u svijet dječje mašte. Patti Smith kao vođa svoje odane i privržene obiteljske vojske nanosi poraze nasilnicima, komunicira s kraljem kornjača i traga za posvećenim srebrnim novčićima. Kruh anđela njezino je dosad najintimnije sjećanje i vodi nas kroz autoričine tinejdžerske godine u kojima se pomaljaju prvi proplamsaji trajnih umjetničkih sklonosti i ljubavi. Kad se okuša u pisanju poezije pa potom tekstova za pjesme, uzori su joj Arthur Rimbaud i Bob Dylan. Oba autorska pristupa naposljetku se stapaju u njezinim legendarnim snimkama kao što su Horses, Wave i Easter. Patti potom svemu tome okrene leđa kako bi se udala za svoju veliku ljubav, Freda “Sonica” Smitha, uz kojeg gradi život pun privrženosti i pustolovina, na kanalu u gradu St. Clair Shores u Michiganu. Tu je uredila vlastitu sobu, gdje u zoru piše za niskim stolićem, uz perzijsku šalicu, tintarnicu i pero. Par večeri provodi u nasukanoj lađi, u kojoj proučavaju pomorske karte i crtaju zemljovide novih pustolovina dok osnivaju vlastitu obitelj. Život joj je dalje obilježio niz teških gubitaka. Žalost i zahvalnost isprepliću se u godinama u kojima podiže djecu, gradi novi život i na kraju ponovno počinje pisati – što se kao jedina trajna crta proteže životom obilježenim potragom za umjetničkom slobodom i snagom mašte, kako bi se obično preoblikovalo u čarobno, a bol u nadu. Na završnim stranicama pratimo Patti Smith na povratničkoj turneji u kojoj obilazi svijet kako bi komunicirala s vlastitim bićem, ženu koja živi da bi pisala i piše da može živjeti. “Opsežna pripovijest od kolijevke do zrele dobi koja prati životna iskustva Patti Smith tijekom osam desetljeća. Jedan od zadivljujućih aspekata Kruha anđela jest… njegova svježina, s dugim odlomcima o temama o kojima je Patti Smith dosad rijetko pisala ili ih javno spominjala.” The New York Times Book Review “Pjevni spisateljski glas Patti Smith isijava iz nastavka punog iznenađujućeg razotkrivanja… koji bi se mogao opisati i kao prethodnik i kao nastavak knjige Tek djeca, u rasponu od teškog djetinjstva do nedavne sadašnjosti, u kojoj iznenađujući obrat priču vraća književnom začetku… posve očarava, tako da će čitatelj puno toga o umjetnici doznati kako iz njezina stila, tako i iz samih priča o njezinu životu.” The Guardian “U čitavom svojem književnom opusu Patti Smith se u Kruhu anđela dosad najviše približila pravoj autobiografiji… u žarištu autoričina zanimanja ovaj je put njezin put od djetinjstva u radničkoj obitelji koje je proživjela u Pennsylvaniji i Južnom Jerseyju do ulaska u karijeru izvođačice s diskografskim renomeom – koju onda stavlja na led tijekom braka i ponovno oživljava u godinama udovištva… Kreće se između elegije i angažiranog teksta.” NPR “Nudi neka od dosad najintimnijih sjećanja dobitnice nagrade National Book Award – koja su podjednako oslikana širokim potezima kao što su ključna za razumijevanje žene iza svih tih nagrada.” The Hollywood Reporter “Kruh anđela u prvi plan iznosi niz romantično propalih mjesta koja su Patti Smith iznimno važna. Čita se u jednom dahu… Volimo je zbog njezine aure grube autentičnosti, neiskvarenosti, njezina proročanskog stila i povremenog režanja.” The Washington Post “Fantastično štivo – portret umjetnice koja se našla u srcu kontrakulturne scene New Yorka sedamdesetih godina 20. stoljeća. Patti Smith karakteristično živo opisuje svoje odrastanje. Ali iz ove knjige najviše isijava kako je svoju umjetničku strast razvila već od vrlo malih nogu.” BBC

Mudrost iz iznimnoga života 109-godišnjaka. Zbirka recepata i uputa koje „otporni ljudi“ trebaju slijediti ako žele uspješno živjeti i preživjeti u nesigurnim i nepredvidivim vremenima. Moram preporučiti ovu knjigu, u njoj ima povijesti, mudrosti, zdravoga razuma i smijeha u izobilju. Tom Hanks Izuzetno. Von Drehle je dao svojoj, a i svoj djeci i ljudima upute za ispunjen život. Forbes Knjiga o Charlieju Odlučio sam svojoj djeci napisati knjigu koja će im otkriti tajne života usred oluje. Kad sam shvatio da je to moja dužnost kao njihova oca, postao sam spreman otići na kraj svijeta u potrazi za istinskom pričom. No kad sam jednoga užarenog kolovoškog jutra podigao pogled s kolnog prilaza našoj kući i spazio čovjeka s druge strane ceste, znao sam da to neće biti potrebno jer taj čovjek – jest moja priča. U ovoj je zanimljivoj i pitko napisanoj knjizi, koja se može čitati i kao roman i kao biografija, ispripovijedana je životna priča Charlieja Whitea, liječnika anesteziologa koji je poživio 109 godina. Rodio se 1905. i svjedočio je golemim civilizacijskim i društvenim promjenama. Neke je od njih prihvatio, a nekima je bio i aktivni nositelj. Bio je svjedok i mjerilo revolucionarnih promjena i njihovih posljedica. Renomirani američki novinar i publicist David Von Drehle u Charliejevoj biografiji pokušava detektirati, opisati i protumačiti koje su to vještine i sposobnosti potrebne za preživljavanje i prilagodbu. Charlie je usprkos tragičnim smrtima oca i majke, skromnu životu u djetinjstvu i mladosti, ali pun energije, znatiželje, uspješno prolazio kroz život – radio je puno, širio vedrinu i optimizam, otkrivao i riskirao, uživao u nepredvidivom, a istovremeno je stalno stvarao i čvrsto stajao na zemlji. Von Drehle je fasciniran Charliejem kojeg je slučajno upoznao, kao svog susjeda. Njegov život opisuje kao zbirku recepata i uputa koje „otporni ljudi“ trebaju slijediti ako žele uspješno živjeti i preživjeti u nesigurnim i nepredvidivim vremenima. Detaljno ispripovijedana priča o životu Charlieja Whitea te osobito njegov pogled izbliza na revolucionarne promjene u medicini, fascinantna je i dojmljiva. Publishers Weekly O autoru David Von Drehle jedan je od najcjenjenijih američkih novinara, kolumnist The Washington Posta, nagrađivani autor, suradnik više časopisa te pisac nekoliko knjiga. Živi u predgrađu Kansas Cityja sa suprugom, novinarkom Karen Ball, i njihovo četvero djece.

U raskoraku između privatnog i javnog Svijet rimskog cara filozofa Marka Aurelija (121-180.) obilježili su istodobno teški politički izazovi i stoička filozofija u kojoj je nalazio osobni moralni kompas i utočište. Marko Aurelije nastojao je pomiriti svoje filozofske i moralne vrijednosti s političkim pritiscima Rimskog carstva koje je u 2. stoljeću bilo na svojem vrhuncu. Biografija Donalda Robertsona, kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta i stručnjaka za stoicizam, uzima u obzir povijesne činjenice, ali istražuje i psihološki profil cara koji unatoč teškoćama u Carstvu – ratovima, kugi, političkim previranjima, praznoj riznici – nikad nije izgubio podršku naroda i senata. Kroz stoičku prizmu dobivamo uvid u njegove stavove prema ropstvu, odnosu prema zarobljenicima, ženama, kršćanima, ulogu stoicizma u njegovu odgovoru na prijetnju građanskog rata, i konačno tešku odluku da imenuje sina Komoda za svog nasljednika. Ova moderna biografija istražuje njegov bliski odnos s majkom Domicijom Lucilom koja ga je u njega usadila ljubav prema grčkoj filozofi, prvim i najutjecajnijim učiteljima, stoicima, carom Hadrijanom i drugim istaknutim povijesnim ličnostima burnog 2. stoljeća. Robertson se oslanja na više važnih povijesnih izvora kao što je Historia Augusta, no uranja i u Aurelijeva pisma i njegov najpoznatiji zapis Meditacije, kako bi rasvijetlio njegov karakter, vrijednosti i motive i vjerno nam predočio kako je tekao njegov unutarnji, osobni put filozofa usporedo s njegovom vladavinom najmoćnijim carstvom u povijesti zapadne civilizacije. Obavezno štivo za svakog poštovatelja stoicizma. UPOZNAJ AUTORA Donald J. Robertson je kognitivno-bihevioralni psihoterapeut, instruktor i pisac. Rođen je u Škotskoj, a nakon godina života i rada u Engleskoj seli se u Kanadu gdje danas živi, piše i razvija online tečajeve. Stoicizam istražuje i primjenjuje u svojoj praksi već dulje od dvadeset godina te je jedan od osnivača neprofitne organizacije Modern Stoicism (Moderni stoicizam). Njegova terapijska praksa specijalizirana je za pomoć klijentima koji pate od društvene anksioznosti i problema sa samopouzdanjem. Autor je sedam knjiga i niza članaka o filozofiji, psihoterapiji i uvježbavanju psiholoških vještina, među kojima je i na hrvatski prevedena uspješnica Kako razmišlja car filozof: Životne vrijednosti Marka Aurelija.

Najpreporučivanija knjiga po izboru knjižara Delfi lanca. „Semper idem je prvo remek-delo XXI veka u srpskoj književnosti.“ Teofil Pančić Premda za života poznat prevashodno kao dramaturg i scenarista (Nebeski odred, Haleluja, Viktorija, Traganje po pepelu, Ravangrad 1900, Valter brani Sarajevo i dr.), Lebović je pisao i novele i objavljivao ih u časopisima 60-ih i 70-ih godina XX veka. Ipak, opus magnum Đorđa Lebovića, po jedinstvenoj oceni kritike, predstavlja upravo ovo njegovo testamentarno delo, roman-hronika o detinjstvu u Kraljevini Jugoslaviji uoči II svetskog rata, koja je i zbog osobenog piščevog stila i originalnog postupka, kao i zbog teme i njene književne transpozicije, prepoznata kao kanonsko delo savremene srpske književnosti. Ispričan iz perspektive dečaka koji posmatra približavanje „Velikog Sunovrata“ – širenja nacizma u svojoj okolini koliko i u Evropi – pisac je u vidu imao paralelu između ondašnjeg ludila i rata koji je u Jugoslaviji buknuo 90-ih godina prošlog veka. U ratu je izgubio četrdeset članova svoje porodice a sam, kao četrnaestogodišnjak, prošao pakao Aušvica. „Knjige ne bi bilo da se opet nisam našao u vrtlogu velikog Zla koje sam dobro upoznao pedeset godina ranije“, priznaće pisac u jednom razgovoru pred kraj života. „Fantastična hronika jednog detinjstva... Do sada u našoj literaturi nije bilo tematski i senzibilitetski srodne knjige koju biste se usudili staviti u istu rečenicu s Porodičnim cirkusom Danila Kiša.“ Teofil Pančić „Semper idem je knjiga o detinjstvu, koja se može čitati kao porodični roman ali i kao memoarski spis par ekselans, kojim se Đorđe Lebović, posthumno, predstavio kao veliki majstor moderne realističke proze.“ Vasa Pavković „Lebović, Kiš, Pekić, Kovač i danas predstavljaju nedosegnuti vrh srpske i nekadašnje jugoslovenske književnosti.“ Filip David Snimak sa promocije knjige, održane 17. marta 2017. u Delfi Caféu u SKC-u:

„Postoje priče koje Đuro prepričava samo bliskim prijateljima, priče o ludim žurkama u Sarajevu osamdesetih, o bliskim susretima sa smrću kojoj je jedva pobegao, o druženju sa slavnim ličnostima... Te priče su ispričane u ovoj knjizi. Mnoge od njih nikada nisu objavljivane, niti pominjane u intervjuima. Čitanje ove knjige pruža osećaj da sedite sa Đurom u njegovom dvorištu, sa otvorenom flašom vina i ćaskate kao stari prijatelji. Đuro plače i smeje se pričajući ove priče, i siguran sam da ćete i vi biti podjednako dirnuti. Nisu sve slavne ličnosti rade da podele svoj privatni život kao Đuro. Knjiga će vam pomoći da ga upoznate onakvog kakav zaista jeste: trodimenzionalna, kompleksna, otkačena, ponekad čudna, uvek simpatična, kreativna, duhovita i generalno zabavna osoba. Upoznajte mog dragog prijatelja...“ Dr Noa Černi, profesor i bestseler pisac

„Mnoge događaje iz jedne privatne istorije posmatramo u „drugoj verziji“, međutim, Bekim Fehmiu se kloni bilo kakve političke arbitraže. Vrednost ove knjige jeste pre svega u tonu, u veštom preplitanju privatne istorije jednog Albanca s događajima koji predstavljaju zvaničnu istoriju, a koja, razume se, ima ograničen rok trajanja. Kao u Singerovim pričama i romanima, u kojima čitalac prateći pripovedanje otkriva svet jevrejske zajednice, svejedno da li je u Istočnoj Evropi ili Americi, tako i u ovoj Fehmiuovoj knjizi on ima autentičnu sliku jednog sveta koji je srpskom čitaocu, iako sasvim blizu, zapravo veoma daleko.“ – Dragan Velikić „Stilistički blistavo, uz iznimno ekonomiziranje riječima, koje čitatelj gotovo da doživi kao dug mentalitetu, Fehmiu niže slike albanskog obiteljskog amarkorda kroz dvadeseto stoljeće… Njegovi su, istina, bili obrazovani i razmjerno bogati, pa im priča ne može biti reprezentativna, ali su istovremeno ostajali određeni lokalnom tradicijom, o kojoj mi, kao ni svi naši nacionalisti, ne znamo baš ništa.“ – Miljenko Jergović „Bekim Fehmiu napisao je „svoje stoljeće“, iako ono, za razliku od stoljeća Gintera Grasa, obuhvaća „samo“ spomenutih dvadeset godina. Mnogo toga ima u ta dva desetljeća, mnogo onoga što će doći naslućuje se… Antologijske stranice…“ – Daša Drndić

„Prva knjiga Bekima Fehmiua Blistavo i strašno fascinirala je pričom o odrastanju u porodičnom miljeu, u okolnostima siromaštva ali i čestitosti jednog nama malo poznatog sveta. U drugom delu memoara Blistavo i strašno to je priča o vrtoglavom uspehu, o takozvanom visokom društvu u kom se obrće ogroman novac, gde je film velikim delom i veliki biznis. Bekim opisuje detaljno taj i takav svet, svet izokrenutog morala i drugačijih vrednosti, koji, uprkos svim iskušenjima, nije mogao da promeni njegovu osnovnu prirodu, da uništi ono što je svojim porodičnim vaspitanjem stekao.“ – Filip David „Blistavo i strašno je, i u prvom i u drugom dijelu, nešto drukčije i različito od svega što naš čopor, naš rod i narod obično jest. Osamljenička knjiga, u najplemenitijem smislu riječi. U prvom dijelu svoga životnog memoara Bekim Fehmiu Srbima i ostalim južnim Slavenima rastvara kapiju jedne kosovske albanske avlije i vrata svoga porodičnog doma, i pokazuje nam, kao nitko dosad, što je u našem svijetu značilo biti Albanac. U drugom dijelu on rastvara Beograd i Jugoslaviju, pišući o svojoj zvjezdanoj karijeri i o životu jednoga čovjeka, na način kako u nas, opet, nitko nije. Tko zna, možda je to indiskretno? Na koncu, u bolnom finalu priče, uvodi nas u raspad i slom Jugoslavije, ali i naših pojedinačnih jugoslavenskih života. Književnost ne popravlja svijet, književnost ne liječi, ali ima knjiga i pisaca koji svojim uvidom stvaraju mogućnost za nastavak života i za pokajanje. Eto, recimo, Tomas Man. Eto, recimo, Bekim Fehmiu.“ – Miljenko Jergović