Pretraga
Prikaz 465–480 od 2269 rezultata
Totalna rasprodaja
Mira Furlan
Fraktura
Spisateljsko umijeće proslavljene glumice možda je najbolje vidljivo u njezinoj kolumni koju je jednom tjedno nekoliko godina početkom tisućljeća pisala za Feral Tribune. Izabrane kolumne objavljene su prvi put 2009. pod naslovom Totalna rasprodaja u Beogradu, a sada se prvi put nalaze i pred hrvatskim čitateljima.
I sasvim svejedno pripovijeda li Mira Furlan o sebi ili svojoj generaciji, o emigrantima, Hollywoodu ili prijateljima glumcima, ona uvijek besprijekorno pogađa srž problema i, što je još važnije, emociju, koju prenosi jednako moćno kao što je to činila u glumi. Totalna rasprodaja nije samo sakupljena zbirka kolumni već je to i uvid u naš svijet koji se pred nama raspada bez obzira na to govorimo li o ekologiji, politici ili kulturi, a taj je raspad Mira Furlan ulovila u svim detaljima i naizgled sporednim pojavama te vidjela naš svijet savršeno čisto i aktualno i danas, gotovo dva desetljeća poslije.
“Ispostavilo se, dakle, da je moja slika o Ženi Heroju, o Malom Čovjeku protiv Velikog Sistema, apsolutno pogrešna. Ispostavilo se da je istina, kao i uvijek, mnogo kompliciranija nego instant-kaša koju nam nudi svijet i koju smo, svatko prema svojim vlastitim, crnim ili bijelim, predrasudama, tako objeručke spremni prihvatiti, u želji da svijet bude jednostavan, shvatljiv, objašnjiv i da nam u njemu, takvom jasnom i zato prihvatljivom, bude moguće živjeti.”
O AUTORU:
Mira Furlan rodila se u Zagrebu 7. rujna 1955., a preminula je u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine. U Zagrebu je završila osnovnu školu i XVI. gimnaziju u Mesićevoj ulici te je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1978. Kao najtalentiranija glumica u klasi već za vrijeme studija počela je dobivati uloge u raznim zagrebačkim kazalištima i u filmovima, a ubrzo je dobila i stalni angažman u zagrebačkom HNK-u. Slavu je stekla ulogom Kate u seriji Velo misto. Nedugo zatim postala je jedna od najtraženijih glumica u Jugoslaviji te snimila brojne filmove i TV serije. Nagrađena je Zlatnom arenom za ulogu u filmu Kiklop 1983. i za najbolju glumicu 1986. u filmu Lepota poroka. Svjetska ju je javnost upoznala ulogom u filmu Otac na službenom putu. U drugoj polovini 1980-ih imala je brojne angažmane diljem Jugoslavije, posebno u zagrebačkim i beogradskim kazalištima, te živjela između dva grada, a 1990. dobila je najvažniju hrvatsku kazališnu nagradu Dubravko Dujšin. Svojim angažmanom nije se uklapala u poželjnu sliku rastućih nacionalizama, te je optužena da je izdajica, a početkom rata doživjela je rijetko viđen medijski napad, politički i institucionalni progon. Sa suprugom redateljem Goranom Gajićem 1991. odlazi u emigraciju u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvarila zavidnu glumačku karijeru, a posebno se istaknula ulogama u serijama Babylon 5 i Izgubljeni. Glumila je u brojnim američkim predstavama i filmovima te predavala na New York Film Academy. Od početka novog tisućljeća glumila je i u filmovima i kazalištima u zemljama bivše Jugoslavije. Bila je angažirana i u riječkom HNK-u, gdje je odigrala i svoju posljednju ulogu, u predstavi Vježbanje života – drugi put. Autorica je drame Dok nas smrt ne razdvoji i knjige kolumni koje je objavljivala u Feral Tribuneu Totalna rasprodaja.
Ispričat ću ti priču
Jorge Bucay
Fraktura
Ispričati priču jedno je od najvećih umijeća. Pričanje je u samoj osnovi jezika i ima ne samo zabavljački već i ljekovit učinak. Jorge Bucay, slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac, u svojoj je međunarodnoj uspješnici Ispričat ću ti priču pokazao što sve priča može.
Glavni junak knjige Ispričat ću ti priču, mladić Demián, dolazi psihoterapeutu Jorgeu tražeći odgovore na pitanja koja si svaki mladac postavlja. Pričajući mu priče, od grčkih mitova preko japanskih parabola i učenja zen-budista do priča europskih naroda i onih koje sam izmišlja, Jorge mu pomaže da upozna sebe i prevlada svoje predrasude. Iako pokazuje da život nije jednostavan, već naprotiv vrlo kompliciran, knjiga Ispričat ću ti priču prepuna je optimizma. Jorge Bucay otkriva da je pripovijedanje najjači i najbolji lijek za sve, da bez govora nema čovjeka i da bez komunikacije nema ljudskog društva.
O AUTORU:
Jorge Bucay rođen je 1949. u Buenos Airesu. U tom je gradu studirao i diplomirao medicinu te se specijalizirao za područje psihičkih bolesti. Kao psihijatar i psihoterapeut isprva je radio u klinikama i ordinacijama, zatim je držao predavanja u knjižnicama, školama i kazalištima te je naposljetku stigao do radija i vlastitog programa na argentinskoj televiziji. Potom se posvetio svojoj drugoj aktivnosti, pisanju. Njegove knjige, prevedene na dvadeset četiri jezika, postale su bestseleri u više od trideset zemalja. Trenutačno živi između Buenos Airesa i Malage. Otkad više ne radi kao terapeut, vrijeme provodi u dvjema omiljenim aktivnostima: čitanju i pisanju.
U malu je uša đava
Tisja Kljaković Braić
Fraktura
Split osamdesetih još uvijek je podsjećao na Smojin Split iz Veloga mista i na Fellinijev Mediteran. U takvoj sredini prepunoj veselja i ludorija, u kojoj nema prave hijerarhije, odrastala je Tisja Kljaković Braić. Malena djevojčica pod zaštitom bake i dida, koja se skriva u kiosku, ne voli odlazak u vrtić, s didon ide na partiju karata u Hajduka, a sa susjedima na kupanje pod Marjanom. Od rođenja do početka rata, koji se podudara i s autoričinim odlaskom u srednju školu, pratimo obitelj – oca, majku, dida, baku, susjede iz iste zgrade i ulice u čijem je središtu protagonistica, vragolasta djevojčica, inteligentna, darovita i pomalo razmažena. Kroz niz zabavnih priča, s mješavinom smijeha i suza pratimo tipično dalmatinsko i mediteransko djetinjstvo prepuno radosti, povjerenja i ljubavi.
Debitantska knjiga Tisje Kljaković Braić "U malu je uša đava" pred nama je u novom izdanju s autoričinim ilustracijama i nekoliko novih jednako veselih epizoda.
U malu je uša đava roman je u pričama koji čitamo s osmijehom na licu prisjećajući se i vlastitih zgoda i nezgoda, vlastite obitelji i nekog sretnog, bezbrižnog vremena u kojem je sve bilo moguće i ostvarivo.
O AUTORU:
Tisja Kljaković Braić rođena je 30. lipnja 1979. u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti – smjer slikarski dizajn. U travnju 2003. diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele.
Svoja djela izlagala je na tridesetak skupnih izložbi te četrdeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Autorica je hit-knjiga U malu je uša đava i Oni.
Živi i radi u Splitu.
Ljeta s Marijom
Olja Savičević Ivančević
Fraktura
U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.
Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
“Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”
O AUTORU:
Olja Savičević Ivančević rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.
Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi (Balavica, Sedam neodgovorenih poziva, Trešnje). Prema priči “Pederi” iz zbirke Nasmijati psa objavljena je grafička novela Ljeto (Žeželj/Paljan). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Za adaptaciju lutkarske predstave Čudnovate zgode Šegrta Hlapića dobila je nagradu Mali Marulić 2013. godine. Istu nagradu dobila je i za dramske tekstove Moj prijatelj Mačkodlak (2014.) i Som na cilome svitu (2015.). Roman Pjevač u noći dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016.), kao i English Pen Award (2018.).
Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga prikazna iz Skopja 2018.
Objavila: Bit će strašno kada ja porastem (pjesme, 1988.), Vječna djeca (pjesme, 1993.), Žensko pismo (pjesme, 1999.), Puzzlerojc (pjesme, 2006.), Nasmijati psa (priče, 2006.), Kućna pravila (pjesme, 2007.), Adio kauboju (roman, 2010.), Mamasafari (i ostale stvari) (pjesme, 2012.), Pjevač u noći (roman, 2016.), Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), Adrijana se vratila (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.), Sami na cilome svitu (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.) i Divlje i tvoje (pjesme, 2020.).
Živi i radi kao slobodna umjetnica na relaciji Zagreb – Split – Korčula.
Više na: https://oljasavicevic.com/
Rat je svugdje isti
Slavenka Drakulić
Fraktura
U jeku još jednog rata na europskom tlu, i mnogih drugih ratova diljem svijeta, knjiga Rat je svugdje isti poznate novinarke i spisateljice Slavenke Drakulić donosi niz eseja o ratu koji su uglavnom u stranim publikacijama izlazili od 1991. do danas. Ovi će vas eseji izložiti cijeloj paleti emocija i natjerati vas da razmišljate kako je moguće da, uz toliki tehnološki i znanstveni napredak, nikako ne možemo iskorijeniti rat i ubijanje. Dinamično i literarno napisani, ovi tekstovi otvaraju niz ratnih situacija viđenih iz tzv. žablje perspektive, iz vizure običnih ljudi.
Tu su izbjeglice koje se nakon rata pokušavaju snaći u stranoj zemlji u kojoj i nisu dobrodošle, majke izjedene iščekivanjem jer ne znaju jesu li im sinovi poginuli ili će se ipak vratiti, silovane žene koje ne žele šutjeti, okolnosti koje obične ljude pretvaraju u okrutne zločince, uloga medija u shvaćanju ratnih zbivanja… Nakon zbirki eseja Balkan Express i Oni ne bi ni mrava zgazili Slavenka Drakulić još jednom pokazuje da sukobi započinju riječima, indoktrinacijom, sijanjem nacionalističkih podjela – i da se to stalno ponavlja, poput noćne more.
Društvene podjele i sukobe nije lako razumjeti. Ali dužni smo razmišljati kako ne bismo stalno ponavljali iste pogreške. Knjiga Rat je svugdje isti Slavenke Drakulić idealno je štivo za to – vrtlog emocija nakon čitanja nagnat će vas da poželite mijenjati svijet.
O AUTORU:
Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica (1949.), piše knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na više od dvadeset jezika. U izdanju američke izdavačke kuće Penguin izašlo joj je šest naslova.
U publicističkim knjigama uglavnom se bavila svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i Europom. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi, nedavno je u proširenom izdanju ponovno objavljena u Frakturi. Uslijedili su publicistički naslovi Kako smo preživjeli, Oni ne bi ni mrava zgazili, Cafe Europa, Balkan Express, Tijelo njenog tijela i Basne o komunizmu, a Cafe Europa dobila je i nastavak Cafe Europa Revisited. Posljednja autoričina zbirka eseja Rat je svugdje isti okuplja tekstove o ratnoj stvarnosti, objavljene od 1991. do današnjih dana u većinom stranim publikacijama.
U književnim djelima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom tijelu, bolesti i traumi, a pisala je i o životima kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Frida ili o boli, Optužena, Dora i Minotaur, Mileva Einstein, teorija tuge i knjigu priča Nevidljiva žena i druge priče.
Živi na relaciji Hrvatska – Švedska.
Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima.
Više na www.slavenkadrakulic.com
U kasno ljeto
Magdalena Blažević
Fraktura
Kada vihor rata zahvati pitoreskno bosansko selo, on će pomesti i raznijeti cijeli svijet djetinjstva dviju djevojčica Ivane i Dunje i njihovih obitelji. Od bezbrižnih igara, nevinih djevojačkih snova i velikih maštanja neće ostati ništa, jer smrt će u napadu neprijateljske vojne jedinice jednu od njih, Ivanu, ostaviti u dobi mladosti, u vremenu kada je imala samo četrnaest godina.
U kasno ljeto moćan je roman u kojem Magdalena Blažević o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju čovjeka piše iz perspektive ubijene djevojčice stvarajući univerzalnu priču koja nadilazi Žepče i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava. Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove.
“Uskoro će otkucati sedamnaest sati. Sunce je velika zrela jabuka. Žari i udara u potiljak. Vedro nebo je teško, sručilo mi se na ramena i tijelo gura k zemlji. Noge podrhtavaju, koljena klecaju. Od Smrti se ne mogu sakriti. Za leđima ograda od srebrne smreke, iglice su joj vranine kandže, gladni, šiljasti kljunovi. Lako prodiru kroz tanušno tkanje bijele haljine sašivene od stare posteljine. Dio je majčina miraza. Ispred mene osakaćena babina jabuka baštovanka, grana podrezanih do trupa. Godinama ne rađa, čeka da je sruše. Tako se ne može živjeti, bez sjene i cvijeta. Od klupe ispod jabuke ostao je samo natruli skelet. Smrt se nogom oslanja na njega. Dobro je pogledajte! Ima nježno lice, oči joj se još uvijek ne vide od nakrivljene kape. Mekana je i tamnozelena kao šumska mahovina. Dijeli nas samo niska ograda od bodljikave žice, uz nju rastu ruže obješenih, precvalih glava. I povjetarac bi ih otpuhnuo. Ogradu je napravio did. Uza se uvijek ima sjekiru i malj, šilji kolce i zabija ih duboko u zemlju. Nikad ne ostavlja nedovršen posao.”
O AUTORU:
Magdalena Blažević (1982.) rođena je i odrasla u Žepču. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost. Kratke priče su joj objavljene u književnim časopisima i na književnim portalima: Balkanski književni glasnik, Riječi, Život, Ajfelov most, Strane, Astronaut itd. Neke od njih prevedene su na engleski, ruski i makedonski jezik. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču. Živi i radi u Mostaru.
(P)ostati zdrav
Bruno Šimleša
Fraktura
Holistički pristupajući zdravlju, autor naglašava važnost misli, emocija i odnosa na naše fizičko stanje te preispituje uobičajeno shvaćanje koncepta zdravog života. Tako preispituje mogu li osjećaj ravnodušnosti ili toksični odnosi s partnerom više naštetiti od nedovoljnog kretanja ili gaziranog pića. Posebno su naglašena četiri faktora koja negativno utječu na zdravlje: neizražavanje emocija, kompromitiranje u odnosima, neosjećanje ljubavi prema sebi i stres.
Knjiga (P)ostati zdrav namijenjena je i zdravima i onima koje već muče boljke da shvate kako svojim odnosom prema sebi i životu mogu poboljšati zdravlje. Važan dio knjige čine i savjeti svima koji žele pomoći svojim voljenima u borbi za zdravlje. Jer okolina često ima najbolje moguće namjere, ali možda još češće ne zna te namjere provesti u djelo. To je i razumljivo jer nas nitko nije pripremao za ovakve izazove, a cilj je naučiti kako im pružiti osjećaj sigurnosti i voljenosti kad je to najpotrebnije.
Bogata primjerima iz stvarnog života, kao i nalazima brojnih znanstvenih istraživanja, knjiga želi kreirati most između znanosti i duhovnosti. Naravno, ne trebamo se odreći blagodati klasične medicine kako bismo uživali benefite holističkog pristupa, već ih kombinirati kako bismo povećali šanse za izlječenje odnosno očuvali zdravlje. Jer, ne smijemo zaboraviti: naši srce i um izvanredna su tvornica lijekova!
O AUTORU:
Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. Ovo je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje. Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo. Udruga SVE za NJU 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom, čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju. Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje, čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje, što je glavni cilj ove knjige.
Voli me više od svega na svijetu
Mira Furlan
Fraktura
Život najveće filmske i kazališne dive naših prostora Mire Furlan bio je više od života, prepun uzbuđenja, veličanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovršenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno moćno, svoj život i živote svojih bližnjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvećena.
Bez zadrške Mira Furlan čitatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmišljanja i karijeru. Voli me više od svega na svijetu oživljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji za njih više nije bilo mjesta u novim državama. Emotivna, moćna proza u kojoj pratimo život mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlučuje za glumu, gdje se smjenjuju sreća i nesreća, proza u kojoj vidimo i lice i naličje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom rečenicom pod kožu. Ne izostavljajući ništa i nikoga, ne štedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se čita kao roman. U njoj se ostvaruje “američki san”, ali, naposljetku, najvažnija je ljubav, koja joj je pomogla da lakše brodi karijerom.
Voli me više od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjećaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan već i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen.
“Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži?
Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da ‘bolje razumijem samu sebe’ pokušavajući detektirati skrivenu ‘priču’ u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?
Dok sam pokušavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguć, boreći se s riječima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nešto jako čudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugačija zemlja, zemlja zlokobno slična mjestu koje smo nekoć napustili s užasom i u očaju. Više nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz naših domova izvojevale globalnu pobjedu. Već smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.
Usto, prilično neobično, ova knjiga postaje drugačija knjiga. To više nije knjiga sjećanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nešto puno drugačije: molba Americi i svijetu.”
O AUTORU:
Mira Furlan rodila se u Zagrebu 7. rujna 1955., a preminula je u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine. U Zagrebu je završila osnovnu školu i XVI. gimnaziju u Mesićevoj ulici te je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1978. Kao najtalentiranija glumica u klasi već za vrijeme studija počela je dobivati uloge u raznim zagrebačkim kazalištima i u filmovima, a ubrzo je dobila i stalni angažman u zagrebačkom HNK-u. Slavu je stekla ulogom Kate u seriji Velo misto. Nedugo zatim postala je jedna od najtraženijih glumica u Jugoslaviji te snimila brojne filmove i TV serije. Nagrađena je Zlatnom arenom za ulogu u filmu Kiklop 1983. i za najbolju glumicu 1986. u filmu Lepota poroka. Svjetska ju je javnost upoznala ulogom u filmu Otac na službenom putu. U drugoj polovini 1980-ih imala je brojne angažmane diljem Jugoslavije, posebno u zagrebačkim i beogradskim kazalištima, te živjela između dva grada, a 1990. dobila je najvažniju hrvatsku kazališnu nagradu Dubravko Dujšin. Svojim angažmanom nije se uklapala u poželjnu sliku rastućih nacionalizama, te je optužena da je izdajica, a početkom rata doživjela je rijetko viđen medijski napad, politički i institucionalni progon. Sa suprugom redateljem Goranom Gajićem 1991. odlazi u emigraciju u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvarila zavidnu glumačku karijeru, a posebno se istaknula ulogama u serijama Babylon 5 i Izgubljeni. Glumila je u brojnim američkim predstavama i filmovima te predavala na New York Film Academy. Od početka novog tisućljeća glumila je i u filmovima i kazalištima u zemljama bivše Jugoslavije. Bila je angažirana i u riječkom HNK-u, gdje je odigrala i svoju posljednju ulogu, u predstavi Vježbanje života – drugi put. Autorica je drame Dok nas smrt ne razdvoji i knjige kolumni koje je objavljivala u Feral Tribuneu Totalna rasprodaja.
Mliječni zubi
Lana Bastašić
Fraktura
Dječak kojeg bole očevi zagrljaji, djevojčica koja muči akvarijske ribice, štreberica kojoj ne ide tjelesni, dječaci koji čekaju da im umre bogata baba-tetka i tinejdžerica kojoj otac ne dozvoljava da odraste samo su neki iz impresivne galerije likova koje je stvorila Lana Bastašić, moćan glas nove generacije, u zbirci priča Mliječni zubi. Svaka pojedina priča bez obzira na to započinje li nevino ili direktno uvijek nas odvodi u strah dostojan onoga koji proizvodi klaun Stephena Kinga.
Svi su nam junaci bliski – to su naši susjedi, rođaci, i svatko od njih krije nemalu, duboko sakrivenu tajnu koja otkucava da bi prije ili poslije eksplodirala. Svijet odrastanja natopljen je udarcima kaišem, sramom zbog proljeva, zabranama i prisilama. Djeca i tinejdžeri u Mliječnim zubima suočavaju se s tamnim i jezovitim, jer samo tako mogu odrasti, često i prerano. Ona moraju otvoriti prozor da bi istjerala boga iz svoje sobe i krenula dalje.
“Centralna tema ove majstorski napisane, stilski besprijekorne i krajnje dirljive zbirke jest djetinjstvo. Možda bi zbog toga netko očekivao nježniju ili čak sentimentalnu knjigu, ali priče u ovoj zbirci su brutalne, onoliko koliko je brutalno odrastanje u duboko trulom društvu koje stoji nasuprot nevinosti osjetljivog i pronicljivog djeteta. Kao što je i očekivano, Lana Bastašić ponovo dokazuje da je jedna od vodećih prozaista u regiji.” – Rumena Bužarovska
“Upečatljive, nerijetko uznemirujuće – na način na koji to svaka dobra književnost naprosto mora biti – priče Lane Bastašić uvlače nas u tegoban, traumatičan posao odrastanja. Zli su roditelji i djeca naizmjenice, kao što su mjestimice i topli, velikodušni, izgubljeni. Uzrok ‘devijantnog ponašanja’ suptilno je lociran u patrijarhalno, ksenofobno, šovinističko i seksističko društvo neimenovanog ali opipljivog Balkana.
Imaginarni moto ove knjige bi mogao glasiti: ti sâm si jedini superheroj koji te može spasiti ili, kako bi rekli futuristi: treba tući vlastitu Zubić Vilu dok je još mlada.” – Marko Pogačar
O AUTORU:
Lana Bastašić rođena je u Zagrebu 1986. godine. Njen roman Uhvati zeca (Buybook, 2019.) dobio je Europsku nagradu za književnost 2020. godine i preveden je na dvanaest jezika. Dobitnica je nekoliko nagrada za kratku priču, poeziju i dramu. Osnovala je Školu književnosti “Bloom” u Barceloni. Ponekad živi u Beogradu.
Ezan
Ivana Šojat
Fraktura
Koji su to ključni elementi koji oblikuju našu osobnost od najranije dobi?
Koja su to ključna sjećanja koja prizivamo u smiraj života?
Godina je oko 1530. i negdje blizu bosanske Jablanice turski danak u krvi plaćen je životom malenog dječaka Luke. Istrgnut iz ruku majke čije je ime zaboravio i bačen u nepoznatu sredinu čiji jezik ne govori, Luka postaje Ibrahim. Na putu da postane nemilosrdan ratnik Turskoga Carstva Ibrahim usvaja osmanske vrijednosti, gotovo bespogovorno prihvaćajući nove majčinske i očinske figure, njihov jezik, znanje i vještine te islamsku vjeru. Dok se njegovo vrijeme bliži kraju, svoju životnu priču podijelit će sa svojim sinom. Osvrće se na velike ljubavi, nezaboravna prijateljstva, bezbrojne bitke od Anatolije do Sigeta, kao i značajne susrete s velikim osobnostima poput Sulejmana Veličanstvenog. Ipak, Ibrahim će odbiti sve blagodati koje dolaze s osmanskim dvorom – zbog vlastite vjere u ljude.
Duboko liričan, stilski i strukturno doveden do savršenstva, obogaćen poetskim slikama zaboravljene turske Slavonije šesnaestog stoljeća, Ezan Ivane Šojat roman je o ljudima i čovjekovu dobru i zlu, o nama danas koji se i ne razlikujemo toliko od ljudi iz šesnaestog stoljeća.
Ovaj roman, koji u svom naslovu poziva na molitvu, poziva prije svega na razumijevanje i vjeru u čovjeka.
O AUTORU:
Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Roman Šamšiel, 2002., nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost, a roman Unterstadt, 2009., osvaja nagradu za književnost Vladimir Nazor (2010.), nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman (2010.), nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike (2010.) i nagradu Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine (2010.). Roman Ničiji sinovi izašao je 2012., Jom Kipur 2014, a Ezan 2018.
Objavila je zbirke priča Kao pas, 2006., Mjesečari, 2008., Ruke Azazelove, 2011., i Emet i druge priče, 2016., eseje I past će sve maske, 2006., te zbirke poezije Hiperbole, 2000., Uznesenja, 2003., Utvare, 2005., Sofija plaštevima mete samoću, 2009., i Ljudi ne znaju šutjeti, 2016.
Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika. Između ostalih prevela je knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda. Živi i radi u Osijeku.
www.ivanasojatkuci.com
Žene koje kupuju cvijeće
Vanessa Montfort
Fraktura
U malenom kvartu u središtu Madrida prepunom kazališta i galerija, u kojem žive moderni ljudi različita kova, a arheolozi tragaju za Cervantesovim kostima, u cvjećarnici poetskog imena Anđelov vrt, kod tajnovite Olivije, pet žena kupuje cvijeće. No nijedna ga ne kupuje za sebe: jedna za svoju tajnu ljubav, druga za ured, treća da ga slika, četvrta za klijente, a posljednja za pokojnika. To su:
Marina – pati od sindroma suvozača: izgubljena je jer je ostala bez kapetana svog života.
Casandra – njezin je hendikep što je superwomanica: važniji joj je profesionalni uspjeh od privatnoga.
Gala – čvrsto zastupa uvjerenje: žena danas ima sva prava, osim da stari.
Aurora – istinska je Trpiružica: što je više boli, to je zaljubljenija.
Victoria – odlučila je biti sve: najbolja majka, najbolja radnica, najbolja kći; dakle svemoćnost je njezin sindrom.
Žene koje kupuju cvijeće zabavna je, romantična i uzbudljiva priča o prijateljstvu pet potpuno različitih žena i njihovoj potrazi za neovisnošću i ostvarenjem snova. Vanessa Montfort pomirila je naizgled nemoguće: njezin je roman pitak za čitanje, a dubok za promišljanje.
“Skupina žena kakvu bih u stvarnom životu voljela imati kao prijateljice. Tekst je čaroban i čita se u dahu.” - Blog Anika Entre Libros
“Napet, dramatičan, zabavan, krepkih i lijepih dijaloga, istančan i uzbudljiv, ovaj roman Vanesse Montfort dokazuje koliko široki mogu biti registri u književnosti.” - Adolfo Garcia Ortega
“Strastven roman koji te zaokupi, uz koji ćeš se smijati i koji će te uzbuditi.” - Rosa Montero
“Fascinantna knjiga!” - Esther García Sanz
O AUTORU:
Vanessa Montfort (1975.) španjolska je spisateljica, dramatičarka i novinarka. Za svoj prvi roman El Ingrediente Secreto dobila je 2006. nagradu za mlade pisce XI Ateneo de Sevilla. Autorica je scenarija Quijote Show (2000.), Paisaje Transportado (2003.), Estábamos destinadas a ser ángeles (2006.), eseja De Galatea a Barbie: autómatas, robots y otras figuras de la construcción femenina (2009.) i više nagrađivanih romana: Mitología de Nueva York (2010.), La leyenda de la isla sin voz (2014.) i El sueño de la crisálida (2019.), Žene koje kupuju cvijeće (Mujeres que compran flores, 2016.) i Žena bez imena (La mujer sin nombre, 2020.). Svjetsku slavu stekla je romanom Žene koje kupuju cvijeće, a najnovijim romanom Žena bez imena potvrđuje se kao jedna od najzanimljivijih španjolskih spisateljica.
Intenzivno se bavi držanjem radionica za pisce u Španjolskoj i diljem svijeta. Dio je umjetničkog kolektiva Djeca Mary Shelley koji se bavi odavanjem počasti feminističkoj pionirki Mary Wollstonecraft, a osnovala je i producentsku kuću.
Selidba
Miljenko Jergović
Fraktura
Koja je najbolja prilika za pospremanje, za bacanje nepotrebnih, nagomilanih stvari, za pronalaženje onih za koje smo smatrali da smo ih davno izgubili, za arhiviranje, za slaganje i preslaganje? Tako opsežan zadatak čovjek si ne može davati često u životu. Najbolja je prilika za to selidba. No često selidbe znaju biti hektična pakiranja u kutije koje će ostati neotvorene. Rijetki su oni koji mogu raditi inventuru, sagledavati stvari i polako o njima odlučivati.
Pred nama je upravo jedna takva knjiga, Selidba Miljenka Jergovića. U već mitskome književnome mjestu, na sarajevskom Sepetarevcu, u stanu svoga odrastanja, u kojemu mu je umrla majka, u koji se slila većina ostavštine Stublerovih i Rejcovih, autor prebire po dokumentima, po knjigama, po materijalnim i nematerijalnim ostacima, po povijesti jedne kuferaške obitelji. Predmeti i dokumenti, novčanik, partijska knjižica, češagija, djedovi pokušaji autobiografije i još mnogo toga pripovijedaju priču ne samo jedne obitelji već i jednoga grada, djetinjstva i odrastanja u kojoj autor ne štedi nikoga, a ponajmanje sebe i svoje bližnje.
Stan na Sepetarevcu iznova se pred nama materijalizira sobu po sobu, sa svakim komadom namještaja, ali, što je još važnije, i sa svim sudbinama ljudi koji su ga nastanjivali ili pohodili. Selidba nije samo knjiga, ona je mnogo više od toga, ona je istinski muzej, katalogiziran po najstrožim i najgenijalnijim pravilima struke, ali ne muzejske, nego spisateljske.
“Stanite kod znaka zabranjenog parkiranja – pokazujem mu prstom mjesto pri vrhu Sepetarevca, odakle može skrenuti niz Kevrin potok. Izlazimo, nosim veliki IKEA ceker, u koji je posloženo još desetak istih takvih IKEA cekera. U njih ćemo spremiti stvari, koje ćemo kasnije, vjerojatno za sljedećeg posjeta Sarajevu, prepakirati u kutije. Ne znam zašto sam tako zakomplicirao stvari. Nisam navikao na ovo. Jednom u životu čovjek se ovako preseljava, čisteći za sobom i posljednje predmete i tragove svoga bivanja na nekom mjestu, i bivanja svih svojih koji su tokom proteklog stoljeća živjeli tu, rađali se, pa umirali, i opet se rađali, da bih ja zatim za sve njih morao odlaziti. I onda ne znam kako da se ponašam, nisam siguran što bih trebao da mislim i da osjećam. Pomišljam da je problem u karakteru, u slabosti, nespretnosti i nesposobnosti, u tome što sam, ipak, bio razmažen i nenaviknut na ovakve događaje. Nisu me odgojili i poučili za ovakvu selidbu. Kao da su ikoga ovome učili.”
O AUTORU:
Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku Opservatorija Varšava 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča Sarajevski Marlboro iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su Dvori od oraha i Ruta Tannenbaum. Poljski prijevod njegova romana Srda pjeva, u sumrak, na Duhove dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.
-20%
34,00 KM
42,50 KM
ZNAKOVI
Laura Lynne Jackson
Planetopija
Laura Lynne Jackson, učiteljica, govornica i medij, svoje darove koristi za komunikaciju s ljudima koji su napustili ovaj svijet. Iako su njezine sposobnosti izuzetne, u ovoj nam knjizi objašnjava kako smo svi mi povezani s drugom stranom te svakodnevno primamo znakove od naših voljenih koji su preminuli, naših duhovnih vodiča i Božje energije koji nas usmjeravaju i čine dio univerzalnog tima svjetlosti.
Ova knjiga donosi priče ljudi koji su otvorili srce i um za primanje znakova i otkrili istinu univerzuma - da nitko od nas nije sam i da smo svi međusobno povezani. Iako u svojim životima često ne vidimo mnoge čudesne i prekrasne istine, uz suptilan, ali smislen pomak u svojoj percepciji možemo naučiti tajni jezik univerzuma i nazrijeti svjetlo u tami.
Mi smo duhovna bića koja ovdje uče o povezanosti i dobroti. Kad vjerujemo u stvarnost znakova, počinjemo učiti ovu lekciju mnogo brže i na najljepši način koji donosi ispunjenje. Mi zapravo počinjemo vidjeti povezanost. Počinjemo uviđati da je biti živ na Zemlji sada, u ovom trenutku, veliki dar – i da naši izbori ne utječu samo na naš život već i na veliko tkanje svjetla i energije koje je naš svijet.
Isprva, druga strana upotrijebit će ono što nazivam uobičajenim znakovima kako bi komunicirala s nama: predmete, životinje ili događaje koji nas trgnu kako bismo shvatili značenje koje bi nam inače promaklo. Uobičajeni znakovi mogu, među ostalim, biti kovanice, ptice, leptiri, divljač, brojevi, električne smetnje kao npr. prazne telefonske poruke. Leptir vam na trenutak sleti na ruku na vaš rođendan. Automobil prođe pored vas s brojem registarske pločice koji je isti kao datum rođenja vaše voljene osobe koja je preminula, a na koju ste upravo mislili. Na mobitelu dobijete praznu poruku na godišnjicu smrti vaše voljene osobe.
O AUTORU:
Laura Lynne Jackson učiteljica je, govornica i spiritistica. Trenutačno radi kao certificirani medij u Istraživačkog centru Windbridge, a također je i certificirani medij zaklade Obitelj zauvijek (Forever Family Foundation). Autorica je knjige The Light Between Us (Svjetlo među nas), uspješnice New York Timesa.
PROBODEN
Thomas Enger
Fokus komunikacije
DRUGI NASTAVAK SERIJALA.
Tore Pulli nekoć je bio moćna figura na kriminalnoj sceni Osla čije je ime izazivalo strahopoštovanje. Sad je u zatvoru, osuđen za ubojstvo. Od prvog trena žustro odbacuje ikakvu umiješanost u taj zločin. Iz zatvora stupa u kontakt s novinarom Henningom Juulom i nudi mu dogovor. Ako Juul spere ljagu s njegova imena i otkrije tko mu je smjestio, Pulli će mu zauzvrat ispričati kako je došlo do požara koji je novinaru progutao stan i ugasio život njegovog šestogodišnjeg sina. No, govori li Pulli istinu?
NEOBIČNO PUTOVANJE FAKIRA KOJI JE ZAGLAVIO U IKEINU ORMARU
Romain Puertolas
Fokus komunikacije
Bio jednom neki Adžatašatru Isomiki Patel, hinduist u sivo odjeven, ušiju urešenih naušnicama i poprilično brkat.
Zvanje i zanimanje: fakir, ali i veliki žmukler koji je uživao hrdati čavle od šećera i gutati lažne oštrice. Rečeni Indijac jednoga se dana iskrcao u pariškoj zračnoj luci, s namjerom da se otputi ravno u Meku sastavljivog namještaja, u Lourdes uputa za uporabu: u Ikeu, a sve to zato da nađe slamku spasa i obnovi sredstva za rad: ležaj od čavala.
Smulja jednog taksista, prođe kroz Ikeine dveri i naruči model s 15.000 šiljaka koje mora sam zašarafiti, pa ostane prenoćiti u robnoj kući savivši gnijezdo u ormaru… Ormaru koji ubrzo potom kamionom otpremaju u Veliku Britaniju.
OPEČEN
Thomas Enger
Fokus komunikacije
PRVI NASTAVAK SERIJALA.
U šatoru na osami pronađeno je napola zakopano tijelo ubijene i osakaćene žene.
Henning Juul novinar je kojeg progoni prošlost. Prije dvije godine u požaru je izgubio sina što je na njemu ostavilo duboke emocionalne i fizičke ožiljke. Henning se vraća na posao i preuzima priču o ovom ubojstvu. Za razliku od policije, on počinje sumnjati da ovaj slučaj nije tako jednostavan kakvim se čini.