Romani

U malenom kvartu u središtu Madrida prepunom kazališta i galerija, u kojem žive moderni ljudi različita kova, a arheolozi tragaju za Cervantesovim kostima, u cvjećarnici poetskog imena Anđelov vrt, kod tajnovite Olivije, pet žena kupuje cvijeće. No nijedna ga ne kupuje za sebe: jedna za svoju tajnu ljubav, druga za ured, treća da ga slika, četvrta za klijente, a posljednja za pokojnika. To su: Marina – pati od sindroma suvozača: izgubljena je jer je ostala bez kapetana svog života. Casandra – njezin je hendikep što je superwomanica: važniji joj je profesionalni uspjeh od privatnoga. Gala – čvrsto zastupa uvjerenje: žena danas ima sva prava, osim da stari. Aurora – istinska je Trpiružica: što je više boli, to je zaljubljenija. Victoria – odlučila je biti sve: najbolja majka, najbolja radnica, najbolja kći; dakle svemoćnost je njezin sindrom. Žene koje kupuju cvijeće zabavna je, romantična i uzbudljiva priča o prijateljstvu pet potpuno različitih žena i njihovoj potrazi za neovisnošću i ostvarenjem snova. Vanessa Montfort pomirila je naizgled nemoguće: njezin je roman pitak za čitanje, a dubok za promišljanje.   “Skupina žena kakvu bih u stvarnom životu voljela imati kao prijateljice. Tekst je čaroban i čita se u dahu.” - Blog Anika Entre Libros “Napet, dramatičan, zabavan, krepkih i lijepih dijaloga, istančan i uzbudljiv, ovaj roman Vanesse Montfort dokazuje koliko široki mogu biti registri u književnosti.” - Adolfo Garcia Ortega “Strastven roman koji te zaokupi, uz koji ćeš se smijati i koji će te uzbuditi.” - Rosa Montero “Fascinantna knjiga!” - Esther García Sanz O AUTORU: Vanessa Montfort (1975.) španjolska je spisateljica, dramatičarka i novinarka. Za svoj prvi roman El Ingrediente Secreto dobila je 2006. nagradu za mlade pisce XI Ateneo de Sevilla. Autorica je scenarija Quijote Show (2000.), Paisaje Transportado (2003.), Estábamos destinadas a ser ángeles (2006.), eseja De Galatea a Barbie: autómatas, robots y otras figuras de la construcción femenina (2009.) i više nagrađivanih romana: Mitología de Nueva York (2010.), La leyenda de la isla sin voz (2014.) i El sueño de la crisálida (2019.), Žene koje kupuju cvije­­će (Mujeres que compran flores, 2016.) i Žena bez imena (La mujer sin nombre, 2020.). Svjetsku slavu stekla je romanom Žene koje kupuju cvijeće, a najnovijim romanom Žena bez imena potvrđuje se kao jedna od najzanimljivijih španjolskih spisateljica. Intenzivno se bavi držanjem radionica za pisce u Španjolskoj i diljem svijeta. Dio je umjetničkog kolektiva Djeca Mary Shelley koji se bavi odavanjem počasti feminističkoj pionirki Mary Wollstonecraft, a osnovala je i producentsku kuću.

Koja je najbolja prilika za pospremanje, za bacanje nepotrebnih, nagomilanih stvari, za pronalaženje onih za koje smo smatrali da smo ih davno izgubili, za arhiviranje, za slaganje i preslaganje? Tako opsežan zadatak čovjek si ne može davati često u životu. Najbolja je prilika za to selidba. No često selidbe znaju biti hektična pakiranja u kutije koje će ostati neotvorene. Rijetki su oni koji mogu raditi inventuru, sagledavati stvari i polako o njima odlučivati. Pred nama je upravo jedna takva knjiga, Selidba Miljenka Jergovića. U već mitskome književnome mjestu, na sarajevskom Sepetarevcu, u stanu svoga odrastanja, u kojemu mu je umrla majka, u koji se slila većina ostavštine Stublerovih i Rejcovih, autor prebire po dokumentima, po knjigama, po materijalnim i nematerijalnim ostacima, po povijesti jedne kuferaške obitelji. Predmeti i dokumenti, novčanik, partijska knjižica, češagija, djedovi pokušaji autobiografije i još mnogo toga pripovijedaju priču ne samo jedne obitelji već i jednoga grada, djetinjstva i odrastanja u kojoj autor ne štedi nikoga, a ponajmanje sebe i svoje bližnje. Stan na Sepetarevcu iznova se pred nama materijalizira sobu po sobu, sa svakim komadom namještaja, ali, što je još važnije, i sa svim sudbinama ljudi koji su ga nastanjivali ili pohodili. Selidba nije samo knjiga, ona je mnogo više od toga, ona je istinski muzej, katalogiziran po najstrožim i najgenijalnijim pravilima struke, ali ne muzejske, nego spisateljske. “Stanite kod znaka zabranjenog parkiranja – pokazujem mu prstom mjesto pri vrhu Sepetarevca, odakle može skrenuti niz Kevrin potok. Izlazimo, nosim veliki IKEA ceker, u koji je posloženo još desetak istih takvih IKEA cekera. U njih ćemo spremiti stvari, koje ćemo kasnije, vjerojatno za sljedećeg posjeta Sarajevu, prepakirati u kutije. Ne znam zašto sam tako zakomplicirao stvari. Nisam navikao na ovo. Jednom u životu čovjek se ovako preseljava, čisteći za sobom i posljednje predmete i tragove svoga bivanja na nekom mjestu, i bivanja svih svojih koji su tokom proteklog stoljeća živjeli tu, rađali se, pa umirali, i opet se rađali, da bih ja zatim za sve njih morao odlaziti. I onda ne znam kako da se ponašam, nisam siguran što bih trebao da mislim i da osjećam. Pomišljam da je problem u karakteru, u slabosti, nespretnosti i nesposobnosti, u tome što sam, ipak, bio razmažen i nenaviknut na ovakve događaje. Nisu me odgojili i poučili za ovakvu selidbu. Kao da su ikoga ovome učili.” O AUTORU: Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku Opservatorija Varšava 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča Sarajevski Marlboro iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su Dvori od oraha i Ruta Tannenbaum. Poljski prijevod njegova romana Srda pjeva, u sumrak, na Duhove dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.

Bio jednom neki Adžatašatru Isomiki Patel, hinduist u sivo odjeven, ušiju urešenih naušnicama i poprilično brkat. Zvanje i zanimanje: fakir, ali i veliki žmukler koji je uživao hrdati čavle od šećera i gutati lažne oštrice. Rečeni Indijac jednoga se dana iskrcao u pariškoj zračnoj luci, s namjerom da se otputi ravno u Meku sastavljivog namještaja, u Lourdes uputa za uporabu: u Ikeu, a sve to zato da nađe slamku spasa i obnovi sredstva za rad: ležaj od čavala. Smulja jednog taksista, prođe kroz Ikeine dveri i naruči model s 15.000 šiljaka koje mora sam zašarafiti, pa ostane prenoćiti u robnoj kući savivši gnijezdo u ormaru… Ormaru koji ubrzo potom kamionom otpremaju u Veliku Britaniju.

PRVI NASTAVAK SERIJALA. U šatoru na osami pronađeno je napola zakopano tijelo ubijene i osakaćene žene. Henning Juul novinar je kojeg progoni prošlost. Prije dvije godine u požaru je izgubio sina što je na njemu ostavilo duboke emocionalne i fizičke ožiljke. Henning se vraća na posao i preuzima priču o ovom ubojstvu. Za razliku od policije, on počinje sumnjati da ovaj slučaj nije tako jednostavan kakvim se čini.

Tijekom studija bili su nerazdvojni. A onda se neposredno prije njihove diplome dogodilo ubojstvo, brutalno i nikad razjašnjeno. Čvrsta veza kojom je dotad bila povezana grupica mladih ljudi te je noći naprasno prekinuta. Prerezana, kao škarama. Deset godina kasnije Jessica Miller planira trijumfalni povratak na elitno sveučilište Duquette. Napokon će je svi vidjeti onakvu kakvom i želi da je vide: kao samouvjerenu, sposobnu, megauspješnu, potpuno drugačiju od djevojke kakva je bila dok su dijelili studentske dane. Ali očito nisu svi bili spremni krenuti dalje. Na desetu godišnjicu diplome šestero prijatelja bit će prisiljeno, jedini pred drugima, na stol staviti sve karte, suočeni s vlastitim tajnama za koje su bili uvjereni da ih nikada neće morati izgovoriti naglas. Jer netko je od njih ubojica. Mora biti. Ma koliko god mislio da je dobro sakrio tragove.

Ugledni je liječnik. Ima sve. No svejedno se upušta u igru koja ga može uništiti. I ne staje. Ne može stati. Kad dr. Marcus Valentine u posljednji tren nagazi na kočnicu auta kako bi izbjegao pješakinju, ostane potpuno šokiran: žena koju je umalo pregazio nevjerojatno sliči djevojci koja ga je, kao tinejdžera, bešćutno odbacila. Od tog dana postaje opsjednut nepoznatom pješakinjom, a onda mu je sudbina doslovce dovodi za stol – privlačna brineta stvori se u obiteljskom domu dr. Valentinea na večeri koju je organizirala njegova supruga. Susret pokrene lavinu neočekivanih, zastrašujućih događaja…

Hannah i Simon naizgled su sretan par. Nakon romantičnog odmora u Veneciji putuju vlakom u Amsterdam na vjenčanje Simonove sestre. A onda… Hannah greškom završi petsto kilometara dalje, u Parizu. I sve što može poći po zlu, polazi po zlu. Barem joj se tako čini dok mahnito pokušava osmisliti načine da se u što kraćem roku dokopa Amsterdama. Iako ima dobru volju, u toj joj misiji nimalo ne pomaže lokalni momak, Parižanin Léo kojeg je upoznala u vlaku, jedina osoba koju u Parizu koliko-toliko poznaje. Međutim, dok upoznaje njega i upija svaku parišku uličicu, park i trg kojim ju Léo vodi, Hannah i mimo svoje želje upoznaje – samu sebe. Ali i Simona…  

Na Silvestrovo Oslo potrese eksplozija bombe postavljene nedaleko od luke. Policija je uvjerena da je riječ o terorističkom činu i da bomba nije bila namijenjena ni jednoj od žrtava ponaosob. Slučajnost? Na terenu se u isto vrijeme nađu novinarka Emma Ramm i policajac Alexander Blix, koji iz ledenog mora izvuče teško ozlijeđenu ženu. Kad ju policija kasnije identificira kao majku Patricije Semplass, djevojčice koja je deset godina ranije oteta na putu kući iz vrtića i nikada nije pronađena, njih oboje ne mogu se oteti dojmu da je bomba ipak imala vrlo konkretan cilj… Policajac i novinarka ponovo udružuju snage kako bi raspetljali šokantni slučaj, a sa svakim novim otkrićem postaje jasno da Patricijin nestanak nije toliko jednostavan kao što se činilo.