Romani

Moramo misliti na važnije stvari zbirka je kratkih priča koje istražuju svakodnevne odnose, unutarnja previranja i tihe prekretnice u životima s kojima se možete poistovjetiti. Odluke, pukotine, rastanci, i sve što ostaje neizrečeno. Kava s prijateljicom, susret u knjižnici, pogled kroz prozor… Tea Gikić majstorski hvata one neizrečene trenutke – tišine između riječi, prve pukotine na površini svakodnevice, suptilna klizanja u nepovrat. U svojoj novoj zbirci priča, ova nagrađivana pjesnikinja i vrsna pripovjedačica istražuje prostore između prošlog i sadašnjeg, bliskosti i otuđenosti, očekivanja i razočaranja. Svaka priča donosi jednu malu psihološku studiju likova, mahom žena, koje se u ključnim trenucima suočavaju s prvim naznakama promjena, pukotinama koje otkrivaju istine koje su možda oduvijek bile tu. Poput naše, domaće Flannery O’Connor, sa snagom i senzibilitetom Lucije Berlin ili Alice Munro, Tea Gikić ovom se zbirkom izravno upisuje među najbolje kratkopričašice, jedne od onih čije misli i rečenice odzvanjaju još dugo nakon što ih pročitate. ________________________________________ Bura – biblioteka koja donosi vjetar svježine u domaću književnu scenu U biblioteci Bura i dalje vam nastavljamo predstavljati najbolje domaće autore: već etablirane i svima poznate hrvatske pisce, ali i nove glasove domaće književnosti. Bura je vjetar koji osvježava i čisti atmosferu, vjetar koji donosi promjenu. Ako im samo dopustite, knjige iz biblioteke Bura pomoći će vam da svijet vidite novim očima i osjetite silnu snagu književnosti. ________________________________________ O autorici: Tea Gikić rođena je 30. svibnja u Karlovcu, a od 1981. živi i radi u Osijeku. Etablirala se na hrvatskoj književnoj sceni kao pjesnikinja, a posljednjih godina sve se više posvećuje kratkoj priči. U svojim proznim djelima, uključujući zbirke Ovih dana i Moramo misliti na važnije stvari, istražuje psihološki realizam bilježeći suptilne, ali moćne trenutke iz svakodnevnog života. Njezina proza odlikuje se poetskom osjetljivošću i dubokim promišljanjem unutarnjih previranja svojih likova. Kritika je svrstava uz velika imena kratke priče poput Alice Munro i Lucije Berlin, dok njezine priče, lišene senzacionalizma, ostavljaju snažan emotivni dojam.

Monika i Monika Darka Pernjaka intrigantan je spoj ljubavnog romana i trilera, koji prati Poljakinju Moniku na skijanju gdje se suočava s prošlošću, novim udvaračima i vlastitim strahovima – sve dok iznenada ne nestane. Na skijanju, sama, s dva bračna para. Peti kotač. Nakon ljubavnog brodoloma, Monika se povukla u život ispunjen navikama. Snježne planine i bijeg od svakodnevice nude joj priliku za novi početak. Tri muškarca ulaze u njezin život, svaki na svoj način. Svaki od njih nosi nešto što bi moglo izliječiti njezinu ranjenu dušu – ili ju gurnuti dublje u vrtlog sumnji. Dok preispituje vlastite izbore i bori se sa sjenama prošlosti, događa se nešto neočekivano – Monika nestaje. Je li odlučila napokon uzeti sudbinu u svoje ruke ili ju je netko gurnuo preko ruba? Darko Pernjak u ovom slojevitom romanu vješto balansira između priče o ženi koja se traži i napetog zapleta koji čitatelja ostavlja bez daha. Što je ljubav? Što je sloboda? I možemo li pobjeći od prošlosti prije nego što nas sustigne? ________________________________________ Bura – biblioteka koja donosi vjetar svježine u domaću književnu scenu U biblioteci Bura i dalje vam nastavljamo predstavljati najbolje domaće autore: već etablirane i svima poznate hrvatske pisce, ali i nove glasove domaće književnosti. Bura je vjetar koji osvježava i čisti atmosferu, vjetar koji donosi promjenu. Ako im samo dopustite, knjige iz biblioteke Bura pomoći će vam da svijet vidite novim očima i osjetite silnu snagu književnosti. ________________________________________ O autoru: Darko Pernjak hrvatski je književnik koji živi i radi u svom rodnom gradu, Koprivnici. Iako je po struci inženjer geotehnike i ima karijeru u svijetu vina, književnost mu je strast još od 1996. godine. Piše prozu u svim oblicima – od kratkih priča do romana, a 2016. proširio je svoje stvaralaštvo i na književnost za djecu knjigama Bilogorske zgode i Pod bedemom. Aktivni je sudionik kulturnog života Koprivnice te član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Skrivena duboko u švicarskim Alpama, VAMPS je elitna akademija za djecu najbogatijih i najmoćnijih vampirskih obitelji. Nažalost, Dillon se nimalo ne uklapa u tu priču – on je dampir, vampir koji je napola ljudsko biće, odrastao uz ljudskog oca u skrovitom irskom selu. Ako želi preživjeti barem jedno polugodište, morat će prihvatiti svoje nove očnjake. No krv nikad ne laže i ubrzo postaje jasno da u njegovim žilama teče nešto posebno, nešto smrtonosno. Kako rastu njegove moći, tako raste i opasnost koja ga okružuje, a novi školski prijatelji predstavljaju mu još veći izazov i tjeraju ga da brzo odraste i prilagodi se drevnom, krvavom svijetu u kojem se nenadano našao… »Opasno privlačan.« The Observer »Krvavo zabavan.«The Sun »Neopisivo privlačno štivo za ljubitelje vampira i one koji će to tek postati.« Library Journal »Za sve kojima nikad nije dosta vampira, ovaj će debitantski roman donijeti nova uzbuđenja u akademiji prepunoj opasnosti.« Booklist Nicole Arend britanska je autorica serijala VAMPS. Nakon što je proputovala svijet snimajući dokumentarce, napisala je knjigu koja je pratila dokumentarnu seriju C4 Lost. Završila je tečaj pisanja u City Litu i postala obožavateljica romana o vampirima.

Bi li pastor Hannes i njegova supruga Florentine otvorili vrata dvojici mladih putnika da su znali kakve će posljedice taj posjet imati na život njihove obitelji? Bi li njihov sin Samuel podržao svog najboljeg prijatelja Oza da je znao kakva ih tragedija očekuje kada zajedno prebjegnu na Zapad? Treperenje svijeta povezuje živote sedmero ljudi koji se neprestano kreću jedni prema drugima unatoč udarcima sudbine i prostornim udaljenostima. Svaki od njih pripovijeda svoju priču; svaka priča čitatelju donosi čaroliju novoga početka. Na platnu burne povijesti europskog 20. stoljeća, u istočnome bloku koji se u agoniji raspada, odigrava se roman o majčinstvu, prijateljstvu, o ljubavi i smrti, o tome čega smo se spremni odreći – za sreću drugoga. Istančanim izrazom kojemu se ne može odoljeti, Iris Wolff istražuje granice jezika i sjećanja. Nježna proza ove proslavljene njemačke autorice čvrsto drži čitateljevu pažnju vješto portretiranim, živopisnim likovima, melankoličnim slikama banatskoga sela i neočekivanim svršecima. Roman za književne sladokusce i one koji će to tek postati. „Iris Wolff piše književnost koja odbacuje trendove. Bezvremensku i čarobnu. […] Njezini čitatelji cijenit će odlomke čiste jezične ljepote, bogatstva misli i fine melankolije.“ – Jan Haag, Con=Libri „Čaroban komadić umjetničke imaginacije.“ – Meike Feßmann, Süddeutsche Zeitung „Upustiti se u ovaj roman i njegov prekrasan jezik, u njega utonuti, veliko je, vrlo dirljivo iskustvo.“ – Denis Scheck, druckfrisch „Možda upravo tu dolazi do izražaja veliko umijeće pripovjedačice Iris Wolff: ona ne koristi ništa osim jezika kako bi nas odvela u područje koje se nalazi s onu stranu jezika. Od ove čarolije ne može se pobjeći.“ – Stefan Kister, Stuttgarter Zeitung „Tih, nenametljiv i slikovito ispripovijedan, s ansamblom likova čije članove Wolff znade portretirati s malo riječi. Roman koji vas dugo prati.“ – Gerrit Bartels, Tagesspiegel O autorici: Iris Wolff (Sibiu, Rumunjska, 1977.) suvremena je njemačka spisateljica. Odrasla je u Banatu, a 1985. godine s obitelji emigrirala u Njemačku. Studirala je germanistiku, teologiju te slikarstvo na Sveučilištu u Marburgu na Lahnu. Bila je dugogodišnja suradnica Njemačkog književnog arhiva Marbach i predavačica umjetničkog i kulturnog posredovanja. Danas živi kao slobodna umjetnica u Freiburgu. Godine 2012. objavila je iznimno hvaljeni debitantski roman Halber Stein, nakon kojega su slijedili Leuchtende Schatten (2015.), So tun, als ob es regnet (2017.) – roman u četiri priče, te Treperenje svijeta (2020.). Za svoje je književno stvaralaštvo dobila mnogobrojne nagrade i priznanja, među kojima se ističu Preis der LiteraTour Nord, Solothurner Literaturpreis, Chamisso-Preis/Hellerau, Spycher: Literaturpreis Leuk, Uwe-Johnson-Preis, nominacije za Alfred-Döblin-Preis, Njemačku književnu nagradu, Wilhelm Raabe-Literaturpreis i druge. Njezin posljednji roman, Lichtungen, ušao je u finale Njemačke književne nagrade 2024. godine.

Sedmi roman francuske spisateljice Anne Berest, saga o židovskoj obitelji koja prolazi užas holokausta, nagrađen je 2021. godine uglednom Prix Renaudot des Lycéens. U ovoj autobiografskoj prozi Anne Berest potaknuta je na istraživanje sudbine svojih predaka kada u siječnju 2003. godine u poštanskom sandučiću svojih roditelja pronađe neobičnu razglednicu bez potpisa jer pošiljatelj očito želi ostati anoniman. Na jednoj je strani slika Opere Garnier, a na drugoj samo četiri osobna imena: djeda i bake Anneine majke kao i njezina ujaka i tete. Sve četvero umrlo je 1942. u Auschwitzu. Roman je poput policijske istrage u potrazi za identitetom anonimnog pošiljatelja razglednice koja prerasta u obiteljsku sagu – istraživanje značenja pojma „Židov” u sekularnom svijetu i traganje za obiteljskim korijenima. Originalan pristup temi na uzbudljiv i potresan način otkriva obiteljsku dramu kao i strahote šoe. Isprepleteni događaji obuhvaćaju različita mjesta i periode postavljajući pitanje o korijenima antisemitizma. O autorici: Anne Berest (rođena 1979.) francuska je spisateljica i glumica. Godine 2008. adaptirala je za kazalište kratku biografiju Patricka Modianoa, a 2017. sa sestrom Claire Berest napisala je biografiju svoje prabake Gabriële Buffet-Picabia skrenuvši pozornost na njezin često zanemarivani utjecaj na svijet umjetnosti, posebice na dadaistički pokret. Napisala je desetak knjiga, među kojima i vrlo zapažen roman La Carte postale (Razglednica) o povijesti njezine židovske obitelji tijekom Drugog svjetskog rata, koji je ušao u finale najprestižnije francuske književne nagrade Goncourt 2021., a iste godine osvojio je Prix Renaudot des Lyceens, nagradu koju dodjeljuju čitatelji srednjoškolskog uzrasta.

Put u Macondo – Gabriel Garcíja Márquez Put u Macondo predstavlja očaravajuće čitateljsko putovanje kroz književne krajolike Gabriela Garcíje Márqueza, kolumbijskog nobelovca i jednog od najvažnijih suvremenih pisaca. Ova antologija sastavljena je od njegovih djela vezanih uz mitski Macondo, napisanih između 1950. i 1966., a čine je njegove skice za roman i kratke priče s početka karijere, kao i djela kojima se proslavio, Lišće na vjetru, Pukovniku nema tko da piše i Zla kob. Kroz njih univerzum Maconda, nadahnut piščevom rodnom Aracatacom, polako dobiva svoje obrise i postaje pozornica za remek-djelo Sto godina samoće koje je steklo svjetsku slavu potvrđenu i Nobelovom nagradom 1982. Sam García Márquez u jednom je intervjuu španjolskim novinama izjavio: „Ono što je između Lišća na vjetru i Sto godina samoće petnaestak je godina velike muke, iscrpljivanja i stalnog razmišljanja o tome kako je sve to zapravo bilo.“ A te su godine – što pokazuje ova antologija koju je sastavio Conrado Zuluaga – provedene u fascinantnoj potrazi za Macondom, toponimom magijskog realizma koji se doima nevjerojatno stvarnim. Iako je istina da je sve što je pisao García Márquez kako bi iz sebe izbacio otrov Aracatace, aka Maconda, bila vježba kako bi pronašao put prema Sto godina samoće, također je istina da Lišće na vjetru, Zla kob, Pukovniku nema tko da piše i ovdje sabrane pripovijetke postoje u surovom linearnom vremenu stvarnosti u kojoj žive muškarci i žene poput nas, čije nas sudbine dirnu i stvaraju suosjećanje i strah. Prema tome, ovdje objavljeni tekstovi nisu u pravom smislu putovanje prema Macondu, nego su jedan Macondo sam po sebi. Priče koje su proizišle s tog putovanja i koje su ovdje sabrane i za nove i za stare čitatelje, jednostavne su i neminovne, nisu mitske nego tragične, potaknute grozničavim nagonom za istjerivanjem demona i otkrivanjem prave prošlosti koja još uvijek boli. One su veličanstvene. – Alma Guillermoprieto Gabriel García Márquez u različitim je prilikama tvrdio da za pisanje svake knjige prvo treba naučiti kako ćeš je napisati pa se tek onda suočiti s pisaćim strojem. Njemu je trebalo gotovo dvadeset godina „života“ u Macondu da nauči napisati roman Sto godina samoće. Ova antologija, napravljena s namjerom da pratimo piščev trag, omogućit će radoznalom čitatelju da pronađe neke trenutke tog lutanja. Baš kao kakav kolonist, morao je prvo prokrčiti put, prisvojiti prostor i barem u nekim crtama oblikovati likove koji će ga nastaniti. Zato je ova antologija svih tekstova – ali vrlo različitih duljina – naslovljena upravo Put u Macondo. – Conrado Zuluaga O autoru: Gabriel García Márquez (1927., Aracataca, Kolum­bija – 2014., Ciudad de México) jedna je od najvećih i najutje­cajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagra­de 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija. Nadasve, on je intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba. Ponajpri­je onih koji pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku. Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama. On je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću.