Romani

Zbirka poezije autorice Sanele Bilalagić sadrži 62 pjesme. Pjesme su o religiji, o svakondevici, o Bosni, o životu, o islamu.

• Mimar Sinan • Pisac:Nefise Atcakarlar • ISBN: 9789958290619 • Ilustracija: Da - crno-bijelo • Izdavač: Connectum • Dostupnost: na stanju • Broj strana: 157

Nakon što je u Sarajevskoj hagadi i drugim pričama pokazao majstorstvo u izgradnji zahtjevne strukture kratke priče, u ovoj zbirci Malih priča od životne važnosti nam je pokazao da kratka priča može biti kratka. No, pri tome Ključanin ne umanjuje ništa od fabule, lika ili strukture. Naprotiv, on sažetošću u izrazu i psihologiziranjem upotpunjava značenja (i moguća značenja) i uvodi čitaoca u sasvim specifičan svijet. Ti svjetovi su raspoređeni prema nivoima A., B., C., D., i svaki od njih je poseban i bavi se određenom tematikom (...) Ključanin se ponovo igra, i to majstorski. On u jednom djelu ulazi u dijalog sa njemu bliskim i izabranim piscima poput Amina Maaloufa, Denisa Johsona, Haruki Murakamija, Jorge Luisa Borgesa, ali u tom nizu komuniciranja na kraju stavlja sebe. Tako ove priče nisu samo intertekstualne već i autoreferencijalne čime se još jednom potvrđuje savremena književna pozicija, ne samo unutar bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti nego i svjetske književnosti. Muris Bajramović

To je najpopularnija ljubavna priča. Najraširenija varijanta priče o Lejli i Medžnunu ima sljedeći sadržaj: Lejla i Medžnun iz plemena Benu Amir su se upoznali i zavoljeli kao djeca, dok su odvodili na ispašu devčad. Prema drugoj predaji, Kajs kao mladić čuje priču o Lejlinoj ljepoti. Odlazi vidjeti svoju dragu Lejlu koja je povremeno priređivala zabave u kući žene po imenu Kerime iz plemena Ukajl, i za gozbu djevojkama daruje devu. Pojavljuje se njegov suparnik Munazil. Međutim, i Lejla se zaljubljuje u Medžnuna. Jedanput će Lejla, kako bi iskušala Kajsa, izazvati Kajsovu ljubomoru i utvrditi kako se njih oboje pred drugima pokazuju ravnodušnim, a zapravo je njihova ljubav obostrana; kazat će kako se razumiju pogledima i kako jedno drugome pripovijedaju o svojoj zaljubljenosti. Reći će: U našim srcima je zakopana ljubav. Kada Kajs to čuje, on gubi razbor, i svaki dan njegova zaljubljenost biva veća. Pjesme koje pjeva Lejli šire se među svijetom. Otac koji uviđa Kajsovu patnju odlazi prositi Lejlu, međutim, Lejlin otac, srdit što se preko Kajsovih pjesama pročulo časno ime njegove kćeri, ne da njezinu ruku. Štaviše, Lejlino pleme tuži Kajsa Halifi, koji im zabranjuje susrete, te šalje naredbu da Kajs bude ubijen, ukoliko se nastave viđati. Lejlino pleme seli na drugo mjesto, međutim, Kajs ih prati, kleči i plače. Na preporuku prvaka svog plemena, Kajsov otac šalje sina na hadž, ne bi li se ovaj izbavio patnje. Međutim, kada Kajs na Mini začuje glas koji zove Lejli, on gubi svijest; potom govori: Svom srcu sam kazao da se strpi, a srce mi odgovori da se prestanem nadati, jer mi strpljenje neće učiniti prijateljem. Reče mi da za me nema ništa bolje od smrti ukoliko me moja voljena napusti. Umjesto da pred Kabom zamoli Svevišnjega da ga izbavi patnje, on moli Boga da mu pojača ljubav. Lejlu udaju za mladića po imenu Verd, a Kajs na tu vijest potpuno gubi razbor. Naziva se Medžnunom - ludim, opsjednutim, i odlazi u pustinje, komunicira samo sa divljim životinjama. Razbor mu se vraća samo u kratkim trenucima kad čuje Lejlino ime. Osobito je slab prema gazelama, voli ih jer ga podsjećaju na Lejlu, i nastoji ih sačuvati od lovaca. Otac i rođaci ga pronalaze u pustinji i pokušavaju ga vratiti doma, međutim, on nikog ne želi poslušati, već kada ga vežu i pokušaju silom odvesti doma, on si nanosi povredu, tako da njegovi bližnji odustaju od pokušaja da ga vrate u njihov svijet. Medžnun se hrani onim što mu ko donese, ni od kog ništa ne traži. Prema jednoj drugoj predaji, prikupljači zekata Omer b. Abdurrahman b. Avf i Nevfel b. Musahik ga susreću i sažale se na njeg, te odlaze u prošnju kod Lejlina oca, koji ni na traženje državnih namještenika neće popustiti i dozvoliti Lejli da se uda za Kajsa. Radoznalci koji su čuli za Kajsove pjesme odlaze u pustinju kako bi ih prikupili. Lejla umire od boli zbog odvojenosti od svoga voljenog. Medžnunova porodica u pustinji pronalazi i mrtvoga Medžnuna. Prema drugoj predaji Medžnun umire na Lejlinu grobu, i ukopavaju ga do nje.

"Kad bi ubili zmiju" je roman Jasara Kemala koji istražuje teme identiteta, porodičnih odnosa i društvenih kontrasta. Glavni lik, mladi čovek, suočava se s problemima ličnog i porodičnog nasleđa dok pokušava da pronađe svoj put u složenom svetu. Priča se deli između realnosti i simbolike, a kroz likove i njihovu priču autor prikazuje duboke dileme i unutrašnje sukobe. Knjiga je introspektivna, sa snažnim emocijama i društvenom kritikom.

Roman pod nazivom: Još jedna pjesma o ljubavi i ratu svojom koncepcijom zanemaruje klasičnu pripovjedačku strategiju i ima relativno difuznu strukturu. U širem hronološkom smislu radnja obuhvata period posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, 1992. – 1995. g., a u užem, vrijeme od trenutka javnog objavljivanja vijesti o postojanju masovnih grobnica pa do prestanka obavljanja političkih i javnih funkcija glavnog lika romana - Radovana Karadžića. Tekst se može shvatiti i kao, dijelom na faktima i dijelom na imaginaciji, napisana biografija ili ispovijest glavnog lika, bez stvarne ambicije da to zaista i bude. Ostali likovi (vojnik – student, žena – ljubavnica, opštinski službenik, general, drugi oficiri i vojnici) javljaju se povremeno i njihova karakterizacija se gradi kroz cjelinu teksta a da pri tome standardan hronološki slijed, bez namjere da to preraste u stilističku vježbu, nije poštovan. Prema riječima Faruka Šehića: ...ovo je prva knjiga u be-ha literaturi koja se ne bavi tragedijom rata gledanom kroz prizmu vlastitog ratnog iskustva ili književne fikcije. Roman je lišen samosažaljevajuće patetike i kompleksa pisanja iz pozicije žrtve, što je odlika nacionalističke književnosti. Koliko god se ovdje radi o kritici jednog fašizma, o njegovoj dekonstrukciji, toliko je ovo i tekst sufijskog razumijevanja zla i pokušaja da se prevaziđe trauma rata kojom se dvadeseti vijek potvrdio kao beskrajni đerdan pomrčina.

Komplet knjiga čine naslovi kao što su zbirka pripovjedaka Kraljevske legende, Kuća za umorne i Izvještaji iz tamnog vilajeta, romani Istočni divan, Sara i Serafina, Šahrijarov prsten, Noćno vijeće, Što pepeo priča, eseji Dnevnik selidbe, O jeziku i strahu/Knjiga vrtova. Kompletom od deset naslova ljubiteljima Karahasnove književnosti i čitateljskoj publici ponuđena je zaokružena cjelina književnog stvaralaštva ovog renomiranog autora. O autoru Dževad Karahasan (1953–2023) bio je romanopisac, dramski pisac, esejista i teoretičar književnosti čije stvaralaštvo spaja orijentalnu i evropsku kulturnu tradiciju, mistiku i racionalnost, historiju i savremenost. Njegova izabrana djela obuhvataju romane, eseje i drame u kojima se centralno mjesto daje pitanju identiteta, egzila, suživota kultura i etičkim dilemama čovjeka. 1. Romani • Istočni diwan (1989) – roman u kojem se prepliću orijentalni rukopisi, evropska tradicija i sudbina junaka između Istoka i Zapada. • Šahrijarov prsten (1997) – knjiga o pripovijedanju i moći priče, kroz metaforu iz Hiljadu i jedne noći. • Noćno vijeće (2005) – roman o opsadi Sarajeva, gdje se stvarnost miješa s mitom, a ljudske sudbine svjedoče o snazi zla i dostojanstva. • Utjeha noćnog neba (2012) – historijski roman o Sarajevu 16. stoljeća, kroz lik astronoma Hasana Kafije Pruščaka; meditacija o znanju, vjeri i ljudskoj sudbini. • Što pepeo priča (2015) i San o pruzi (2020) – romani o sjećanju, ratu i nestajanju, u kojima se lična i kolektivna trauma pretaču u poetične narative. 2. Esejistika Karahasan je pisao briljantne eseje o islamskoj i evropskoj kulturi, odnosu religije i umjetnosti, o opsadi Sarajeva i egzilu. Knjige poput Dnevnika selidbe svjedoče o njegovom progonstvu i razmišljanjima o “evropskom duhu”. 3. Dramska djela Njegove drame često obrađuju univerzalna pitanja: moć i pravdu, odnos pojedinca i vlasti, te unutarnje borbe ljudske duše. ________________________________________ U cjelini Izabrana djela Dževada Karahasana predstavljaju literarnu riznicu u kojoj se Bosna i Balkan pojavljuju kao metafora susreta svjetova, a ljudska sudbina kao univerzalna drama između rata i mira, vjere i sumnje, pripadnosti i prognaništva. Njegov opus čini ga mostom između Istoka i Zapada, prošlosti i budućnosti, umjetnosti i života.

Roman Iza bijega sastoji se od poetskih fragmenata i književnih refleksija na temu bijega, migracije i egzila. Središnji motiv knjige je iskustvo izbjeglica i duhovna težina bijega, kojeg drži ne samo fizičko preseljenje, već egzistencijalno stanje koje traje – čak i nakon što se bijeg završi. Trojanow koristi fragmentarni, eksperimentalni oblik pripovijedanja koji reflektira haotičnost i razbijenost suvremenog svijeta. Roman nema klasičnu linearno strukturiranu radnju, nego čitatelju posreduje niz misaono-poetskih zapisa koji oslikavaju unutarnja previranja migranata i njihovu egzistencijalnu situaciju. Likovi su prepoznatljivi kao "stranci" — otuđeni, nerazumljeni, u potrazi za pripadanjem, ali i suočeni s trajnim posljedicama bijega. ________________________________________ U nekoliko rečenica • Oblik i stil: Eksperimentalna forma fragmenta i misaonog zapisa, bez klasične narativne koherentnosti, čime se reflektira unutarnji nemir i razbijenost bijega. • Tematski fokus: Analiza bijega kao trajnog stanja – fizičkog, ali i duhovnog – koje ne prestaje završetkom migracije. • Egzistencijalni ton: Stranac kao centralni motiv – pripadnost se gubi, a izbjeglištvo postaje temeljno stanje bića