Pretraga
Prikaz 449–464 od 1927 rezultata
DJEVOJAČKE USPOMENE
Annie Ernaux
OceanMore
„I ja sam tu djevojku htjela zaboraviti. Istinski je zaboraviti, tako da više ne želim pisati o njoj. Da više ne mislim kako moram pisati o njoj, o njezinoj žudnji, ludilu, gluposti i po¬nosu, njezinoj gladi i krvi koja joj je presušila. Nikad nisam uspjela.“
U Djevojačkim uspomenama Annie Ernaux vraća se u ljeto 1958. i svoju prvu noć s muškarcem kad je kao osamnaestogodišnja djevojka radila u ljetnoj koloniji. Žuđeno seksualno iskustvo pretvorilo se u traumu koja se duboko upisala u njezino tijelo, i ranu što će gotovo šezdeset godina nakon događaja biti okidačem za pisanje. Annie Ernaux ponire u vlastita sjećanja, služi se fotografijama i pismima kako bi oživjela djevojku koja je bila, njezinu ranjivost i snagu, i zabilježila ključne trenutke njezina sazrijevanja. Djevojačke uspomene intimno i bespoštedno progovaraju o vlastitim izborima a da pritom ne ispuštaju osvijetliti jednu epohu i društvo koje je ženama umjesto žudnje nametnulo sram, umjesto slobode pokoravanje. Nakon romana Godine, Annie Ernaux i ovom knjigom maestralno pokazuje svoje umijeće da osobnu priču pretvori u kolektivnu pripovijest, potvrđujući još jednom svu veličinu svojega književnog djela.
Iz medija:
„Jedan od najznačajnijih opusa suvremene francuske književnosti.”
Le Point
„Sjajna knjiga koja se svojom iznimnošću nastavlja na opus Annie Ernaux.“
Elle
„Annie Ernaux kraljica je nove autobiografske književnosti.“
Die Zeit
„Jedan od načina čitanja knjige Annie Ernaux jest pokušaj razumijevanja toga zakučastog, bolnog, suštinskog procesa postajanja.“
The New Yorker
O AUTORU:
Annie Ernaux rođena je 1940. u francuskoj pokrajini Normandiji gdje je u rodnome Lillebonneu i potom u Yvetotu provela djetinjstvo. Studirala je na Sveučilištu u Rouenu te mnogo godina radila kao profesorica književnosti u srednjoj školi i u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Uz učiteljski posao pisala je i sedamdesetih počela objavljivati svoje prve knjige koje su vrlo brzo stekle poklonike. Danas se smatra suvremenim klasikom i jednim od najvažnijih i najangažiranijih glasova francuske književne i kulturne scene, a njezino se djelo proučava na katedrama za književnost diljem svijeta. Za svoj opus, koji čini preko dvadeset naslova, objavljivanih na brojnim svjetskim jezicima, primila je niz istaknutih nagrada. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku.
2022. godine Annie Ernaux dobila je Nobelovu nagradu za književnost „za hrabrost i kiruršku preciznost kojima na vidjelo iznosi ishodišta osobnog sjećanja, ono što ga otuđuje i što ga u kolektivnome sputava.“
-9%
39,00 KM
42,80 KM
GODINE
Annie Ernaux
OceanMore
Slavljena kao remek-djelo autobiografske proze, prevedena na brojne svjetske jezike, ova jedinstvena knjiga donosi priču o više od šezdeset godina Francuske, koja se od kraja rata razvija u suvremeno društvo kasnoga kapitalizma. Protkan vlastitim sjećanjima, fotografijama, povijesnim događajima, jezikom pojedina razdoblja, popularnom kulturom, radijskim i televizijskim emisijama, modama, proizvodima, željama i htijenjima generacija, roman je živo svjedočanstvo o preobrazbama jednog društva, kulture, ali i cijeloga svijeta. Ernaux nas vraća u rat u Alžiru, susrećemo Sartrea i de Beauvoir, Edith Piaf, Agnès Varda, vraćamo se u svibanj 1968., u doba manifesta za pravo na pobačaj, nuklearne prijetnje, pratimo napredak tehnologije, eksploziju konzumerizma, rast nezaposlenosti. Neizreciv protok vremena Annie Ernaux bilježi i slaže poput palimpsesta kako bi u pojedinačnu sjećanju izrazila „proživljenu dimenziju povijesti“ i pisanjem „oblikovala svoju buduću odsutnost“ rekonstruirajući ono naše, zajedničko vrijeme koje „iz davnina sipi do danas“. Tako autorica uspijeva ispisati život u sasvim novoj formi autobiografije koja je istovremeno subjektivna i neosobna, privatna i kolektivna.
Iz medija:
„Za one koji još uvijek sumnjaju u mjesto koje Annie Ernaux zauzima u francuskoj književnosti – a to je sam vrh – ne možemo dovoljno preporučiti Godine. Širinom svoga spisateljskog pothvata i stilskom discipliniranošću, Ernaux maestralno uranja u vrijeme i sjećanje jedne žene tijekom više od šezdeset godina.“
Le Monde
„Čitati Annie Ernaux jest šok, iskustvo, i što je glavno – važno je. S njom privatno postaje političko, politika se pretače u razgovor, a sve zajedno oblikuje se u eksplozivnu, aktualnu i poetičnu književnost… remek-djelo.“
Der Spiegel
„Sva kritička snaga koju tražimo od romana nalazi se ovdje, u jednoj od ključnih knjiga našeg vremena.“
Corriere della Sera
„Proces čitanja Godina nalikuje otkriću kutije s blagom. To je knjiga koju ćete zatvarati nakon nekoliko pročitanih stranica, zaneseni gorko-slatkim dojmom koji vam ostaje u mislima.“
Los Angeles Review of Books
„Ovo je autobiografija kakvu niste nikad čitali. Roman Godine ozbiljna je i hrabra knjiga, U traganju za izgubljenim vremenom našeg doba medijske dominacije i konzumerizma, naše epohe apsolutnog robnog fetišizma.“
New York Times Book Review
O AUTORU:
Annie Ernaux rođena je 1940. u francuskoj pokrajini Normandiji gdje je u rodnome Lillebonneu i potom u Yvetotu provela djetinjstvo. Studirala je na Sveučilištu u Rouenu te mnogo godina radila kao profesorica književnosti u srednjoj školi te u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Uz učiteljski posao pisala je i sedamdesetih počela objavljivati svoje prve knjige koje su vrlo brzo stekle poklonike. Danas se smatra suvremenim klasikom i jednim od najvažnijih i najangažiranijih glasova francuske književne i kulturne scene, a njezino se djelo proučava na katedrama za književnost diljem svijeta. Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova, objavljivanih na brojnim svjetskim jezicima, primila niz istaknutih nagrada. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku.
2022. godine Annie Ernaux dobila je Nobelovu nagradu za književnost „za hrabrost i kiruršku preciznost kojima na vidjelo iznosi ishodišta osobnog sjećanja, ono što ga otuđuje i što ga u kolektivnome sputava.“
MLADENKA KOSTONOGA
Želimir Periš
OceanMore
Mladenka kostonoga roman je od 52 glave, kao što je u kartaškom špilu 52 karte, ali se, baš kao u kartama, i u ovom romanu vara, pa se čitatelji ne smiju pouzdati u njegove brojeve, a još manje u njegove riječi. Poput karata u špilu i glave ovog romana su izmiješane pa će čitateljima trebati i ponešto sreće da pobijede u igri za koju nisu ni znali da je igraju. Mladenka kostonoga je roman-igra o vještici Gili i sam začaran njenim moćima.
U Beču je 1882. godine priveden, pretučen i policijski saslušan guslar Želimir Periš (44, Zadar), koji je spjevao ep o vještici Gili, kaže prva glava romana Mladenka kostonoga. Njegova četiri rimovana deseterca i sažetak sadržaja uvode nas u svaku od 50+ glava Kostonoge koje su totalno drukčije jedna od druge. Te lude glave nelinearno, „muzikalno“ i mozaično pričaju brutalnu priču o životu nesretne progonjene žene i djeteta joj Carevića. Roman se protegao kroz 19. stoljeće, od pučkoga do aristokratskoga, od granice Hercegovine, preko dalmatinskog zaleđa, Zadra u kojem krčkaju svilogojski kotlovi i radnički bunt, Silbe i kaštela Pazina do dvorskih spletaka, opijumskih pušionica i spiritističkih salona carskog Beča. Žanrovsko protezanje još je impresivnije, a autorov ludizam filharmonijski orkestriran. Periš piše svoje(glave)-priče, od kojih svaka doseže katartički (anti)klimaks, kao inkvizicijske zapisnike, propovijedi, enciklopedijske članke, recepte, glazbene kritike, etnološke zapise, pastoralu, interaktivnu igru… nerijetko ih parodirajući. Tako je nastao postmodernistički roman koji je zadržao političnost i kritičnost visoke moderne. Mladenka kostonoga roman je o dobu u kojem i u zabačene dijelove Carstva sporo prodire racionalizam, u kojem nacionalne težnje, ideje identiteta i socijalne pravde uzimaju danak. Iznad svega, ovo je potresna priča o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci. Otprilike:
Od Čapljine pa do carskog Beča / od ljubavi niđe posla preča.
Nikom život nije samo bajka, / al na Gilu vazdan traje hajka.
Kruno Lokotar, urednik knjige
Iz medija:
'Ovaj neizmjerno razigran i samo naizgled razbarušen, a zapravo pomno promišljen i ambiciozan roman izbrušene rečenice, koji je iziskivao opsežan istraživački rad, kako na faktografiji, tako i na govorima raznih područja kojima Gila putuje, smatramo jedinstvenim književnim djelom koje obiluje humorom i ironijom; prošla vremena oživljava da bi nam progovorio o ovome našemu, napose o ženskom traumatskom iskustvu, pridonoseći osnaživanju žena vlastitim tekstualnim pregovaračkim praksama i gestama otpora.'
iz obrazloženja žirija Nagrade Tportal za najbolji roman 2020.
"Čudo u domaćoj književnoj produkciji."
Gea Vlahović, Express
"Događaj u hrvatskoj književnosti i kulturi."
Tanja Tolić, Najbolje knjige
"Najambiciozniji i najbolji hrvatski roman objavljen 2020."
Jurica Pavičić, Jutarnji list
"Najčudesnija žena ikad izmaštana u knjigama."
Davor Špišić, Telegram
"Romančina, legenda, mit, triler, parodija, satira, povijesni roman, ep, sve napisano tako razigrano i upečatljivo, majstorski!"
Nada Topić
"Prvorazredna proza, kakva se na ovim prostorima dosad nije čitala."
Mirko Jamnicki Dojmi, Zadarska smotra
"S pravom će se naći u borbi za hrvatske prozne književne nagrade."
Denis Derk, Večernji list
"Impresivan roman, kako sadržajem, tako i obimom, kako strukturom tako i stilom, kako humorom tako količinom emocija"
Emir Imamović Pirke, Forum.tm
"Retrogradna papazjanija"
Igor Mandić, Jutarnji list
"Toliko je dobro izrežirano da roman na trenutke moramo odložiti, odmoriti... vještičja posla."
Ante Alerić, Magazin GKR
"Remek-djelo... Očaravajuća, opčinjavajuća, čarobna; knjiga uzbudljiva, nepredvidljiva, kaotična i napeta"
Davor Šišović, Glas Istre
"Ovo je veliki, vještičji, emancipatorski, revolucionaran roman, koji nas štiti od budale u nama i od budala oko nas"
Miljenko Jergović
O AUTORU:
Želimir Periš (Zadar, 1975.) Osim Mladenke kostonoge objavio je i zbirku priča Mučenice (2013.); romane Mima i kvadratura duga (2014.) i Mima i vaše kćeri (2015.), zbirku pjesama x (2016.), društvenu igru Strašne žene (2018.) i slikovnicu Straška postavlja teška pitanja (2021.). Za Mladenku kostonogu dobio je Nagradu Kočićevo pero Zadužbine „Petar Kočić Banjaluka-Beograd“ i Književnu nagradu tportala za najbolji hrvatski roman 2020.
PROSLAVA
Damir Karakaš
OceanMore
Dobitnik Nagrade Tportala za najbolji roman 2019. godine!
“Damir Karakaš je sugestivnom prozom, filmičnošću dramskih situacija i stilski izbrušenom rečenicom uspio stvoriti prostor književne imaginacije koji zaslužuje nagradu. ... Tekst karakteriziraju sugestivnost i poetičnost te uron u sliku, riječ, ton, zvuk, tišinu, koji odjekuju u čitatelju; roman 'Proslava' po toj je osebujnoj poetičkoj crti u kontekstu suvremene prozne produkcije značajno mjesto razlike...
U romanu 'Proslava', koji se kompozicijom otklanja od obzora očekivanja, dojmljivo je ocrtao likove uz štedljivu uporabu klasičnog opisa – dao im je konture gestama, migovima, trzajima, šutnjom, pogledima – a čitatelj ih može rekonstruirati i dalje nadograđivati u prostornom i povijesnom kontekstu, istodobno općenitom i dovoljno preciznom. Pritom se autor umnogome oslanja na znanje svojega čitatelja te od njega traži suradnju na imaginacijskoj, ali i etičkoj razini interpretacije.“ (iz obrazloženja žirija)
Nakon velikog uspjeha romana "Sjećanje šume", svojim najnovijim romanom "Proslava" Damir Karakaš vraća se među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi te nas vodi na napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, putovanje na kojemu pak kao da sve stoji. U širokom vremenskom luku romana, kraj jednoga rata nagoviješta iskustva novih stradanja, a surovost svakodnevice u kojoj preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za promjenu pokazuje svu kompleksnost ljudskog postojanja, zgusnutog u pjesničkoj slici onkraj prostora i vremena.
Iz medija:
“Mračno opojno štivo ličkog literarng čarobnjaka“
Marinko Krmpotić, Novi list
“Roman je to koji je mogao biti napisan i prije i za sto godina, moćnom ekonomijom slike, atmosfere i neizrečenoga, a osjećajno dohvatljivoga. Proslava je književno djelo dosadašnjeg dijela sezone, knjiga koja će se pamtiti.“
Dario Grgić, Jutarnji list
“Karakaš Proslavu piše na način i u duhu vrhunaca naše modernističke književnosti iz onih poslijeratnih desetljeća i iz vremena u kojem su južnoslavenski pisci otkrivali Sartrea i francuski egzistencijalizam.“
Miljenko Jergović, Jutarnji list
“Proslava je remek-djelo dosadašnjega Karakaševa opusa, događaj u suvremenoj hrvatskoj književnosti.“
Strahimir Primorac, Vijenac
“Karakaš je matematički precizan u oslikavanju te brutalne nirvane. Zemljano prizeman i himnično uzvišen. Baš zato što u svojoj bajci ništa ne uljepšava nego ogoljuje do elementarne, škrte svedenosti, Karakaš je u Proslavi dosegao poetske vrhunce.“
Davor Špišić, Telegram
“... Proslava je više od književnosti iako je u nju superiorno sapeta: svjedočimo povijesnom egzorcizmu koji predano obavlja jedan i - u suvremenoj literaturi gotovo usamljen - čovjek u ime svih nas.“
Tanja Tolić, najboljeknjige.com
O AUTORU:
Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica, pored Brinja u Lici. Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi, zbirke priča Eskimi, Pukovnik Beethoven i Kino Lika, po kojoj je snimljen istoimeni film, te romane Kombetari, Kako sam ušao u Europu, Sjajno mjesto za nesreću, Blue Moon i Sjećanje šume (nagrade Fric i Kočićevo pero). Piše kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevođen je na desetak jezika. Živi u Zagrebu.
POTRESI – DIVOVI KOJI SE PONEKAD BUDE
Hrvoje Tkalčić
Naklada Ljevak
Hrvoje Tkalčić napisao je izvanredno zanimljivu, uzbudljivu, a na neki način čak i zabavnu knjigu. Osim što ona čitatelju otkriva dobroga i darovitog pisca – kakvih je, ruku na srce, među našim znanstvenicima, naročito onim koji se ne bave društvenim znanostima, uznemirujuće malo – čitatelj biva itekako svjestan te okolnosti da Tkalčić ne samo važan dio svoga obrazovanja, nego i znanstvenog odgoja, duguje onome obrazovnom sustavu koji od svakog znanstvenika, čak i onoga koji se bavi znanstvenim područjima koja su još hermetičnija, u pripovijedanje neuklopljivija od geofizike, očekuje sposobnost i vještinu da idiotu umije objasniti smisao i sadržaj svoje znanosti, te da za svoju znanost, u boljim slučajevima, umije zainteresirati tinejdžera s poremećajem u koncentraciji, kao i prirodno indolentnog, visokokokainiziranog menadžera. E, Tkalčić je napisao upravo takvu knjigu...
Miljenko Jergović (iz predgovora)
O AUTORU:
Hrvoje Tkalčić redoviti je profesor i voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri. Rodio se u Bjelovaru, a odrastao u Vinkovcima, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je fiziku, smjer geofizika s meteorologijom, na Fizičkom i Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1996., a doktorirao je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju 2001. s temom unutrašnje jezgre Zemlje putem prostornih seizmičkih valova. Bio je postdoktorand na Istraživačkom institutu SCRIPPS Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, a zatim u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore. Nakon toga prelazi na Australsko nacionalno sveučilište, gdje napreduje do akademskog zvanja redovitog profesora. Od 2007. godine direktor je Opservatorija za seizmička i infrazvučna opažanja Warramunga u australskom Sjevernom Teritoriju, dijelu međunarodne mreže za praćenje i neširenje nuklearnih eksplozija sa središtem u Ujedinjenim narodima. Objavio je više od 100 recenziranih znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima koristeći se seizmologijom i matematičkom geofizikom za otkrića o Zemljinoj unutrašnjoj građi i dinamici, od jezgre do kore, uključujući inovativne teorijske i metodološke radove o seizmičkom i korelacijskom polju, tektonskim i vulkanskim potresima te marsotresima. Među zapaženim mu je otkrićima opažanje smicajnih valova u unutrašnjoj jezgri Zemlje, čime je dokazao da je ona u čvrstom stanju. Objavio je prvu dosad napisanu knjigu o unutrašnjoj jezgri Zemlje u izdanju Cambridge University Pressa 2017. godine. Za svoj istraživački rad dobio je inauguracijsku nagradu australskog AuScopea 2016. godine. Izabran je u članstvo Američke geofizičke unije 2020. zbog prijelomnih otkrića o temi unutrašnje jezgre Zemlje i razvoja inovativnih geofizičkih metoda za istraživanje seizmičkih struktura i izvora potresa. Kraljevsko astronomsko društvo u Londonu dodjeljuje mu 2022. medalju Price za prijelomna otkrića razumijevanja arhitekture Zemljina korelacijskog polja i dokaz da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom stanju.
-11%
35,00 KM
39,20 KM
LAVLJA JAZBINA
Susie Linfield
Naklada Ljevak
U središtu Lavlje jazbine niz je portreta i biografskih crtica čuvenih mislilaca politčke ljevice koji su živjeli i djelovali sredinom dvadesetog stoljeća i opširno pisali o idejama stvaranja židovske državnosti.
To su, među ostalima, njemačka politička filozofkinja Hannah Arendt, romanopisac i avanturist Arthur Koestler, veliki biograf i Trockijev poštovatelj Isaac Deutscher, američki novinar I. F. Stone, francusko-arapski novinar Maxime Rodinson, tuniško—francuski antikolonijalistički filozof Albert Memmi, politički aktivan kognitivni znanstvenik Noam Chomsky i irski akademik Fred Halliday. Šest učenjaka dijeli sličnu sudbinu u pogledu životnih priča i proživljenih iskustava, zbog čega su njihova raznolika intelektualna putovanja istim povijesnim pravcem od velike važnosti današnjim literatima, a i proživjeli su kataklizmičke događaje sredine 20. stoljeća, pisali o njima i bili oblikovani njima.
„Ponekad se dogodi da se neka knjiga pojavi u trenutku kad je najpotrebnija, u trenutku u kojem može postati dijelom javnog diskursa i pomoći pripremiti teren za buduće političke argumente i rasprave. Knjiga Lavlja jazbina: cionizam i ljevica od Hanne Arendt do Noama Chomskog upravo je takva knjiga. Autorica Susie Linfield ljevičarka je i progresivna cionistica. Dok iznosi argumente nekih od najvažnijih suvremenih ljevičarskih mislilaca (svi su osim jednoga Židovi), donosi i povijesni kontekst i vrlo profinjenu analizu, koja se odlikuje jasnoćom i intelektualnim poštenjem.“ — Reform Judaism
„Pisanje [Susie Linfield] udružuje novinarsko pripovijedanje i znanstveničku analizu ideja… Knjiga Lavlja jazbina pokazuje pojedinačnu borbu židovskih ljevičara iz naraštaja povezanoga s Drugim svjetskim ratom da pomire svoje proturječne nagone, partikularistički zov cionizma i univerzalistički zov socijalizma. Njihove priče precizno najavljuju iskustvo današnjih židovskih liberala u nastojanju da pomire vlastiti proizraelski partikularizam i univerzalizam usmjeren na socijalnu pravdu… Njezina knjiga pojavljuje se upravo u trenutku kada te priče i pouke poprimaju sve veću važnost i neodložnost.“ — The New York Times
„Ne morate biti opčinjeni ljevicom, judaizmom ili cionizmom da biste uživali u ovoj fascinantnoj knjizi. Kakve god imali stavove o izraelsko-palestinskom sukobu, ovo je obavezna literatura za poklonike fascinantnih, intrigantnih i uzbudljivih rasprava koje oduševljavaju svojom lucidnošću i intelektualnim poštenjem.“ — Hussein Agha, suautor knjige A Framework for a Palestinian National Security Doctrine
„Kako se buran, iako često vjeran brak ljevice i cionizma pretvorio u pravo minsko polje ogorčenih sukoba? Susie Linfield toj prijepornoj temi pristupa uobičajeno genijalnom vizijom i velikodušnim duhom. Originalan i ključan prilog raspravi.“ — Ruth Franklin, autorica knjige A Thousand Darknesses: Lies and Truth in Holocaust Fiction
„U svojoj knjizi Lavlja jazbina autorica znanstveno-istraživački analizira i kritički interpretira stavove osmero uglednih intelektualaca židovskog podrijetla i lijevog političkog svjetonazora o pitanjima izraelske državnosti, cionizma i izraelsko– palestinskih odnosa te otvara i odgovara na brojna pitanja iz područja povijesti, religije, politike, kulturne antropologije i prava. Ne samo što progovara o temi koja je duboko bolna, opterećena raznim oblicima trauma i, kada je u pitanju budućnost, neizvjesna, nego i polemizira s nekim od najvećih mislilaca 20. (i 21.) stoljeća, ukazujući na njihove propuste, površnosti, a često i neznanje, pokazujući time visok stupanj znanstvenog integriteta.“ — Hrvoje Klasić
„Analiza Susie Linfield je temeljita, a njezin kritički stav prodoran dok nastoji objasniti središnji problem: sukob između partikularnoga zauzimanja za progonjeni narod i po prirodi univerzalističkoga lijevoga, socijalističkog, rjeđe komunističkog programa.“ — Nadežda Čačinovič
„Knjiga Lavlja jazbina uzoran je prikaz intelektualne povijesti koji se hvata u koštac i s tragičnošću cionizma i s načinom na koji je anticionizam postao mjerilom globalne ljevice. Riječ je o skrupuloznome, nepokolebljivom, lucidnom i moralno ozbiljnom djelu koje se pojavilo u pravom času.“ — Todd Gitlin, autor knjige The Sixties: Years of Hope, Days of Rage
„Zašto neki od najblistavijih umova na američkoj i europskoj ljevici nisu uspjeli shvatiti židovski nacionalizam? Knjiga Lavlja jazbina fascinantno je i jedinstveno pronicljivo istraživanje granica intelektualne ljevice u nastojanju da se uhvati u koštac s nesmiljenom stvarnošću našega svijeta.“ — Zeev Sternhell, autor knjige The Founding Myths of Israel: Nationalism, Socialism, and the Making of the Jewish State
O AUTORU:
Susie Linfield, ugledna novinarka, znanstvenica i sveučilišna nastavnica (New York University), diplomirala je američku povijest na sveučilištu u Ohiu. Nakon studija preselila se u Boston, gdje je vodila feministički časopis Wages for Housework sve do ponovne selidbe u New York, gdje je studirala novinarstvo i dokumentarno filmsko stvaralaštvo. Na istom sveučilištu od 1995. radi kao predavač na katedri za novinarstvo. U svom pisanju kombinira novinarsku pripovjedačku tehniku sa znanstvenom analizom informacija. Njezina knjiga The Cruel Radiance: Photography and Political Violence (2011.) bila je u užem krugu za nagradu National Book Critics Circle Award in Criticism, a iste je godine za taj naslov osvojila Berlin Prize, koji dodjeljuje Američka akademija u Berlinu. Teme kojima se bavi u svojim člancima i knjigama odnose se na međuodnos kulture, religije, društva i politike. U knjizi Lavlja jazbina znanstveno- istraživački analizira i kritički interpretira stavove osmero uglednih intelektualaca židovskog podrijetla i lijevog političkog svjetonazora o pitanjima izraelske državnosti, cionizma i izraelsko-palestinskih odnosa.
HERETKINJA
Ayaan Hirsi Ali
Naklada Ljevak
Nakon tisuća ubijenih od strane džihadista od Nigerije preko Sirije do Pakistana i terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo, Ayaan Hirsi Ali u Heretkinji nudi odgovor na pitanje koje ubrzano postaje najveći svjetski problem.
Prešavši put od duboko religioznog odgoja u islamskoj vjeri do ateistice i aktivističke feministice, sveučilišne profesorice na Harvardu, briljantna, karizmatična i kontroverzna autorica autobiografske proze Nevjernica i Nomatkinja u ovoj se knjizi snažno i uvjerljivo zalaže za reformaciju islama kao jedini način da se okončaju strahote terorizma, sektaško ratovanje i represija nad ženama i manjinama. Među 1, 6 milijardi muslimana koliko ih danas ima na svijetu, argumentira ona, značajno manji dio pripada ekstremističkoj struji, većina njih su pobožni i miroljubivi ljudi koji prešutno toleriraju ekstremizam, a tek je šačica disidenata koji riskiraju vlastiti život preispitujući svoju vjeru. No samo je jedan islam, a Hirsi Ali dokazuje da se ne može zanijekati da su neka od njegovih temeljnih naučavanja – među njima i dužnost borbe u svetom ratu – inkompatibilna s vrijednostima slobodnog društva. Stoljećima se činilo da je islam imun na promjene, no Hirsi Ali u svojoj knjizi dolazi do zaključka da je reforma islama, revizija islamske doktrine kojoj je cilj pomiriti vjeru s modernitetom, danas bliža ostvarenju no ikad ranije, a možda je već i počela. Arapsko se proljeće, kaže ona, može činiti političkim neuspjehom, no izazov s kojim je ono suočilo tradicionalne autoritete otkriva spremnost – između ostalog i među muslimanskim ženama – za borbu za slobodu mišljenja i izražavanja stavova. Ispreplićući vlastita iskustva s povijesnim analogijama i snažnim primjerima iz suvremenih muslimanskih društava i kultura, autorica ovom knjigom ne poziva na oružje nego strastveno zagovara mirnu promjenu i globalnu toleranciju.
O AUTORU:
Ayaan Hirsi Ali jedna je od političkih pojava današnjice kojoj se ljudi najviše dive ali i koju najviše osporavaju. Na naslovnice međunarodnih tiskovina dospjela je nakon što je islamist ubio nizozemskog redatelja Tea van Gogha a nju označio sljedećom metom, zbog filma Pokornost. Iako živi u stalnoj opasnosti, ta odvažna zagovornica slobode govora i dalje odbija zašutjeti. Slavna feministica, političarka, spisateljica i kritičarka islama, autorica proslavljene autobiografske knjige Nevjernica, u ovoj knjizi kritizira Zapad zbog svjesnog prešutnog toleriranja aspekata islamske kulture koji karakteriziraju potlačenost žena zlostavljanjem – od genitalnog sakaćenja i dogovorenih brakova do obiteljskog nasilja. Brojna su priznanja njezinu radu: nizozemski časopisi Elsevier i De Volkskrant proglasili su je 2004. godine Nizozemkom godine, časopis Time uvrstio ju je na popis Stotinu najutjecajnijih ljudi u 2005. godini, časopis Glamour proglasio ju je iste godine Junakinjom godine, Reader’s Digest proglasio ju je 2006. Europljankom godine, Institut Goldwater dodijelio joj je 2007. nagradu Goldwater Award, a 2008. dobila je nagradu AnisfieldWolf Book Award za knjigu Nevjernica.
Republika Himbe
Alaa Al Aswany
Fraktura
Kairo 2011., dvadeset pet tisuća ljudi prosvjeduje protiv Mubaraka i sanja isti san o velikim promjenama. No dok ljubav prekoračuje klasne podjele i cvjeta u euforičnoj gomili, student medicine Khaled ubijen je naočigled svih. Njegova kolegica i djevojka Dania ne želi odustati od traženja pravde i pružanja otpora – čak i ako je riječ o vlastitom ocu, generalu Alwaniju, šefu tajne službe koji propovijeda islamske vrijednosti i potajno gleda pornografiju. Oko Khaleda, Danije i Trga Tahrir čitava je galaksija likova: mlada učiteljica Asma koja odbija nositi hidžab i sudjelovati u korupciji u svojoj školi, koptski buržuj i rezignirani glumac bez glavnih uloga Ashraf čiju gorčinu raspršuju samo trenuci strasti sa svojom sluškinjom Ikram, televizijska voditeljica Nourhan koja beskrupulozno i lojalno brani one na vlasti… Suočen s najvećom krizom dotad, stari režim (general i njegovi prijatelji) ne namjerava odustati, te kreće u razorni protunapad.
U veličanstvenom, u Egiptu još uvijek zabranjenom romanu Republika himbe jedan od vodećih pisaca arapskog svijeta Alaa Al Aswany kroz nezaboravnu galeriju junaka i uzbudljivu priču oslikava duboko ljudski portret egipatske revolucije. Vodi nas u srce borbe koja bjesni između onih na vlasti i onih koji su spremni položiti svoje živote u obrani slobode.
“Počast mladosti svoje zemlje najvažnijeg egipatskog pisca našeg doba.” – Liberation
“Veličanstven, čovječan roman koji bilježi neuspjeh revolucije i osobnu cijenu koju su platili njezini sudionici, a da nije ugasio nadu u bolju budućnost.” – Observer
“Roman koji oduzima dah. Napet, konstruiran poput sage i nastanjen sjajnim junacima.” – Le Point
“Netko je ovaj roman usporedio s Ratom i mirom: freskom velikog povijesnog događaja čiji se kraj zna, ali se čita iznova i iznova.” – Il Sole 24 Ore
“Monumentalan roman o egipatskoj revoluciji.” – Télérama
“U tradiciji epskog realizma, koju je Nagib Mahfuz uzdigao do majstorstva, Al Aswany predstavlja egipatsku revoluciju kao monumentalnu dramu neuspjeha... To je film u riječima.” – Badische Zeitung
“Majstorska panorama revolucije osuđene na propast… roman koji svrstava Aswanyja u društvo pisaca kao što su Joseph Conrad ili Mario Vargas Llosa, kao izvanrednog literarnog oponenta autoritarizmu i njegovu ukorijenjenom zlu.” – Sunday Times
“Hrabro, otrežnjujuće, provokativno… Zadivljujući mozaik glasova… U današnjem podijeljenom političkom i medijskom okruženju, ovo je oštra lekcija za demokracije posvuda – tko god kontrolira narativ, kontrolira i ishode.” – Booklist
O AUTORU:
Alaa Al Aswany, rođen 1957. u Kairu, jedan je od najpoznatijih pisaca arapskog svijeta. Premda po obrazovanju stomatolog, rano je razvio interes za književnost zahvaljujući ocu, odvjetniku i nagrađivanom piscu, koji mu je dopustio da prisustvuje njegovim književnim okupljanjima. Kao student Aswany je pisao kratke priče, drame i novinske članke koji se bave politikom i književnom kritikom. Njegov roman Zgrada Jaqubian (L'Immeuble Yacoubian, 2002.) postao je pravi međunarodni izdavački fenomen. U Egiptu je privukao do tada nezapamćen broj čitatelja, prvo je izdanje rasprodano u četrdeset dana, a potom je objavljeno novih devet izdanja i niz prijevoda koji su doživjeli jednaki uspjeh. Autor je i međunarodnih bestselera Chicago (2007.) te The Automobile Club of Egypt (2013.), kao i nekoliko zbirki priča i publicističkih naslova. Jedan je od osnivača oporbenog pokreta Kefaya (u prijevodu: Dosta je bilo). Godine 2011. aktivno je sudjelovao u arapskom proljeću i prosvjedima na Trgu Tahrir koji su doveli do ostavke predsjednika Hosnija Mubaraka. Ovo iskustvo inspiriralo je njegov roman Republika himbe (The Republic of False Truths, 2018.), zabranjen u Egiptu i većini drugih arapskih zemalja. U svojim redovitim novinskim kolumnama, esejima i člancima u egipatskom i međunarodnom tisku gorljivo brani vrijednosti demokracije i bori se protiv korupcije, licemjerja i nepravde koji muče egipatsko društvo. Djela su mu prevedena na više od trideset jezika i objavljena u više od stotinu zemalja. Priznat kao veliki romanopisac i vrhunski pripovjedač, dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, uključujući nagrade Johann Philipp Palm Award (Njemačka, 2012.), Majidi bin Zahir Arab Literature Award (Kanada, 2011.), Bruno Kreisky literary Award (Austrija, 2008.) i Grinzane Cavour Award (Italija, 2007.), a 2016. imenovan je Chevalierom Ordea des Arts et des Lettres Francuske. Alaa Al Aswany sada živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje predaje književnost.
Žena bez imena
Vanessa Montfort
Fraktura
Koliko je žena u sjeni muškaraca koji su bili potpisani na njihova djela? Nakon hit-knjige Žene koje kupuju cvijeće Vanessa Montfort napisala je još jedan nevjerojatan roman koji se čita u dahu, ovoga puta o prešućenoj ženskoj povijesti, pisanju, žrtvi i upornosti.
Žena bez imena maestralna je knjiga o prvoj španjolskoj dramatičarki Maríji Lejárragi, koju je povijest zametnula, da bi se tek nedavno otkrilo kako je bila suautorica, a nerijetko i jedina autorica djela koja je potpisivao njezin suprug, jedan od najvećih španjolskih dramatičara.
Prateći dvije paralelne radnje, Maríjin nepredvidiv život s početka prošlog stoljeća i mladu redateljicu Noeliju koja u sadašnjosti pokušava postaviti predstavu za koju vjeruje da je djelo Maríjina muža, Čini, raspleće se velika priča o ljubavi, književnosti i kazalištu, ali i o ženskom stvaralaštvu i njegovu nepriznavanju.
Priča je to i o Madridu s početka dvadesetog stoljeća, o velikim književnim imenima koja prvi put izlaze na scenu, poput Garcíje Lorce ili Jimeneza, o velikim glazbenicima poput Falle i Stravinskog. Uz bok najvećima, María je pisala povijest, boreći se tada i za pravo glasa žena, nikad ne pristajući na političke ucjene. Vanessi Montfort bit ćemo kroz cijeli roman zahvalni na hrabrosti da u Ženi bez imena ispriča ovu izvanrednu priču o nepravedno zaboravljenoj spisateljici.
“Žena bez imena jedno je od najambicioznijih djela Vanesse Monfort u kojemu nam autorica s velikim književnim umijećem i dokumentarističkom pouzdanošću približava lik jedne od najplodnijih spisateljica iz sjene u 20. stoljeću. Roman proniče u odgovore koji leže iza misterija što ga predstavljaju mnogobrojna Maríjina imena – obiteljsko María de la O Lejárraga García, pa María Martínez Sierra po suprugu, da bi pokušala vratiti vlastito autorstvo i vidljivost svojih djela postajući María Lejárraga. Upoznat ćemo njezinu kreativnost i duh koji su je vodili u osvajanje svjetova i s kojima je napisala ponajbolja djela onog doba ne potpisujući ih. Montfort nam u toj romansiranoj biografiji donosi umjetnički Madrid dvadesetih godina i likove epohe s kojima je María prijateljevala ili surađivala, od kazališne impresarije Maríje Guerrero do slavnog pisca Benita Péreza Galdósa.” – Manuela Vicente Fernández, Moon Magazine
“Izvanredna priča o ženi koja je iz sjene napisala neka od najvažnijih djela španjolske književnosti 20. stoljeća. Od autorice Žena koje kupuju cvijeće stiže fascinantna pustolovina o ženi koju je povijest prešućivala... sve dosad.” – Casa del libro
“Vanessa Montfort uzela je gotovo nepoznat lik iz naše kulturne povijesti kako bi napisala strastven i prekrasan roman.” – Julia Navarro
O AUTORU:
Vanessa Montfort (1975.) španjolska je spisateljica, dramatičarka i novinarka. Za svoj prvi roman El Ingrediente Secreto dobila je 2006. nagradu za mlade pisce XI Ateneo de Sevilla. Autorica je scenarija Quijote Show (2000.), Paisaje Transportado (2003.), Estábamos destinadas a ser ángeles (2006.), eseja De Galatea a Barbie: autómatas, robots y otras figuras de la construcción femenina (2009.) i više nagrađivanih romana: Mitología de Nueva York (2010.), La leyenda de la isla sin voz (2014.) i El sueño de la crisálida (2019.), Žene koje kupuju cvijeće (Mujeres que compran flores, 2016.) i Žena bez imena (La mujer sin nombre, 2020.). Svjetsku slavu stekla je romanom Žene koje kupuju cvijeće, a najnovijim romanom Žena bez imena potvrđuje se kao jedna od najzanimljivijih španjolskih spisateljica.
Intenzivno se bavi držanjem radionica za pisce u Španjolskoj i diljem svijeta. Dio je umjetničkog kolektiva Djeca Mary Shelley koji se bavi odavanjem počasti feminističkoj pionirki Mary Wollstonecraft, a osnovala je i producentsku kuću.
Totalna rasprodaja
Mira Furlan
Fraktura
Spisateljsko umijeće proslavljene glumice možda je najbolje vidljivo u njezinoj kolumni koju je jednom tjedno nekoliko godina početkom tisućljeća pisala za Feral Tribune. Izabrane kolumne objavljene su prvi put 2009. pod naslovom Totalna rasprodaja u Beogradu, a sada se prvi put nalaze i pred hrvatskim čitateljima.
I sasvim svejedno pripovijeda li Mira Furlan o sebi ili svojoj generaciji, o emigrantima, Hollywoodu ili prijateljima glumcima, ona uvijek besprijekorno pogađa srž problema i, što je još važnije, emociju, koju prenosi jednako moćno kao što je to činila u glumi. Totalna rasprodaja nije samo sakupljena zbirka kolumni već je to i uvid u naš svijet koji se pred nama raspada bez obzira na to govorimo li o ekologiji, politici ili kulturi, a taj je raspad Mira Furlan ulovila u svim detaljima i naizgled sporednim pojavama te vidjela naš svijet savršeno čisto i aktualno i danas, gotovo dva desetljeća poslije.
“Ispostavilo se, dakle, da je moja slika o Ženi Heroju, o Malom Čovjeku protiv Velikog Sistema, apsolutno pogrešna. Ispostavilo se da je istina, kao i uvijek, mnogo kompliciranija nego instant-kaša koju nam nudi svijet i koju smo, svatko prema svojim vlastitim, crnim ili bijelim, predrasudama, tako objeručke spremni prihvatiti, u želji da svijet bude jednostavan, shvatljiv, objašnjiv i da nam u njemu, takvom jasnom i zato prihvatljivom, bude moguće živjeti.”
O AUTORU:
Mira Furlan rodila se u Zagrebu 7. rujna 1955., a preminula je u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine. U Zagrebu je završila osnovnu školu i XVI. gimnaziju u Mesićevoj ulici te je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1978. Kao najtalentiranija glumica u klasi već za vrijeme studija počela je dobivati uloge u raznim zagrebačkim kazalištima i u filmovima, a ubrzo je dobila i stalni angažman u zagrebačkom HNK-u. Slavu je stekla ulogom Kate u seriji Velo misto. Nedugo zatim postala je jedna od najtraženijih glumica u Jugoslaviji te snimila brojne filmove i TV serije. Nagrađena je Zlatnom arenom za ulogu u filmu Kiklop 1983. i za najbolju glumicu 1986. u filmu Lepota poroka. Svjetska ju je javnost upoznala ulogom u filmu Otac na službenom putu. U drugoj polovini 1980-ih imala je brojne angažmane diljem Jugoslavije, posebno u zagrebačkim i beogradskim kazalištima, te živjela između dva grada, a 1990. dobila je najvažniju hrvatsku kazališnu nagradu Dubravko Dujšin. Svojim angažmanom nije se uklapala u poželjnu sliku rastućih nacionalizama, te je optužena da je izdajica, a početkom rata doživjela je rijetko viđen medijski napad, politički i institucionalni progon. Sa suprugom redateljem Goranom Gajićem 1991. odlazi u emigraciju u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvarila zavidnu glumačku karijeru, a posebno se istaknula ulogama u serijama Babylon 5 i Izgubljeni. Glumila je u brojnim američkim predstavama i filmovima te predavala na New York Film Academy. Od početka novog tisućljeća glumila je i u filmovima i kazalištima u zemljama bivše Jugoslavije. Bila je angažirana i u riječkom HNK-u, gdje je odigrala i svoju posljednju ulogu, u predstavi Vježbanje života – drugi put. Autorica je drame Dok nas smrt ne razdvoji i knjige kolumni koje je objavljivala u Feral Tribuneu Totalna rasprodaja.
Ispričat ću ti priču
Jorge Bucay
Fraktura
Ispričati priču jedno je od najvećih umijeća. Pričanje je u samoj osnovi jezika i ima ne samo zabavljački već i ljekovit učinak. Jorge Bucay, slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac, u svojoj je međunarodnoj uspješnici Ispričat ću ti priču pokazao što sve priča može.
Glavni junak knjige Ispričat ću ti priču, mladić Demián, dolazi psihoterapeutu Jorgeu tražeći odgovore na pitanja koja si svaki mladac postavlja. Pričajući mu priče, od grčkih mitova preko japanskih parabola i učenja zen-budista do priča europskih naroda i onih koje sam izmišlja, Jorge mu pomaže da upozna sebe i prevlada svoje predrasude. Iako pokazuje da život nije jednostavan, već naprotiv vrlo kompliciran, knjiga Ispričat ću ti priču prepuna je optimizma. Jorge Bucay otkriva da je pripovijedanje najjači i najbolji lijek za sve, da bez govora nema čovjeka i da bez komunikacije nema ljudskog društva.
O AUTORU:
Jorge Bucay rođen je 1949. u Buenos Airesu. U tom je gradu studirao i diplomirao medicinu te se specijalizirao za područje psihičkih bolesti. Kao psihijatar i psihoterapeut isprva je radio u klinikama i ordinacijama, zatim je držao predavanja u knjižnicama, školama i kazalištima te je naposljetku stigao do radija i vlastitog programa na argentinskoj televiziji. Potom se posvetio svojoj drugoj aktivnosti, pisanju. Njegove knjige, prevedene na dvadeset četiri jezika, postale su bestseleri u više od trideset zemalja. Trenutačno živi između Buenos Airesa i Malage. Otkad više ne radi kao terapeut, vrijeme provodi u dvjema omiljenim aktivnostima: čitanju i pisanju.
U malu je uša đava
Tisja Kljaković Braić
Fraktura
Split osamdesetih još uvijek je podsjećao na Smojin Split iz Veloga mista i na Fellinijev Mediteran. U takvoj sredini prepunoj veselja i ludorija, u kojoj nema prave hijerarhije, odrastala je Tisja Kljaković Braić. Malena djevojčica pod zaštitom bake i dida, koja se skriva u kiosku, ne voli odlazak u vrtić, s didon ide na partiju karata u Hajduka, a sa susjedima na kupanje pod Marjanom. Od rođenja do početka rata, koji se podudara i s autoričinim odlaskom u srednju školu, pratimo obitelj – oca, majku, dida, baku, susjede iz iste zgrade i ulice u čijem je središtu protagonistica, vragolasta djevojčica, inteligentna, darovita i pomalo razmažena. Kroz niz zabavnih priča, s mješavinom smijeha i suza pratimo tipično dalmatinsko i mediteransko djetinjstvo prepuno radosti, povjerenja i ljubavi.
Debitantska knjiga Tisje Kljaković Braić "U malu je uša đava" pred nama je u novom izdanju s autoričinim ilustracijama i nekoliko novih jednako veselih epizoda.
U malu je uša đava roman je u pričama koji čitamo s osmijehom na licu prisjećajući se i vlastitih zgoda i nezgoda, vlastite obitelji i nekog sretnog, bezbrižnog vremena u kojem je sve bilo moguće i ostvarivo.
O AUTORU:
Tisja Kljaković Braić rođena je 30. lipnja 1979. u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti – smjer slikarski dizajn. U travnju 2003. diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele.
Svoja djela izlagala je na tridesetak skupnih izložbi te četrdeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Autorica je hit-knjiga U malu je uša đava i Oni.
Živi i radi u Splitu.
Ljeta s Marijom
Olja Savičević Ivančević
Fraktura
U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.
Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
“Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”
O AUTORU:
Olja Savičević Ivančević rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.
Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi (Balavica, Sedam neodgovorenih poziva, Trešnje). Prema priči “Pederi” iz zbirke Nasmijati psa objavljena je grafička novela Ljeto (Žeželj/Paljan). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Za adaptaciju lutkarske predstave Čudnovate zgode Šegrta Hlapića dobila je nagradu Mali Marulić 2013. godine. Istu nagradu dobila je i za dramske tekstove Moj prijatelj Mačkodlak (2014.) i Som na cilome svitu (2015.). Roman Pjevač u noći dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016.), kao i English Pen Award (2018.).
Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga prikazna iz Skopja 2018.
Objavila: Bit će strašno kada ja porastem (pjesme, 1988.), Vječna djeca (pjesme, 1993.), Žensko pismo (pjesme, 1999.), Puzzlerojc (pjesme, 2006.), Nasmijati psa (priče, 2006.), Kućna pravila (pjesme, 2007.), Adio kauboju (roman, 2010.), Mamasafari (i ostale stvari) (pjesme, 2012.), Pjevač u noći (roman, 2016.), Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), Adrijana se vratila (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.), Sami na cilome svitu (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.) i Divlje i tvoje (pjesme, 2020.).
Živi i radi kao slobodna umjetnica na relaciji Zagreb – Split – Korčula.
Više na: https://oljasavicevic.com/
Rat je svugdje isti
Slavenka Drakulić
Fraktura
U jeku još jednog rata na europskom tlu, i mnogih drugih ratova diljem svijeta, knjiga Rat je svugdje isti poznate novinarke i spisateljice Slavenke Drakulić donosi niz eseja o ratu koji su uglavnom u stranim publikacijama izlazili od 1991. do danas. Ovi će vas eseji izložiti cijeloj paleti emocija i natjerati vas da razmišljate kako je moguće da, uz toliki tehnološki i znanstveni napredak, nikako ne možemo iskorijeniti rat i ubijanje. Dinamično i literarno napisani, ovi tekstovi otvaraju niz ratnih situacija viđenih iz tzv. žablje perspektive, iz vizure običnih ljudi.
Tu su izbjeglice koje se nakon rata pokušavaju snaći u stranoj zemlji u kojoj i nisu dobrodošle, majke izjedene iščekivanjem jer ne znaju jesu li im sinovi poginuli ili će se ipak vratiti, silovane žene koje ne žele šutjeti, okolnosti koje obične ljude pretvaraju u okrutne zločince, uloga medija u shvaćanju ratnih zbivanja… Nakon zbirki eseja Balkan Express i Oni ne bi ni mrava zgazili Slavenka Drakulić još jednom pokazuje da sukobi započinju riječima, indoktrinacijom, sijanjem nacionalističkih podjela – i da se to stalno ponavlja, poput noćne more.
Društvene podjele i sukobe nije lako razumjeti. Ali dužni smo razmišljati kako ne bismo stalno ponavljali iste pogreške. Knjiga Rat je svugdje isti Slavenke Drakulić idealno je štivo za to – vrtlog emocija nakon čitanja nagnat će vas da poželite mijenjati svijet.
O AUTORU:
Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica (1949.), piše knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na više od dvadeset jezika. U izdanju američke izdavačke kuće Penguin izašlo joj je šest naslova.
U publicističkim knjigama uglavnom se bavila svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i Europom. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi, nedavno je u proširenom izdanju ponovno objavljena u Frakturi. Uslijedili su publicistički naslovi Kako smo preživjeli, Oni ne bi ni mrava zgazili, Cafe Europa, Balkan Express, Tijelo njenog tijela i Basne o komunizmu, a Cafe Europa dobila je i nastavak Cafe Europa Revisited. Posljednja autoričina zbirka eseja Rat je svugdje isti okuplja tekstove o ratnoj stvarnosti, objavljene od 1991. do današnjih dana u većinom stranim publikacijama.
U književnim djelima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom tijelu, bolesti i traumi, a pisala je i o životima kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Frida ili o boli, Optužena, Dora i Minotaur, Mileva Einstein, teorija tuge i knjigu priča Nevidljiva žena i druge priče.
Živi na relaciji Hrvatska – Švedska.
Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima.
Više na www.slavenkadrakulic.com
U kasno ljeto
Magdalena Blažević
Fraktura
Kada vihor rata zahvati pitoreskno bosansko selo, on će pomesti i raznijeti cijeli svijet djetinjstva dviju djevojčica Ivane i Dunje i njihovih obitelji. Od bezbrižnih igara, nevinih djevojačkih snova i velikih maštanja neće ostati ništa, jer smrt će u napadu neprijateljske vojne jedinice jednu od njih, Ivanu, ostaviti u dobi mladosti, u vremenu kada je imala samo četrnaest godina.
U kasno ljeto moćan je roman u kojem Magdalena Blažević o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju čovjeka piše iz perspektive ubijene djevojčice stvarajući univerzalnu priču koja nadilazi Žepče i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava. Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove.
“Uskoro će otkucati sedamnaest sati. Sunce je velika zrela jabuka. Žari i udara u potiljak. Vedro nebo je teško, sručilo mi se na ramena i tijelo gura k zemlji. Noge podrhtavaju, koljena klecaju. Od Smrti se ne mogu sakriti. Za leđima ograda od srebrne smreke, iglice su joj vranine kandže, gladni, šiljasti kljunovi. Lako prodiru kroz tanušno tkanje bijele haljine sašivene od stare posteljine. Dio je majčina miraza. Ispred mene osakaćena babina jabuka baštovanka, grana podrezanih do trupa. Godinama ne rađa, čeka da je sruše. Tako se ne može živjeti, bez sjene i cvijeta. Od klupe ispod jabuke ostao je samo natruli skelet. Smrt se nogom oslanja na njega. Dobro je pogledajte! Ima nježno lice, oči joj se još uvijek ne vide od nakrivljene kape. Mekana je i tamnozelena kao šumska mahovina. Dijeli nas samo niska ograda od bodljikave žice, uz nju rastu ruže obješenih, precvalih glava. I povjetarac bi ih otpuhnuo. Ogradu je napravio did. Uza se uvijek ima sjekiru i malj, šilji kolce i zabija ih duboko u zemlju. Nikad ne ostavlja nedovršen posao.”
O AUTORU:
Magdalena Blažević (1982.) rođena je i odrasla u Žepču. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost. Kratke priče su joj objavljene u književnim časopisima i na književnim portalima: Balkanski književni glasnik, Riječi, Život, Ajfelov most, Strane, Astronaut itd. Neke od njih prevedene su na engleski, ruski i makedonski jezik. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču. Živi i radi u Mostaru.
(P)ostati zdrav
Bruno Šimleša
Fraktura
Holistički pristupajući zdravlju, autor naglašava važnost misli, emocija i odnosa na naše fizičko stanje te preispituje uobičajeno shvaćanje koncepta zdravog života. Tako preispituje mogu li osjećaj ravnodušnosti ili toksični odnosi s partnerom više naštetiti od nedovoljnog kretanja ili gaziranog pića. Posebno su naglašena četiri faktora koja negativno utječu na zdravlje: neizražavanje emocija, kompromitiranje u odnosima, neosjećanje ljubavi prema sebi i stres.
Knjiga (P)ostati zdrav namijenjena je i zdravima i onima koje već muče boljke da shvate kako svojim odnosom prema sebi i životu mogu poboljšati zdravlje. Važan dio knjige čine i savjeti svima koji žele pomoći svojim voljenima u borbi za zdravlje. Jer okolina često ima najbolje moguće namjere, ali možda još češće ne zna te namjere provesti u djelo. To je i razumljivo jer nas nitko nije pripremao za ovakve izazove, a cilj je naučiti kako im pružiti osjećaj sigurnosti i voljenosti kad je to najpotrebnije.
Bogata primjerima iz stvarnog života, kao i nalazima brojnih znanstvenih istraživanja, knjiga želi kreirati most između znanosti i duhovnosti. Naravno, ne trebamo se odreći blagodati klasične medicine kako bismo uživali benefite holističkog pristupa, već ih kombinirati kako bismo povećali šanse za izlječenje odnosno očuvali zdravlje. Jer, ne smijemo zaboraviti: naši srce i um izvanredna su tvornica lijekova!
O AUTORU:
Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. Ovo je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje. Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo. Udruga SVE za NJU 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom, čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju. Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje, čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje, što je glavni cilj ove knjige.