Romani

Roman dobitnice Pulitzerove nagrade. Sjajan, iznimno hvaljen roman o pogrešnim pretpostavkama, drugim šansama i snazi veza koje ostvarujemo jedni s drugima. Roman jedne od ponajboljih američkih autorica našeg doba odmah nakon objavljivanja postao je bestseler te je uvršten u širi izbor nagrade Booker. Iznimno duhovito i potresno. Boston Globe Toplo, mudro i prepuno briljantno ostvarenih likova. Sunday Times Čarobnica! Mail on Sunday U vremenu u kojem živimo svima nam treba više Anne Tyler. New York Times Čisti užitak od početka do kraja! Daily Mail Nešto crveno pokraj ceste Zastane li on ikada da bi razmislio o svom životu? O njegovu značenju, o svrsi? Smeta li mu pomisao da će idućih trideset ili četrdeset godina provesti na isti način? Nitko ne zna. A sasvim sigurno nitko ga nije ni pitao. Micah Mortimer muškarac je u ranim četrdesetima, muškarac koji se svojih rutina i pravila tvrdoglavo pridržava, neovisno o tome je li riječ o poslu, čišćenju stana ili odnosu s ljudima koji ga okružuju. No njegov svijet ozbiljno se uzdrma kad mu prijateljica – Micah smatra da nema smisla koristiti izraz djevojka u njihovim godinama – kaže da će se morati iseliti iz stana u kojem živi, a na vratima mu se pojavi mladić koji vjeruje da je Micah njegov otac. Vijesti su to koje bi mogle našem junaku ne samo uzdrmati nego i zauvijek promijeniti život. “Puno više od zaplitanja i rasplitanja pripovjednih očica, Tylerovu zanima slojevito, duboko i nijansirano profiliranje likova koji gotovo da oživljavaju pred čitateljem. Malo je pisaca koji su u stanju na ograničenom prostoru jedan isprva plošni, papirnati karakter napumpati do punog volumena i učiniti ga familijarno bliskim svima koji posegnu za knjigom. Osim što je priča o usamljenosti, pogrešnim izborima i novim počecima, roman Nešto crveno pokraj ceste na veoma suptilan način bavi se i suvremenom, dakle, raslojenom Amerikom. Autorica to ne čini nametljivo i glasno, stran joj je svaki pamfletistički predumišljaj, pa i dalje neće biti zanimljiva medijima koji vole glodati kosti društvenih kontroverzi, ali joj nitko ne može osporiti da je onako usput, sve kao da neće, između korica ovoga romana ponudila i poražavajući kroki društvenog prezenta u kojemu ljudi zrele dobi ili u jeseni života i dalje žive u slabo održavanim unajmljenim stanovima ili čak djecu podižu u automobilima, a rintanjem na dva posla mogu zaraditi samo za ručak i večeru.” Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija “Naoko je ovdje malo sastojaka za neku dobru i uzbudljivu priču. Nema velike ljubavi koja lomi srce, ni strasti koja lomi krevete, krvavih ubojstava, ni igre mačke i miša na par stotina stranica psihološkog trilera, nema detalja iz povijesti, a kamoli nekih špijuna. Nema čak ni zlog zubara koji će nevinom trkaču kad-tad povaditi zube. A opet je Anne Tyler, američka književnica koja je za svoj roman Vježbe disanja iz 1988. godine dobila Pulitzerovu nagradu, napisala sjajan roman. Nešto crveno pokraj ceste pričom o rutini jednog čovjeka u stanju je otvoriti oči mnogima, pokazati kako je lako skliznuti u tu nepodnošljivu lakoću življenja u ničemu.” Bojana Radović, Večernji list O autorici Anne Tyler (1941.) američka je spisateljica i književna kritičarka koju se najčešće uspoređuju s Johnom Updikeom, Jane Austen i Eudorom Welty. Autorica je romana: Raznizane godine, Vježbe disanja, Slučajni turist, Nekoć kad smo bili odrasli... Dobitnica je brojnih prestižnih priznanja: Pulitzer, Janet Heidinger Kafka, Udruženja američkih knjiženih kritičara... Nemoguća djevojka izvorno je objavljena u ediciji Hogarth Shakespeare unutar koje neki od najpoznatijih autora svijeta objavljuje romaneskne obrade drama engleskog klasika, a u sklopu iste edicije objavljen je i Vražji okot Margaret Atwood. Oba romana objavljena su u izdanju Profila

Haled Hoseini Haled Hoseini je rođen 1965. godine u Kabulu, u Avganistanu. Njegov otac bio je diplomata u Ministarstvu spoljnih poslova Avganistana, a njegova majka je predavala farsi i istoriju u velikoj srednjoj školi u Kabulu. Ministarstvo spoljnih poslova šalje njegovu porodicu 1970. godine u Teheran, gde je njegov otac radio u avganistanskoj ambasadi. U Teheranu su živeli do 1973, kada su se vratili u Kabul. Jula 1973, u noći kada je rođen najmlađi Hoseinijev brat, zbačen je avganistanski kralj Zahir Šah u državnom udaru, koji je bez krvi organizovao kraljev rođak Daud Kan. U to vreme, Hoseini je išao u četvrti razred, i već je bio otkrio književnost i bio očaran brojnim knjigama koje je čitao. Avganistansko Ministarstvo spoljnih poslova 1976. godine još jednom premešta Hoseinijevu porodicu, ovog puta u Pariz. Bili su spremni da se vrate u Kabul 1980, ali je do tada Avganistan već doživeo krvavi komunistički prevrat i invaziju sovjetske vojske. Hoseinijevi su tražili i dobil politički azil od Sjedinjenih Američkih Država. Hoseinijeva porodica se u septembru 1980. preselila u San Hoze u Kaliforniji. Njegov otac je radio nekoliko poslova istovremeno i uspeo je da obezbedi svojoj porodici život bez socijalne pomoći. Haled Hoseini je maturirao 1984. i upisao se na Univerzitet Santa Klara, gde je diplomirao na osnovnim studijama iz biologije 1988. godine. Sledeće godine upisao se na medicinski fakultet „San Dijego“ Kalifornijskog univerziteta, gde je 1993. diplomirao. Završio je stažiranje u bolnici „Sidar-Sinaj“ u Los Anđelesu i 1996. započeo bavljenje internom medicinom. Međutim, njegova prva ljubav uvek je bilo pisanje. Hoseini ima žive, nežne i lepe uspomene na mirnodopsku presovjetsku eru Avganistana, kao i na svoja lična iskustva sa avganistanskim Hazarima (plemena u Avganistanu, Pakistanu i Iranu). Jedan Hazar posebno je imao uticaja na malog Haleda – bio je to tridesetogodišnjak po imenu Husein Kan, koji je radio za Hoseinijeve dok su živeli u Iranu. Kada je Haled bio u trećem razredu, učio je Kana da čita i piše. Iako je njegov odnos sa Huseinom Kanom bio kratkotrajan i više zvaničan, Haled se uvek sećao topline i privrženosti koja se razvila među njima – to je odnos koji se odrazio u njegovom prvom romanu „Lovac na zmajeve“ (Laguna, 2006). U maju 2007. godine objavio je drugi roman „Hiljadu čudesnih sunaca“ (Laguna, 2008). Obe knjige prodate su u preko 10 miliona primeraka u SAD i više od 38 miliona primeraka širom sveta. Hoseini je 2006. imenovan za ambasadora dobre volje UNHCR-a, Agencije za izbeglice Ujedinjenih nacija. Nadahnut putovanjem u Avganistan u svojstvu ambasadora UNHCR-a osnovao je neprofitnu Fondaciju Haled Hoseini za humanitarnu pomoć Avganistancima. Živi u severnoj Kaliforniji. Za više informacija o Haledu Hoseiniju posetite sledeće veb-sajtove: www.khaledhosseini.com i www.khaledhosseinifoundation.org. Foto: Elena Seibert