Lane Byron
Mozaik knjiga
Charlie Besson napet je i znoji se pred razgovor za nadrealan posao. Parkiran je pred ulazom u hollywoodsku vilu Kathi Kannon, kazališne i filmske zvijezde i najgore odjevene osobe prema mišljenju časopisa People. Ona je glumica kojoj je potrebna pomoć, a on samotnjak s margine kojem su potrebne
smjernice.
Kathi je ikona, autorica bestsellera i nagrađivana filmska zvijezda, najpoznatija po ulozi svećenice u jednom SF blockbusteru. No poznata je i po još jednoj ulozi: ulozi skandalozne pripadnice hollywoodskog plemstva.
Charlie dobiva posao svojih snova i upušta se u pustolovinu ispunjenu kasnonoćnim šopingom, putovanjima u zadnji čas jer netko želi vidjeti auroru borealis, ali i procesom inicijacije u najsvetije od hollywoodskih plemena: pleme osobnih pomoćnika. Međutim, Kathi ubrzo postaje puno više od šefice
i kako se njihov odnos produbljuje, tako se bliži vrijeme da Charlie donese odluku. Hoće li uvijek biti na marginama života i odluka ili će napokon i on preuzeti glavnu ulogu u svom životu?
Zabavan i neopisivo oštar, ovo je roman koji, kao i zvijezdao kojoj govori, očarava i veseli, slama srce i donosi nadu.
O autoru romana Zvjezdana prašina:
BYRON LANE kazališni je pisac i scenarist. Radio je i kao novinar i osobni asistent glumačkih zvijezda, uključujući i pokojnu Carrie Fisher. Rodom je iz New Orleansa, a živi u Los Angelesu, s dečkom i udomljenom kujicom Tildom. Ovo je njegov prvi roman.
RECENZIJA Dames of Books
Kako sam shvatila da sam zaluđena ovom knjigom?
Iskreno, razmišljala sam o njoj konstantno od kad sam ju počela čitati. Ne znam koliko je ljudi oko mene čulo sljedeće: „znaš, čitam jednu prekul knjigu…“
Radnja se vrti oko Charlieja, mladog i siromašnog novinara koji je vrlo nesretan na svom poslu kojemu se pruži prilika da radi kao osobni asistent velikoj filmskoj zvijezdi. Ispada da je to Kathi Kannon, poznata glumica koja je glumila u poznatoj sci-fi franšizi Zvjezdana potraga u svojoj mladosti. Kathi je također kći druge poznate glumice i bori se s mentalnim bolestima i ovisnosti o drogama. I tako kreće njihova pustolovina: od spominjanja mnogih slavnih osoba, partijanja, putovanja, shoppinga i sl. do živčanih slomova, kriza identiteta i emotivnog opraštanja.
Ako znate išta o legendarnoj Carrie Fisher, onda je nemoguće ne primijetiti poveznice koje se protežu po knjizi. Kako je Byron u pravom životu bio njen osobni asistent, sigurna sam da su se neki događaji (ako ne i svi) stvarno i dogodili (npr. stvarno su u zadnji tren odlučili ići gledati Auroru Borealis), i moram priznati da mi je bilo zabavno pogađati što je stvarnost a što fikcija. Carrie je bila sinonim za karizmu i jedna od najboljih stvari u vezi nje nije bila njena impresivna glumačka karijera, već kolikim je generacijama pomogla pričajući o svom mentalnom zdravlju.
To je jedan od načina na koji bih se opisala. Žao mi je. Uz to sam i bipolarna, manična, opsesivno-kompulzivna. U menopauzi sam i najbolji dani su mi prošli, bivša sam ovisnica. Niska sam, debela, sama, donekle siromašna. Glasna sam, pametna, nesigurna. Mlada sam i stara u isto vrijeme. Napuhnuta sam i pretenciozna. Ovo zadnje ide jedno s drugim. I tres. Zatvorila je vrata svoje spavaće sobe i otišla na spavanje, točno u tri popodne.
Ova knjiga je ljubavno pismo posvećeno njoj i godinama koje su ona i autor proveli zajedno, za koje vjerujem da su bile jednako zabavne i stresne.
Kathi joj je slična, ali Kathi nije Carrie i ova knjiga nije prepričavanje osobne životne priče autora (za njenu priču pročitajte njene knjige). Kathi je zabavna, odrješita, ne štedeći nikoga i govoreći bez ikakvog filtera, no ipak puna životnih lekcija i iskustva. No meni se jednako svidjela njena mračnija i ranjiva strana, ona zbog koje se nije činila kao slavna jednodimenzionalna karikatura kakve smo navikli gledati na ekranu, već kao ljudsko biće puno mana. Njena borba s ovisnošću je stvarna, kao i mentalne bolesti i drago mi je što je autor prema njima pristupio tako, a ne kao nečemu trivijalnom i tipičnim za život slavne osobe. Njena odvažnost i upornost da živi život kako ona želi, da radi i govori što god poželi je jedno veliko osvježenje.
Znaš – kaže ona – manija je divna. Kad manija prolazi, e to je gadno. – I u trenutku tišine koji uslijedi, ponovno smo usklađeni, plešemo pažljiv, emotivan ples, u kojem ona ima dovoljno mjesta za svoje pokrete.
Charlie je, s druge strane, njena apsolutna suprotnost što je i razlog zašto su ta dva lika tako odlično funkcionirala. Iako je u jednom trenu bio zaveden hollywoodskim životom, na kraju se ipak sabrao i ostao vjeran sebi. Kontrast između njegove dinamike s njegovom ‘novom majkom’ Kathi i zatvorenog i kompliciranog odnosa s ocem mi je vjerojatno bila jedna od najdražih stvari u knjizi. Odnosi su bili vrlo slojevito opisani i posebno me oduševilo kako je Charlie prešao preko trauma koje je imao zbog svog oca. Volim njegovo putovanje i njegovu posvećenost (ne samo poslu, već kao i prijatelj) i snagu da učini pravu stvar i suprotstavi se svojim roditeljskim figurama.
Ova je knjiga na neki način i ljubavno pismo Hollywoodu, njegovim obećanjima o boljem životu ispunjenog glamurom, kao i njegovom lažnom stranom i površnosti. Bilo mi je fascinantno čitati o asistentima koji su bili spremni izgubiti sebe zbog svog posla, kako su zapravo postali svoj posao jer su jedan drugog zvali po nadimku ovisno o tome za koga radiš. Ali ne samo to. Ta opsesija putovanjima, skupim poklonima, činjenicom da su živjeli za to da se hvale za koga rade je jednako uznemirujuće, a istovremeno imam osjećaj da je jako tipično za L.A. (možda i šire).
Ta dvorišna vrata.
Ta šifra.
Ta žena.
Ono što mi se možda najviše svidjelo je spoj apsurda posla/stila života i stvarnih emotivnih trenutaka. Knjiga je vrlo slična samom liku Kathi Kannon: urnebesna, sarkastična, bizarna, ali i emotivna i ranjiva.
Jako dobri primjeri toga su njihova putovanja oko svijeta. U jednoj urnebesnoj sceni u Japanu, Charlie i Kathi objeduju u restoranu i poslužene su im razne žive životinje. Kathi je uporno trpala životinje u svoju torbu, praveći se da ih je pojela, kako bi ih mogli kasnije pustiti u ‘divljinu’. Kako su išli sljedovi, scena je je bila sve smješnija i smješnija. Obrnuto od toga bi bila epizoda na kruzeru, zbog koje sam morala zadržati dah. Da vam ne spojlam previše, scena gdje Kathi izgubi kontrolu nad sobom zbog ‘tableta’ je bolna, strašna i vrlo emotivna.
Život postoji samo u tvojoj glavi. Sve što vidiš, sve što čuješ, sve što prolazi kroz tvoje oči i uši ulazi u tvoj um na obradu, a um može lagati, može biti bolestan, može krivo shvatiti.
Bih li preporučila ovu knjigu? Kupite i čitajte, obavezno!
Jesam li dobila sve što sam htjela? I više
8,5/10
Izvor: Dames of Books