Romani

1000 godina radosti i tuge memoarska je proza najslavnijeg kineskog umjetnika i disidenta Ai Weiweija. U prvome dijelu knjige Ai Weiwei donosi nevjerojatno tragičnu životnu i umjetničku priču svoga oca, slavnog pjesnika Ai Qinga kojega je Mao Zedong u jeku Kulturne revolucije označio kao „desničarskog intelektualca“ zbog njegovog kritičkog pogleda na vladu. Od sjećanja na svoje djetinjstvo i godine kada je s ocem živio u logorima za „preodgoj kroz rad“ zbog očeve nepodobnosti, Ai Weiwei u svojim memoarima otvoreno govori o vlastitome putu, o svom životu i radu – od ranih studentskih dana preko velikih svjetskih izložbi pa do redovnog nadzora kineskih vlasti, što je kulminiralo njegovim višemjesečnim pritvorom 2011. – kao i o svojoj kontinuiranoj borbi za ljudska prava i za slobodu izražavanja na globalnoj razini. Autobiografija Ai Weiweija duboka je, na trenutke vrlo potresna i sjajno napisana knjiga o dvojici umjetnika kroz čije se živote prelama gotovo cijelo stoljeće kineske povijesti, a koja nam pruža izvanredne uvide za razumijevanje današnje Kine. Iz medija: „Očaravajuće... Zahvaljujući Ai Weiweijevoj nepokolebljivoj posvećenosti slobodi izražavanja i otporu nemilosrdnim pritiscima Komunističke partije Kine, ova knjiga blista kao da je obasjana pravičnošću.“ The New York Review of Books „Ovi su memoari uvid u propitivanje umjetnosti i slobode istodobno na intimnom i na širem planu... Donose zadivljujući društvenopolitički povijesni pregled i omogućuju nam da zavirimo iza kulisa i doznamo kako je jedan od najznačajnijih živućih umjetnika postao ono što jest.“ Time „Poučna knjiga... svjedočanstvo o uvjerenjima i aktivizmu... pronicljivo napisana priča o dvojici umjetnika koji izlaze iz okvira i postaju žrtve hirova apsurdnog političkog sistema.“ San Francisco Chronicle „Suspregnuta daha pratimo nerijetko mučne događaje. I detaljnije no ikad saznajemo što je to formiralo umjetnika Ai Weiweija i učinilo ga onim što on danas jest.” Der Tagesspiegel „Veličanstvena knjiga, koja je ujedno i povijest Kine u 20. stoljeću, zapravo povijest svijeta.“ Frankfurter Rundschau „Autobiografija Ai Weiweija silno je uzbudljivo štivo, iz kojega ćemo između ostalog saznati odakle dolazi njegov aktivizam i otpor te što ga kao umjetnika pokreće.“ ARTE O AUTORU: Ai Weiwei  (Peking, 1957.) jedan je od najznačajnijih suvremenih kineskih umjetnika. Kao aktivist za ljudska prava i žestoki kritičar režima, 2011. uhićen je u Pekingu i držan u zatočeništvu osamdeset i jedan dan. Nakon što mu je ukinuta zabrana napuštanja Kine, 2015. seli se u Berlin, gdje više godina predaje na Umjetničkoj akademiji. Neko je vrijeme s obitelji živio u Cambridgeu, a 2021. nastanio se u Portugalu.

Roman s ključem, potraga za blagom, uzbudljiva književna istraga, roman Kod 612 – Tko je ubio Malog princa posveta je Antoineu Saint-Exupéryju i njegovu Malom princu. Neobična i fascinantna pripovijest o Malom princu, od prvog izdanja 1943. u New Yorku do danas, najprevođenija je knjiga na svijetu nakon Biblije, a Michel Bussi u svojoj zaigranoj i uzbudljivoj književnoj avanturi vraća se na izvore koji su nadahnuli Saint-Exupéryja za stvaranje svoga književnog dvojnika. Pitanje tko je ubio Malog princa početak je jedinstvene istrage u kojoj će se na nevjerojatne načine ispreplesti život Malog princa i njegova tvorca, autora čija je smrt 1944., samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja knjige, i dalje obavijena misterijem. Michel Bussi svoje je istraživanje života i djela Saint-Exupéryja vješto pretočio u roman prepun zanimljivih anegdota, opisa stvarnih događaja i skrivenih citata iz brojnih Saint-Exupéryjevih romana, uklopljenih u napetu priču za sve uzraste. Iz medija:  „Krimić koji se do zadnje stranice ne ispušta iz ruku, poetična pripovijest prepuna obrata.“ Le Parisien „Erudicija Michela Bussija zadivljuje. Njegova istraga o Malom princu pokazuje svu raskoš te iznimne knjige i otkriva dosad manje poznate dijelove života njezina autora.“ Le Figaro Littéraire  „Roman zbog kojega ćemo se i sami poželjeti upustiti u vlastitu istragu.” Nice Matin „Nezaobilazna knjiga za sve ljubitelje Malog princa i njegova autora.“ Le Point  O AUTORU: Michel Bussi dugo je radio kao profesor geografije na Sveučilištu u Rouenu. Proslavio se kao autor kriminalističkih romana, a danas slovi kao jedan od najčitanijih i najprevođenijih francuskih autora. Njegovi su romani osvojili brojne nagrade, prevedeni na više od četrdeset jezika i adaptirani za film i televizijske serije.

Načekao se čvorak, jedna od najrasprostranjenijih ptica na svijetu, da uđe u književnost. Svili su u njoj gnijezda i vrapci i golubovi i sokoli i sove i slavuji i paunovi, ali o čvorku, toj malenoj ptici koja ne samo da krasno i gotovo neprestano pjeva, nego i savršeno oponaša glasanje drugih životinja, nigdje ni retka – sve dok Ante Tomić nije odlučio ispraviti tu nepravdu i posvetiti mu svoju prvu knjigu za djecu. Čim mu se rodila ideja za priču o malome čvorku, odmah je znao da će zadatak "oživljavanja" i vizualnog kreiranja Đure povjeriti Tomislavu Torjancu, veteranu među ilustratorima, koji slikom zna ispričati i ono što pisac, koliko god dobro poznavao svoga junaka, ne može zamisliti. Tako je Đuro Hodalica u tandemu Tomić-Torjanac postao sve ono što jest: čvorak s karakterom kojeg je nemoguće ne zavoljeti. A taj čvorak s karakterom nije baš tipičan predstavnik svoje ptičje vrste. On se, naime, zbog nezgode koja mu se dogodila u prvim danima života, boji letjeti. Njegovo jato nije za to imalo nimalo razumijevanja pa je siroti Đuro, kojemu su zlobnici nadjenuli nadimak Hodalica, bio izvrgnut ruglu i odbacivanju vršnjaka i starijih čvoraka, a čak ga se i rođena obitelj sramila. Tako je bilo sve do jednoga dana u kojem su se srčanost i hrabrost pokazale daleko važnijima od letačkih vještina. U ovoj su basni Ante Tomić i Tomislav Torjanac maloga Đuru Hodalicu učinili ne samo književnim junakom, nego i junačinom. Znaju oni da ni među pticama ni među ljudima nije lako biti drugačiji pa je jedan napisao a drugi oslikao priču o jednom čvorku, o klipanima među nama i o slabijima koji jače ne pobjeđuju mišićima nego snagom suosjećanja i praštanja. Priču za djecu koju mali mogu čitati velikima, veliki malima, mali i veliki jedni drugima – i tako sve dok na svijetu više ne bude nikoga tko je tužan kao što je bio Đuro Hodalica. O AUTORIMA: Ante Tomić Rođen 1970. u Splitu.  Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi kao profesionalni novinar u Jutarnjem listu. Objavljeni naslovi: Zaboravio sam gdje sam parkirao, priče, Književni krug, Split 1997; Hena com 2001. 2. prošireno izdanje.; Što je muškarac bez brkova, roman, Hena com 2000. (adaptirano za kazalište; snimljen film 2005., redatelj Hrvoje Hribar); Smotra folklora, feljtoni, Hena com 2001. Ništa nas ne smije iznenaditi, roman, Fraktura 2003. (adaptirano za kazalište; snimljen film "Karaula", režiser Rajko Grlić); Veliki šoping, priče, 2004.; Klasa optimist, kolumne, Hena com 2004. Ljubav, struja, voda, telefon, roman, Jutarnji list 2005.; Krovna udruga i druge drama (Anđeli pakla), drame; s Ivicom Ivaniševićem, Fraktura 2005.; Građanin pokorni, roman, VBZ 2006.; Dečko koji obećava, kolumne; Europapress holding 2009.; Čudo u Poskokovoj Dragi, roman, Naklada Ljevak 2009.; Nisam pametan, kolumne, Naklada Ljevak 2010.; Punoglavci, roman, Naklada Ljevak 2011.; Veličanstveni Poskokovi, roman, Hena com 2015. Pogledaj što je mačka donijela, zbirka priča Hena com 2017. Nagrade: Za novinarski rad nagrada Hrvatskog novinarskog društva "Marija Jurić Zagorka" za najbolju reportažu. "Kiklop" 2006., zbirka priča Građanin pokorni 2006. Tomislav Torjanac Tomislav Torjanac (1972.) samostalni je umjetnik – ilustrator. Ilustrirao je i grafički oblikovao brojne naslovnice knjiga, glazbene albume, plakate i slikovnice. Izlagao je na skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te samostalno u Londonu, Zagrebu, Puli i Ljubljani. Održao je predavanja i predstavljanja u 14 gradova SAD-a, u Londonu te diljem Hrvatske. Godine 2006. pobijedio je na velikom međunarodnom natječaju za ilustriranje romana Pijev život Yanna Martela. Ilustrirano izdanje objavio je britanski nakladnik Canongate Books u rujnu 2007. godine i do sad je izišlo u 11 zemalja. Istom izdanju dodijeljena je prva nagrada na “British Book Design and Production Awards 2008”. U Hrvatskoj je za svoje ilustracije u slikovnicama nagrađen s dvije nagrade “Grigor Vitez”, dvije nagrade “Kiklop” te dvije nagrade “Lice knjige”. Godine 2012. dodijeljen mu je “Grand Prix” na Četvrtom hrvatskom biennalu ilustracije u Klovićevim dvorima, a godine 2015. glazbena nagrada “Porin” za najbolje likovno oblikovanje albuma.  

Novela o šahu posljednje je majstorsko postignuće austrijskog pisca Stefana Zweiga koje je napisao u brazilskom azilu samo nekoliko dana prije nego li je počinio samoubojstvo 1942. godine. Ovo je jedino djelo u kojem Zweig kritički progovara o posljedicama nacizma, a to čini karakterističnim psihološkim pristupom otkrivajući neizvjesnu priču o ludilu, progonu i opsesiji praćenima u igri šaha.

Nadarena i lijepa učenica Mirna stalno nosi hlače i povremeno plače. U sebi skriva Tajnu koju nikom ne govori. Je li u pitanju ljubav, škola ili obitelj? Kad se povjeri prijateljici Maji, ona joj ponudi rješenje. I tada započne luda trka po dućanima. Hoće li Mirni šarene krpice donijeti spas? Hoće li se izvući ili pak zaglaviti, zauvijek izgubljena u ormaru?  

Roman koji ćemo čitati nosi naslov koji se nijedan francuski autor, osim Modianoa, ne bi usudio dati svojoj knjizi; toliko odaje dojam nečeg zaleđenog ispod suhog i živopisnog laka sentimentalne nostalgije. No ovaj naslov savršeno opisuje Modianoa, a njegovoj prozi pristaje poput odjeće skrojene po mjeri. Također najavljuje kolorit, kolorit gotovo nepomična putovanja mjestom gdje će se susresti figure i sjene, nastojeći lažirati svoju sudbinu i ponovno uprizoriti svoj život, kao u kadrovima isprekidanog filma. Jer u ovom romanu, kao i u svim ostalima koje je objavio, pokušavamo ponovno uhvatiti živote, kao što svježu vodu s fontane pokušavamo zatočiti među svojim prstima. Znamo da je zadatak nemoguć, ali uvijek pokušavamo. I upravo je to možda ono najprivlačnije u književnosti Patricka Modianoa: natjera nas da povjerujemo da je potrebno samo nekoliko riječi, nekoliko imena, nekoliko mjesta, nekoliko uspomena kako bi nam se iznenada i kao čudom, zanemarujući uobičajene ukrase, pružila prilika da ponovno proživimo svoje živote, da ih proživimo bolje, intenzivnije, da ih ponovno proživimo sa sviješću da smo ih izgubili i da su se tada, upravo u tom trenutku, dogodili naši najbolji dani, a da to nismo ni znali. – Philippe Claudel O AUTORU: Patrick Modiano rođen je 30. srpnja 1945. u Parizu. Otac mu je bio Židov porijeklom iz Aleksandrije, a majka Belgijanka koja je u Pariz došla 1942. okušati sreću kao glumica. Roditelji koji su se upoznali u okupiranom Parizu živjeli su napola u tajnosti. Mladi Patrick proveo je cijelo djetinjstvo u atmosferi natopljenoj “otrovnim vonjem okupacije”, povezanoj sa stanovitim očevim problematičnim vezama i pričama koje je slušao. Lutajući između škole i hotela, između odsutnoga oca i majke na turneji, vrlo rano prepušten sam sebi, Patrick Modiano sačuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva prvotnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovim romanima i koja je okrutno prekinuta tragičnom smrću mlađega brata Rudyja 1957. kojemu je posvetio svoje prve knjige. Škole je pohađao u nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studij nikada nije upisao. Od 1967. profesionalni je pisac. Objavio je preko dvadeset knjiga, a na njegova djela duboko je utjecala atmosfera u poslijeratnom Parizu i očevo zanemarivanje. Osim po književnim djelima poznat je i kao autor nekoliko scenarija prema vlastitim ili tuđim predlošcima. Među posljednjim su mu djelima Pour que tu ne te perdes pas dans le quartier (2014.), L'herbe des nuits (2012.), L'horizon (2010.), Dans le café de la jeunesse perdue (2007.), Un pedigree (2005.), Accident nocturne (2003.), Éphéméride (2002.), Des inconnues (1999.), Dora Bruder (1997.), Du plus loin que l'oubli (1996.), Chien de Printemps (1993.), Un cirque passe (1992.), Fleur de ruine (1991.), Voyage de noces (1990.). Za svoja je djela primio brojne nagrade, među ostalima Goncourtovu nagradu, Nagradu Francuske akademije i Nobelovu nagradu za književnost 2014.  

Mlada spisateljica Alice odluči preseliti se iz Dublina u malo mjesto na zapadu Irske, gdje putem Tindera upozna skladištara Felixa i unatoč prvom neuspjelom spoju neočekivano ga pozove da s njom otputuje na predstavljanje njezina romana. U Dublinu njezina najbolja prijateljica Eileen proživljava teške trenutke i iznova počinje izlaziti sa Simonom, svojom ljubavlju iz djetinjstva. Alice, Felix, Eileen i Simon i dalje su mladi, ali život ih nosi. Trebaju jedno drugo, poigravaju se međusobno, zbližavaju se i udaljavaju, vode ljubav, sumnjaju u sebe i svoje osjećaje, no najviše od svega zabrinuti su za svijet u kojem žive – svijet koji se nalazi na rubu ekološke katastrofe, u kojem vlada Trump, svijet neoliberalizma. Pitaju se jesu li oni posljednji koji svjedoče kraju epohe, kako da pomognu osiromašenima, hoće li uspjeti vratiti vlastitu vjeru u naš divni svijet. Divni svijete, gdje si ljubavni je roman i roman o prijateljstvu, filozofska i ekološka rasprava, ali nadasve djelo u kojem Sally Rooney hrabro, bez zadrške i ubojito točno ocrtava stanje naše svijesti i našega svijeta, roman kojim opravdava epitet najbolje spisateljice svoje generacije. “Priče o ljubavnim trokutima, četverokutima, šesterokutima i slično čine se kao nešto izlizano i već toliko puta viđeno, ali to i nije baš tako. Pripovijesti o ljubavnim odnosima svake vrste nikada neće prestati biti zanimljive i zapravo su neiscrpan izvor inspiracije. Ljubav je sve, i teška drama i urnebesna komedija i triler, pa ako hoćete dodati još koji žanr – nećete pogriješiti. Ne postoje dva ista ili barem približno slična ljubavna odnosa. (...) Palac gore za Rooney.” – booksa.hr “Ljubić bezobrazno mlade irske spisateljice postao je euroatlantska senzacija, i među kritikom i među publikom. Slijedili su Normalni ljudi, a zatim serija snimljena prema njima. Reklo bi se: i prije svoje tridesete Sally Rooney je postala jednom od trenutačno najutjecajnijih književno-televizijskih osoba.” – Dragan Jurak, Novosti O AUTORU: Sally Rooney rođena je 1991. godine u Castelbaru, u Irskoj. Diplomirala je englesku i američku književnost na Trinity Collegeuu Dublinu, gdje živi i radi. Svoj roman prvijenac Razgovori s prijateljima objavila je 2017. godine dok je još dovršavala studij američke književnosti te je njime odmah privukla pažnju književne kritike. Rooney je zahvaljujući ovom romanu po izboru The Sunday Timesa 2018. proglašena najboljim mladim piscem, a roman se našao u užem izboru brojnih nagrada poput prestižne nagrade Dylan Thomas za mlade pisce, nagrade skupine Kerry za najbolji roman godine, nagrade Rathbones Folio te nagrade International Dublin Literary Award. Njezin drugi roman Normal People nominiran je 2018. godine za nagradu Man Booker, nagradu Dylan Thomas i nagradu Women’s Prize for Fiction. Njezina djela objavljivana su u časopisima Granta, The White Review, The Dublin Review, The Stinging Fly, Kevin Barry’s Stonecutter i antologiji The Winter Pages.

Nagrada Meša Selimović za najbolji roman objavljen prošle godine na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore!  Svaki udar, politički ili srčani, dolazi neočekivano, bez najave, bez objašnjenja, i zauvijek mijenja onoga kome se dogodio. Kada udar pak preživi pisac poput Semezdina Mehmedinovića, neizbježno je da se ta biografska činjenica pretoči u jedinstvenu, neponovljivu prozu. Srčani udar u pedesetoj, na prelasku iz jedne životne dobi u drugu, mijenja ne samo osobu koja ga je doživjela već i njegove najbliže. Takve rubne situacije oni su trenuci kada se svatko zapita što i kako dalje. Me’med, crvena bandana i pahuljica najintimnija je knjiga Semezdina Mehmedinovića, koja kroz naizgled svakodnevne, a opet neobične događaje duboko ponire u međuljudske odnose, u odnose muža i žene, oca i sina. Omeđena bolnicom, iskustvom nemoći, težnjom da se shvati i prihvati promjena vlastitoga ja, prepuna empatije, ona je gotovo medicinski točna dijagnoza ljubavi u svakoj obitelji. Ovo je knjiga koju ćemo na polici držati poput najdragocjenije snježne kugle da joj se utječemo onda kada nam je najvažnije i kada smo potrebni najmilijima. Poetski eksplozivna, do srži pročišćena, Me’med, crvena bandana i pahuljica koktel je vlastitih slabosti i snaga u kojem se precizno odražavaju i izražavaju one najveće i najvažnije teme koje zaokupljaju svakoga – ljubav i smrt, sadašnjost i povijest, bolest i zdravlje, putovanje i ostajanje. “Riječ je o pisanju o onome o čemu je nemoguće pisati. A o čemu opet jedino i ima smisla pisati. Me’med, crvena bandana i pahuljica knjiga je s kojom počinje i završava jedna povijest književnosti. Najusamljenija knjiga ovoga jezika o muškarcu, dječaku i ženi.” - Miljenko Jergović “Na kraju, Semezdinovu i Sanjinu knjigu ne možemo zamisliti drugačijom nego što jest, niti ispričanu nekim drugim riječima od onih kojima je ispričana... U dvije riječi: magija, velika.” - Dragan Jurak “Radi se o strašnoj i divnoj knjizi, tekstu koji je veličanstven u svom slavljenju pisanja i uzvišen u prikazu patnje svakodnevnice. Radi se o knjizi s kojom se treba suočiti i kao pisac i kao čitalac.” - Vladimir Arsenić “Me’med, crvena bandana i pahuljica rahli je roman čija forma kao da sugerira rahlost memorije same, bolno dirljiva knjiga o ljubavi, očinstvu, braku, ali iznad i prije svega libar o pravu na život, barem onaj koji je ostao iza nas, kojega želimo sačuvati pamćenjem, ako već na duljinu našeg zemaljskog trajanja nismo kadri utjecati.” - Ivica Ivanišević O AUTORU: Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je kao urednik u novinama, tjednicima te na radiju i televiziji. Uređivao je više časopisa za kulturu i bavio se filmom. Godine 1994. nastaje njegov igrano-dokumentarni film Mizaldo, Kraj teatra, koji je izvan konkurencije prikazan na Berlinskom filmskom festivalu. Objavio je zbirke pjesama Modrac, 1984., Emigrant, 1990., i Devet Aleksandrija, 2002., knjigu zapisa, kratkih priča i pjesama Sarajevo Blues, 1995., dnevničku prozu Ruski kompjuter, 2011., knjigu pisama Transatlantic mail, 2009., Autoportret s torbom, 2012., Knjigu prozorâ, 2014., Me'med, crvena bandana i pahuljica, 2017., i Ovo vrijeme sada, 2020. Od 1996. do 2019. živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, sada piše u Sarajevu.