Saga o Zvjezdanim stazama prošla je dug put od kultne TV-serije šezdesetih do današnjeg statusa najvećeg izmišljenog svijeta suvremene popularne kulture. Neumoran i nemiran duh istraživanja koji goni brod Enterprise da bodro kroči kamo još nitko nije pošao oduvijek je svojstven i filozofskom nagnuću.
Poput nas, njegovi likovi trude se pronaći smisao smrti razaranja i kaosa. Te prijetnje katkad dolaze i iznutra, jer Zvjezdane staze pružaju mnogim svojim likovima dramatičnu mogućnost da se suoće sa svojom mračnom stranom. Usprkos tim prijetnjama, časnici Zvjezdane flote smatraju svoje zadatke neće najbolje obaviti primjenom nasilja i uvjeravanja nego snagom svojih ideala.
Ta crta zajednička je njima i velikim filozofima, koji se još od Sokratova doba uglavnom slažu da je bolje trpjeti "udarce i strijele nesretne kobi" nego činiti zlo ili živjeti u laži.
Poput filozofije, i Zvjezdane staze nas potiču da se oslanjamo na svoje ideale i propitujemo ih kad situacija postane teška. Da bi pronašao snagu potrebnu da bude vođa, Picard proučava poeziju i povijest, dok se Janeway prisjeća pouka iz svoje znanstveničke prošlosti, a Archer oponaša vrline svojih junaka: Zeframa Cochranea i svoga oca. Poput njemačkih filozofa Arthura Schopenhauera i Friedricha Nietzschea, Spock nalazi prosvjetljenje u umjetnosti - u njegovu slučaju, u Marcu Chagallu. Julian Bashir i Tom Paris prihvaćaju utjecaje pop-kulture dvadesetog stoljeća. Data pak sve do svojeg plemenitog žrtvovanja pokušava razumjeti što znači biti čovjek i razvija svoje sposobnosti - i to u gotovo svakoj epizodi na nov način.
Vrijedi spomenuti gotovo zaboravljeni intervju koji je Althusser dao talijanskoj televiziji RAI 1980. Govoreći o svom intelektualnom razvoju, rekao je u kameru da je postao “komunist jer je katolik”: Nisam ja promijenio vjeru, utvrdio sam da je … moguće da duboko u sebi ostanem kršćanin, da ne idem u crkvu; što crkva danas znači, što predstavlja? Danas više ne tražite da ljudi idu u crkvu, zar ne? Ja ostajem katolik, to jest univerzalist, internacionalist, zar ne? Mislim da u komunističkoj partiji ima mnogo adekvatnijih sredstava za realiziranje univerzalnog bratstva.
Althusser zapravo ovdje kazuje da je prema njegovu uvjerenju komunizam kršćanstvo koje se realizira drugim sredstvima. Upravo to je ključna točka budući da postavlja određene filozofske i političke implikacije koje ne možemo ovdje dalje razmatrati zbog prirode i strukture ovog uvoda. Ali ih vrijedi nabrojiti: Althusserovo kršćanstvo tjera nas na (ponovno) razmišljanje o materijalizmu, partijskom obliku politike, univerzalizmu, klasama-bez-identiteta, dualizmu vjerovanja odvojenog od vjere (karakteristika ateističke borbe) nasuprot sasvim osobnoj vjeri bez vjerovanja, što doliči fundamentalizmu, itd. No, čak je i važniji aspekt Althusserovog kršćanskog djela i stava, kako naglašava Stanislas Breton, uvjerenje da “bez svojeg katoličkog obrazovanja u vrijeme mladosti Althusser, i ne samo on, vjerojatno nikada ne bi stigao na ‘put misli’, a mi dodajemo: i marksističkog mišljenja.”
— Agon Hamza, iz predgovora
Mnogi od onih koji danas tvrde da je marksizam staromodan to mogu reći samo zato što se prave da ignoriraju pitanja koja postavlja Althusser
— Étienne Balibar
Etika je danas jedno od najživljih područja suvremene filozofije, a doživljava svoju renesansu i u medicini, poslovanju, politici. Živimo u doba poslije Holokausta ali etnička čišćenja i genocid ne prestaju. Relativizam samo što nije zauzeo mjesto osobne odgovornosti - ali kako stoje stvari kad treba snositi posljedice vlastitih odluka? Je li "identitet" posljednja obrana nacionalizma i drugih fundamentalizama? Što znače "prava", vlastiti interes i građanska dužnost dok smo obasuti instant-nformacijama, pritisnuti slobodnim tržištem a na nas vrebaju ekološke katastrofe? Gdje postaviti granice kad je riječ o znanstvenim istraživanjima, genetičkom inženjeringu, pravima životinja, eutanaziji i građanskom neposluhu? Etika za početnike suočava se s tim i drugim teškim etičkim dilemama i tjeskobama ljudske egzistencije. Pritom prati put moralnih argumenata od najvećih mislilaca, Sokrata, Platona, Aristotela, Hobbesa, Kanta i drugih, do suvremenih postmodemističkih kritičara.
