Puno teže je roditi se siromašan, imati neuke i nesposobne roditelje, ne završiti školu, živjeti na cesti, rasti u domu, biti sam...Roman Čarobni prosjak napisala je moja mama Sunčana Škrinjarić inspirirana sudbinom dječaka-prosjaka bez ruke koji je stradao u prometnoj nesreći. Kroz maglu se sjećam tog novinskog članka koji ju je tako potresao. Dječak je prošeci izdržavao roditelje, i stanovao je u nekoj straćari - a vjerojatno je imao i mlađeg brata, nisam zapamtila.Oh, što bi taj dječak dao da je umjesto u skitnju išao u školu i da je morao pisati domaće zadaće, a ne izdržavati obitelj, i čitati lektiru umjesto bježati od policajca? Njegov život bio je kratak i tužan.Ipak, dječak-prosjak ostao je ovjekovječen u ovom romanu. Nije nastradao u nesreći i postao je slavan! Pisci imaju moć promijeniti sudbinu svojih likova, prekrojiti stvarnost, napisati drukčiju priču. Pisci su čarobnjaci koji iz šturih novinskih članaka stvaraju nove svjetove.

Animalistički roman Divlji konj Božidara Prosenjaka nagrađen je dvjema uglednim nagradama - "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". No najveća mu je nagrada i priznanje što je stekao brojne čitatelje, djecu i odrasle. Među kojima ima i onih za koje možemo reći da su postali njegovi prijatelji. U romanu pratimo odrastanje divljeg konja kao njegovo prepoznavanje, odbijanje, analiziranje i prihvaćanje životne filozofije utemeljene na Zakonu.