DJEČAK KOJI JE VOLIO PTICE novi je roman za djecu Stjepana Tomaš.. Radnja se zbiva u selu Orlovac, nadomak Kopačkog rita u Baranji, a akteri su učenici sedmih i osmih razreda orlovačke osnovne škole.

Priča započinje posjetom učenika osmih razreda ornitološkom muzeju u Orlovcu u kojemu ih čuvar i preparator Blaž Đuranić upoznaje s raskošnim svijetom ptica iz nedalekog Kopačkog rita, zasigurno najljepše močvare u Europi. Svojim je rukama obnovio staru kuću za muzej, ispunio je brojnim prepariranim pticama, jajima i ostalim detaljima kojima je mrtvi ptičji svijet čudesno oživio.  O muzeju i njegovu graditelju i preparatoru učenik osmog razreda Ivo napisao je članak za školske novine. Pokazao ga je kasnije Blažu Đuraniću a ovaj ga je poveo u močvaru da je vidi uživo. Ivu je taj posjet silno oduševio, ali zabrinula ga je priča o hvatanju ptica pjevica, čak i onih zaštićenih, pa je odlučio osnovati, sa svojim prijateljima među kojima je i djevojčica Jadranka čiji je otac načelnik sela, udrugu za promatranje i zaštitu ptica.

O AUTORU:

Stjepan Tomaš rođen je 1947. godine, objavio je petnaestak knjiga, pripovijedaka i romana za odrasle te knjigu drama od kojih su dvije izvedene (Zagreb, Osijek). Pisanje za djecu započeo je radio igrama (nagrađivanim i emitiranim na tadašnjem Radio Zagrebu), a zatim je objavio romane: Moljac i noćni čuvar (1982.), Dobar dan, tata (1987.), Halo, ovdje komandosi (1991.) i Moj tata spava s anđelima (1992.)., koja je znatno dopunjena objavljena 1997. godine pod naslovom Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik, i otada broji jedanaest izdanja. Uslijedio je roman za djecu Pas koji je čitao s usana (2000., 2010.), pripovijetke za djecu i mladež Gudački kvartet iz Bostona (2008.) te roman Guslač od marcipana (2004., 2012.).

Već prvim knjigama za djecu zastupljen je u osnovnoškolskim čitankama i lektiri. Za knjigu Dobar dan, tata dobio jer Nagradu Grigor Vitez (Zagreb), a za Guslača od marcipana Nagradu Ivan i Josip Kozarac u Vinkovcima. Roman Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik preveden je na talijanski jezik (Milano, 1994.) te na slovački (Bratislava, 1997.).

Živi i piše u Osijeku.