DVOR MAGLE I BIJESA

Jednom davno... u vihoru rata, tri mlade princeze bile su primorane u najvećoj tajnosti napustiti svoju malu voljenu domovinu, koja se nalazila visoko u Pirenejima. Ubrzo, izgubio im se svaki trag... a tako bi i ostalo, da se nije pojavio princ, koji je odlučio pronaći ih i dovesti kući.   Tijekom godina provedenih u progonstvu, jedna od stvari koju je princeza Amy iz dna duše zamrzila bila je nepravda. A upravo nepravde je na malom idiličnom otoku Summerwindu, za njezin pravednički ukus, bilo i previše. Otok je pripadao moćnom i opasno privlačnom Jermynu Edmondsonu, lordu od Northcliffa, a budući da je sirotim seljanima otimao i ono malo što su imali, ona je odlučila oteti njega. I učinila je to. Otevši nadmenog i umišljenog plemića, bacila ga je u podrum, svezala lancem za zid i od njegovog strica zatražila otkupninu. Bio je to jednostavan plan i kao takav, morao je uspjeti. Jasno da će Jermynov stric platiti otkupninu. Nažalost, to je bilo ono što se nije dogodilo. Njegov stric bio je i više nego oduševljen pomišlju da će netko ubiti Jermyna i time mu omogućiti da naslijedi njegovu titulu i novac. Dani su prolazili, otkupnina nije stizala, a društvo bijesnog, prepredenog i naočitog lorda postalo je ozbiljna prijetnja Amynoj čednosti i suzdržanosti... Kako se jedna mala osveta i ucjena mogla pretvoriti u tako strastvenu pustolovinu?

BLAGA SVJETLOST ZVIJEZDA                                                                 Autor: A.B.Šimić Šimićevu meteorsku pjesničku pojavu Kaštelan je usporedio s Matoševom s početka 20. stoljeća. Petračev izbor iz Šimićeva djela predstavlja ozbiljan i utemeljen antologičarski uvid u opus, prema Ujeviću, nakon Kranjčevića i Vidrića najboljega hrvatskog lirika. U uvodnom eseju Božidar Petrač upotpunjuje dosadašnju znanstveno-kritičku periodizaciju opusa neprijeporna književna klasika. “Blaga svjetlost zvijezda” A. B. Šimića sadrži kultnu knjigu nacionalnog pjesništva “Preobraženja”, jedinu zbirku objavljenu za pjesnikova života, zatim pjesme tiskane u časopisima, umjetničku prozu, dnevničke zapise, autobiografske “Papiriće”, osebujne kritike Matoša i Krleže i devet pisama njegovoj djevojci i suputnici Tatjani Marinić. Kao raritet ističemo tekst iz 1923. i danas vrlo aktualan, “Sloboda ljubavi”, u kojem Simić zagovara slobodu izbora rađanja. Šimićevi eseji o književnosti, slikarstvu i umjetničkim fenomenima svjedoče o neprijepornoj snazi njegove kreativne, intelektualne znatiželje i osobne pobune. Knjiga Antuna Branka Šimića priziva tajnovit poetski krajolik, mračan, ali obasjan zvijezdama u kojem se zrcali veličanstveno književno djelo i pjesnikov prekratki dramatični život iz kojega je ostao trajan svijetao trag.