IZVORNI KOD: MOJI POČECI

Kultni roman Sve zbog jednog dječaka priča je o Willu, tridesetšestogodišnjem vječnom dječaku koji vodi posve bezbrižan, netipičan odrasli život (umjesto radom, financira se pozamašnim godišnjim prihodom od naslijeđenih očevih tantijema), te o dvanaestogodišnjem Marcusu, djetetu nedavno razvedenih roditelja. Zapravo Marcus i nije jedini dječak u ovoj priči. Iako je Will formalno odrastao čovjek, njegova lijenost, prijetvornost i izbjegavanje svake vrste odgovornosti i obaveza, čine ga na neki način i nezrelijim od Marcusa. Will će, prolazeći kroz bezbrojne veze, zaključiti kako su samohrane majke najpoželjniji oblik partnerica, samo zbog činjenice da su zbog usamljenosti zahvalne na svakoj mrvici pažnje koju im muškarac posveti, te da je u takvoj vezi izvan opasnosti od nasrtaja na njegov savršeno uređeni samački život. Zato će se uvući u Klub razvedenih roditelja pretvarajući se da ima sina kojeg odgaja kao samohrani otac. No ubrzo upoznaje Marcusa koji će mu u život donijeti cijeli niz problema s kojima se ne zna nositi, jer Marcus želi nekoga tko će mu biti otac, a ujedno i idealan partner njegovoj majci. Will će se svim silama odupirati Marcusovu planu, no dječakova upornost uplest će ga u događaje kakve je svim silama nastojao izbjeći, tjerajući ga da postane dijelom svakodnevnog kaosa života kakve žive obični ljudi – života koji uključuju intenzivne i komplicirane međusobne odnose, odgovornost i brigu za druge. Sve zbog jednog dječaka priča je koja analizira tematiku odrastanja, međusobnih odnosa i odgovornosti, učeći nas kako se brigom za druge ne odričemo svoje slobode, već izgrađujemo ravnopravniji svijet u kojem ćemo i sami iskusiti toplinu i sigurnost kakve nam mogu pružiti samo oni ljudi kojima smo jednom pružili ruku stvorivši im mjesto u svom životu. Po ovom je romanu 2002. godine snimljen istoimeni filmski hit s Hughom Grantom u glavnoj ulozi.  

Prozaik, esejist i filmski scenarist Ivan Aralica nedvojbeno je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti druge polovine 20. i početka 21. stoljeća. Pozornost publike i kritike privukao je romanom Psi u trgovištu objavljenim u biblioteci HIT 1979. godine. Otada do danas Aralica stvara niz djela kojima se upisuje u kanon hrvatske književnosti. Mnogi ga čitatelji ponajviše pamte po Morlačkoj trilogiji (Put bez sna, 1982., Duše robova, 1984., Graditelj svratišta, 1986.) u kojoj obrađuje povijesnu temu sudbine hrvatskog naroda u Dalmaciji u 17. i 18. stoljeću. Nakon toga piše romane u kojima se isprepliću prošlost i sadašnjost (Tajna sarmatskog orla, 1989., Asmodejev šal, 1988., Okvir za mržnju, 1987.) i nekoliko esejističkih knjiga (Zadah ocvalog imperija, 1991., Što sam rekao o Bosni, 1995.). Početkom novog tisućljeća Aralica piše Ambru i Fukaru, satirične romane s ključem. Slijede romani Svetinka (2003.), Sunce (2006.) i Runolist (2008.) u kojima zastupa katoličanstvo kao moralnu osnovicu ljudske egzistencije, dok u romanu Život nastanjen sjenama (2009.) ispisuje grandioznu nacionalnu kroniku 20. stoljeća. Zbirka pripovijedaka Koferče tematizira suvremenu društveno-političku zbilju hrvatske posttranzicije. U njoj Aralica ne pokazuje samo majstorstvo pripovijedanja, već i majstorstvo slušanja. Naime, mnogi događaji u ovim pripovijestima preuzeti su kao tuđe priče kojima Aralica daje literarni oblik. U pojedinačnim sudbinama Aralica uspijeva vidjeti i priopćiti ono opće. Bez obzira piše li o korupciji, političkom progonu ili pak popularnom pjevaču hrvatske estrade, Aralica podiže poruku na univerzalnu razinu mita ili legende. Koferče je zbirka koja nas uči kako umjetnosti riječi prethodi mudrost slušanja.