NE PROĐE NITI DAN/DŽEPNO
Basil je bio siguran. Nakon nekoliko besanih noći, bio je sigurniji nego ikad u životu. Nije mu preostajalo ništa drugo doli obavijestiti osobu koja će njegovom odlukom biti najpogođenija, svoju buduću mladenku, broadway-sku zvijezdu Yancey Harrington Braxton. Bila je posljednja nedjelja stoljeća. Savršen dan za zimsko vjenčanje. U gradu New Yorku bilo je hladno da se smrzneš, s novim slojem snijega. Zima je stigla svom svojom žestinom i grad je bio bijel, a činio se sivim. John Basil Henderson je pogledao telefon na masivnom radnom stolu presvučenom kožom u svom hotelskom apartmanu u središtu grada, a zatim zlatne kopče za manšete s inicijalima koje mu je Yancey darovala nakon proslave za zaruke. Zatim je očima svrnuo na široki zlatni prsten na svojoj desnoj ruci, dragocjenu uspomenu iz rag-bijaških dana. Bio je tek napola odjeven, u crnim hlačama, soknama i poput jajeta bijeloj svilenoj majici. Basil je napravio nekoliko koraka, duboko uzdahnuo i podigao slušalicu, pritisnuo gumb za operatera, i kad je cvrkutav ženski glas rekao ?Kako vam mogu pomoći, gospodine Henderson??, Basil je kratko zastao, a zatim odgovorio: – Možete li mi, molim vas, nazvati 2619, apartman gospođice Braxton?….
Nema na zalihi
