“Harveyja Weinsteina počele smo istraživati za članak u New York Timesu 2017. godine, u vrijeme kada se žene prečesto nekažnjeno seksualno uznemiravalo. Znanstvenice i konobarice, navijačice, direktorice i radnice u tvornicama morale su s osmijehom trpjeti pipanja, odmjeravanja i neželjena udvaranja žele li dobiti napojnicu, plaću ili povišicu. Seksualno uznemiravanje bilo je nezakonito – ali ipak sasvim uobičajeno. Žene koje su progovorile često su dobivale otkaz ili bile oklevetane.

Nakon što smo 5. listopada 2017. godine objavile priču o Weinsteinovim seksualnim uznemiravanjima i zlostavljanjima, zapanjeno smo gledale poplavu događaja koji su uslijedili. Milijuni žena iz cijelog svijeta ispričali su kako su bile zlostavljane. Veliki je broj muškaraca odjednom morao odgovarati zbog svojeg predatorskog ponašanja, nikada prije nije toliko njih bilo pozvano na odgovornost. Novinarstvo je pomoglo da se promijeni ustaljena praksa. Naš je rad bio samo dio uzroka te promjene, koja se spremala godinama, zahvaljujući naporima feministica iz prvih redova i pravnica, aktivistica koje su osnovale pokret #MeToo.

Ovo je također priča i o istraživačkom novinarstvu, koja počinje s prvim nesigurnim danima našeg izvještavanja, kada smo znale vrlo malo, a gotovo nitko nije želio razgovarati s nama. Opisujemo kako smo izvlačile tajne, otkrivale podatke i slijedile istinu o moćnom čovjeku. Također, prvi put opisujemo završni razgovor s Weinsteinom – njegovu konačnu riječ – u uredima New York Timesa, neposredno prije objavljivanja, kada je shvatio da je stjeran u kut.”

Jodi Kantor i Megan Twohey