Ova knjiga je zbirka kratkih priča s uvijek novim likovima koje je spisateljica preuzela iz usmene narodne predaje ili je u njima oživjela stare rukotvorine koje su ljudima služile u svakodnevnom životu i ukrašavale im dom. Naslov cijeloj zbirci spisateljica je dala prema jednoj od priča koja je vezana uz njezin zavičaj, Zagreb i šestine, stoga se mora vjerovati da joj je to i najdraža priča. Ovom knjigom spisateljica je nastojala sačuvati od zaborava stare zanate u kojima su proizvođeni: kožni opanci, glineni vrčevi i lonci, kožusi, licitarska srca, slasna peciva, ukrasne čipke i domaće tkanje.
Neke priče su praktično zapisane legende o neobičnim bićima kao što su: vodenjaci, vile, peteročići, moguti, priča o morskoj medvjedici, sovi ušari, sestrama Dubravki i Jadranki, nijemom pčelaru, hajducima itd.

Mjesto radnje
Naslov zbirke šestinski kišobran mogao bi te u početku zbuniti jer si načula/načuo da su šestine živopisno selo, danas izraslo u moderno prigradsko naselje, u podnožju zagrebačke gore Medvednice. Međutim, već od prve priče otkrit ćeš da su mjesta radnje ovih priča raspršena cijelom Hrvatskom, pa čak i preko njezinih današnjih granica, u Vojvodini, gdje živi veliki broj naših sunarodnjaka. Dakle, spremi se za putovanje po jadranskim otocima, valovima rijeke Krke i Plitvičkih jezera, brežuljcima Hrvatskoga zagorja, po nabujalom potoku što se sa šestina spušta u Zagreb, po turopoljskim šumama, obroncima Kalnika i slavonskim ravnicama.