Spisateljsko umijeće proslavljene glumice možda je najbolje vidljivo u njezinoj kolumni koju je jednom tjedno nekoliko godina početkom tisućljeća pisala za Feral Tribune. Izabrane kolumne objavljene su prvi put 2009. pod naslovom Totalna rasprodaja u Beogradu, a sada se prvi put nalaze i pred hrvatskim čitateljima.
I sasvim svejedno pripovijeda li Mira Furlan o sebi ili svojoj generaciji, o emigrantima, Hollywoodu ili prijateljima glumcima, ona uvijek besprijekorno pogađa srž problema i, što je još važnije, emociju, koju prenosi jednako moćno kao što je to činila u glumi. Totalna rasprodaja nije samo sakupljena zbirka kolumni već je to i uvid u naš svijet koji se pred nama raspada bez obzira na to govorimo li o ekologiji, politici ili kulturi, a taj je raspad Mira Furlan ulovila u svim detaljima i naizgled sporednim pojavama te vidjela naš svijet savršeno čisto i aktualno i danas, gotovo dva desetljeća poslije.

“Ispostavilo se, dakle, da je moja slika o Ženi Heroju, o Malom Čovjeku protiv Velikog Sistema, apsolutno pogrešna. Ispostavilo se da je istina, kao i uvijek, mnogo kompliciranija nego instant-kaša koju nam nudi svijet i koju smo, svatko prema svojim vlastitim, crnim ili bijelim, predrasudama, tako objeručke spremni prihvatiti, u želji da svijet bude jednostavan, shvatljiv, objašnjiv i da nam u njemu, takvom jasnom i zato prihvatljivom, bude moguće živjeti.”

O AUTORU:

Mira Furlan rodila se u Zagrebu 7. rujna 1955., a preminula je u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine. U Zagrebu je završila osnovnu školu i XVI. gimnaziju u Mesićevoj ulici te je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1978. Kao najtalentiranija glumica u klasi već za vrijeme studija počela je dobivati uloge u raznim zagrebačkim kazalištima i u filmovima, a ubrzo je dobila i stalni angažman u zagrebačkom HNK-u. Slavu je stekla ulogom Kate u seriji Velo misto. Nedugo zatim postala je jedna od najtraženijih glumica u Jugoslaviji te snimila brojne filmove i TV serije. Nagrađena je Zlatnom arenom za ulogu u filmu Kiklop 1983. i za najbolju glumicu 1986. u filmu Lepota poroka. Svjetska ju je javnost upoznala ulogom u filmu Otac na službenom putu. U drugoj polovini 1980-ih imala je brojne angažmane diljem Jugoslavije, posebno u zagrebačkim i beogradskim kazalištima, te živjela između dva grada, a 1990. dobila je najvažniju hrvatsku kazališnu nagradu Dubravko Dujšin. Svojim angažmanom nije se uklapala u poželjnu sliku rastućih nacionalizama, te je optužena da je izdajica, a početkom rata doživjela je rijetko viđen medijski napad, politički i institucionalni progon. Sa suprugom redateljem Goranom Gajićem 1991. odlazi u emigraciju u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvarila zavidnu glumačku karijeru, a posebno se istaknula ulogama u serijama Babylon 5 i Izgubljeni. Glumila je u brojnim američkim predstavama i filmovima te predavala na New York Film Academy. Od početka novog tisućljeća glumila je i u filmovima i kazalištima u zemljama bivše Jugoslavije. Bila je angažirana i u riječkom HNK-u, gdje je odigrala i svoju posljednju ulogu, u predstavi Vježbanje života – drugi put. Autorica je drame Dok nas smrt ne razdvoji i knjige kolumni koje je objavljivala u Feral Tribuneu Totalna rasprodaja.