Knjige

Posjetite selo s Pinom i Majom! Dođite na selo u kojem Pino i Maja provode praznike kod bake i djeda. Posjetite gospodarstvo gospodina Hrvoja, ergelu gospođe Eve i atelje keramike gospođe Monike. Pogledajte kako se kuha pekmez i peče kruh. Sigurno vam neće biti dosadno! Sedma u nizu slikovnica o dogodovštinama dječaka Pine i njegove obitelji prilagođena je kako za mlađu, tako i stariju predškolsku dob. Svrha joj je u opuštenoj igri razvijati razumijevanje govora, obogatiti djetetov rječnik novim pojmovima – nazivima bića, stvari, pojava i radnji – te razvijati umijeće pripovijedanja. KAKO JE OSMIŠLJENA OVA KNJIGA? Na svakom paru stranica nalazi se velika ilustracija s pripadajućim tekstom. Pri dnu stranice nalaze se pitanja za djecu s uputama za roditelje. Razdijeljena su u dvije skupine: prva je namijenjena mlađoj dobnoj skupini (2–3 godine), a druga starijoj dobnoj skupini (3–6 godina). Katkad se pri dnu stranice pojavljuju slikovne priče koje nude priliku za vježbanje vještine pripovijedanja i potiču razgovor između roditelja i djeteta (npr. „Ispričaj kako se pravi kruh.”). Ovo izdanje o zgodama maloga Pine sadrži pitanja kojima je cilj odrediti u kojoj mjeri vaše dijete razumije govor. Ta pitanja počinju riječju „Pokaži”. Ostala pitanja, ona koja počinju s „Reci” i „Ispričaj”, služe za određivanje stupnja i razvoj sposobnosti jezičnog izražavanja. KAKO KORISTITI OVU KNJIGU ZA POTICANJE RAZVOJA GOVORA? Za mlađu dobnu skupinu (2–3 godine): Možemo početi tako da djetetu čitamo priču i slijedimo upute (postavljamo pitanja) pri dnu stranica. Ali kod onih najmlađih koji tek ovladavaju govorom, kao i kod djece koja kasne u razvoju govora, zabavu s knjigom svakako trebamo započeti opuštenim razgovorom o ilustracijama. Prstom pokazujemo motive na ilustracijama te zajedno s mališanom izgovaramo riječi i jednostavne rečenice te mu čitamo natpise iznad ilustracija. Možemo se osloniti na upute/pitanja pri dnu stranice. Pomoću njih utvrđujemo razumijevanje pojedinih riječi i jednostavnih rečenica (npr. „Pokaži gdje je krava/kruh” ili „Pokaži tko jede/pije”). U takvim je prilikama važno da prstom ne pokazujemo odgovore. Ako je dijete razumjelo riječ (npr. imenicu „krava”) i pitanje „Gdje je?”, pokazat će to sâmo. Ako ne uspije, svakako mu trebamo priskočiti u pomoć. S druge strane, upute koje počinju s „Reci” utvrđuju razvijenost jezičnog izražavanja. Ovdje se radi o govoru riječima (onomatopejskim izrazima, imenicama i glagolima) i jednostavnim rečenicama. U tom slučaju prstom pokazujemo bića i predmete koje dijete treba prepoznati. Za stariju dobnu skupinu (3–6 godina): Započinjemo čitanjem teksta, a zatim postavljamo pitanja pri dnu stranice. Pitanja kojima se utvrđuje stupanj razumijevanja govora kod starije djece su nešto teža. Ona zahtijevaju razumijevanje dužih rečenica te slušanje i razumijevanje teksta (npr. „Pokaži gdje dabar gradi branu.”), a s vremena na vrijeme i pažnju i slušno pamćenje (npr. „Pokaži redom”). Pitanja kojima se utvrđuju i razvijaju govorne vještine u ovoj dobnoj skupini odnose se na oblikovanje složenijih rečenica na temelju sadržaja iz knjige. U tome ih potičemo pitanjima i kratkim slikovnim pričama na dnu stranice (npr. „Kako nastaje med?”).

Simpatični mališan Pino postat će omiljeno društvo vašeg djeteta u prvim godinama učenja govora. Treći svezak Pininih zgoda ide korak dalje u razvoju govora: vrijeme je za daljnje obogaćivanje rječnika, razvoj govora u rečenicama (rečenice postaju sve složenije) te učenje praktične primjene gramatike u govoru (npr. pravilna uporaba oblika imenica i glagola). Igra s trećom knjigom trebala bi razvijati upravo te jezične vještine. Igra ovom knjigom fokusirana je na razvoj jezičnih vještina u dvogodišnjaka i trogodišnjaka. Namjerno jednostavno oblikovane i obogaćene kvalitetnim ilustracijama, sve slikovnice iz ove edicije na prirodan način potiču razvoj govora u djece. Kako je osmišljena ova slikovnica? Sve slikovnice o zgodama Pine i njegove vesele obitelji namjerno su osmišljene na najjednostavniji mogući način, jezično i likovno. Svaka stranica sastoji se od dva dijela: prikaza pojedinačnih predmeta i radnji zajedno s pitanjima i natpisima (npr. „Što je to?”, „Skije”, „Što radi tata?”, „Tata ljubi mamu”, „Što pije?”, „Pije vodu”) te situacijske ilustracije na kojoj su iste riječi, rečenice i izrazi upotrijebljeni u djetetu razumljivom kontekstu. Svaka ilustracija popraćena je kratkim tekstom. U ovom nastavku Pininih zgoda tekstovi na ilustraciji, jednako kao  i natpisi ispod pojedinačnih slika, namjerno su teži nego u prethodnim knjigama. Tekstovi sadrže više dijaloških elemenata, a natpisi često imaju oblik cijelih rečenica s objektom, a ne pojedinačnih riječi kako je to bilo prije. Kako koristiti ovu knjigu za poticanje razvoja govora? Dok čitamo tekstove koji se nalaze na ilustracijama, istovremeno prstom pokazujemo predmete i osobe o kojima govorimo. Postavljajući pitanja sadržana na pojedinim ilustracijama (npr. „Što je to?“, „Što radi mama?“, „Što jede?“) pokazujemo sliku i potičemo dijete na samostalno izgovaranje riječi (imenovanje predmeta i radnji) i cijelih rečenica. Dajemo mu dovoljno vremena da odgovori. Ako s tim ima poteškoća, čitamo mu rečenicu koja se nalazi ispod slike (samim time dajemo pravilan primjer, kako bi ga dijete čulo). Što izbjegavati tijekom igranja ovom knjigom? Nikako ne smijemo dijete prisiljavati na ponavljanje riječi, koriti ga i govoriti: „Ponovi!“ Moramo biti strpljivi i dati mu dovoljno vremena da to sâmo poželi učiniti. Također ne smijemo očekivati da sve odgovara ispravno. Ako čitamo pitanje: „Što radi tata?” i pokazujemo prstom u sliku na kojoj tata daje poljubac mami (natpis glasi: „Tata ljubi mamu”), ne tražimo da dijete odgovori punom rečenicom. Ako odgovori: „Ljubi”, postavimo dodatno pitanje: „Koga ljubi?” (pretpostavimo da odgovori: „Mamu”, što je uspjeh, jer je sklonilo imenicu „mama”) te na kraju djetetu pročitamo cijelu rečenicu. Natpise ispod slika tretiramo kao primjere u kojima dijete sluša kako zvuči cijela rečenica. Prirodno je da se takvi oblici ne pojavljuju odjednom u odgovorima male djece, npr. dvogodišnjaka, pa ih ne trebamo ni očekivati. Jednako tako, ne možemo očekivati da dijete ispravno izgovori sve riječi. U nekima od njih nalaze se glasovi koji dvogodišnjacima ili trogodišnjacima još uvijek predstavljaju problem. Dvogodišnje dijete može, dakle, pojednostavniti strukturu riječi (npr. „ato“ umjesto „auto“, „kije“ umjesto „skije“), kao i zamijeniti teže glasove lakšima (npr. može izgovoriti „suma“ umjesto „šuma“). Trogodišnjak može izgovarati  npr. „matka” ili „macka“ umjesto „mačka“. Na što paziti tijekom igranja ovom knjigom? Obratite pozornost na to je li dijete zainteresirano za zajednički rad uz knjigu, gleda li u ono što pokazujete i želi li samostalno pokazivati prikazane predmete i radnje. Važno je poticati ga da pokuša ponoviti nazive predmeta i radnji, izraze i rečenice. Imajte na umu kako bi dvogodišnje dijete trebalo ne samo razumjeti i izgovarati pojedine riječi, nego i služiti se jednostavnim rečenicama. Trogodišnje dijete u razgovoru s odraslom osobom trebalo bi govoriti rečenicama: postavljati pitanja, odgovarati na njih, umjeti na jednostavan način pričati o onome što je radilo tijekom dana ili čega se igralo u vrtiću, odnosno izražavati se sve složenije. Ako u svojega djeteta ne uočavate navedena ponašanja i izražavanje, posavjetujte se s logopedom.