Akcija!

BIJELI CIGANI – Čuvarica ljudskih duša

25,00 ^KM ~~32,00~~ ^KM

Veličanstvena porodična saga u neprekinutom trajanju od dva stoljeća!

Arslan Softić je kao i svaki dječak pun snova, nade i očekivanja od budućnosti. Uskoro će postati gimnazijalac. Voljom vlastitog oca,
odrastao je neopterećen demonima prošlosti, bez svijesti o vrtlozima historije koja se neprestalno ponavlja. Kad dobije počasnu pozivnicu za bajram od starijeg prijatelja koji je dugo bio strah i trepet zeničkih ulica, shvata da poziv nije slučajan. Baš kao ni njihovo dugo prijateljstvo. Edber Hadžiahmetović – Cober, mladi filolog i historičar burne prošlosti, pozvao ga je s razlogom. Želi mu otkriti istinu o minulim vremenima s namjerom da mu preda časni poziv Čuvara… poput baklje koja se ne smije ugasiti.

U ambijentu tavanske tišine suočiće se s mnogim tajnama iz rustične sehare. Na stotine starih pisama desetljećima je stajalo u kovčegu šifrirano starim bosanskim pismom. Cober je većinu dnevnika i pisama prilagodio na njemu razumljivu latinicu. U staroj fotelji započinje Arslanovo putovanje kroz vrijeme; putovanje od dva stoljeća i njegovo Preobraženje. U pisanim svjedočanstvima sačuvalo se sve što su Duhovi Pakosti željeli pokriti. Kroz sudbinu dvije povezane porodice, otkriće šta se zbilo u Sjenici 1809, Kolašinu 1858, Užicu 1868. godine i u mirnodopskoj Vraneškoj dolini, krvave 1924. godine. Čitajući svjedočanstva davno umrlih ljudi, otkriće nešto i o sebi; tajnu zbog koje je pozvan kako bi i sam jednog dana postao Čuvar… čuvar sjećanja na ljudske duše.

Bijeli Cigani uzbudljiv je, potresan i napet historijski roman u nastavcima o Duhovima Pakosti i Čuvarima Istine koji ne pristaju na zaborav i sudbinu španskih muslimana. Ovaj spisateljski prvijenac nastao je inspirisan istinitim događajima da čuva prošla vremena od zaborava i opominje.

Reakcije čitalaca

Zdravo Senka,

Nadam se da ste dobro i zdravo?

Knjigu Bijeli Cigani sam nocas do kraja procitao. Malo je reci da je odlicna. Od prve do posljednje stranice me je drzala uza se i nije mi dozvoljavala da je predugo ostavim i da je ne citam. Pre-Dobra ! Autoru sve cestitke, jer je zaista stvorio nesto posebno!

Imao bih jednu molbu i nekoliko pitanja.

Stranicu 599, ILIJAS SIFTIC -pise Ejub, je djelomicno, posebno donja polovica, nemoguce procitati. Kao da se print razlio po papiru. Mozete li mi tu stranicu uslikati ili u pdf formatu poslati?

Posto se vec duze vremena zanimam za stradanje i etnicko ciscenje Bosnjaka kroz historiju na teritoriji bivse YU, dobar dio događaja koji su opisani u romanu su mi vrlo dobro poznati. I naravno, radi se o cinenjicana i istinitim dogadjajima koje su autora i inspirisale.

Zanima me kolikim dijelom su isprepleteni zivotni putevi bas opisanih familija istiniti? Kolikim dijelom su pisma iz sehare fakt, a kolikim dijelom su spisateljevo djelo? Da li su prezimena i licnosti zapisana na porodicnim stablima na samom pocetku knjige fakt? Koliko bas opisane familije i katile tog vremana smijem svrstati i u historijske cinjenice?

Naravno to ne mijenja nista na cinjenici da su kompozicije isprepletenih dogadjaja opisana u romanu velicanstveno djelo koje bukvalo citaoca zaveze uz knjigu, tako da skoro pa i ne prestaje da razmislja o njoj i dogadjajima opisanim u njuj. I kad najmanje vremena imas, radujes se i jedva cekas slobodnu minutu da nastavis citati, tamo gdje si dan prije morao stati sa upijanjem teksta….

Za kada je planirana druga knjiga? Koliko knjiga ce akoBogda biti?

Puno pozdrava i hvala unaprijed na Vasem odgovoru

Armin

***

Draga Senka,

Ne mogu da ostanem ravnodušan na ovu tako slojevitu impresiju. Dirnula me je sa svih strana… općom ocjenom, osjećajem za detalj, propitivanjem u pogledu vjerodostojnosti likova, a ponajviše ljudskom potrebom da se dočara vlastiti dojam o nečemu vrijednom kao čovjek čovjeku tj. ženi u tvom slučaju. Svejedno, čitao sam kao da je baš meni pisano, a upotrebljivo je itekako svima onima koji napisano potencijalno žele i pročitati. Bolju recenziju od ove čitalačke nisam mogao očekivati ni od najvrsnijih književnih kritičara, ako takvo zanimanje uopće više postoji.

Kako je dobro primijećeno, cijela fabula je naslonjena na stvarne historijske događaje. Za mene, svi ovi likovi su stvarni jer sam ih gledao i s njima proživljavao sve kroz šta su prošli. Do mene su njihovi životi došli na sličan način kao što talas zapljusne obalu, a možda sva tri vremena egzistiraju istovremeno, pa sam tu nevidljivu opnu između sadašnjosti i prošlosti tek slučajno rasporio. Sveusvemu, ne mogu biti siguran, ali mislim da su svi ovi likovi postojali, bar pod drugim imenima. Kad se osvrnem unazad ne mogu prihvatiti da sam ih jednostavno sve izmislio. Možda su imena i prezimena neprecizna, ali njihov duh je sigurno autentičan. Zato volim kazati da sam prije zapisivao ono što sam vidio i osjetio, negoli što sam pisao historijski roman. Ili je tako, ili sam tek samo sebe uvjerio u to. Sve to vrijedi i za seharu i za sadržaj pisama, mada su neki događaji i radnje apsolutno ili temeljno istiniti poput priče o Sjenici iz 1809, malom Alji ili pogotovo one brutalne scene iz Vraneške doline. Neki likovi su historijske ličnosti samo pod drugim imenima, a ponegdje su čak imena autentična, poput Tešmana kog spominjem tek uzgred.

Zamagljeno posljednje pismo je trenutak kad Arslan uroni u san. To je pismo brata sestri. Ono najvažnije je vidljivo, a ono što je maglovito iako nevidljivo, zapravo je sporedno. U drugoj knjizi otkriva se ostatak tj. šta je pisalo u ovom pismu.

Ipak, veoma sam dosta istraživao, slušao preživjele vrijedne fragmente istine čuvane u zatvorenim porodičnim krugovima, poput dragocjene kratke vijesti da su “u Ćele kulu uzidane muslimanske glave”.

Najiskrenije se zahvaljujem na svim ovim ljudskim dojmovima koje je gospodin Armin iznio. Da niko više o ovoj knjizi ni riječ ne rekne, meni je ovo dovoljno za čitav život, jer moje pisanje niti je “antiratno”, ni “europsko”, niti nosi neku “plemenitu poruku” koja će se lahko dopasti kriptokršćanskom ukusu. Prije bih rekao da je sve suprotno od toga. Jedina poruka koja mi pada na pamet je da se nikad ne zaborave oni najbolji među nama. Oni bosanski sinovi koji se uvijek samo u Jedinog Boga uzdaju.

Prenesi mahsuz selam gospodinu Arminu

Više informacija

Na zalihi

SKU: 9789926842246

Kategorije: Historijski romani, Književnost, Romani

Naslov: Bijeli Cigani – Čuvarica ljudskih duša
Autor: Adnan Š. Ćatović
ISBN: 9789926842246
Izdavač: Mladinska knjiga Sarajevo
Godina izdanja: 2023.
Jezik: bosanski
Uvez: meki
Broj stranica: 612
Težina: 630 gr.

Adnan Š. Ćatović

Dodatne informacije

Težina	0,63 kg
Autor	Adnan Ćatović
Izdavač	Mladinska knjiga Sarajevo

Recenzije

Još nema recenzija.

Budi prvi koji će recenzirati “BIJELI CIGANI – Čuvarica ljudskih duša”

Možda će vam se također svidjeti…

Darovni program, muzika i film, Nakit

PRSTEN VELIKOG BOSANSKOG KNEZA PRIBISALIĆA

Mladinska knjiga Sarajevo

PRSTEN BOSANSKOG KNEZA Na lokalitetu Brdanjak, u Zabrđu kod današnje Lepenice, u općini Kiseljak, nalazi se nekropola na kojoj je pokopan veliki knez bosanski Radoje Radosalić Pribinić. Na nekropoli se prije četrdesetak godina nalazilo 17 stećaka u okviru katoličkog groblja nastalog znatno kasnije, zbog čega je određeni broj spomenika stradao. Danas ih je moguće evidentirati tek 14. Krajem 50-ih godina prošlog stoljeća nestalo je još 16 stećaka koji su se nalazili izvan groblja, oko lokalnog puta koji vodi za Toplicu. Nažalost, ovo je još jedan primjer toga da su stećci u velikoj mjeri ugroženi i izloženi rapidnom nestanku. Unutar same nekropole od ostalih stećaka je izdvojena skupina od četiri sljemenjaka poredana u nizu jedan do drugog. Prvi među njima je visoki sljemenjak s postoljem izuzetno lijepo i proporcionalno oblikovan. Odmah pored njega nalazi se jedinstveni visoki sljemenjak s postoljem, danas djelimično oštećen. Sve ivice spomenika su ojačane ili običnom ili tordiranom vrpcom, a na sastavu sljemena nalazile su se, danas odbijene, tri jabuke. Na sljemenima se nalazi vrpcom spuštena po jedna reljefno izvedena rozeta. Na zapadnoj čeonoj strani spomenika nalazi se reljefni prikaz grba velikaške porodice Pribinić. Heraldička predstava je okružena valovitom linijom na kojoj iz udubljenih prijeloma izlaze po tri listića. U sredini je prikazan, okrenut nalijevo, vuk koji ima rastvorena usta s naglašenim zubima i snažno isplaženim dugačkim jezikom. Prednje noge su mu snažne i ispružene. Ispod gornjeg dijela tijela vuka je „jastučić“ predstavljen tordiranom vrpcom, a ispod njega je dio kacige ili dio grba s plaštom čiji je kraj kitnjast i izvijen nagore. Iznad grba se nalazi natpis Se zlamenije kneza, koji se nastavlja na južnoj bočnoj strani i u potpunosti glasi: Se zlamenie kneza – Radoe velikoga kneza bosanskoga, a postavi sin negoj knez Radič z božiom pomoćju i svoih viernih a sinom ni sd(rug) om inom pomoćiju nego sam on. Iz natpisa, koji je ukrašen još i dvjema rozetama, može se iščitati da je ispod ovog velikog stećka sahranjen veliki knez bosanski Radoje. Stećak mu podiže njegov sin Radič uz Božiju i pomoć svojih vjernih sluga i prijatelja. Radoje Radosalić je na početku bio župan, a kasnije je napredovao u rang velikog kneza bosanskog. Javlja se na šest povelja od 1392. do 1408. godine. Pripada velikaškom rodu Pribinića, odnosno sin je župana Radoslava Pribinića. Osim njega, u prvu generaciju ovog roda ubrajaju se i župan Brajko i knez Vukota. Sin kneza Radoja bio je knez Radič Radojević, koji je najvjerovatnije umro između 1420. i 1426. godine. Poznat je još njegov sin Dragić Radičević, koji se javlja na jednoj povelji kralja Tvrtka II iz 1426. godine. Pribinići su očigledno bili nosioci nasljedne županske i kneževske vlasti. O njihovom istaknutom položaju govori i činjenica da je prsten pečatnjak s grbom Pribinića pronađen u grobnici u krunidbenoj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milima kod Visokog, u kojoj je bio sahranjen i bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Teško je reći koji od Pribinića je pokopan u Milima. Prema određenim pretpostavkama, možda je riječ o županu Brajku. Nažalost, stećak je u dobroj mjeri oštećen. Posebno sa zapadne čeone i sjeverne bočne strane. Moguće je da su manja oštećenja nastala i kad je između dva svjetska rata visočki advokat Vinko Mikolji kopao ispod stećka. Inače, grobnica je i ranije bila otvarana te su navodno pronađeni ostaci „srmali čohe“, odnosno brokatnog platna. Sam Mikolji je pronašao prsten koji je sa sobom ponio prilikom preseljenja u Zagreb. Od njegovih nasljednika 1951. godine Narodni muzej iz Beograda kupio je tri prstena. Nakon toga prsten iz Zabrđa je dugo godina bio u potpunosti zaboravljen. Jedna tek slučajna zabilješka Marian Wenzel bila je dovoljna autoru ovih redova da konačno otkrije koji prsten pripada velikom knezu Radoju. Riječ je o prstenu s inventarnim brojem 2170. Radi se o masivnom srebrenom prstenu pečatnjaku izrađenom tehnikom livenja. Na pločici prstena je heraldička predstava grba identična onoj sa stećka: u donjem dijelu je kaciga s čelenkom, iznad koje je glava vuka s raširenim čeljustima, okrenuta nalijevo, kao na stećku. Oko grba ide oštećen natpis, koji možda glasi prstn mrd... Na bogato ukrašenoj karici se također nalazi znatno oštećen natpis na latinskom, koji bi mogao glasiti: Ave mani toracia, što u prijevodu znači: Zdravo, ukrasu ruke. Na ovaj način konačno je riješeno pitanje prstena kneza Radoja Radosalića. Ovo je jedan od rijetkih prstenova koji se može direktno vezati za određenog člana srednjovjekovnog bosanskog plemstva, pa prema tome i jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih bosanskih prstenova. (Stećkopedija – Kameno blago stare bosanske države, Edin Bujak, Mladinska knjiga Sarajevo 2018.)

150,00 ^KM

-67%

Književnost, Noviteti, Poezija, Posebna ponuda

EPITAFI BOSANSKIH DUŠA

Azizin Tanović Nenad

Mladinska knjiga Sarajevo

SAVREMENA KNJIGA NA STAROM BOSANSKOM PISMU – BOSANČICI Knjiga o životu, ljubavi, nadi, propuštenim prilikama, melanholiji, radosti, srednjovjekovnoj Bosni i njenim ljudima….ispričana kroz epitafe u prvom licu jednine pokojnika koji nakon višestoljetnog ležanja ponovno progovaraju iz autorove fikcije ili njegovog istinskog svjedočenja. Mozda upravo oni leže pod kamenim vječnim kućama rasutim ili utonulim u bosansku zemlju koju smo naslijedili Epitafi bosanskih duša knjiga je o životu, ljubavi, nadi, propuštenim prilikama, melanholiji, radosti, srednjovjekovnoj Bosni i njenim ljudima….ispričana kroz epitafe u prvom licu jednine pokojnika koji nakon višestoljetnog ležanja ponovno progovaraju iz autorove fikcije ili njegovog istinskog svjedočenja. Mozda upravo oni leže pod kamenim vječnim kućama rasutim ili utonulim u bosansku zemlju koju smo naslijedili. Epitafe bosanskih duša zapisao Nenad Azizin Tanović. https://youtu.be/uC4IX9Z1e6g

20,00 ^KM ~~60,00~~ ^KM

Darovni program, muzika i film, Nakit, Posebna ponuda

Replika prstena pečatnjaka iz Zgošće (zlato)

Mozaik knjiga

ZGOŠĆANSKI PRSTEN SA MOTIVOM LJILJANA Vjerni svjedok raskoši i dostojanstva bosanske vladarske dinastije i srednjovjekovne bosanske države U neposrednoj blizini Kaknja, u selu Donja Zgošća, na lokalitetu Crkvina, nalazila se jedinstvena nekropola srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika – stećaka. Od 1888. godine i trenutka kada je prvi put o njoj pisano u stručnoj literaturi, nekropola nije prestajala da zaokuplja pažnju kako naučnika, tako i svih zaljubljenika u prošlost srednjovjekovne Bosne. Do 1913. godine ovdje su se nalazila dva najljepša i najpoznatija od svih stećaka – zgošćanski sljemenjak i stub. Od tada se nalaze u novoformiranom botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Veliki sljemenjak je prije prenošenja u Sarajevo je bio razbijen na dva dijela. Prema zabilježenoj predaji razbili su ga željeznim klinovima neki ljudi iz Vareša jer je „zvečao“ te je izgledalo da u njemu ima zlata. I grobovi ispod stećaka su prema predaji otvarani. Navodno, osim skeleta, ništa nije pronađeno. Mnogo naučnika pokušavalo je da odgonetne ko je pokopan ispod ovih jedinstvenih spomenika. Pokušavalo se obznaniti kojem velikaškom rodu je pripadalo ovo groblje. Đorđe Stratimirović sljemenjak veže uz bana Stjepana II Kotromanića. Ćiro Truhelka nekropolu pripisuje rodu Kotromanića – bosanske vladarske dinastije. Marian Wenzel je smatrala da stub sa nekropole pripada Vuku ili Vojislavu, braći velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića. Bilo je i drugih i drugačijih mišljenja ali zagonetka zgošćanske nekropole samo na osnovu stećaka nije mogla biti razriješena. To je bio razlog za pokretanje arheoloških istraživanja. Obavljena su 2010, 2012. i 2015. godine. Nažalost, nekropola je u velikoj mjeri stradala okolnom gradnjom. Osim toga, veoma teško je bilo ustanoviti preciznu lokaciju gdje su nekad stajali prelijepi sljemenjak i stub. Bez obzira na sve, rezultati arheoloških istraživanja su bili veoma interesantni. Osim srednjovjekovnih nalaza otkriveni su i tragovi starijih antičkih aglomeracija. U prve dvije istraživačke kampanje otkriveno je 28 grobova. Pokazalo se da je sahranjivanje obavljano u više horizonata ali i da je nekropola prekopavana, a dobar dio grobova znatno ranije otvaran ili uništen. Vjerovatno se nikad neće saznati koliko je tačno grobova i stećaka bilo na nekropoli. Međutim, u blizini mjesta gdje su nekada stajali čuveni zgošćanski sljemenjak i stub, otkriven je grob „broj devet“. Grobna raka mu je bila obložena kamenim pločama, a pokojnik položen u drvenom sanduku. Grob je bio razrovan, većim dijelom uništen, a kosti skeleta ispremetane. Pa ipak, značajni nalazi iz groba srećom su bili sačuvali: dva prstena, 4 mala srebrena dugmeta te ostaci skupocjene brokatne tkanine. Prilozi iz groba br. 9 govore u prilog da je pokopana osoba bila izuzetno visokog društvenog statusa. Posebno je značajano otkriće bogato ukrašenog prstena pečatnjaka napravljenog od srebra sa pozlatom. Na pločici prstena se nalazi duboko ugravirani ljiljan. U njemu se ogleda prepoznatljivi bosanski stil u metalu koji u sebi obuhvata domaću narodnu tradiciju uokvirenu elementima srednjovjekovne evropske kulture i umjetnosti. Može se kazati i to da se u njemu zrcali prefinjenost likovnih ornamenata i umjetnosti, kako zgošćanskog tako i sveukupne umjetnosti stećaka. Prsten u srednjem vijeku nije bio samo puki ukrasni detalj. On je često oznaka istaknutog statusa njegovog nositelja, pokazatelj plemićkog ili viteškog staleža. Samim svojim prisustvom na ruci govorio je o osobi koja ga je nosila, njenom položaju na društvenoj ljestvici. Ponekad je prstenju pridavana i magična moć. Vjerovalo se da se u njemu nalazi snaga koja može zaštititi nositelja. Smatran je simbolom snage, autoriteta i zaštite. Prsten sa motivom ljiljana iz Donje Zgošće korišten je kao pečatnjak ali je ujedno bio i heraldička oznaka. Bijeli ljiljan simbolizira nevinost i čistoću. Osim toga simbol je ljepote i vladarskog dostojanstva. U Svetom pismu simbol je ljepote, bezgriješnosti i odabranosti. U srednjovjekovnom bosanskom kraljevstvu ljiljan je bio simbol vladarske porodice Kotromanića. Nalazio se na njihovom grbu, na vladarskoj kruni, kraljevskom žezlu, novcima i pečatima. Sasvim je jasno da je ljiljan bio najkarakterističnija oznaka i simbol srednjovjekovne Bosne, njenih vladara i vladarske dinastije. Upravo zbog toga zgošćanski prsten se može pripisati vladarskoj dinastiji Kotromanića. U ovom kontekstu on može biti jedan od posljednjih dijelova slagalice i odgovor na pitanje čija je nekropola u Donjoj Zgošći kod Kaknja. Poslije arheoloških iskopavanja prsten se jedno vrijeme nalazio u Muzeju grada Zenice. Nakon što je osnovan Muzej Kaknja vratio se blizu mjesta pronalaska. Danas je to jedan od rijetkih predmeta koji se mogu vezati uz Bosansku vladarsku porodicu. Osim prstenja iz kraljevske grobnice otkrivene u Milima kod Visokog, prsten iz Donje Zgošće je vjerni svjedok vladarskog dostojanstva i raskoši kako vladarske dinastije tako i srednjovjekovne bosanske države. Zgošćanski prsten najvjerovatnije je nosio neki od muških pripadnika vladarske dinastije Kotromanića. Za sada se ne može sa sigurnošću reći o kome je tačno riječ. Možda je pripadao Stjepanu II Kotromaniću ili opet nekom drugom istaknutom članu naše najznačajnije srednjovjekovne porodice. Nažalost, rezultati savremenih DNK analiza skeleta uz koji je prsten pronađen nisu objavljeni tako da se prsten još ne može vezati uz tačno određeno ime. Zbog toga nekropola u Donjoj Zgošći kod Kaknja još uvijek će ostati djelomično zaogrnuta velom tajne. Prsten je otkrio jednu tajnu ali druga će ostati, za sada, neotkrivena. Prof. Edin Bujak

1490,00 ^KM

Darovni program, muzika i film, Nakit, Posebna ponuda

Replika prstena pečatnjaka iz Zgošće (srebro)

Mladinska knjiga Sarajevo

PRSTEN VLADARSKE DINASTIJE KOTROMANIĆA S LJILJANOM U neposrednoj blizini Kaknja, u selu Donja Zgošća, na lokalitetu Crkvina, nalazila se jedinstvena nekropola srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika – stećaka. Od 1888. godine i trenutka kada je prvi put o njoj pisano u stručnoj literaturi, nekropola nije prestajala da zaokuplja pažnju kako naučnika, tako i svih zaljubljenika u prošlost srednjovjekovne Bosne. Do 1913. godine ovdje su se nalazila dva najljepša i najpoznatija od svih stećaka – zgošćanski sljemenjak i stub. Od tada se nalaze u novoformiranom botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Veliki sljemenjak je prije prenošenja u Sarajevo je bio razbijen na dva dijela. Prema zabilježenoj predaji razbili su ga željeznim klinovima neki ljudi iz Vareša jer je „zvečao“ te je izgledalo da u njemu ima zlata. I grobovi ispod stećaka su prema predaji otvarani. Navodno, osim skeleta, ništa nije pronađeno. Mnogo naučnika pokušavalo je da odgonetne ko je pokopan ispod ovih jedinstvenih spomenika. Pokušavalo se obznaniti kojem velikaškom rodu je pripadalo ovo groblje. Đorđe Stratimirović sljemenjak veže uz bana Stjepana II Kotromanića. Ćiro Truhelka nekropolu pripisuje rodu Kotromanića – bosanske vladarske dinastije. Marian Wenzel je smatrala da stub sa nekropole pripada Vuku ili Vojislavu, braći velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića. Bilo je i drugih i drugačijih mišljenja ali zagonetka zgošćanske nekropole samo na osnovu stećaka nije mogla biti razriješena. To je bio razlog za pokretanje arheoloških istraživanja. Obavljena su 2010., 2012. i 2015. godine. Nažalost, nekropola je u velikoj mjeri stradala okolnom gradnjom. Osim toga, veoma teško je bilo ustanoviti preciznu lokaciju gdje su nekad stajali prelijepi sljemenjak i stub. Bez obzira na sve, rezultati arheoloških istraživanja su bili veoma interesantni. Osim srednjovjekovnih nalaza otkriveni su i tragovi starijih, antičkih, aglomeracija. U prve dvije istraživačke kampanje otkriveno je 28 grobova. Pokazalo se da je sahranjivanje obavljano u više horizonata ali i da je nekropola prekopavana, a dobar dio grobova znatno ranije otvaran ili uništen. Vjerovatno se nikad neće saznati koliko je tačno grobova i stećaka bilo na nekropoli. Međutim, u blizini mjesta gdje su nekada stajali čuveni zgošćanski sljemenjak i stub, otkriven je grob br. 9. Grobna raka mu je bila obložena kamenim pločama, a pokojnik položen u drvenom sanduku. Grob je bio razrovan, većim dijelom uništen, a kosti skeleta ispremetane. Pa ipak, značajni nalazi iz groba srećom su bili sačuvali: dva prstena, 4 mala srebrena dugmeta te ostaci skupocjene brokatne tkanine. Prilozi iz groba br. 9 govore u prilog da je pokopana osoba bila izuzetno visokog društvenog statusa. Posebno je značajano otkriće bogato ukrašenog prstena pečatnjaka napravljenog od srebra sa pozlatom. Na pločici prstena se nalazi duboko ugravirani ljiljan. U njemu se ogleda prepoznatljivi bosanski stil u metalu koji u sebi obuhvata domaću narodnu tradiciju uokvirenu elementima srednjovjekovne evropske kulture i umjetnosti. Može se kazati i to da se u njemu zrcali prefinjenost likovnih ornamenata i umjetnosti kako zgošćanskog, tako i sveukupne umjetnosti stećaka. Prsten u srednjem vijeku nije bio samo puki ukrasni detalj. On je često oznaka istaknutog statusa njegovog nositelja, pokazatelj plemićkog ili viteškog staleža. Samim svojim prisustvom na ruci govorio je o osobi koja ga je nosila, njenom položaju na društvenoj ljestvici. Ponekad je prstenju pridavana i magična moć. Vjerovalo se da se u njemu nalazi snaga koja može zaštititi nositelja. Smatran je simbolom snage, autoriteta i zaštite. Prsten sa motivom ljiljana iz Donje Zgošće korišten je kao pečatnjak ali je ujedno bio i heraldička oznaka. Bijeli ljiljan simbolizira nevinost i čistoću. Osim toga simbol je ljepote i vladarskog dostojanstva. U Svetom pismu simbol je ljepote, bezgriješnosti i odabranosti. U srednjovjekovnom bosanskom kraljevstvu ljiljan je bio simbol vladarske porodice Kotromanića. Nalazio se na njihovom grbu, na vladarskoj kruni, kraljevskom žezlu, novcima i pečatima. Sasvim je jasno da je ljiljan bio najkarakterističnija oznaka i simbol srednjovjekovne Bosne, njenih vladara i vladarske dinastije. Upravo zbog toga zgošćanski prsten se može pripisati vladarskoj dinastiji Kotromanića. U ovom kontekstu on može biti jedan od posljednjih dijelova slagalice i odgovor na pitanje čija je nekropola u Donjoj Zgošći kod Kaknja. Poslije arheoloških iskopavanja prsten se jedno vrijeme nalazio u Muzeju grada Zenice. Nakon što je osnovan Muzej Kaknja vratio se blizu mjesta pronalaska. Danas je to jedan od rijetkih predmeta koji se mogu vezati uz Bosansku vladarsku porodicu. Osim prstenja iz kraljevske grobnice otkrivene u Milima kod Visokog, prsten iz Donje Zgošće je vjerni svjedok vladarskog dostojanstva i raskoši kako vladarske dinastije tako i srednjovjekovne bosanske države. Zgošćanski prsten najvjerovatnije je nosio neki od muških pripadnika vladarske dinastije Kotromanića. Za sada se ne može sa sigurnošću reći o kome je tačno riječ. Možda je pripadao Stjepanu II Kotromaniću ili opet nekom drugom istaknutom članu naše najznačajnije srednjovjekovne porodice. Nažalost, rezultati savremenih DNK analiza skeleta uz koji je prsten pronađen nisu objavljeni tako da se prsten još ne može vezati uz tačno određeno ime. Zbog toga nekropola u Donjoj Zgošći kod Kaknja još uvijek će ostati djelomično zaogrnuta velom tajne. Prsten je otkrio jednu tajnu ali druga će ostati, za sada, neotkrivena. Edin Bujak, Filozofski Fakultet Univerziteta u Sarajevu/Katedra za Arheologiju

150,00 ^KM

-33%

Enciklopedije i zbornici Bosne i Hercegovine, Noviteti

TRILOGIJA O SREDNJOVJEKOVNOJ BOSANSKOJ DRŽAVI +uramljena fotoreprodukcija prvog pisanog spomena bosanskog jezika 1436.

Grupa autora

Mladinska knjiga Sarajevo

TRILOGIJA O SREDNJOVJEKOVNOJ BOSANSKOJ DRŽAVI STEĆKOPEDIJA – KAMENO BLAGO STARE BOSANSKE DRŽAVE Stećkopedija je naučno-popularna enciklopedija namijenjena širem krugu čitalaca koji se žele podrobno upoznati sa svim perspektivama ovog fenomena, ali i stručnoj javnosti kojoj će sadržaj ove enciklopedije biti iznimno dragocjen. Bogata ilustrovana monografija kamenih nadgrobnih spomenika srednjovjekovne Bosne je definitvno prva ovakve vrste u svijetu. Nastala je u želji da se ovaj temeljni fenomen srednjovjekovne sepulkralne kulture predstavi domaćoj i svjetskoj publici sa istančanim osjećajem za estetiku i opći kvalitet knjige. Stećci su duhovno kulturnohistorijsko sidro koje nas ostavlja sa osjecajem ponosa na srednjovjekovnu bosansku kulturu i umjetnost. Sličnu ambiciju ima i ova predivna knjiga – da pomogne mladim generacijama da ovaj istinski fenomen pomnije istraže i iskrenije zavole. U historiji srednjovjekovne Bosne prepoznatljivo se spominju Bosansko kraljevstvo kojim se kao uzorom diči moderna država Bosna i Hercegovina, Crkva bosanska kojom se vjerska tolerancija podiže na pijedestal moderne multireligioznosti i stećci kao najznačajniji materijalni simboli vječnosti na našim prostorima. Moderna BiH zbilja ova prva dva medievalna uzora često politizira, pokušava se to i sa stećcima ali zaista neuspješno. Stećci su opipljiva, nepobitna materijalna činjenica kojoj se ne može prigovarati modernim politikantskim podjelama. Srođena sa ambijentom kao svojevrsni inventarni izraz prirode, njihova ljepota sve razoružava, ostavlja bez daha i srećno ujedinjuje u namjeri da se očuvaju u prepoznatljivom svjetskom okruženju kao istinska svjetska baština. U posljednje vrijeme više je autora u različitom obimu nastavilo raniju liniju izdavačkih poduhvata povezanih za stećke. Značajnije se poslije Šefika Bešlagića u sintetskom izrazu izdvaja samo pristup pokojnog akademika Dubravka Lovrenovića, koji je kroz vizuru historičara, prije svega značajnom pričom o smrti, dao stećcima novi zamah u spoznaji i novim istraživanjima. Bilo je i drugih pristupa ali njihova je parcijalnost i tehnička obrada ostali su na nešto slabijem nivou. U ovakvom ozračju, gdje se kroz vizuru stećaka, već srođeni prirodni ambijent treba iznova i u drugačijem ruhu predstaviti čitaocima olakšano je pratiti izdanja u kojima se mogu uočiti stručna i naučna odmicanja vrijedna pažnje. Pristup Edina Bujaka, prvog školovanog predstavnika u ovoj branši, u polazištu zaslužuje zasebnu pozornost. Uskostručni izraz arheologa je ugaoni kamen kojim se stećci prvi put postavljaju u naučnu ravan sa jasnim presjekom dostignutih znanja i projekcijom budućih pravaca u njihovom proučavanju. Uz pomoć izdavača tom zadatku mladi autor je ponudio hvalevrijednu ponudu čiji asortiman predstavlja stećke izdanjem svjetske enciklopedije – stećkopedije. prof. dr. Esad Kurtović CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE – VELIKA ZBIRKA STAROBOSANSKIH POVELJA Nećemo pogriješiti ako kažemo da je ova knjiga CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE kruna najsveobuhvatnije trilogije o staroj Bosni. Prevod na moderni bosanski jezik i transkripcija preko 350 najreprezentativnijih i najzanimljivijih srednjovjekovnih bosanskih povelja i pisama sa historijskom kontekstom predstavlja najzahtjevniji izdavački poduhvat ove vrste u BOSNI I HERCEGOVINI IKADA! Diplomatički zbornik bosanske države u srednjem vijeku ovim postaje dostupan najširim slojevima stanovništva i otvara mogućnost da se bogatstvo života u srednjovjekovnoj Bosni doživi iz prve ruke – iz pera sudionika tog vremena. Na pitanje šta je i koliko je važna bila zemlja Bosna u srednjem vijeku – dokumentirani odgovori sadržani su u knjizi CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE kao riznici istine o staroj bosanskoj državi. Značaj ove prevažne knjige prevazilazi izdavačke domete. Radi se o knjizi koja popunjava prazninu prisutnu u kulturi sjećanja naših ljudi više od 150 godina. Ovakva knjiga nikada ranije nije objavljena niti postoji išta slično. Rijetke su zemlje sa dubokom političkom i kulturnom historijom koje se mogu pohvaliti Codex diplomaticusom. Riječ urednika… Codex diplomaticus Regni Bosnae je djelo koje će biti od višestruke i dugogodišnje koristi širokim slojevima čitalaca. Stručnjaci različitih profila koji se bave srednjovjekovnim periodom u njemu će prepoznati izuzetno korisnu zbirku izvora. Nadalje, poslužiće i kao vježbanka za usavršavanje paleografskih i prevoditeljskih sposobnosti. Običnim zaljubljenicima u srednjovjekovlje ona će ponuditi put u jedan potpuno drugačiji svijet. Svijet u kojem su vladale drugačije norme ponašanja i izmijenjen pogled na svijet u odnosu na moderno vrijeme. Što je možda i najvažnije, ovako ponuđeni izvori omogućit će svojim čitaocima (onima koji to budu željeli i budu sposobni da shvate) kako nije srednji vijek bio niti romantičarsko ružičasto, niti katastrofalno crno doba. Bosanska država imala je za to doba sve atribute karakteristične i za druge političke tvorevine – države. Ovi izvori su najdirektniji napad na različite mitove koji se danas, nažalost, množe oko bosanskog srednjovjekovlja. Dobronamjerni čitalac će preko njih moći uhvatiti pravu nit onog što je Bosansko kraljevstvo uistinu i bilo. BOSANSKO KRALJEVSTVO – HISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE „Nema tu šta nema, a sve je skladno i dostojanstveno. Kao u velikom i bogatom tržnom centru u koji ulaze djeca da izaberu poklon. To je čitav arsenal prošlosti, centralna muzejska postavka po kojoj se razvojne linije i bogatstvo vremena prepoznaju u potpunosti. Zapravo ta višedimenzionalnost, bogatstvo priloga i sadržaja teksta – ta širina u prezentiranju bosanskog srednjovjekovlja, najveće je i najprijatnije je iznenađenje koje sam doživio čitajući i sagledavajući ovaj rukopis. Morao sam se odmarati dok sam ga pregledavao … valjda je to i bio cilj knjige koja se treba češće uzimati u ruke. Ovu izdavačku kompoziciju, kadru da dopusti da se stvara knjiga iz historije za potomstvo, da je nisam pregledao, nazvao bih izdavačkom i autorskom utopijom.“ … …“ U ovom rukopisu bosansko srednjovjekovlje pretvoreno je u bogato utočište znanja i ponosa u kojem će se generacije čitalaca sklanjati tražeći snagu za sebe i svoje vrijeme“ (odlomak iz recenzije, prof. Esad Kurtović) Pogledaj video

390,00 ^KM ~~580,00~~ ^KM

Enciklopedija i atlasi znanja, Enciklopedije i zbornici Bosne i Hercegovine, Monografije, Posebna ponuda

BOSANSKO KRALJEVSTVO – Historija srednjovjekovne bosanske države

Emir O. Filipović

Mladinska knjiga Sarajevo

„Nema tu šta nema, a sve je skladno i dostojanstveno. Kao u velikom i bogatom tržnom centru u koji ulaze djeca da izaberu poklon. To je čitav arsenal prošlosti, centralna muzejska postavka po kojoj se razvojne linije i bogatstvo vremena prepoznaju u potpunosti. Zapravo ta višedimenzionalnost, bogatstvo priloga i sadržaja teksta – ta širina u prezentiranju bosanskog srednjovjekovlja, najveće je i najprijatnije je iznenađenje koje sam doživio čitajući i sagledavajući ovaj rukopis. Morao sam se odmarati dok sam ga pregledavao … valjda je to i bio cilj knjige koja se treba češće uzimati u ruke. Ovu izdavačku kompoziciju, kadru da dopusti da se stvara knjiga iz historije za potomstvo, da je nisam pregledao, nazvao bih izdavačkom i autorskom utopijom.“ … …“ U ovom rukopisu bosansko srednjovjekovlje pretvoreno je u bogato utočište znanja i ponosa u kojem će se generacije čitalaca sklanjati tražeći snagu za sebe i svoje vrijeme“ (odlomak iz recenzije, prof. Esad Kurtović)

160,00 ^KM

Duhovnost, Filozofija, Kapitalna izdanja, Noviteti, Religija

HASANAGINICA – Prestižno izdanje (brojevi od 2-10)

Četvrt milenija od objavljivanja bosanske Hasanaginice U susret velikom jubileju bosanske usmene tradicije... 2024. je godina u kojoj se navršava 250 godina od prvog objavljivanja svjetski poznate bosanske balade! ŽALOSTNA PISANCA PLEMENITE ASANAGINICE Talijanski opat Alberto Fortis objavio je 1774. godine u knjizi Viaggio in Dalmazia pjesmu s naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize... pjesmu, čutu na bosanskom jeziku, zapisao je na način koji odgovara talijaskom čitatelju... Ta je pjesma od njenog objavljivanja do danas najčešće imenovana kao Hasanaginica. Nakon prvog objavljivanja začudnom je brzinom prevedena u gotovo sve evropske jezike. Do danas ne prestaju pohvale i zanimanja za nju. Tajnovitome glasu te pjesme odazivali su se i neki od najpoznatijih sudionika evropske kulture osamnaestoga i devetnaestoga stoljeća. Među njima su Johann G. Herder, Johann W. Goethe, Walter Scott, Samuel T. Coleridge, Adam Mickiewicz, Aleksandar S. Puškin, Prosper Merimée.“ KOME PRIPADA HASANAGINICA? „...Da bi Hasanaginica mogla pripadati svima... svakom jeziku ili mjestu... uvjet za takvu mogućnost je odbacivanje modernog tabua šutnje o ubijanju, progonjenju i pokrštavanju muslimana u Španiji, Podunavlju, na jadranskim obalama i njihovome zaleđu i, uz to, da se prihvati uskraćenost moderne književne kritike u tumačenju umjetnosti koja pripada svetoj tradiciji. Progon i ubijanje čovjeka tiču se svakog govorenja o razlogu i svrsi svijeta.“ Otključana višestoljetna tajna o Hasanaginici! Pokrštavanje, ubijanje i progon muslimana - Historijski kontekst nastanka čuvene bosanske, muslimanske poeme Duh vjernice potčinjen je samo Božijoj zapovijedi. Ljubav iskrenog vjernika prema Bogu preča je od svih ovozemaljskih ljubavi. „... Žalostna pisanca svjedoči o uništenoj muslimanskoj prisutnosti, ali i trajnosti ljepote i mudrosti bez kojih pravo pjesništvo nije moguće. Uništenost o kojoj je tu riječ je zapravo dramatično preoblikovanje pripadanja dijela slavenskog stanovništva u dalmatinskome zaleđu. Muslimani su odatle prognani. Dio ih je poubijan, a neki su milom ili silom pokršteni. Jedan je oblik muslimanske prisutnosti uz brojna nasilja zamijenjen drugim, pa je iz promijenjenih vanjskih vidika prešao u tajne jastva “preobraćenih” koji su i dalje u sebi čuvali svoja izvorna pripadanja. Tako je moralo biti, jer tada za muslimane nije bilo mjesta u krajevima pod mletačkom vlašću.“ Iz 'izdavačke radionice' -Mladinska knjiga Sarajevo, na svjetlo dana izašao je novi nacionalni projekat HASANAGICA, autora prof. Rusmira Mahmutćehajića. Prestižno izdanje Hasanagice, jedan je u nizu nesvakidašnjih izdavačkih poduhvata kojim se skreće pažnja, prije svega domaćoj ali i regionalnoj te svjetskoj publici, s kakvim kulturnim bogatstvom raspolaže naša Bosna i Hercegovina. Ova knjiga će zasigurno oduševiti kolekcionare, bibliofile, domoljube i sve poštovaoce sveukupne bosanske kulturne baštine. Iako je osnovna ideja vodilja ovog izdavačkog poduhvata da kao veličanstveno djelo i imovina dugotrajne vrijednosti iznova podsjeti na duboke i raskošne korijene naše kulturne baštine, prepoznatljiva namjena ovog djela je i da služi kao poklon pojedincima, institucijama, poslovnim organizacijama i svima drugima koji zavređuju jedan ovakav znak pažnje i poštovanja. Želja izdavača je da ova knjiga krasi škole, biblioteke, urede poslovnih ljudi i institucija ali i da svojim raskošem bude prepoznata kao skupocjena vrednota kojom će se obiljažavati uspješni poslovni i međudržavnički odnosi. Prestižno izdanje knjige "Hasanaginica" Mladinske knjige Sarajevo, svakako se svrstava u projekat sa najvišim standardima izrade. To se može cijeniti kroz štampu, kroz sve dodatne dekorativne metalne elemente i na kraju krajeva samu veoma atraktivnu prezentaciju u kvalitetnom kožnom uvezu obogaćenom metalnom galanterijom koja je dizajnirana u etno duhu. Vrhunski dizajn unutrašnjosti sa ogromnom količinom ilustracija i dodatno ukrašen sa etno dekoracijama pojedinih stranica stvara jako atraktivnu cjelinu. Kupovina i vlasništvo takve knjige bogata investicija jer će godinama njena vrijednost u krugovima bibliofila svakako rasti. Svaki primjerak prestižnog djela HASANAGINICA je numerisan brojevima od 1 do 200 te samim tim unikatan. Zaslužni za nastanak ovog izdanja... Autor teksta kojim je otključana višestoljetna „tajna Hasanaginice“ je profesor Rusmir Mahmutćehajić dok vizuelni spoljašnji identitet knjige potpisuje akademski kipar Adis Elijas Fejzić. Tvorac svih ilustracija kojima je knjiga progovorila putem „realnih“ a ne metaforičnih predstava je mr. Emir Durmišević. Cjelokupna izrada je provjerena renomiranim radionicama iz kojih su izašli mnogi hvale vrijedni bibliofilski primjerci skupocjenih knjižnih izdanja. Cijena istaknuta uz artikal vrijedi za brojeve od 101 do 200!

1445,00 ^KM

-33%

Duhovnost, Filozofija, Kapitalna izdanja, Noviteti, Religija

HASANAGINICA – Osnovno izdanje

Rusmir Mahmutćehajić

Mladinska knjiga Sarajevo

ČETVRT MILENIJA OD OBJAVLJIVANJA BOSANSKE HASANAGINICE U susret velikom jubileju bosanske usmene tradicije... 2024. je godina u kojoj se navršava 250 godina od prvog objavljivanja svjetski poznate bosanske balade! ŽALOSTNA PISANCA PLEMENITE ASANAGINICE Talijanski opat Alberto Fortis objavio je 1774. godine u knjizi Viaggio in Dalmazia pjesmu s naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize... pjesmu, čutu na bosanskom jeziku, zapisao je na način koji odgovara talijaskom čitatelju... Ta je pjesma od njenog objavljivanja do danas najčešće imenovana kao Hasanaginica. Nakon prvog objavljivanja začudnom je brzinom prevedena u gotovo sve evropske jezike. Do danas ne prestaju pohvale i zanimanja za nju. Tajnovitome glasu te pjesme odazivali su se i neki od najpoznatijih sudionika evropske kulture osamnaestoga i devetnaestoga stoljeća. Među njima su Johann G. Herder, Johann W. Goethe, Walter Scott, Samuel T. Coleridge, Adam Mickiewicz, Aleksandar S. Puškin, Prosper Merimée.“ KOME PRIPADA HASANAGINICA? „... Da bi Hasanaginica mogla pripadati svima... svakom jeziku ili mjestu... uvjet za takvu mogućnost je odbacivanje modernog tabua šutnje o ubijanju, progonjenju i pokrštavanju muslimana u Španiji, Podunavlju, na jadranskim obalama i njihovome zaleđu i, uz to, da se prihvati uskraćenost moderne književne kritike u tumačenju umjetnosti koja pripada svetoj tradiciji. Progon i ubijanje čovjeka tiču se svakog govorenja o razlogu i svrsi svijeta.“ Otključana višestoljetna tajna o Hasanaginici! Pokrštavanje, ubijanje i progon muslimana - historijski kontekst nastanka čuvene bosanske, muslimanske poeme Duh vjernice potčinjen je samo Božijoj zapovijedi. Ljubav iskrenog vjernika prema Bogu preča je od svih ovozemaljskih ljubavi. „... Žalostna pisanca svjedoči o uništenoj muslimanskoj prisutnosti, ali i trajnosti ljepote i mudrosti bez kojih pravo pjesništvo nije moguće. Uništenost o kojoj je tu riječ je zapravo dramatično preoblikovanje pripadanja dijela slavenskog stanovništva u dalmatinskome zaleđu. Muslimani su odatle prognani. Dio ih je poubijan, a neki su milom ili silom pokršteni. Jedan je oblik muslimanske prisutnosti uz brojna nasilja zamijenjen drugim, pa je iz promijenjenih vanjskih vidika prešao u tajne jastva “preobraćenih” koji su i dalje u sebi čuvali svoja izvorna pripadanja. Tako je moralo biti, jer tada za muslimane nije bilo mjesta u krajevima pod mletačkom vlašću.“ Iz 'izdavačke radionice' - Mladinska knjiga Sarajevo, na svjetlo dana izašao je novi nacionalni projekat HASANAGICA, autora prof. Rusmira Mahmutćehajića. Ovo je jedan u nizu nacionalnih poduhvata ove izdavačke kuće kojim se skreće pažnja, prije svega domaćoj ali i regionalnoj te svjetskoj publici, s kakvim kulturnim bogatstvom raspolaže naša Bosna i Hercegovina.

80,00 ^KM ~~120,00~~ ^KM

Enciklopedija i atlasi znanja, Enciklopedije i zbornici Bosne i Hercegovine, Kapitalna izdanja, Monografije

CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE – Povelje i pisma stare bosanske države

Grupa autora

Mladinska knjiga Sarajevo

CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE - VELIKA ZBIRKA STAROBOSANSKIH POVELJA Nećemo pogriješiti ako kažemo da je ova knjiga CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE kruna najsveobuhvatnije trilogije o staroj Bosni. Prevod na moderni bosanski jezik i transkripcija preko 350 najreprezentativnijih i najzanimljivijih srednjovjekovnih bosanskih povelja i pisama sa historijskom kontekstom predstavlja najzahtjevniji izdavački poduhvat ove vrste u BOSNI I HERCEGOVINI IKADA! Diplomatički zbornik bosanske države u srednjem vijeku ovim postaje dostupan najširim slojevima stanovništva i otvara mogućnost da se bogatstvo života u srednjovjekovnoj Bosni doživi iz prve ruke – iz pera sudionika tog vremena. Na pitanje šta je i koliko je važna bila zemlja Bosna u srednjem vijeku – dokumentirani odgovori sadržani su u knjizi CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE kao riznici istine o staroj bosanskoj državi. Značaj ove prevažne knjige prevazilazi izdavačke domete. Radi se o knjizi koja popunjava prazninu prisutnu u kulturi sjećanja naših ljudi više od 150 godina. Ovakva knjiga nikada ranije nije objavljena niti postoji išta slično. Rijetke su zemlje sa dubokom političkom i kulturnom historijom koje se mogu pohvaliti Codex diplomaticusom. Riječ urednika... Codex diplomaticus Regni Bosnae je djelo koje će biti od višestruke i dugogodišnje koristi širokim slojevima čitalaca. Stručnjaci različitih profila koji se bave srednjovjekovnim periodom u njemu će prepoznati izuzetno korisnu zbirku izvora. Nadalje, poslužiće i kao vježbanka za usavršavanje paleografskih i prevoditeljskih sposobnosti. Običnim zaljubljenicima u srednjovjekovlje ona će ponuditi put u jedan potpuno drugačiji svijet. Svijet u kojem su vladale drugačije norme ponašanja i izmijenjen pogled na svijet u odnosu na moderno vrijeme. Što je možda i najvažnije, ovako ponuđeni izvori omogućit će svojim čitaocima (onima koji to budu željeli i budu sposobni da shvate) kako nije srednji vijek bio niti romantičarsko ružičasto, niti katastrofalno crno doba. Bosanska država imala je za to doba sve atribute karakteristične i za druge političke tvorevine – države. Ovi izvori su najdirektniji napad na različite mitove koji se danas, nažalost, množe oko bosanskog srednjovjekovlja. Dobronamjerni čitalac će preko njih moći uhvatiti pravu nit onog što je Bosansko kraljevstvo uistinu i bilo.

160,00 ^KM

Enciklopedija i atlasi znanja

STEĆKOPEDIJA – Kameno blago stare bosanske države

Bujak Edin

Mladinska knjiga Sarajevo

Stećkopedija je naučno-popularna enciklopedija namijenjena širem krugu čitalaca koji se žele podrobno upoznati sa svim perspektivama ovog fenomena, ali i stručnoj javnosti kojoj će sadržaj ove enciklopedije biti iznimno dragocjen. Bogata ilustrovana monografija kamenih nadgrobnih spomenika srednjovjekovne Bosne je definitvno prva ovakve vrste u svijetu. Nastala je u želji da se ovaj temeljni fenomen srednjovjekovne sepulkralne kulture predstavi domaćoj i svjetskoj publici sa istančanim osjećajem za estetiku i opći kvalitet knjige. Stećci su duhovno kulturnohistorijsko sidro koje nas ostavlja sa osjecajem ponosa na srednjovjekovnu bosansku kulturu i umjetnost. Sličnu ambiciju ima i ova predivna knjiga - da pomogne mladim generacijama da ovaj istinski fenomen pomnije istraže i iskrenije zavole. U historiji srednjovjekovne Bosne prepoznatljivo se spominju Bosansko kraljevstvo kojim se kao uzorom diči moderna država Bosna i Hercegovina, Crkva bosanska kojom se vjerska tolerancija podiže na pijedestal moderne multireligioznosti i stećci kao najznačajniji materijalni simboli vječnosti na našim prostorima. Moderna BiH zbilja ova prva dva medievalna uzora često politizira, pokušava se to i sa stećcima ali zaista neuspješno. Stećci su opipljiva, nepobitna materijalna činjenica kojoj se ne može prigovarati modernim politikantskim podjelama. Srođena sa ambijentom kao svojevrsni inventarni izraz prirode, njihova ljepota sve razoružava, ostavlja bez daha i srećno ujedinjuje u namjeri da se očuvaju u prepoznatljivom svjetskom okruženju kao istinska svjetska baština. U posljednje vrijeme više je autora u različitom obimu nastavilo raniju liniju izdavačkih poduhvata povezanih za stećke. Značajnije se poslije Šefika Bešlagića u sintetskom izrazu izdvaja samo pristup pokojnog akademika Dubravka Lovrenovića, koji je kroz vizuru historičara, prije svega značajnom pričom o smrti, dao stećcima novi zamah u spoznaji i novim istraživanjima. Bilo je i drugih pristupa ali njihova je parcijalnost i tehnička obrada ostali su na nešto slabijem nivou. U ovakvom ozračju, gdje se kroz vizuru stećaka, već srođeni prirodni ambijent treba iznova i u drugačijem ruhu predstaviti čitaocima olakšano je pratiti izdanja u kojima se mogu uočiti stručna i naučna odmicanja vrijedna pažnje. Pristup Edina Bujaka, prvog školovanog predstavnika u ovoj branši, u polazištu zaslužuje zasebnu pozornost. Uskostručni izraz arheologa je ugaoni kamen kojim se stećci prvi put postavljaju u naučnu ravan sa jasnim presjekom dostignutih znanja i projekcijom budućih pravaca u njihovom proučavanju. Uz pomoć izdavača tom zadatku mladi autor je ponudio hvalevrijednu ponudu čiji asortiman predstavlja stećke izdanjem svjetske enciklopedije - stećkopedije. prof. dr. Esad Kurtović

160,00 ^KM

Bibliofilska i luksuzna izdanja, Kapitalna izdanja, Posebna ponuda

BOSANSKO KRALJEVSTVO – KRALJEVSKI PRIMJERCI

Emir O. Filipović

Mladinska knjiga Sarajevo

BOSANSKO KRALJEVSTVO - LUKSUZNO IZDANJE „Nema tu šta nema, a sve je skladno i dostojanstveno. Kao u velikom i bogatom tržnom centru u koji ulaze djeca da izaberu poklon. To je čitav arsenal prošlosti, centralna muzejska postavka po kojoj se razvojne linije i bogatstvo vremena prepoznaju u potpunosti. Zapravo ta višedimenzionalnost, bogatstvo priloga i sadržaja teksta - ta širina u prezentiranju bosanskog srednjovjekovlja, najveće je i najprijatnije je iznenađenje koje sam doživio čitajući i sagledavajući ovaj rukopis. Morao sam se odmarati dok sam ga pregledavao ... valjda je to i bio cilj knjige koja se treba češće uzimati u ruke. Ovu izdavačku kompoziciju, kadru da dopusti da se stvara knjiga iz historije za potomstvo, da je nisam pregledao, nazvao bih izdavačkom i autorskom utopijom.“ ... ...“ U ovom rukopisu bosansko srednjovjekovlje pretvoreno je u bogato utočište znanja i ponosa u kojem će se generacije čitalaca sklanjati tražeći snagu za sebe i svoje vrijeme“ (odlomak iz recenzije, prof. Esad Kurtović) OVDJE MOŽETE PRELISTATI PROMOTIVNE BROŠURE ZA: a) BOSANSKO KRALJEVSTVO - LUKSUZNO IZDANJE b) TRILOGIJU O SREDNJOVJEKOVNOJ BOSANSKOJ DRŽAVI c) REPLIKU VLADARSKOG PRSTENA SA MOTIVOM LJILJANA S obzirom na to da je tiraž ove ekskluzivne knjige ograničen, kupovina ovog prestižnog djela je dugoročna investicija. Ova knjiga s jedne strane može biti dragocjen poklon, a s druge strane opredmećena trajna vrijednost, koja se prenosi sa generacije na generaciju. Kako postati vlasnik prestižnog izdanja? Nakon što pupunite obrazac za kupovinu, trebate izabrati broj/numeraciju knjige kao i ime ili imena koja će kaligraf ispisati iznad univerzalne posvete za buduće generacije. Po prijemu Vaše narudžbe, nazvali bismo Vas da se dogovorimo o konačnoj numeraciji, kao i o svim detaljima u vezi s plaćanjem i načinom dostave. U slučaju da se radi o kupovini na rate, šaljemo Vam Ugovor na ovjeru. Izaberite i imena osoba koje će se naći u personaliziranoj posveti na početnim stranicama knjige. Nakon zaprimljene uplate, šaljemo Vam najkasnije u roku od 7 dana originalni primjerak Povelje o rezervaciji. Vlasnikom knjige postajete nakon uplate ukupnog iznosa ili početnog pologa, nakon čega Vam šaljemo poštom Povelju o vlasništvu. Najkasnije 7 dana od plaćanja obaveznog pologa ili prve rate, naše ljubazne kolegice će Vam lično uručiti prestižno djelo. Ukoliko knjigu kupujete sa namjerom da je poklonite Vama dragoj osobi koju želite obradovati i ukazati joj najveće poštovanje, nekome do koga Vam je izuzetno stalo, iskoristite Povelju o darivanju koju Vam šaljemo, a koja predstavlja dokument o prenosu vlasništva. Kuća dobrih priča Kulturnohistorijski spomenik za postomstvo

4990,00 ^KM

Nakit

PRSTEN ‘TVRTKOV ZLATNIK’

Za kralja Tvrtka I veže se jedan sasvim neobičan i fantastičan nalaz zlatnog novca koji je otkriven između dva svjetska rata. Prema nekim navodima zlatnik je pronađen 17. decembra 1935. godine, u šumi na desnoj obali rijeke Mileševke kod Prijepolja. Navodno su ga pronašli seljaci uz niz drugih srebrenjaka i zlatnika ugarskog kralja Ludovika I. Sud u Prijepolju donio je odluku da zlatnik mora biti zadržan u njihovim prostorijama dok se ne provede postupak oko ustanovljenja vlasništva. Šta se dalje desilo sa njim nije poznato, ali po nekim kazivanjima zlatnik je kupljen od nekog kujundžije u Livnu, a po drugim je kupljen na sarajevskoj pijaci nakon što ga je tamo donio jedan seljak iz Prijepolja. Kupac je bio ugledni sarajevski kolekcionar i direktor Narodne banke Aleksandar Poljanić u čijem je vlasništvu zlatnik ostao sve do 1945. godine. Pošto je Poljanić po završetku Drugog svjetskog rata bio zarobljen, a njegova zbirka zaplijenjena, zlatniku se gubi svaki trag. Prve vijesti o zlatniku pojaviće se tek nakon pola stoljeća. U maju 1995. godine, dok je u Bosni i Hercegovini trajao rat, tadašnjem direktoru Zemaljskog muzeja stigla je vijest od njegovih zagrebačkih kolega da će u Zagrebu biti održana međunarodna aukcija umjetnina, među kojima će se naći i zlatnik kralja Tvrtka. Zahvaljujući razumijevanju tadašnjih vlasti, na aukciju je poslan historičar i arheolog prof. Enver Imamović, kojemu je osigurano 60 000 DM (njemačkih maraka) – koliko se tada moglo osigurati za njegovu kupovinu. Početna cijena bila je 5 000 DM, da bi se svaki put povećavala za dodatnih 5 000. Kako je rasla cijena tako su odustajali brojni natjecatelji da bi na kraju ostao prof. Enver Imamović i nepoznati kolekcionar. Kada se došlo do cijene od 50.000 maraka, prof. Imamović navodi da mu je bilo jasno da je konkurent odlučan u namjeri da zlatnik dobije po svaku cijenu. Nakon što je konkurent ponudio 65.000 DM za zlatnik, Imamović je odustao od daljne licitacije. Time je neuspješno okončan pokušaj da se Tvrtkov zlatnik vrati u našu domovinu. Kasnije saznanja otkrivaju da je zlatnik nakon licitacije odnesen u Ameriku, gdje se po svemu sudeći još uvijek nalazi. Zbog nejasnih okolnosti svoga nalaza, kao i zbog činjenice da predstavlja jedini sačuvani primjerak zlatnog novca kojeg je kovao jedan bosanski vladar, taj jedinstveni zlatnik izazivao je brojne nedoumice u historiografiji i numizmatici. Najviše neslaganja izazivala je njegova atribucija, ali je u pitanje dovođena i njegova autentičnost. Kad se zlatnik tek pojavio smatralo se da ga je kovao kralj Stjepan Tomašević, a taj zaključak je potkrepljivan pozivom na određene heraldičke elemente prikazane na reversu kovanice. Međutim, kasnija arhivska istraživanja ukazala su na veću vjerovatnoću da se radi o zlatniku kralja Tvrtka, koji je kao specijalna emisija kovan i dijeljen u vrijeme njegove krunidbe 1377. Naime, u dubrovačkom arhivu se 1393. godine spominje “četrnaest velikih dukata gospodina kralja Bosne” (lat. Ducatos domini regis Bosne magnos quatordecim). Iz konteksta cjelokupne informacije jasno je da se ne radi o “velikim dukatima” koji su bili kraljevo vlasništvo, nego da su u pitanju bili zlatnici s oznakama Bosanskog kraljevstva. Ovaj podatak također bi značio da bosanski zlatnici nisu bili samo prigodna kovanica dijeljena kao spomen dar prilikom krunidbe ili neke druge svečanosti, nego da se radilo o kovanicama koje su bile puštane u platni promet. Veliki bosanski zlatnik u struci se često naziva i četverostrukim dukatom pošto je s 14,05 grama težine više od četiri puta masivniji od savremenog mletačkog dukata koji je smatran monetarnim standardom u mediteranskoj trgovini još od kraja 13. stoljeća. Pločica dukata debela je jedan milimetar a široka 30, dok je finoća zlata od kojeg je kovan procijenjena na 980/1000. Po svom dizajnu, gotičkim lukovima, rasporedu likova i legendi, u potpunosti podsjeća na zlatni novac francuskih i engleskih kraljeva kovan početkom 14. stoljeća. Na njegovom aversu prikazan je potpuni grb Bosanskog kraljevstva okružen na obje strane s po jednim većim heraldičkim ljiljanom. Cijela kompozicija je uokvirena u krug s dvanaest gotičkih lukova oko kojeg teče natpis: “Gloria tibi Deus. Spes nostra” (Slava Tebi Bože, nado naša). Na reversu je prikazan propnuti lav u kružnici s šest gotičkih lukova sa natpisom uokolo: “Moneta Aurea Regis Stephani” (Zlatni novac kralja Stjepana).

150,00 ^KM

-50%

Enciklopedija i atlasi znanja, Kapitalna izdanja, Monografije, Noviteti, Povijest, Stručna literatura

MAGIČNI SVIJET ILIRA – Historija zaboravljene civilizacije

Amra Šačić Beća, Edin Veletovac, Salmedin Mesihović

Mladinska knjiga Sarajevo

O knjizi Magični svijet Ilira... Polazeći od pitanja porijekla imena Iliri koje se u jednom trenutku historije manifestiralo kao ime rimske provincije, autori otvaraju vrata magičnog perioda historije i uvode čitatelja u svijet zaboravljene civilizacije. Ilirske zemlje su za stare Helene prostori dalekog i mističnog sjevera, poput kasnije Svete zemlje, kamo su mitološke junake slali bogovi lično, gdje su mogli dobiti oproste svojih grijehova ili pak neslavne živote pretvoriti u slavne. Od mitskog praoca Illyriusa do legende o kralju Joniju, od prvog historijski poznatog kralja Taulanata, Galaura, do posljednjeg kralja Gencija u osvitu rimskog perioda na ovim prostorima, autori vode čitatelja kroz mrežu prepletenih informacija antičkih vrela pokušavajući isplesti nit objektivnosti iz klupka subjektivnosti nekadašnjih pisaca. (Izvod iz recenzije, prof. dr. Adnan Kaljanac) Knjiga pod naslovom Magični svijet Ilira – Historija zaboravljene civilizacije predstavlja izuzetno djelo iz oblasti antičke historiografije. Na dopadljiv i popularan način obrađuje najvažnije teme iz perioda antike na prostoru Zapadnog Balkana. Obrađen je period duži od hiljadu godina, uz analizu najvažnijih vojnih, upravnih, privrednih i religijskih kretanja. Knjiga je jezikom i stilom prilagođena široj čitalačkoj publici a sadržajem vrlo zanimljiva i onim boljim poznavaocima ove tematike. (Izvod iz recenzije, prof. dr. Almir Marić) Riječ autorice... Na kraju, želim podvući da su tri različita autora pisala Magični svijet Ilira. Premda je riječ o stručnjacima za antički period, njihov naučni habitus nije isti, kao ni metodologija rada. Međutim, to je, zapravo, prednost ove knjige jer pruža mogućnost da se djelimično izdignemo iznad tradicionalnog horizonta spoznaje o Ilirima, kao i to da nam se ukaže na viziju drugačije naučne diskusije. S jedne strane, koautorski rad na ovoj knjizi bio je izuzetno izazovan, a, nasuprot tome, bio je i jednako inspirativan na način na koji je to grčko-rimski historičar Plutarh svojevremeno objasnio riječima ‒ um nije sud koji treba da se ispuni nego vatra koja treba da se rasplamsa. Nadam se da će čitatelji u knjizi prepoznati želju autora da svojim stručnim radom široj čitateljskoj publici približe najstariju prošlost prostora koji danas nazivamo svojom domovinom. - dr. Amra Šačić Beća Prelistajte katalog... https://mladinska.ba/product/magicni-svijet-ilira-historija-zaboravljene-civilizacije/

70,00 ^KM ~~140,00~~ ^KM

-22%

Historijski romani, Književnost, Romani

BIJELI CIGANI – Čuvarica ljudskih duša

Adnan Ćatović

Mladinska knjiga Sarajevo

Veličanstvena porodična saga u neprekinutom trajanju od dva stoljeća! Arslan Softić je kao i svaki dječak pun snova, nade i očekivanja od budućnosti. Uskoro će postati gimnazijalac. Voljom vlastitog oca, odrastao je neopterećen demonima prošlosti, bez svijesti o vrtlozima historije koja se neprestalno ponavlja. Kad dobije počasnu pozivnicu za bajram od starijeg prijatelja koji je dugo bio strah i trepet zeničkih ulica, shvata da poziv nije slučajan. Baš kao ni njihovo dugo prijateljstvo. Edber Hadžiahmetović - Cober, mladi filolog i historičar burne prošlosti, pozvao ga je s razlogom. Želi mu otkriti istinu o minulim vremenima s namjerom da mu preda časni poziv Čuvara... poput baklje koja se ne smije ugasiti. U ambijentu tavanske tišine suočiće se s mnogim tajnama iz rustične sehare. Na stotine starih pisama desetljećima je stajalo u kovčegu šifrirano starim bosanskim pismom. Cober je većinu dnevnika i pisama prilagodio na njemu razumljivu latinicu. U staroj fotelji započinje Arslanovo putovanje kroz vrijeme; putovanje od dva stoljeća i njegovo Preobraženje. U pisanim svjedočanstvima sačuvalo se sve što su Duhovi Pakosti željeli pokriti. Kroz sudbinu dvije povezane porodice, otkriće šta se zbilo u Sjenici 1809, Kolašinu 1858, Užicu 1868. godine i u mirnodopskoj Vraneškoj dolini, krvave 1924. godine. Čitajući svjedočanstva davno umrlih ljudi, otkriće nešto i o sebi; tajnu zbog koje je pozvan kako bi i sam jednog dana postao Čuvar... čuvar sjećanja na ljudske duše. Bijeli Cigani uzbudljiv je, potresan i napet historijski roman u nastavcima o Duhovima Pakosti i Čuvarima Istine koji ne pristaju na zaborav i sudbinu španskih muslimana. Ovaj spisateljski prvijenac nastao je inspirisan istinitim događajima da čuva prošla vremena od zaborava i opominje. Reakcije čitalaca Zdravo Senka, Nadam se da ste dobro i zdravo? Knjigu Bijeli Cigani sam nocas do kraja procitao. Malo je reci da je odlicna. Od prve do posljednje stranice me je drzala uza se i nije mi dozvoljavala da je predugo ostavim i da je ne citam. Pre-Dobra ! Autoru sve cestitke, jer je zaista stvorio nesto posebno! Imao bih jednu molbu i nekoliko pitanja. Stranicu 599, ILIJAS SIFTIC -pise Ejub, je djelomicno, posebno donja polovica, nemoguce procitati. Kao da se print razlio po papiru. Mozete li mi tu stranicu uslikati ili u pdf formatu poslati? Posto se vec duze vremena zanimam za stradanje i etnicko ciscenje Bosnjaka kroz historiju na teritoriji bivse YU, dobar dio događaja koji su opisani u romanu su mi vrlo dobro poznati. I naravno, radi se o cinenjicana i istinitim dogadjajima koje su autora i inspirisale. Zanima me kolikim dijelom su isprepleteni zivotni putevi bas opisanih familija istiniti? Kolikim dijelom su pisma iz sehare fakt, a kolikim dijelom su spisateljevo djelo? Da li su prezimena i licnosti zapisana na porodicnim stablima na samom pocetku knjige fakt? Koliko bas opisane familije i katile tog vremana smijem svrstati i u historijske cinjenice? Naravno to ne mijenja nista na cinjenici da su kompozicije isprepletenih dogadjaja opisana u romanu velicanstveno djelo koje bukvalo citaoca zaveze uz knjigu, tako da skoro pa i ne prestaje da razmislja o njoj i dogadjajima opisanim u njuj. I kad najmanje vremena imas, radujes se i jedva cekas slobodnu minutu da nastavis citati, tamo gdje si dan prije morao stati sa upijanjem teksta.... Za kada je planirana druga knjiga? Koliko knjiga ce akoBogda biti? Puno pozdrava i hvala unaprijed na Vasem odgovoru Armin *** Draga Senka, Ne mogu da ostanem ravnodušan na ovu tako slojevitu impresiju. Dirnula me je sa svih strana... općom ocjenom, osjećajem za detalj, propitivanjem u pogledu vjerodostojnosti likova, a ponajviše ljudskom potrebom da se dočara vlastiti dojam o nečemu vrijednom kao čovjek čovjeku tj. ženi u tvom slučaju. Svejedno, čitao sam kao da je baš meni pisano, a upotrebljivo je itekako svima onima koji napisano potencijalno žele i pročitati. Bolju recenziju od ove čitalačke nisam mogao očekivati ni od najvrsnijih književnih kritičara, ako takvo zanimanje uopće više postoji. Kako je dobro primijećeno, cijela fabula je naslonjena na stvarne historijske događaje. Za mene, svi ovi likovi su stvarni jer sam ih gledao i s njima proživljavao sve kroz šta su prošli. Do mene su njihovi životi došli na sličan način kao što talas zapljusne obalu, a možda sva tri vremena egzistiraju istovremeno, pa sam tu nevidljivu opnu između sadašnjosti i prošlosti tek slučajno rasporio. Sveusvemu, ne mogu biti siguran, ali mislim da su svi ovi likovi postojali, bar pod drugim imenima. Kad se osvrnem unazad ne mogu prihvatiti da sam ih jednostavno sve izmislio. Možda su imena i prezimena neprecizna, ali njihov duh je sigurno autentičan. Zato volim kazati da sam prije zapisivao ono što sam vidio i osjetio, negoli što sam pisao historijski roman. Ili je tako, ili sam tek samo sebe uvjerio u to. Sve to vrijedi i za seharu i za sadržaj pisama, mada su neki događaji i radnje apsolutno ili temeljno istiniti poput priče o Sjenici iz 1809, malom Alji ili pogotovo one brutalne scene iz Vraneške doline. Neki likovi su historijske ličnosti samo pod drugim imenima, a ponegdje su čak imena autentična, poput Tešmana kog spominjem tek uzgred. Zamagljeno posljednje pismo je trenutak kad Arslan uroni u san. To je pismo brata sestri. Ono najvažnije je vidljivo, a ono što je maglovito iako nevidljivo, zapravo je sporedno. U drugoj knjizi otkriva se ostatak tj. šta je pisalo u ovom pismu. Ipak, veoma sam dosta istraživao, slušao preživjele vrijedne fragmente istine čuvane u zatvorenim porodičnim krugovima, poput dragocjene kratke vijesti da su "u Ćele kulu uzidane muslimanske glave". Najiskrenije se zahvaljujem na svim ovim ljudskim dojmovima koje je gospodin Armin iznio. Da niko više o ovoj knjizi ni riječ ne rekne, meni je ovo dovoljno za čitav život, jer moje pisanje niti je "antiratno", ni "europsko", niti nosi neku "plemenitu poruku" koja će se lahko dopasti kriptokršćanskom ukusu. Prije bih rekao da je sve suprotno od toga. Jedina poruka koja mi pada na pamet je da se nikad ne zaborave oni najbolji među nama. Oni bosanski sinovi koji se uvijek samo u Jedinog Boga uzdaju. Prenesi mahsuz selam gospodinu Arminu

25,00 ^KM ~~32,00~~ ^KM

-33%

BIJELI CIGANI – Čuvarica ljudskih duša

Reakcije čitalaca

Adnan Š. Ćatović

Dodatne informacije

Recenzije

Možda će vam se također svidjeti…

Preporučujemo

Pratite nas na socijalnim mrežama