Poznat najširoj čitalačkoj i kazališnoj javnosti kao uspješan prozaik i dramatičar, Miro Gavran je proteklih tridesetak godina, pisao i poeziju, povremeno je objavljujući u periodici. I tek u pedeset i drugoj godini života, odlučio se napraviti strogi izbor svoga pjesničkog stvaralaštva i pred književnu javnost izići s prvom pjesničkom zbirkom.
Rezultat je zbirka PJESME, pravo malo književno iznenađenje. Riječ je o knjizi sugestivnih jasnih pjesama u kojima se lijepota izričaja isprepliće s dubokom misaonošću, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim, niti u nedoumici „što je pjesnik želio reći“.
Promatrajući te pjesme na prvi pogled samo u tematskoj ravni, primjetit ćemo da njegovi stihovi govore o ljubavi, prijateljstvu, duhovnim nemirima i potrazi za smislom života, čak i o tjeskobnom ratu. Ali o čemu god pisao pjesnik Gavran, kao da nam svakim stihom pokazuje koliko je ovaj život lijep, uzvišen, tajnovit i neponovljiv. Kao da nas poziva da u njegovim pjesmama doživimo ljepotu našeg trajanja na ovome svijetu. Knjiga za istinske književne sladokusce.
Ostale naslove Mire Gavrana potražite ovdje.
Kako je sama Rupi opisala knjigu “Sunce i njeni cvjetovi”:
„Sunce i njeni cvjetovi zbirka je pjesama o tuzi prepuštenosti trenutku poštivanju korijena ljubavi i osnaženju sebe podijeljena je na pet dijelova venem, padam, puštam korijenje, rastem, cvatem.
Poezija u ovoj zbirci istražuje teme ljubavi, gubitka, traume, imigracije, iscjeljenja i samootkrivanja. Kaur piše o boli i patnji, ali i o snazi, otpornosti i mogućnosti ponovnog procvata nakon pada. Njezini stihovi su jednostavni, ali duboko emotivni, često popraćeni vlastitim ilustracijama koje pojačavaju značenje riječi.
O autoru:
Rupi Kaur je kanadska pjesnikinja, spisateljica i umjetnica indijskog podrijetla, rođena 4. listopada 1992. u Punjabu, Indija. S roditeljima se preselila u Kanadu kada je imala četiri godine. Kaur je postala poznata po svojim jednostavnim, ali snažnim stihovima, koji se često bave temama ljubavi, gubitka, traume, iscjeljenja i ženstvenosti.
Njezin prvi zbirka poezije, “Milk and Honey” (2014), postigla je ogroman uspjeh i postala međunarodni bestseler, privlačeći milijune čitatelja diljem svijeta. Knjiga je podijeljena u četiri dijela, svaki s fokusom na različite aspekte emocionalnog iskustva. Nakon toga, Kaur je uz ovu objavila još jednu zbirku – “Home Body” (2020). Obje su također bile vrlo uspješne.
Rupi Kaur je poznata po minimalističkom stilu pisanja i ilustracija koje prate njezine pjesme, a njezina djela često istražuju osobne i univerzalne teme kroz introspektivan i emotivan pristup. Kao jedna od najpoznatijih suvremenih pjesnikinja, Kaur je doprinijela popularizaciji poezije među mlađim generacijama i nastavlja utjecati na globalnu književnu scenu.
Smrt Smail-age Čengića epski je spjev Ivana Mažuranića koji se sastoji od 1134 stiha. Djelo je podijeljeno na pet pjevanja, a svako pjevanje ima podnaslov. Prvo pjevanje je Agovanje, drugo pjevanje je Noćnik, treće je Četa, četvrto Harač koje je najduže, s 623 stiha i posljednje pjevanje je Kob, najkraće, s 34 stiha. U djelu se povremeno pojavljuje rima, a napisano je štokavskim epskim osmercem i desetercom.
Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada!
Snagom svoje pjesničke riječi, koja predstavlja uspjesnu sintezu jezičnog bogatstva starijih dubrovačkih pjesnika i jednostavne ljepote narodne pjesme, Mažuranićevo djelo nadraslo je svoju početnu inspiraciju postavši potresna slika krvave povijesti južnih Slavena. Korakom, po putu na kojem nikada neće slomiti nogu.
Poezija Ivana Šamije je doista nešto sasvim drugačije od svega što se danas na domaćoj sceni piše, a to vjerojatno treba zahvaliti činjenici da je Šamija po struci diplomirani molekularni biolog pa je manje kontaminiran modama i trendovima. Njegova poezija na lirski način obrađuje temeljna filozofska pitanja, ali se pritom služi znanstvenom i popularno-znanstvenom paradigmom i motivikom. To otprilike znači da je slobodna i neortodoksna, sklona klizanju očišta, ironična, pa je i njezin Bog Kombinator ili Matematičar, svakako manjak autoriteta, budući da se s njim, između ostalog, lijepo čavrlja i lako mu se obraća. Uz to, to je poezija koja ne preza od izmjene makro i mikro planova i svjetova, podrazumijevajući njihovu ontološku različitost ? ali i njihovo supostojanje ? pretpostavljajući valjda jedinstvenu silu, teoriju svih teorija, koja mora obuhvatiti sve pojave. Zemlja je onda zeleni ili plavi planet, ?na tufnice kad ju gledaš izdaleka?, ali jednako uzbuđenje se krije i u mikroskopiranju; jer kao da je između slike modela atoma i Sunčeva sustava nešto više od analogije. Itinerar je takvog intelektualca i slobodnjaka širok, neomeđen, nomadski, a ugođajem često melankoličan. Ivan Šamija je biolog zagledan u kaleidoskop za kojega jamči nešto više od teorije vjerojatnosti. Teorija kaosa.
