Pretraga
Prikaz 1–24 od 41 rezultataSorted by latest
ME'MED, CRVENA BANDANA I PAHULJICA
Semezdin Mehmedinović
Buybook
“Semezdin Memedinović opisuje propast svijeta s uznemirujućom jasnoćom i preciznošću... izražava onu istu pronicljivu strast prema istini koja se može pronaći kod mladog Hemingwaya; Hemingway našeg vremena.”Paul Auster“Iako je Me'med, crvena bandana i pahuljica autobografska, u smislu da je osoba o kojoj se govori u knjizi osoba koja ju je napisala, ništa u njoj nije memoarsko ili ispovijedno, a zasigurno nikada popustljivo ili samocentričano. Iskustvo se prelama u svijetu, baš kao što se i svijet prelama u iskustvu, dok pisanje nije opisno, već reflektirajuće i transformirajuće. Mehmedinović stvara znanje – o ljubavi, životu, smrti, porodici, egzilu, raseljavanju, prošlosti, sjećanju – koje inače nije dostupno, ali njegova potreba za tim je i lična (ako se ja ne sjećam, ko će?) i etička (ako se ja ne sjećam, neće niko).”Aleksandar Hemon“Ovo je roman o porodici, o mužu, ženi i sinu, roman o emigraciji, o nizu emigrantskih samoća, Americi onakvoj kakva ona jest i kakvom se doživljava kroz iskustvo nekoga tko se sedamdesetih i osamdesetih godina živeći u Sarajevu i u Jugoslaviji formirao kroz američku kulturu... Roman je o zaboravu. I o strahu od zaboravljanja... Semezdin Mehmedinović od izmišljanja u fikcionalnom tekstu odustao je u isto ono vrijeme kada je prezreo čiste forme, povezujući ih sa čistim identitetima. Ali njegovi prozni i pjesnički komadi – oni sasvim kratki, kao i ova tri duža, koja čine roman od dvjesto i tri stranice – predstavljaju majstorstvo imaginacije.”Miljenko Jergović“Radi se o strašnoj i divnoj knjizi, tekstu koji je veličanstven u svom slavljenju pisanja i uzvišen u prikazu patnje svakodnevnice. Radi se o knjizi s kojom se treba suočiti i kao pisac i kao čitalac.”Vladimir Arsenić“Inteligentna, iskrena i puna ljubavi, Me'med, crvena bandana i pahuljica intimno je djelo autobiografske fikcije jednog od najvećih pisaca bivše Jugoslavije o iskustvu koje su članovi njegove porodice doživjeli kao izbjeglice iz rata u Bosni i Hercegovini – bezvremenska priča o ljubavi, sjećanju i gipkosti ljudskog duha koju odlikuju 'sve vrline koje tražimo u prijatelju'.”Etgar Keret
TRI KNJIGE
Marko Vešović
Buybook
Tri knjige Marka Vešovića jeste knjiga koja uključuje njegove tri zbirke poezije, Poljsku konjicu u dopunjenom izdanju, Knjigu žalbi (2010) te , do sada neobjavljenu zbirku pod naslovom Po suhu đemija. Poljska konjica Vešovićeva je ratna zbirka koju je ovaj autor načinio na osnovu iskaza mnogih žrtava opsade Sarajeva, kao i žrtava rata uopće. U Knjizi žalbi Vešović pjeva o raskoraku između onoga što živi, dakle Sarajeva, i svog zavičaja, koji ga kao tema nikada ne napušta. Po suhu đemija, knjiga je koju možda najbolje pojašnjava naslov njenog prvog ciklusa, a koji glasi Inventura u šezdeset petoj. Ove tri knjige bit će reprezentativan uzorak onoga što je Marko Vešović kao jedan od najznačajnijih pjesnika ovog jezika stvarao zadnjih nekoliko decenija.
OFELIJA, BAŠTOVANKA
Todorović Nikolina
Buybook
„Impresivno, svedeno i precizno, Todorović kao da stihovima ispisuje geometrijske oblike – uglove, obline, spirale i nakošenja pod kojima se lomi i nanovo sastavlja njena lirska junakinja u susretima i razdvajanjima od baka, majke i oca, žena kojima su posvećene homoerotske pjesme, i naposljetku prirode, kroz koju se objedinjuje mogućnost smislenosti svijeta, a u konačnosti i njegove utješnosti. Dirljivo, nježno i čulno Todorović ispisuje ovu važnu feminističku zbirku.“Senka Marić“Prva zbirka Nikoline Todorović najava je važnog pjesničkog glasa i istinski dobitak za naš jezik i književnost. Ofelija, baštovanka donosi svježi, autentično pjesnički ženski pogled na svakodnevicu, te nam pokazuje autoričinu spretnost u oslikavanju nježne homoerotske i porodične ljubavi. Poezija ove mlade žene nudi mudru melanholiju izazvanu nesavršenostima našeg lomnog svijeta, ali nas i ozdravljuje svojom (ne)savremenom posvećeničkom zagledanošću u prirodu. Lirska junakinja kopa po rahloj zemlji u vrtu ali i po porodičnoj historiji, međuljudskim odnosima i svojoj najdubljoj intimi.”Adisa Bašić
88
Rebronja Naida
Buybook
Klavir obično ima 88 tipki, 52 bijele i 36 crnih, iz kojih proizlazi 88 tonova. Pijanist u pravilu čita 88 nota. Ovih 88 mikroproza istovremeno čine jedan klavir i jedan klavirski koncert. Svaka priča jedan je ton, ali sve priče zajedno okupljene, jer tako ih treba čitati, kao cjelinu, ne čine roman, kako bi to netko krivo pomislio, nego jednu precizno oblikovanu muzičku formu. Na prvi pogled, svijet Nadije Rebronje nije mimetičan, ne opisuje stvarnost, ne svjedoči na sudu. Ali kao što ni Bachove Goldberške varijacije ne opisuju stvarnost, niti se mogu upotrijebiti kao dokaz na sudu, a ipak ništa o stvarnosti tako precizno ne govori kao kad Glenn Gould mrmljajući svira Goldberške varijacije, tako je i 88, Nadije Rebronje, svijet i život deriviran u riječi. Muzika postojanja. Čudesno, nepodnošljivo lijepa knjiga, koju ovaj njen čitatelj odsad smatra svojom. A drugu, crnu, dirku, koja glasi: “- iz brzog voza možeš vidjeti kako voz prozorima lomi svijet oko nas./ - potrebno je slomiti svijet da bi od parčića izgradio novi.”, za čitatelja konačna je definicija putovanja.Miljenko JergovićPred nama je neobična knjiga, za koju usputni, neangažovani čitaoci i čitateljke ne bi znali reći je li „laka“ ili „teška“ – ali bi je u svakom slučaju rado i sa zadovoljstvom pročitali, jer ima taj appeal koji vuče na muziku i na neke priče koje kao da su nam svima poznate... No, ispod te nepodnošljive lakoće „talasi su razbili tekst“ i pretvorili ga u 88 klavirskih tipki/pjesama u prozi, a one nam pričaju o surovoj nježnosti „koja lomi svijet oko nas“, kada „krećeš se previše brzo da bi bio tijelo, samo si muzika“ – ali ne tako brzo da autorica ne uspije zabilježiti užas i ljepotu savremenog svijeta, unutarnjeg i vanjskog. Nadija ispisuje sjajan hommage lektiri – između ostalog, nudi nam čudesnu kombinacija Borgesa i Harmsa („jedan je čovjek poželio da herojski pogine na svih sedam kontinenata“), ali priređujući nam koncert za tekst i bol na ženski – najbolji način..Ferida Duraković Knjiga 88 građena je od 88 „klavirskih tipki“, fragmenata, koji nisu povezani nekim vanjskim, mehaničkim okvirom. Kao ključ za razumijevanje konstrukcijskog principa može poslužiti 6. tipka/fragment, u kojem ženski govoreći subjekt kaže da je upoznala pijanistu koji je ranije bio filozof, student hidronautike, kandidat za porno glumca, radnik na plantaži. Nakon što je pročitao Božanstvenu komediju, pijanista je razbio klavir „i ostavio za sobom osamdeset osam svjetova u osamdeset osam dirki“. Ovo upućuje na to da Rebronja gradi svijet u kojem se, sasvim borhesovski, jedna knjiga doživljava jednako stvarno kao stol ili klavir na kojem ta knjiga stoji. Borhesovski postupak ogleda se i u tome što je autorica zamislila da su neke pripovijetke, novele, ili, čak, romani već napisani i onda nam ona u svojim fragmentima donosi „sažetak“ karaktera, sudbine, ili egzistencijalne situacije na kojima se ta „napisana“ djela zasnivaju. Pošto velike teme - poput smrti, slobode, ljubavi, tradicije - kojima se i ovi fragmenti bave, više ne garantiraju uvjerljivu cjelovitost književnog djela, 88 nas podsjeća da suvremena proza više živi od takta i ukusa onog ko tu prozu ispisuje nego od velikih tema. Zato ovi fragmenti „još uvijek nisu“, ili „već nisu“, dio neke čvrste cjeline, koju oni metonimijski predstavljaju. Visok stupanj samostalnosti fragmenata i način na koji Rebronja gradi ritam svoje knjige dozvoljavaju da se 88 čita i kao poezija u prozi, kao knjiga koja pritom potvrđuje da nijedan stih nije sasvim slobodan, ukoliko se čovjek ozbiljno bavi svojim poslom.Almir Bašović
NENOŠENI SNOVI
Mustajbegović Saida
Buybook
“(...) Naslov knjige je odličan, privlačeći, vidljiv, i svojim volumenom zahvaća veliku paletu emocija koje će biti unutar korica knjige. Podjela na pet dijelova vrlo je promišljena, poput pet zagrljaja, koji dozivaju bruj ugasle ljudskosti.”Darko Cvijetić“Saida Mustajbegović ispisuje ovu zbirku o gubljenju tla pod nogama, uznemirenu zbirku o svim našim lutanjima. Intimistička i lirska, poezija nam uzgred otkriva svoju intimnu geografiju, geografiju malih ulica, kućnog praga, prozora, komšiluka i sete, sećanja i čekanja. (...) Gradeći pažljivo i minimalistički metafore i poređenja, ova nas zbirka vodi kroz prošlost koja vrlo lako može biti naša, kao i sadašnjost u kojoj se često nalazimo nesnađeni, pronalazeći ipak lepotu u prirodi.”Ana Pejović“Bolna, ponekad brutalna knjiga koja uzdiže poeziju, i bavi se vrstom spoja univerzalnog i kosmičkog. Nije vrijeme za poeziju, kao što nije vrijeme ni za nošenje snova, ali, kao u pjesmi mišić – 'izopći se ako se ne koristi'. Vjerujem da je ovo još jedan glas koji će u budućnosti imati šta reći, jer smo autoricu dosad prepoznavali kao novinarku, a ti se poslovi često susreću: novinarstvo je zemaljska, a poezija “nebeska” stvar. Okrenite zato stranice oveknjige i zavirite u nju. Neki od stihova u njoj imaju efekt ogledala.”Ahmed Burić“Prije svega, Saida je pjesnikinja svojeg vremena (i svojeg stila) i ona se kreativno hvata u koštac sa svim bitnim društvenim fenomenima postgenocidnog društva, podsjećajući nas da umjetnost ne smije ostati neutralna ili indiferentna pred licem zla. (...) Poezija Saide Mustajbegović konfrontira zlo koje je osakatilo njenu generaciju te, kroz svoju poeziju, nudi dinamiku u kojoj estetika i etika nisu u antagonizmu, niti u nekom “dejtonskom” kompromisu, nego objedinjene istovremeno slave život i traže odgovornost – ljudsku i generacijsku – za svijet koji smo naslijedili, koji dijelimo i koji ostavljamo onima koji dolaze iza nas.”Hariz Halilović
ZLATNI GELER
Almir Imširević
Buybook
Prvi roman dokazanog dramskog pisca Almira Imširevića, pod zaista odličnim nazivom Zlatni geler, donosi izvjestan zaokret u autorovom pisanju. To je egzistencijalistički roman na tragu kultnog romana Stranac Alberta Camusa, štivo obilato aluzijama i citatima iz svjetske književnosti i filma, posebno dramske umjetnosti. U centru romana je preživjeli opsade Sarajeva koji na rezidenciji za pisce, u francuskom gradiću, pokušava povezati niti svoga života nakon očeve smrti prožet nikad prolaznom traumom rata. Mir malog grada samo pojačava tamni legat rata u glavnom junaku, koji ne završava kao Camusov Mersault ali u simboličkom smislu biva apsurdno kažnjen. Iako se svojom upečatljivošću izdvajaju pasaži koji predstavljaju povratak priče unazad – takozvani flešbekovi (u njima vidimo kako se glavni junak otuđuje od vlastitog bola i empatije za bol drugih ljudi, posebno na primjeru dječaka koji umire pogođen sitnim gelerom), Zlatni geler je koherentne strukture na tragu modernističkog promišljanja romana. Enki Duraković, glavni junak, bori se s vlastitim ratnim/životnim demonima i demonima pisanja, krajnji rezultat je roman o traumi i pokušaju oporavka. A to je ono vječno pitanje na koje možda nikad nećemo pronaći odgovore. Uostalom, ovaj roman je i baziran na začudnosti, na čuđenju pred misterijom vlastitog i tuđih života.Faruk Šehić
NAKUPINE STRAHA
Cvijetić Darko
Buybook
“Nakupine straha” u sebi sadrže tri manje poznate Cvijetićeve knjige – Manifest Mlade Bosne, Masovne razglednice iz Bosne i Mali ekshumatorski eseji."(...) U svemu tome poezija Darka Cvijetića, koliko god bila zasićena smrću, otežala od rasapa, u sebi čuva iskru nade, kao nakon teških bolesti, kad netko ustane iz kreveta i sporo dobaulja do kuhinje da uzme jabuku. Prestravljeni gledamo u to čudo. I čekamo da se vrati na kauč, ili da se zauvijek sruši.
O takvom pitanju govori ova knjiga, hoćemo li, nakon svega, moći do te jabuke, do tog novog života?"Ivica Prtenjača"(...) Da bi se takva stvarnost tačno opisala, ovaj jezik nije dovoljan, pa Cvijetić stvara novi, unikatni jezik. Zbog toga on s velikom slobodom ulazi u prostor zabrana, radi najrizičniji posao, gradi neologizme, kreira nove riječi, ali s takvom preciznošću i tačnošću u njihovome značenju da one postaju najbitnije i najviše žive u njegovome tekstu. Zato kažem da Cvijetić spada u vrstu najdragocjenijih pjesnika koji su se dogodili ovome jeziku."Semezdin Mehmedinović"(...) Kada utihnu topovi, himne, sprovodi i dženaze, nastane tišina koju smrt najviše voli, jer nakon tišine dolazi zaborav, konačno ništa, njen puni trijumf. Cvijetić govori u toj tišini, mrtvima daje glas koji se nije čuo dok su bili živi. Dozvoljava im da svjedoče, upozoravaju, savjetuju. Vraća im oduzetu ljudskost.Dok piše o smrti, Darko Cvijetić bori se za svaki život."Selvedin Avdić
NEMOJ DA IDEŠ, DUŠO
Tahirbegović Farah
Buybook
U odsjaju odsjajaNije sasvim jasno kako se među živima pojavljuju oni kojih više nema. Uglavnom dolaze u san, naprasno, imaju neka svoja pravila, reklo bi se redoslijed; nekad dođu onda kada ti je najteže, a kada izostanu, s čuđenjem se pitaš imaju li oni ikakve moći. Ako ti sebe u mom snu ne vidiš, bijela je boja koju najradije nosiš, kao korice Mesnevije br. 5; obično sjediš, svijetlih podlaktica, u kratkoj majici i ljeto je doba kada se najradije pokazuješ. Ne kažeš ništa, oni kojih nema valjda ne govore, ali znam da me pitaš Zašto si toliko zabrinut? Na svijetu ima još stvari koje nas mogu nasmijati! I još me opominješ da ti nikad nisam odgovorio na poruku gdje na mjestu subject piše: „Direktore, knjižara nam je kao granap na Alipašinom Polju!“ Ta je poruka u mom inboxu i dalje boldirana. Negdje početkom trećeg milenija, D. I. je u književnom klubu Booksa uzeo gitaru i na prve taktove sevdalinke neko je između nas zapjevao anđeoskim glasom – to je onaj glas kada nam se čini da pjesma dolazi sa svih strana, iza zida, ispod stola i da u njemu pjevaju sve tužne ljube svijeta. Okretao sam se oko sebe, diskretno, da vidim odakle dolazi taj glas, da li haluciniram i čujem li ga samo ja, a onda sam mu konačno uhvatio izvor – u ritmičnim izdisajima i udisajima njedara Farah Tahirbegović. Eto, to je glas kojim mi se u snu obraćaš i glas kojim čitam zapise u ovoj knjizi. Negdje pri kraju ove knjige tim si glasom zapisala:„U odsjaju odsjaja.“ Tako žive oni kojih nema, a ne prestaju nikada biti, u beskonačnim pojavljivanjima nečega odsutnog.Damir Uzunović
TITOVE PJESME
Bratić Adnan
Buybook
“Rukopis izvorno nazvan Titova ulica, u odnosu na druge rukopise pristigle na natječaj za nagradu ‘Mak Dizdar’ 2022. godine, pažnju je privlačio jasnim i precizno izvedenim konceptom. Bio je to odraz zrelog promišljanja teme s kojom se mladi autor uhvatio u koštac. Fotografskim pristupom Adnan Bratić proveo nas je, poput turističkog vodiča po mjestima koje svaki grad želi skriti od namjernika, ulicom koja se poteže kroz cijeli grad, ulicom koja je žila kucavica samog grada ali i cesta kojom iz njega možete otići. Ulica je to čiji život nam prikazuje sve kontradikcije suvremenog društva, ulica koja spaja prošlo i sadašnje i guši mogućnosti budućeg. Adnan Bratić sve je to uspio oslikati konciznim i oštrim pjesmama kojima su u fokusu stvari svakodnevne i opipljive ali koje o istom trošku ukazuju na neostvareno ali ne i nemoguće. Prikazani svijet je mikrokozmos umornog i odavno urušenog ali nikada do kraja izgrađenog društva. Kroz prizore iz života jedne jedine ulice Bratić, čini mi se, uspijeva vjerno prikazati stanje u kojemu se nalazi cijeli naš planet a s njime i čovječanstvo.”Marko Tomašurednik zbirke i član žirija nagrade “Mak Dizdar” za 2022.
MOJI
Topić Nada
Buybook
“Nakon fascinantne poezije iz knjige Meteorologija tijela, kojom je pjesnikinja Nada Topić preispitivala više simboličkih nivoa motiva tijela, ova autorka nastavlja sa sličnim manirom u zbirkama Otac, Majka i Sestra, koje su u ovom izdanju obuhvaćene pod naslovom Moji. Ovakav pristup građenju zbirke nastoji da postavi jedan motiv, tačnije simbol, u centar preispitivanja ukazujući na sve njegove arhetipske nivoe. Otac, majka i sestra nivoi su psihologije lirskog subjekta, a svetost porodice kreće se od simboličkog do ironiziranog. Umrli otac, glava porodice, ne prihvata svoje nepostojanje odnosno odsustvo, jer glava porodice ironijski ne može nikad potpuno nestati, te “iz jedne u drugu sobu traži samog sebe” (Otac, nevjerica), nevidljiv je, pa ga ukućani nekada pogode torbom u glavu (Otac, kauč). Ovu sjajnu poeziju odlikuje britak humor, koji bi mogao učiniti da je bliska mnogim čitaocima: Noću / otac izlazi iz zida / i gleda nas kako spavamo /…/ Prije nego se vrati / otac nas ušuškava / Kaže: / Opet su vam gola leđa / Pizda vam materina!”Nadija Rebronja“Zbirka pjesama Nade Topić Moji svojevrsni je roman u stihovima sastavljen od tri dijela: Otac, Sestra i Majka. Svaki dio funkcioniše kao jedan lirski ciklus ali i kao zasebna zbirka, a sva tri zajedno čine topli i duhoviti poetski prikaz porodičnog života. Otac je odavno mrtav ali ga to ne sprečava da nasmijava i štiti ukućanke, Sestra je saveznica i suparnica na koju se može osloniti, a Majka Mara – pobožna žena koja ide za kozama i pazi na vrtal – hraniteljica je na čijem dlanu sija maleno sunce kukuruza. Moji su istinska čitateljska radost puna raznovrsnosti (od sofisticirane komike i jezičke igre, preko blago jezive fantastike, pa do iskričavo maštovite vizuelne poezije), a Nada Topić se ovom knjigom pokazuje kao autentična savremena majstorica stiha.”Adisa Bašić
REZERVNI UPALJAČ
Mili Đukić
Buybook
“Rezervni upaljač je knjiga istinske poezije, pisane iz potrebe, iz nemogućnosti da se živi sa samim sobom, sa svojim strahovima, snovima i ljubavima. S mnogo lijepih i tačnih slika, ove su pjesme pisane iz dubokog uvjerenja i iz ličnog iskustva. Mili Đukić je pjesnik koji u malim stvarima nalazi razlog za radost pa o tim malim stvarima i malim radostima i piše. U jednoj pjesmi, lirski subjekt je upravo platio račune pa se ulicom šeće uzdignute glave, kao čovjek koji je upravo završio sve svoje ovozemaljske obaveze. U drugoj pjesmi će prostitutke jutro progutati kao džep mrvice duhana. U trećoj će se vrijeme svesti na dah dječaka koji je upravo skočio i zaronio pod vodu, dok njih dvoje (zagrljeni) budu ležali pored rijeke. Iako mnoge njegove pjesme ne idu u prilog ovoj tvrdnji, Đukić je nježan pjesnik; koliko god se trudio pokazati suprotno, njegovi najbolji stihovi ga u tome odaju. U ovoj lijepoj knjizi ćete naći i lijepih riječi koje za pravog pjesnika prianjaju kao trunje, čičci ili čak kao konci. Riječi kakva je upravo stršikonac.”Almin Kaplan“Rezervni upaljač Milija Đukića istražuje granice ljudske snage. Kroz stihove jednostavnog, a istovremeno jezika dubokog značenja, Đukić slika ličnu i generacijsku Hirošimu. Tačnije, njene sjene. U ovim pjesmama nema tišine. One su krik tijela koje je izguralo planinu, sudar kremena i butana pred požarom života. Autor uspijeva oblikovati unutarnje ispovijesti sa širinom i punom sviješću o vlastitoj poetici što pridonosi transformativnom iskustvu čitanja ove zbirke.”Srđan Gavrilović
SVE PJESME
Milorad Pejić
Buybook
„Pri kraju sam i kao pjesnik i kao čovjek!“ Ovim stihom počinje posljednja pjesma u ovoj knjizi koja između svojih korica okuplja sve što je Milorad Pejić napisao od ranih osamdesetih godina do danas. Sve pjesme tako predstavljaju podvlačenje crte pod jedan fascinantni život i opus koji je ovdašnjim čitaocima gotovo nepoznat. Pejić je svoju prvu knjigu objavio davne 1985. godine u sarajevskoj „Svjetlosti“, a sve ostale u malo poznatim, nevidljivim izdanjima u egzilu. Zanimljivo je kako je kroz sva desetljeća koja su prošla, pjesnik sačuvao isti glas. Utišan, precizan u izrazu, Pejić je buku svijeta prevodio u svoj šapat. Jedinstven je način na koji se naša novija povijest utisnula u ove stihove. Istovremeno, ovo je poezija egzila i izmještenosti. Važna knjiga. I paradoksalna, jer ona otkriva malo poznatog pisca koji je, zapravo, jedan od najznačajnijij pjesnika našeg jezika!Semezdin Mehmedinović
ZLATNI PIR MEĐU LJUDOŽDERIMA: IZABRANE PJESME, 50 GODINA
Goran Simić
Buybook
Raspon Simićevih pjesama zauzima pola stoljeća, i u tom rasponu stala je tma i tmuša našeg stoljeća, pišem našeg, jer mislim na dvadeseto stoljeće, ono iz kojeg teško da ćemo ikad izaći. Tu su i ove pjesme, kruže oko zamajca koji generiše ratove i smakove svjetova, sve one smakove koje smo preživjeli. Pjesnik je sam pred svojim licem u ogledalu, svakog jutra, mjeri svoje i tuđe živote, zapisuje izmjereno. Možda se ne može izboriti sa mukom svijeta ali je može za jotu olakšati. Takve su i Simićeve pjesme, pune života čak i kada govore o smrti komšije, prolaznika, matere ili bivše ljubavi. Zlatni pir među ljudožderima je naslov koji upućuje na to da pjesnik mora biti daleko od gomile, sam protiv svih, oboružan istinom kao najjačim oružjem, a pri tome njegova ljubav spram čovjeka ne prestaje bez obzira na sva životna razočarenja. Poezija je tu neuništiva, jača od svake ljudske slabosti.Simićeva poezija je originalan rad jednog uma koji je podešen da vidi stvari na samo njemu svojstven način. Kut iz kojeg on gleda na stvari/stvarnosti pokazuje nam kakvo je Sarajevo bilo u ratu i iza njega, mimo zvanične verzije događaja. Simić je i pjesnik Sarajeva, ali onog jednog drugog grada, skrajnutog, nevidljivog a vidljivog grada, daleko od crvenih tepiha i slavodobitnih fanfara banalne, zaglušujuće stvarnosti. A opet ne stanuje u kulama od bjelokosti, nego se više bavi stvarnim kostima i ranama, ostacima razuma iz našeg zadnjeg rata i Drugog svjetskog rata.Faruk Šehić
LISTOPADI
Ličina Refik
Buybook
Refik Ličina je važan pjesnik našeg svijeta. Već nekoliko decenija živi u Švedskoj, i u svojim pjesničkim i proznim knjigama opisuje stvarnost svog novog svijeta. Tako je i u dnevniku „Listopadi“ u kojem najčešće je posmatrač koji opisuje krajolike u svojim redovitim šetnjama. U tim opisima ima neizrečena, a gotovo alhemijska crta – pisac svoj "novi svijet" dešifruje kroz mirise i utiske djetinjstva. U jeziku se događa to ogledalo između svjetova, u krajoliku južne Švedske pisac nalazi slike iz novopazarskog djetinjstva, a da u pitanju nije nostalgija, već način na koji pjesnik vidi svijet.Tomas Tranströmer, važni pjesnik ovog sjevera Evrope u kojem Refik Ličina živi i u „Listopadima“ opisuje, dijeli sličan ili isti odnos prema svijetu i jeziku s Refikom Ličinom, kad u pjesmi kaže: „Umoran od svih koji dolaze s riječima, riječima ali ne i jezikom/ Otišao sam na otok prekriven snijegom./ Divljina nema riječi./ Nenapisane stranice šire se na sve strane!/ Naiđem na tragove srndaća u snijegu./ Jezik ali bez riječi.“Sve je ovdje u jeziku. Ovaj dnevnik je pisan u toku 2022. i 2023. godine. Ličina se iz sadašnjeg vremena slobodno vraća u prošlost, pa se čini da je ovdje na okupu cijeli njegov život; zato je ovo dnevnik koji ima i sve osobine autobiografije. Posebno su dragocjene stranice u kojima opisuje smrt majke („Nekako mislim da se o majci ne može pisati. Tih pet šest strana mi je uzelo pet šest mjeseci“, kaže). „Listopadi“ su dragocjena knjiga, u njenom jeziku je memorija našeg svijeta rasutog po kontinentima.Semezdin Mehmedinović
STVARI KOJE MI MOŽDA NAĐETE SKRIVENE U UHU
Mosab Abu Toha
Buybook
Ne dozvolite nikad da vas iznenadi
ruža koja se probije
iz ruševina kuće:
Tako smo preživjeli. „Elegantna i nezaboravna poezija Mosaba Abu Tohe poziva me da slavim borbu za opstanak. Iako iskovan u sumornom pejzažu Gaze, autor dočarava sjaj koji podsjeća na Miłosza i Kabira. Ove pjesme su poput cvijeća koje raste iz kratera bombi, a Mosab Abu Toha je zadivljujući talenat za slavlje.” Mary Karr
GDJE SU NESTALE RIBE
Matić Tugomir
Buybook
Sve što je ovdje napisanoniklo je iz šutnje.Početni je stih jedne od pjesama iz nove zbirke Tugomira Matića, pod naslovom Gdje su nestale ribe, ujedno i najtačniji njen opis, pa se doima kao da bi stih mogao stajati ne samo kao uvod u njegovu poeziju već kao moto svega što je do sada napisao: šutnje i šetnje. Tugomir Matić ne propušta niti jedan dan, kao da ima sat sa alarmom koji zvoni u isto vrijeme, da ustane, izađe iz kuće, ponose sa sobom “opremu” i fotografira, paradoksalno – ne ono što se dešava vani, već dubine i daljine unutarnjih pejsaža. Takvih “šetnji i šutnji” najviše je u njegovim kratkim pjesmama koje se u njegove sasvim obične, ponavljajuće stvarnosti utiskuju poput filigranskih gravura.Damir Uzunović
BIJEG IZ TIJELA
Kozina Luca
Buybook
“Nećemo pogriješiti ako suštinsku temu zbirke Bijeg iz tijela Luce Kozine, po sugestiji samog naslova, pozicioniramo u pitanje odnosa tijela i identiteta. Šta tijelo govori o nama, koliko smo mu podređeni, kojim socijalnim mehanizmima kroji naše uloge, smanjuje domete, smještajući nas na precizno određeno mjesto na skali vrijednosti, vjerujem, za Lucinu generaciju intimno već svršenog vremena. [...] Bijeg iz tijela, pjesnička zbirka mlade autorice, suočavanje je s pitanjima odrastanja i sazrijevanja u tijelu žene, u svijetu koji ni danas nije naročito naklonjen davanju prostora ženama da se bave svojim intimno najvažnijim pitanjima. Između ostalog, to samo po sebi, ovu zbirku čini važnom.”Senka Marić
PJESME IZ ZATVORA
Softić Faiz
Buybook
“Pjesnik Faiz Softić u svojoj poeziji pokušava da rekreira svoj izgubljeni zavičaj, svoju prvotnu sliku svijeta, a ta sjećanja u sudaru s potpuno drugačijom stvarnošću, s realnošću novog izbjegličkog ‘poretka’, gube gravitaciju i pretvaraju se u lebdeće slike u kojima se prošlost i sadašnjost sjedinjuju i tvore jedan novi pjesnički univerzum. Taj pjesnički svijet je originalan i natopljen tugom, a opet bez ikakve kuknjave i naricanja. Ni traga patetike nema u tim stihovima. Ugao gledanja se neprestano mijenja i to stvara izuzetne pjesničke slike i štimunge s kojima se itekako vrijedi upoznati.”Mustafa Zvizdić
NEUROTIČNA IZ REVOLUCIONARNIH RAZLOGA
Bjanka Alajbegović
Buybook
"to li sam ja, ta žica što se, zapetljana u sebe,opire, što neće nikad, nikad, da bi se živjelo, reći šta hoće?""Bjankine pjesme, kako sama kaže, 'odavno boli glava' zbog paradoksa života među drugima i sa drugima, u kojem je žena beznadno, i duboko, i široko, i onda kad nije – sama." − Ferida Duraković"Tužna je to poezija i umorna od svega, prkosna, ironična, anksiozna, na rubu odustajanja, ali nikad pomirena." − Marijana Radmilović
UMJESTO DNEVNIKA
Đurđica Čilić
Buybook
"Liježem na Szymborskin‑svoj krevet, povišena sam ali mirna, odustajem od ideje da se odem prošetati do grada, iako mislim da ovaj dan i ja u njemu zaslužujemo nazdraviti. U stanu međutim nema alkohola. Nalazim ga ipak na neočekivanom mjestu. S najniže police izvlačim knjigu Agnieszke Osiecke, jedne od najpopularnijih poljskih autorica uglazbljene poezije. Nasumično je otvaram i prevodim stihove:To zadnji je naš bolerovjeran tvom i mom snuto zadnji je naš boleroi par kapi džina na dnuNapojena i uspokojena zaspim."(odlomak iz knjige)
O PRIRODI STVARI
Slobodan Blagojević
Buybook
”’S neočekivane strane’Prostor kojim nikada neću proći. Vrijeme u kojem se nikada neću probuditi. Nešto što nadilazi moje melankolije, što ne iziskuje bol sjećanja, ili ponesenost nade, na tren mi povrati vjeru u moj nesuđeni pogled na svijet.‘Med i pelin utjehe’Uvijek kad pomislim na one male, neznatne, koji iza sebe ostaviše tek nečije nesigurno sjećanje, s kojim će utrnuti i posljednji dokaz da su se i oni nekada nečemu nadali, da sve, ipak, nije bilo uzalud, samo što ne zaplačem. Možda bih i očajavao da nije moje sklonosti ka apokaliptičkim vizijama, koje me uvijek urazume. Jer, kada u posljednjem uzdahu univerzuma, u otrovnim parama zgasnu sunca našeg zavičaja iz sjećanja će nestati i najdojmljivija pamćenja, neće se više imati ko koga sjećati, pojam čovječanstva postat će bespredmetan. I najdublja ostvarenja ostat će nedorečena. Samo me ova živa slika naše budućnosti izvlači iz plačnog udubljivanja u potankosti, odagnava sitničav prigovor i daje nešto bodrosti mojoj nemoći.”
KAO DA ZIDU GOVORIM
Goran Sarić
Buybook
“Znamo, od zemlje su ljudi pravili ćerpić, da podignu zid oko bašče, oko kuće, da se zaklone od svijeta. A i znamo: danas podižemo drukčije zidove, jače i tvrđe od pečene zemlje. I ti su duvari otporni na tuđu nesreću. Gluhši što je tuđa nesreća nama bliža.Iza tih zidova, takvih, nestane sve što nam hrani dušu. Ogluhnemo, da umirimo savjest, da ne snosimo odgovornost. I kažemo: mi nismo čuli, i mi nijesmo znali.(...)Knjiga Kao da zidu govoriš..., govori sve što moramo čuti.”Šaban Šarenkapić
DISCIPLINA MUZE
Hamdija Demirović
Buybook
"Demirovićeve prve dvije zbirke pjesama, objavljene 1976. i 1978., brzo su ga ustoličile kao jednog od najcjenjenijih mladih pjesnika u Jugoslaviji. (...) Uprkos nevelikom opusu, njegovo je djelo izvršilo znatan utjecaj na bosansku poeziju, a napose na generaciju pjesnika koji su se prvi put pojavili osamdesetih godina prošloga stoljeća."Chris Agee, 1998."Demirović je pjesnik tako nadaren, tako iskren, tako autentičan. (...) Ja ga vidim kao originalnog među originalnima, kao pjesnika s glasom, stilom i autoritetom potpuno njegovim i osobnim. (...) Kao i svi dobri pjesnici, Hamdija Demirović zaslužuje više nego da ostane ekskluzivna svojina njegove nacije. Njegovo djelo pripada svima nama."Charles Causley, 1980."Demirovićevo pjesništvo je neprekidan dijalog o vidljivom i nevidljivom, trajnom i prolaznom, personalnom i apersonalnom, unutarnjem i spoljnjem, autentičnom i neautentičnom... Ono teži ka tome da iskaže svijet onakvim kakav on jest, a ne onakvim kako se prikazuje. (...) Njegova pjesnička riječ pripada onoj vrsti eruditivne poezije u kojoj, kako bi rekao Branko Miljković, peva znanje u dijalogu, ili ako hoćete, sprezi sa ličnom doživljajem."Vuk Krnjević, 1978.
PREVIŠE MI TO. OSAM DJEVOJČICA
Cvijetić Darko
Buybook
/Piscu, Darku, BILJEŠKE, PRVA/Čudim se ja tebi, Cvijetiću, što još uvijek imaš snage vjerovati da istinitost ne treba tražiti u romanu, nego u onome što je u nama pokrenuo. Jer što kad bi se svi ratkali, a na slobodi nije ništa bolje? I što ako je pisanje dementiranje, umjesto demontiranje dogođenoga? Trilogija nam je približila lice zla kao sliku u zrcalu, ali i lice traume, transgeneracijske i transnacionalne, univerzalne, iza (ispred?) koje je zločin kao zao-čin i svi smo žrtve i žrtve su svačije. Tekst je sav u ekspresiji, slikama i sugestijama, roman mozaik drugih romana, osjetljiv na detalje, jezične nijanse, kontraste i apsurde, jer ti si, Darko, prije svega pjesnik. I strašno je što kao pjesnik ne trebaš očuditi zbilju jer je ona prije toga začudila tebe; strašno je to kao i biti Filip i Raskoljnikov i Kost i Breivik i kao zlo koje se ne može odležati, ali se o njemu može/treba pisati. Ovako kako ti pišeš – rečenicama koje dišu, razmacima i praznim mjestima koja govore, simbolikom broja osam koji kada se ispisuje nema svoj početak ni kraj. Kao ni tvoja trilogija u kojoj likovi odlaze umrijeti u pisca, ali u snijegu se krije jedan anđeo brašna i za njega sam se vezala, dok u daljini odjekuje previše mi to, kao neki daleki, umorni i razočarani brat onoga never more.Jagna PogačnikDarko Cvijetić je probao da uspravi moralnu vertikalu nas samih iznova zidajući Crveni soliter u Schindlerovom liftu, od sećanja na one kojih u njemu više nema – a mi nismo postali bolji. Pokušao je, zatim, da nas probudi iz istorijskog košmara kroz Što na podu spavaš, kopajući po sopstvenim ranama da bi nam dao nadu da će, jednom, ljudi na ovim prostorima pobediti narode – a mi smo toj nadi suprotstavili beznađa u kojima živimo. I pokušao je poezijom, zapisima, crticama, dijalozima dramskim i proznim – a mi i dalje nismo pristali na to da nas reči mogu popraviti.U Previše mi to. Osam djevojčica, Darko i njegov glavni (anti)junak ponudiće nam apsurd umesto nade – ratni zločinac, svestan strahota svog zločina, vratiće se nakon izdržane višedecenijske kazne u sredinu koja ga doživljava ratnim herojem i učiniće sve da je ubedi da je on sve osim heroja – i neće u tome uspeti. U šta smo se to, nakon svega, pretvorili kada jedino otrežnjujuće dobro pokušava da dopre do nas govoreći kroz usta zla? Hoće li groteskni humor ovog romana pomoći Darku Cvijetiću u njegovom poslu popravljača sveta i zašto je odgovor tako iznova poražavajući po sve nas?Kokan Mladenović