HUHU I PIPI – Pjesma Za Snijeg

Šta se dogodi kada stariji brat želi mlađoj sestri pokazati kako se nešto „ispravno“ radi — a ona otkrije sasvim svoj način? Huhu je stariji brat. Iskusniji je, zna pravila i jedva čeka da Pipi prenese svu svoju sovlju mudrost. Pipi je napokon dovoljno velika da mu se pridruži na krovovima — ali svijet ne doživljava baš onako kako ga Huhu zamišlja. Dok on zna kako bi jedna prava sova trebala zvučati, Pipi u mjesečini, vjetru, zvonima i vodi čuje sasvim drugačiju muziku. I tu počinje ono zbog čega je Huhu i Pipi mnogo više od simpatične priče o bratu i sestri. Lita Judge nježno govori o odnosu starijeg i mlađeg djeteta — o želji starijeg da vodi, podučava i zaštiti, ali i o potrebi mlađeg da bude saslušan, da istražuje i pronađe vlastiti glas. Huhu je uvjeren da godine znače da zna bolje: „Ja sam stariji i znam više.“ To je rečenica koju će prepoznati gotovo svaka porodica s dvoje djece. Ali knjiga vrlo lijepo pokazuje da iskustvo starijeg djeteta jeste vrijedno — samo što nije jedina vrsta mudrosti. Pipi ne želi biti kopija svoga brata. Ona osluškuje svijet oko sebe i od njegovih zvukova stvara vlastitu pjesmu. Za dijete je to snažna poruka: ne moraš raditi sve kao neko drugi da bi to što radiš bilo vrijedno. Zato ova slikovnica posebno dobro njeguje individualnost i samopouzdanje. Ona ohrabruje dijete da vjeruje svojim idejama, osjećajima i načinu izražavanja, čak i kada mu neko stariji kaže da se stvari rade drugačije. Pipi vjeruje u „pjesmu iz srca i osjećaje koje ona nosi“ — i upravo je ta misao jedno od srca cijele knjige. Ali knjiga ne pravi ni jednostavnu podjelu na „stariji brat griješi, mlađa sestra je u pravu“. Njena poruka je ljepša od toga: braća i sestre mogu učiti jedni od drugih. Starije dijete može mlađem dati sigurnost, iskustvo i znanje. Mlađe može starijem vratiti radoznalost, spontanost i sposobnost da svijet pogleda drugačije. Tek kada prestanemo pokušavati da drugoga napravimo sličnim sebi, počinjemo zaista slušati šta nam može dati. Tu je i druga velika vrijednost knjige — emocionalno izražavanje kroz zvuk, ritam i prirodu. Pipi sluša vjetar, talase, zvona i noćni grad. To roditelju daje divan prostor za igru nakon čitanja: Kako zvuči kiša? Kako bi zvučao mjesec? Koji zvuk čuješ kada zatvoriš oči? Možemo li od zvukova u sobi napraviti svoju pjesmu? Tako slikovnica prirodno prelazi iz čitanja u slušanje, oponašanje zvukova, ritam, muziku i maštovitu igru. A sve je smješteno u predivan noćni svijet krovova, tornjeva, mjesečine i plavih gradskih ulica. Ilustracije Lite Judge imaju onu vrstu atmosfere zbog koje dijete želi zastati na stranici i samo gledati — dok roditelj dobija knjigu koja govori o sasvim stvarnoj porodičnoj temi bez ijedne teške lekcije. Nježna slikovnica o bratu i sestri, o tome kako pronaći vlastiti glas — i kako naučiti slušati glas onoga koga volimo.