LISTOPADI

Refik Ličina je važan pjesnik našeg svijeta. Već nekoliko decenija živi u Švedskoj, i u svojim pjesničkim i proznim knjigama opisuje stvarnost svog novog svijeta. Tako je i u dnevniku „Listopadi“ u kojem najčešće je posmatrač koji opisuje krajolike u svojim redovitim šetnjama. U tim opisima ima neizrečena, a gotovo alhemijska crta – pisac svoj “novi svijet” dešifruje kroz mirise i utiske djetinjstva. U jeziku se događa to ogledalo između svjetova, u krajoliku južne Švedske pisac nalazi slike iz novopazarskog djetinjstva, a da u pitanju nije nostalgija, već način na koji pjesnik vidi svijet.

Tomas Tranströmer, važni pjesnik ovog sjevera Evrope u kojem Refik Ličina živi i u „Listopadima“ opisuje, dijeli sličan ili isti odnos prema svijetu i jeziku s Refikom Ličinom, kad u pjesmi kaže: „Umoran od svih koji dolaze s riječima, riječima ali ne i jezikom/ Otišao sam na otok prekriven snijegom./ Divljina nema riječi./ Nenapisane stranice šire se na sve strane!/ Naiđem na tragove srndaća u snijegu./ Jezik ali bez riječi.“

Sve je ovdje u jeziku. Ovaj dnevnik je pisan u toku 2022. i 2023. godine. Ličina se iz sadašnjeg vremena slobodno vraća u prošlost, pa se čini da je ovdje na okupu cijeli njegov život; zato je ovo dnevnik koji ima i sve osobine autobiografije. Posebno su dragocjene stranice u kojima opisuje smrt majke („Nekako mislim da se o majci ne može pisati. Tih pet šest strana mi je uzelo pet šest mjeseci“, kaže). „Listopadi“ su dragocjena knjiga, u njenom jeziku je memorija našeg svijeta rasutog po kontinentima.

Semezdin Mehmedinović