Knjige za djecu i mlade

Voda je pripovijetka Vladimira Nazora s autobiografskim elementima. Pripovijetka je dio Bračkog ciklusa, koji se sastoji od 37 priča podijeljenih u tri zbirke. Cijeli ciklus razdijeljen je na dva dijela, od kojeg prvi čini lirska proza, a drugi dio ciklusa sadrži memoarsku prozu s pričama iz autorovog djetinjstva. Drugi dio ciklusa nastao je nakon Drugog svjetskog rata i veoma slikovito dočarava raznolikost života stanovnika otoka Brača i njihovu svakodnevicu u 19. stoljeću. Voda pripada zbirci Priče s ostrva, objavljenoj 1927. godine. Voda po radnji i lirskim opisima pripada mediteranskoj kulturi. Glavni lik Vlado (sam pisac) sa svojom obitelji i ostatkom mještana Velog sela prolazi agoniju zbog neimaštine vode. Ljetni mjeseci na dalmatinskim otocima znali su biti veoma teški, jer ne samo da ljudi ostaju bez pitke vode, nego i urodi ne uspijevaju, a ugibaju i životinje. Jedini način dopreme vode u takvim situacijama je tzv. “bunar-lađama”, s kojih se voda razdijeli mještanima. Općenito siromaštvo i suša koji su na otoku zavladali među ljude su posijali sjeme zlobe i divljaštva. Stoga Nazor umjesno povezujući povijesno, biblijsko i tradicijsko povremeno referira na Noin potop. Profeta, stari svećenik, citira Bibliju i navodi upravo epizodu o potopu. Stječe se dojam da sam pisac kroz njega kritizira zloću i ponašanje ljudi i kao da predlaže Božju kaznu sličnu potopu. Iz pripovijetke saznajemo što su ljudi tog podneblja radili, kako su se prehranjivali (vinogradi, maslinici), ali i kako su govorili. Naime, većina pripovijetke napisana je standardnim književnim jezikom, no u dijalozima do izražaja dolazi lokalna čakavština, što djelu daje iznimnu autentičnost. Tema djela je dvostruka, s jedne strane radi se o općenitoj suši koja donosi nevolje stanovnicima otoka, a s druge strane, ista ta suša onemogućava Vladinom ocu da ga pošalje na školovanje u grad. Poveznica svih nevolja je tako voda, kao glavni motiv djela. Simbol vode, koja na kraju, ironično dolazi u preobilnim i neočekivanim količinama (tuča), u djelu se proteže kao spasitelj koji će saprati grijehe mještana. Ipak, toliko očekivana kiša uništi njihove usjeve do kraja i ostavi selo u još većem jadu i siromaštvu. Vladin otac se na kraju djela odlučuje ipak sina poslati na školovanje u grad, kako bi ga maknuo od svega toga što se u selu događa.  

Aktualnost teme, simpatični svemirac Eko Eko, pustolovna priča koja ostavlja čitatelje bez daha odlike su ovoga bezvremenskog romana, pa stoga ne čudi što je priča požnjela golem uspjeh i kao roman, i kao kazališna predstava. Znanstvenofantastična razina ovog romana u službi je osvješćivanja ljudskog roda pred gorućom opasnošću od onečišćenja planeta. Priča nam poručuje da za nas Zemljane još uvijek ima šanse promijenimo li svojeponašanje i počnemo živjeti i stvarati u duhu onoga o čemu nas je naučio Teko. Nagrada Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji roman u 1980.