Književnost

Piotr i Agnieszka očajnički pokušavaju biti zaljubljeni u Varšavi pedesetih godina. Međutim, skučeni stanovi, pijanstvo i nezaposlenost to im otežavaju. A na jedini slobodan dan – nedjelju – uvijek pada kiša. Sedmica bi trebala imati osmi dan, slobodan od svega što ostalih sedam čini tako nepodnošljivim. Čista, iskrena ljubav mladih ljubavnika sudara se s okrutnošću, cinizmom i sivilom poslijeratne Poljske: nikako ne mogu pronaći miran kutak da na trenutak budu sami. On nema krov nad glavom, a ona živi u malom, prljavom stanu s roditeljima, bratom alkoholičarom i sustanarom. Piotr daje sve od sebe da pronađe mjesto za sebe i svoju djevojku. Njegovi brojni pokušaji završavaju neuspjehom, što Agnieszku postupno slomi. Napokon mu se sreća nasmiješi, ali podrugljivim osmijehom... “Glasnogovornik bijesnih i poraženih… nespokojnih, temperamentnih i mučenih.” New York Times “Knjiga koju možete pročitati u jednom dahu i pamtiti je do kraja života.” Chicago Tribune Objavljeno u okviru projekta "Riječi u pokretu" podržanog od strane programa Evropske unije Kreativna Evropa.

"Ovih jedanaest priča ispričanih od isto toliko različitih žena u prvom licu, znatno nadmašuju ‘brojke’ pogođenih sudbina, ‘brojke’ roda, žena, muževa, majki i djece, ljubavnika i prijateljica, amatera, stereotipa i zabluda, osvještavanja i otrežnjenja od moćnog, prolaznog pijanstva mladalačke (i ne samo te!) ljubavi. U knjizi u kojoj žene pričaju o svojim muževima, a tekst nije namijenjen ni (samo) jednima, niti (samo) drugima, zbog toga što cilja u treću, iznad-spolnu metu, očekujte da nađete svašta, a ne samo ono što naslov obećava... Ovo je najbolja zbirka priča Rumene Bužarovske do sada, ali i jedna od najboljih zbirki objavljenih u Makedoniji u posljednjih nekoliko godina." Olivera Kjorvezirovska "Angažiranost u pisanju je vidljiva, priče se bave raznim ljudskim slabostima. Implicitni autor (ili Rumena Bužarovska) nalazi način da ismije te slabosti, neki put suptilno, ali neki put, bogami, dovodeći ih do groteske. Laž (iluzija/zaslijepljenost), koja nužno ide u paketu sa strahom su jezgro oko koje je građen veći broj priča. Likovi nekad lažuckaju, nesvjesni onoga što dolazi kao posljedica tih naizgled beznačajnih laži (šuti, da ne sazna moj muž; šuti, da ne saznaju susjedi), a nekad, bogami, lažu i naveliko, iznevjeravaju, rugaju se najbližima iza leđa, bivaju licemjerni. Osim tih problema, otvaraju se i krupni, društveni problemi, pa se na taj način problematizira porodično nasilje, nacionalizam, kič i neukus u umjetnosti." Đoko Zdraveski Bužarovska Rumena Rumena Bužarovska (rođena 1981. u Skopju, Makedonija) docentica je američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skopju. Prevodila je na makedonski djela Lewisa Carrolla, J.M. Coetzeeja, Trumana Capotea, Richarda Gwyna. Autorica je studije o humoru u savremenoj američkoj književnosti Šta je smiješno: teorije humora primijenjene na kratku priču, kao i zbirki priča Žvrljotine, Osmica, Moj muž i Nikuda ne idem. Suosnivačica je i suorganizatorica festivala ženskog pripovijedanja PičPrič u Makedoniji.

Glavni protagonista romana Krug je sedamdesetpetogodišnji Periklo Drakos koji kao da je izoliran od svijeta – komunicira sa svega nekoliko poznanika, a pažnju mu neprestano privlače detalji kružne zgrade kojoj prijeti rušenje i koji ga podsjećaju na nepovratnu prošlost. Djetinjstvo, roditelje, ljubavi iz mladosti, ali i nasilne događaje koji su pripadnicima njegove zajednice zauvijek promijenili tok života. Njegov svijet se mijenja kada se u zgradu Krug useli mlada Lejla. Njena prošlost obavijena je velom tajni, a njega će potaknuti da počne pisati memoare u nadi da će ga ona tako bolje upoznati. Njegova lična priča isprepletena je s pričom o iskustvu grčke zajednice i nježna posveta nekadašnjem Istanbulu. Suman Defne Defne Suman, rođena 1974. u Istanbulu, odrasla je na Bujukadi, najvećem Prinčevskom otoku. Studirala je sociologiju na Univerzitetu Bosfor, a sa samo 28 godina, s ruksakom na leđima, otputovala je na Tajland, gdje je počela proučavati istočnu filozofiju i baviti se jogom. Ovo iskustvo uvelo je autoricu u svijet književnosti i poslužilo kao inspiracija za putopis Plava šuma. Nakon toga je napisala nekoliko romana koji su postali međunarodni bestseleri, a prevedeni su i na engleski jezik. Živi u Atini

Knjiga godine po izboru časopisa The New Yorker, The Economist, Time, The New Republic i Financial Times Petogodišnji Milad Salama uzbuđen je zbog školskog izleta na periferiju Jerusalema. Iako vrijeme ne obećava, presretni Milad veselo pozdravlja majku i ukrcava se u školski autobus dok njegov otac Abed još uvijek spava. Nekoliko sati kasnije, Abed će primiti vijest koja će mu zauvijek promijeniti život. Na saobraćajnici pod kontrolom Izraela, poznatoj i kao put smrti, dogodila se saobraćajna nesreća s brojnim žrtvama. Stiže na mjesto nesreće gdje se suočava s haosom – prevrnutim kamionom, autobusom u plamenu, mnoštvom povrijeđene djece od kojih su neka već prevezena u različite bolnice, a neku je nemoguće identifikovati. Abedova potraga za sinom pretvorit će se u labirint, u njegovom slučaju s mnoštvom prepreka zbog jedne jedine činjenice – on je Palestinac. U toku potrage zapitat će se da li je sve što se događa zapravo kazna za ono što je učinio u prošlosti, ne sluteći da će potraga potaknuti bujicu sjećanja na mladost, a njegova životna priča ispreplest će se s pričama drugih Palestinaca i Jevreja. "Prožeto nepokolebljivom ljudskošću." Middle East Report

Nikada ne ulazimo dvaput u istu rijeku. Staro Selo je poput mitskog mjesta koje ne poznaje vrijeme. Ono je dom tri sestre – Sare koja stanovnike sela neprestano očarava svojom nevjerovatnom ljepotom i koja je potpuno nepoznatog stranca inspirisala da u selu podigne crkvu, Pirine koja se najčešće zatvara u sebe, razgovarajući sa svojim unutrašnjim saveznicima, te Ljube, djevojke koja se osjeća sigurno samo kada je okružena knjigama ili kada lokalnu djecu podučava bugarskoj azbuci. Svaka od njih naučila je da na sebi svojstven način pobjegne od surove stvarnosti, jer u Starom Selu za njih nema budućnosti. Ostali stanovnici, uglavnom propali nasilnici, utočište pronalaze u obližnjoj kafani Mačka. Čovjek je veći od zla, a manji od dobra, zato i raste – da stigne dobro, svojevrsni je lajtmotiv romana, no autorica nas u Istoj rijeci vješto i uvjerljivo podsjeća koliko život može biti surov i da je svaka borba, ma koliko se činila malom, u konačnici važna.

Riječ urednika prvog izdanja: (...) Knjiga koju se može posmatrati kao autobiografsko-dokumentaristički roman koji nas vodi kroz ambijent urbanog miljea, ima jednu značajnu karakteristiku, naime, poslije rata je štampano mnogo knjiga sa temom izbjeglištva u kojima su ljudi koji su spašavajući svoje živote odlazili iz rata, ili su protjerani, u nekoj novoj životnoj sredini došli u sukob sa predrasudama o izbjeglicama i stereotipu da su to nesretnici koji svojim socijalnim i intelektualnim kapacitetima nisu u stanju prilagoditi se civilizacijskim normama nove sredine, ljudi za žaljenje, pa im je sudbina dodijelila ulogu društvenih autsajdera koji će vječno patiti za zavičajem. Lazukić razbija taj stereotip, njegov junak je odrastao na asfaltu, od mladosti je odgajan na europskim civilizacijskim normama urbane sredine. Intelektualno siguran u sebe, ne pristaje na ulogu žrtve, odlazi iz besmislenog rata i u novoj, civiliziranoj sredini se uspješno uklapa u normalan život bez ikakvog traga izbjegličkih frustracija. Roman u kome su likovi samo naizgled fikcija sa izmišljenim imenima, stilski se nastavlja na “prozu u trapericama” kakvom je svojevremeno Momo Kapor znao odlutati u banalizaciju, Lazukić pleše na ivici između klasične književnosti i beletristike, sleng mu je često način ubjedljivije karakterizacije likova, čime uz neke dokumentarističke replike o društveno-političkim odnosima širem krugu čitatelja približava mogućnost ulaska u svijet ove knjige. (...) Ibro Mulaomerović Iz FB kritika: „... jedan pravi 'fakinski' roman, malo Kundera a malo Bukowski i Miller, fin mangupski roman!!!“ Fausta, Švedska „Knjiga je super!!!! Malo sam plakao, puno se smijao, bilo mi je zao kada sam zavrsio, a nisam mogao docekati da zavrsim. Bravvvooooo!!!!“ Siniša, USA „... Prvi dio me ledio, vratio čas u lijepe dane mladosti, čas u najgori dio naših života, pokušavajući svakom liku iz knjige dati njegovo ime u stvarnosti... mene što se tiče, ovo je pravi bestseller! Odličan stil, drži pažnju od početka do kraja... i... čekam nastavak.“ Ismeta, Zenica „… Odlicni dijalozi, ubacivanje stihova pjesama, knjizevnog znanja, interesantni opisi gradova i mjesta-restorana, folklora, jako, jako dobro. I ono najvaznije, zdrav pristup prema ratu i nacionalizmu…“ Carmen, Zagreb Lazukić Dragan Dragan Lazukić (1965) rođen je u Doboju, gdje je maturirao na klasičnoj gimnaziji u posljednjoj generaciji prije Šuvarovog „usmjeravanja“ obrazovanja. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, krenuo je na Zapad, pa zalutao i završio u Pragu. Danas, kada se vraća s putovanja u Prag, vraća se „kući“. Ostvario je uspješnu karijeru u oblasti međunarodnih finansija. Imaš cigaru, jarane? je njegov prvi roman. Ne i posljednji, nada se.

“Fragmenti iz Crvene bilježnice zbir su zanimljivih događaja koji su se desili autoru ili nekome koga on zna. U ovim pričama je – prema vlastitom svjedočenju – pokušao na indirektan način predstaviti svoj pogled na ono što zove 'mehanika stvarnosti'. U njima nema teologije ili filozofije, to su jednostavna zapažanja kako se događaji u svijetu na čudan način ukrštaju. Dakle, koincidentni događaji, sinkroniciteti koji nam se u životu dešavaju, ta mala čuda u stvarnosti što, čini se, nadilaze našu imaginaciju, ono je što Austera u Crvenoj bilježnici primarno zanima. (...) Podijeliti živu, zanimljivu priču s drugima, u tome je valjda suština književnosti. Potreba da se pripovijeda. Potreba da se čitaocu opiše fascinantni događaj. Ništa manje od toga.“ (Iz predgovora Semezdina Mehmedinovića)

Ovo je priča o jednom velikom epu, dvjema moćnim rijekama i tri izvanredna života – a sve ih povezuje jedna jedina kapljica vode. Na obali rijeke Tigris, u ruševinama drevnog grada Ninive, u pijesku leže skriveni fragmenti davno zaboravljene pjesme, Epa o Gilgamešu. Pored zagađene rijeke Temze, u viktorijanskom Londonu, rađa se Arthur. Kada postane šegrt u štampariji, Arthurov svijet otvara se daleko izvan sirotinjskih četvrti, a njegov život obilježit će jedna knjiga: Niniva i njeni ostaci. Uz rijeku Tigris, u Turskoj 2014, živi jazidska djevojčica Narin, prapraunuka Leile, koju je Arthur poznavao. Narinino krštenje vodom donesenom iz svete doline Lalish u Iraku, bit će okrutno prekinuto. U brod na rijeci Temzi, u Londonu 2018, seli se Zaleekhah, naučnica iz oblasti hidrologije, Pobjegla od ruševina svog braka, Zaleekhah vjeruje da će joj život biti lišen svake ljubavi i smisla, ali neočekivana veza s njenom domovinom promijenit će sve. Isprepleten rijekama, kišama i kapima vode, sažan i veličastven roman, Nebom teku rijeke, proteže se kroz stoljeća, kontinente i kulture: “Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju.” “Shafak pronalazi svijet u kapljici vode...” Colum McCann “Jedna od najboljih spisateljica današnjice.” Hanif Kureishi