Patrick Rothfuss svijet je osvojio epskom pripoviješću Ime vjetra te nastavkom Strah mudraca, u trilogiji Kronike Kraljosjeka, čiji završetak obožavatelji još uvijek nestrpljivo iščekuju. Priča o najvećem čarobnjaku svojeg doba Rothfussa je pretvorila u jednog od najvažnijih pisaca fantastike i očarala milijune njegovih poklonika.
Patrick Rothfuss sada nas uvodi u um najzagonetnije osobe u svijetu Kronika. Ova je pripovijetka posvećena upravo njoj – Auri.
Tekst koji držite u rukama drugačiji je, nije to klasična priča, a svakako nije ni priča o Kvotheu. Polagan pogled nijemih stvari prateća je novela iz ovog bogato izmaštanog svijeta, kratak, gorko-sladak prikaz Aurina života, njena vlastita mala pustolovina, nekoć sretna i neopterećena, danas bremenita i fantastična. Ova nam nezaboravna priča prikazuje svijet kroz njezine oči, ali nam i daje šansu da ponešto saznamo o stvarima o kojima samo Auri nešto zna. Puna tajni i misterija, Polagan pogled nijemih stvari priča je o slomljenoj djevojci koja pokušava (pre)živjeti u slomljenom svijetu, a Vorto Palabra s ponosom je predstavlja u prijevodu Petre Mrduljaš Doležal.
Zemlja jutarnje tišine je roman suprotnosti, spajajući sociopolitički komentar s pričom o neobičnom prijateljstvu, groteskne i apsurdne situacije s nadrealnim i jezivim viđenjem budućnosti. Roman se temelji na istraživanju autora dok je sam bio turist u Sjevernoj Koreji.
Adam i Benjamin znatiželjnici su suprotnih političkih stajališta, konfliktnih svjetonazora i dramatično drugačijih temperamenata. Upoznaju se kao turisti u Sjevernoj Koreji, lutajući od velebnih socijalističkih palača Pyongyanga do siromašnih i zapuštenih ruralnih područja. U međusobnoj mentalnoj igri šaha, Adam i Benjamin počinju kršiti stroga pravila, dovodeći sebe i druge u opasnost zbog svoje pogubne znatiželje, budući da Sjeverna Koreja ne oprašta olako loše ponašanje…
U paralelnoj radnji, tajanstveni Stranac se budi u ruševinama uništenog Pyongyanga u nuklearnom ratu, tražeći odgovore na užasnu situaciju u kojoj se našao…
O AUTORU:
Lovorko Marić rođen je 1987. godine u Zagrebu. Bavi se pisanjem romana i eseja od malih nogu, a s dvanaest godina završio je pisanje igrokaza za djecu „Pas Gorostas i Mačak Živčak“, koji je objavljen trinaest godina kasnije. Nakon završene srednje škole u Zagrebu, studirao je u Austriji i Australiji, a sada živi i radi u Zagrebu. Zahvaljujući svojim „turističko-istraživačkim putovanjima“ u geopolitički aktivnim mjestima, o kojima redovito drži prezentacije i izlaganja, stekao je iskustva koja dramatizira u svojim djelima fikcije – Zemlja jutarnje tišine njegov je debitantski roman.
Roman potpisan pseudonimom, inače učitelja uvjerenog u smisao, dostojanstvo i plemenitost svog posla kao životnog poziva. Slijedom toga, autor u romanu prosljeđuje vlastite životne vrijednosti dižući ih na razinu općeljudskosti, traganja za istinom i životnim smislom. Svaka je godina života glavnog junaka ispričana u posebnom poglavlju koje svako započinje ilustracijom akademskog slikara Josipa Zankija.(KGZ - katalog)
Voda je pripovijetka Vladimira Nazora s autobiografskim elementima. Pripovijetka je dio Bračkog ciklusa, koji se sastoji od 37 priča podijeljenih u tri zbirke. Cijeli ciklus razdijeljen je na dva dijela, od kojeg prvi čini lirska proza, a drugi dio ciklusa sadrži memoarsku prozu s pričama iz autorovog djetinjstva. Drugi dio ciklusa nastao je nakon Drugog svjetskog rata i veoma slikovito dočarava raznolikost života stanovnika otoka Brača i njihovu svakodnevicu u 19. stoljeću. Voda pripada zbirci Priče s ostrva, objavljenoj 1927. godine.
Voda po radnji i lirskim opisima pripada mediteranskoj kulturi. Glavni lik Vlado (sam pisac) sa svojom obitelji i ostatkom mještana Velog sela prolazi agoniju zbog neimaštine vode. Ljetni mjeseci na dalmatinskim otocima znali su biti veoma teški, jer ne samo da ljudi ostaju bez pitke vode, nego i urodi ne uspijevaju, a ugibaju i životinje. Jedini način dopreme vode u takvim situacijama je tzv. “bunar-lađama”, s kojih se voda razdijeli mještanima.
Općenito siromaštvo i suša koji su na otoku zavladali među ljude su posijali sjeme zlobe i divljaštva. Stoga Nazor umjesno povezujući povijesno, biblijsko i tradicijsko povremeno referira na Noin potop. Profeta, stari svećenik, citira Bibliju i navodi upravo epizodu o potopu. Stječe se dojam da sam pisac kroz njega kritizira zloću i ponašanje ljudi i kao da predlaže Božju kaznu sličnu potopu. Iz pripovijetke saznajemo što su ljudi tog podneblja radili, kako su se prehranjivali (vinogradi, maslinici), ali i kako su govorili. Naime, većina pripovijetke napisana je standardnim književnim jezikom, no u dijalozima do izražaja dolazi lokalna čakavština, što djelu daje iznimnu autentičnost.
Tema djela je dvostruka, s jedne strane radi se o općenitoj suši koja donosi nevolje stanovnicima otoka, a s druge strane, ista ta suša onemogućava Vladinom ocu da ga pošalje na školovanje u grad. Poveznica svih nevolja je tako voda, kao glavni motiv djela. Simbol vode, koja na kraju, ironično dolazi u preobilnim i neočekivanim količinama (tuča), u djelu se proteže kao spasitelj koji će saprati grijehe mještana. Ipak, toliko očekivana kiša uništi njihove usjeve do kraja i ostavi selo u još većem jadu i siromaštvu. Vladin otac se na kraju djela odlučuje ipak sina poslati na školovanje u grad, kako bi ga maknuo od svega toga što se u selu događa.
Knjiga sadrži djela: Lutrijašica, U Glib, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja, Pripovijest o Marcelu Remeniću. Vjenceslav Novak nas ovom zbirkom pripovijedaka uvodi u svijet siromašnih i gladnih studenata, zagrebačkih radnika, podgorske sirotinje i senjskih malograđana 19. stoljeća. Novak o njima piše mirno i dostojanstveno, potičući u nama sažaljenje za te anonimne tragične živote, žrtve vremena, Khuenove politike i sebe samih.
Socijalno ugrožen, sa slabom učiteljskom plaćom, Novak juri kroz književno stvaralaštvo nastojeći nahraniti svoje sedmero djece i zbog situacije u kojoj je bio ne usuđuje se u potpunosti izbaciti iz sebe svu gorčinu koju osjeća prema Khuenovoj politici. Krijepi se sažaljenjem i na svoj tih i distanciran način opisuje sudbine malih ljudi, žrtava jednog vremena. Ostaje zabilježen kao jedan od najvećih i jedan od onih koji su maloj i nerazvijenoj hrvatskoj književnosti otvarali vrata prema Europi.
Trilema otvorene ekonomije – Europski semestar, platna bilanca, tečaj i ekonomski rast Hrvatske
Ako se želi sažeto prikazati osnovne poruke ove znanstvene monografije, koje proizlaze iz višegodišnjih istraživanja dvojice autora, onda se to svakako nalazi u zalaganju autora za specifičnu primjenu tzv. „trileme za male otvorene ekonomije“, koja se svodi na „dilemu otvorene ekonomije“, tako da se zalažu za provedbu principa dominacije monetarnog suvereniteta uz fleksibilniju politiku deviznog tečaja i vrlo opreznu regulaciju tokova kapitala sa inozemstvom.
U osnovi, u ovoj knjizi predlaže se kompromis između strukturnih reformi i fleksibilnosti tečajnog režima. Hrvatska mora iskoristiti svoj monetarni suverenitet u ostvarivanju strateških razvojnih ciljeva (puna zaposlenost i dinamičan ekonomski rast, na razini potencijalne stope ekonomskog rasta). Samo se tako mogu zaustaviti negativni trendovi: niska razina zaposlenosti, odlazak mladih u inozemstvo, depopulacija, deindustrijalizacija i niske stope rasta (sekularna stagnacija).
Zbog takvih strateških ciljeva razvoja treba ispraviti prevelike makroekonomske neravnoteže Hrvatske, posebice vanjske neravnoteža, koje su pod nadzorom Europske komisije u sklopu Europskog semestra (Procedure za ispravljanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža).
Ulazak Hrvatske u ERM2 i monetarnu uniju, prema mišljenju autora, nije moguć u kratkom roku, to predstavlja tek dugoročni cilj, dok je u prijelaznom razdoblju od desetak godina nužna reforma financijskog sektora (tzv. de-financijalizacija i jačanje realne ekonomije) i kompleksna reforma strukture hrvatske ekonomije, koje bi Hrvatsku usmjerile na putanju dinamičnog rasta ekonomije u srednjem i dugom roku.
Sve to zahtijeva prelazak Hrvatske na novi ekonomski model, na merkantilistički model rasta zasnovan na jačanju realne ekonomije i izvoza (što zahtijeva znatno aktivniju ulogu ekonomske i monetarne politike), uz napuštanje neoliberalnog modela razvoja zasnovanog na domaćoj potrošnji, koja se financirala na osnovi zaduživanja privatnog i javnog sektora ekonomije, te nesmetane financijalizacije uslijed deregulacije financijske industrije.
Grad bez roditelja
Svaki roditelj ima dužnosti i prava prema djetetu, a znaš li koja su dječja prava i dužnosti? Čitajući roman Timpetill uvidjet ćeš sličnosti i razlike između dječjih i roditeljskih prava i dužnosti.
Timpetill je preko noći postao grad bez roditelja, a vlast su preuzela djeca.
Kako je do toga došlo, jesu li djeca uspješno upravljala gradom, na koje su sve poteškoće nailazili, saznat ćeš čitajući ovaj uzbudljivi roman o djetinjstvu, opsežno pripovjedna djelo s velikim brojem događaja i likova.
Objašnjenja manje poznatih riječi pronaći ćeš na rubnicama knjige, a čitajući roman obrati pozornost na:
• opise vanjskih i unutarnjih prostora
• humoristične opise likova i događaja
• način ostvarivanja humorističnosti
• međusobne odnose likova
• individualne karakteristike likova: poštenje, hrabrost, lukavost, nesebičnost...
• promjene u ponašanju likova
• osobitosti pripovijedanja u L licu
• govor likova
Starosjedilački se narodi služe jezikom i znanjem da bi povezali pojedince i zajednice i u tome uspijevaju jer su duboko usađeni u mjesto. Priroda nam treba govoriti, složeni skup slika i mitova o zajednici čovjeka i zemlje treba nas poučiti, i tek kada se oblikuje potrebni model zdravlja pojedinca i zajednice, narodi „razvijenih“ zemalja moći će „pribaviti slike“ koje su im potrebne za uspostavljanje međusobnih veza i veza sa zemljom. Iz tog iskustva treba izrasti i to iskustvo treba oblikovati poseban kulturni jezik, tako da i ljudsko djelovanje i priroda budu zajednički odgovorni za izgradnju svijeta, za izgradnju zbilje bioregionalnog, lokalnog i autentičnog „ja“ i zajednice. Upravo taj dualni proces proizvest će istinsko znanje – „rezultat duboke i trajne komunikacije između ljudi i svijeta čiji su oni građani, a koji nije samo ljudski“.
„Teško je razumjeti zašto zapadni narodi misle da su tako pametni. Svaka budala može tretirati živo biće kao da je stroj i uspostaviti uvjete u kojima on treba vršiti određene funkcije – potrebno je samo primijeniti dovoljno sirove snage. Rezultat primjene sirove snage je ropstvo.“
John Blewitt studirao je političke znanosti, povijest i sociologiju na Sveučilištu Aberystwyth; filmologiju na Politehničkom učilištu Central London; te edukologiju na sveučilištima Greenwich i Huddersfield.
Promatrači u zrcalu – prepoznatljivim, poticajnim tonom govori o tome što nam je potrebno da u sebi prepoznamo iskonsku snagu kojom ćemo osvijestiti da sve loše što nam se događa nosi korijen u nama samima. Jednako tako, za sve to postoji lijek koji također počiva u nama. Kako sve te uzroke prepoznati, izvući na površinu, pustiti ih da odrade svoju svrhu, da dođu i prođu – sve to sadržano je u vješto osmišljenim tehnikama disanja, promišljanja i vizualiziranja koje će obogatiti naš unutarnji svijet.
Srž knjige posvećena je odnosima s drugima, ponajprije ljubavnima. U njoj Josipa nudi odgovore na pitanja o tome koja je razlika između veze i odnosa, zašto je veza „mrtva“ i zašto je odnos jedino istinsko moguće ostvarenje između dvoje ljudi.
Prošaran intimnim pjesmama i izravnim obraćanjima, tekst obiluje praktičnim vježbama, primjerima i savjetima, ali i meditativnim mislima koja će nahraniti vaše tijelo i dušu.
O AUTORU:
Nekadašnja televizijska voditeljica Josipa Pavičić Berardini višegodišnja je poučavateljica tehnika za samorazvoj, voditeljica radionica i predavanja te autorica četiriju izdanih knjiga. U svojem najpoznatijem djelu Šest milimetara (2017.) ogoljela je dušu i iskreno, istodobno nježno i grubo s ciljem osvješćivanja, progovorila o osobnoj borbi s teškom bolešću koja joj je pomogla da postane ono što danas jest te da svoje spoznaje prenese drugima koji se bore sa sličnim životnim prekretnicama. Tekst je poslužio kao predložak za adaptaciju u monodramu i čiju režiju potpisuje Nikolina Bogdanović, a glavnu ulogu Daria Lorenci.
U svojem prvijencu, knjizi Prema antropološkoj teoriji vrijednosti: lažna kovanica naših snova, profesor Graeber u sedam poglavlja detaljno problematizira, razrađuje i vrijednim uvidima dorađuje teoriju vrijednosti, pri čemu se služi mnoštvom relevantnih izvora iz različitih znanstvenih disciplina (npr. antropologije, sociologije, ekonomije, politologije, filozofije), ali i iskustvima vlastitih etnografskih (terenskih) istraživanja u Madagaskaru. Iako nastajanje i razvoj vrijednosti općenito predstavljaju važnu i aktualnu problematiku, smatram kako autorov integralan (uspješno integrira elemente i sasvim oprečnih pristupa) i suptilniji pristup temi (posebice u doba kada se vrijednost uglavnom svodi samo na novac), kao i sama antropološka perspektiva s koje nastupa (prije svega mislim na transcendiranje uobičajenih etnocentričnih barijera, ali bez pukog romantiziranja onog drugog) ovoj knjizi daju dodatnu privlačnost i značaj. Naposljetku, vrijedi navesti, kako to i sam autor naznačuje, ova je knjiga i svojevrstan apel protiv neoliberalizma, čije posljedice i mi u Hrvatskoj sve više osjećamo. dr. sc. Vanja Borš
O AUTORU:
David R. Graeber vjerojatno je najpoznatiji živući antropolog, i to prvenstveno zahvaljujući svojem političkom, tj. aktivističkom radu (npr. bio je sudionik protesta protiv Svjetskoga gospodarskog foruma u New Yorku 2002., imao je značajnu ulogu u pokretu Zauzmimo Wall Street 2011.). Autor je desetak knjiga i većeg broja članaka, a trenutno je zaposlen na Londonskoj školi ekonomije Sveučilišta u Londonu.
Lektirno izdanje Šenoinih najpoznatijih epsko-lirskih pjesama u kojima govori o stvarnim povijesnim osobama ili onima koje su oživljene u narodnim pričama i legendama te o povijesnim događajima usko povezanim s borbom hrvatskog naroda za samostalnost i slobodu. Zbirka sadrži jedanaest povjestica, metodički obrađenih, na marginama popraćenih pojašnjenjima manje poznatih riječi, sa bilješkom o piscu na kraju knjige.
Povjestice su vrlo popularne i bliske širokom krugu čitatelja. Zbog slikovitosti i mogućnosti lakoga pamćenja naraštajima su poslužile kao moralne pouke i lekcije nacionalne povijesti. U knjizi je 11 povjestica:
Postolar i vrag, Kameni svatovi, Kugina kuća, Gvozdeni div, Anka Neretvanka, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Prokleta klijet, Vinko Hreljanović, Mile Gojslavica i Propast Venecije.
Malen po broju stranica, ali zato velik po ekološkoj temi koju obrađuje i to na vrlo dojmljiv i poetski način, roman "Potraži me ispod duge" zasigurno će "dotaći" mlade čitatelje.
Radnja se odigrava u čistim i netaknutim krajolicima Newfoundlanda gdje se rodio mladi tuljan Dannyi. Prateći njegov život kao i život njegove majke, ali i ostalih članova zajednice tuljana koji završavaju na tragičan način, doznajemo o nehumanom čovjekovom činu i velikom ljudskom sukobu s prirodom.
Na kraju knjige nalazi se napomena autora o djelu kao i niz korisnih internetskih adresa za sve koji se žele uključiti ili doznati nešto više o organizacijama za zaštitu životinja.
Uspavajte svoje klince i klinceze uz slikovnicu PINOKIO koja donosi jednu od najljepših dječjih bajki svih vremena.
Lutak Pinokio oživi i njegov je otac Đepeto sav sretan. Ali prije nego što postane pravi dječak, Pinokio će morati naučiti govoriti istinu i biti dobro dijete.
Univerzalne teme kojima se ova bajka bavi – teme o pobjedi dobra nad zlim, o ljudskoj dobroti i zlobi, o pobjedi pravde i istine nad svime lošim i iskvarenim – popraćene predivnim ilustracijama, djetetu jamče ne samo zabavu, nego i učenje o moralnim vrijednostima.
Slikovnica je svojom veličinom idealna za najmlađe pa će vam biti pri ruci kad ćete trebati uspavati svog malog anđela.
Pisan u maniru detektivske priče, Nesporazum je roman potrage, obiteljsko-prognaničke tematike, što bi trebalo shvatiti vrlo uvjetno. Naime, obiteljski je u mjeri u kojoj govori o razaranjima obitelji i pokušajima njihovih konsolidacija, a prognanički je na također atipičan način: u ratno doba protagonist romana Ramiz se već nalazio u inozemstvu, pa mu je ratom prije bilo onemogućeno dalje školovanje i planirani povratak, nego što je, glavu spašavajući, bio otjeran u izbjeglištvo.
Muris Pirić je ovim romanom ponudio opsežan uvid u psihologiju i refleksiju suvremenog intelektualca-bipatrida, osobe koja se po svojim svjetonazorima vrlo dobro uklapa u novu sredinu, ali koja se zbog svog podrijetla, porodične tradicije i davno stečenih navika istodobno vrlo razlikuje od nje. Razapetost između svih tih svjetova, uz Ramizovu prirođenu neodlučnost i povremenu plahost, neizbježno ga vodi u složenu dramu.
Roman Jasminke Tihi-Stepanić postavlja pred čitatelje još jednu dojmljivu priču, ovaj put viđenu očima djevojčice. Lucija je četrnaestogodišnjakinja koja tog ljeta saznaje da život jednostavno nije pošten. Njezino Ljeto na jezeru Čiču nije od onih „nezaboravnih ljeta koja stanu u memoriju mobitela“. Roman otvara situacija u kojoj preplašena Lucija traži brata koji je nestao iz kuće, usred oluje praćene velikom grmljavinom. Našla ga je na rubu ceste, mokrog i promrzlog, bio je krenuo pronaći mamu koja mu nedostaje. Zebnja koja se Luciji tada uvukla u srce i „širila po tijelu kao bockavo inje“ ostat će zauvijek zapamćena. Dok majka radi sezonski posao sobarice u Poreču, koji je prihvatila nakon što je ostala bez posla promotorice u propaloj izdavačkoj kući, otac u dalekoj bavarskoj prijestolnici Münchenu, radom u tamošnjoj slavnoj automobilskoj tvornici, pokušava popraviti kućni budžet. O Luciji i njezinu jedanaestogodišnjem bratu Janku brine baka Višnja. Svi zajedno puni su snova o svijetloj budućnosti, zbog koje se isplati izdržati malo teških i usamljenih dana. Svima je sreća slika vlastite obitelji na okupu. Luciju muče i ljubavni problemi, kako i dolikuje završenoj osmoškolki. Odnos žene i muškarca nešto je o čemu malo zna, ali zato često razgovara s prijateljicom Petrom, koja će unijeti i tračak sumnje u ljubavne, odnosno preljubničke i komplicirane, veze odraslih. Tako će Lucija sa strahom pomisliti kako je otac možda baš zato ne poziva u Bavarsku, iako ona tjednima spremno čeka poziv. Njezino iskustvo s dječacima koje upoznaje na jezeru, osobito s jednim Jakovom, polako će u njoj probuditi osjećaje iščekivanja i zaljubljenosti.
Romani Jasminke Tihi-Stepanić ne nude način da se pomoću njih ogradite od svijeta, ne oblikuju se tako. Upravo suprotno. Oni vas pokušavaju naučiti kako svijet razumjeti i s njime se povezati. I ovaj je tako zamišljen. Može vam ponuditi odgovor. I utjehu. Nema krivih. (Patricia Marušić, Predgovor)
O AUTORU:
Jasminka Tihi-Stepanić istaknuta je autorica dječje književnosti i književnosti za mlade. Svojim je višestruko nagrađivanim romanima pridonijela i pridonosi recepciji hrvatske dječje književnosti i književnosti za mlade, koja se u jednom času našla na marginaliziranom položaju. Autorica se bavi temama koje su mnogima bolne i teške, stoga njezini romani redovito upućuju na pukotine u mladenačkim i obiteljskim odnosima te na taj način odgajaju i stvaraju socijalno osviještene mlade čitatelje. Ljeto na jezeru Čiču bavi se društvenim, ljubavnim i obiteljskim problemima u kojima se mladi mogu pronaći i iz njih izvući bogate pouke, korisne za čitav život.
Jasminka Tihi-Stepanić rođena je 1958. godine u Velikoj Gorici. Profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti u OŠ Eugena Kvaternika u rodnome gradu. Istaknuta je autorica dječje književnosti i književnosti za mlade. Njezin roman prvijenac Imaš fejs? dobio je Nagradu „Mato Lovrak“ za najbolji roman namijenjen djeci i mladima, objavljen u 2011. godini. Istoimena radioigra nagrađena je posebnom nagradom na 9. međunarodnom festivalu radioigara za djecu i mlade Prix Ex Aequo u Bratislavi, koju dodjeljuje Međunarodna unija za dječju knjigu IBBY. Objavila je roman Bacit ću ti kompjutor kroz prozor 2013. godine i zbirku priča Baš kao Harry Potter 2014. godine. Slijedi roman Moja neprijateljica Ana za koji je dobila Nagradu „Anto Gardaš“. Prošle godine objavila je roman za mlade Dom iza žice koji je ušao u uži izbor za dodjelu Nagrade „Anto Gardaš“.
