Fraktalna geometrija je geometrija prirodnog svijeta - svijeta životinja, biljaka i minerala. Ona zrcali nepravilne ali stvarne oblike prirode, a ne idealizirane likove euklidske geometrije. Fraktale viđamo svugdje. Štoviše, i sami smo fraktalni! Uz pomoć kompjutora, fraktalna geometrija može načiniti precizne modele prirodnih tvorevina - od paprati, arterija i mozga do galaksija, Fraktalna je geometrija novi jezik. Kad jednom svladate taj jezik, oblike oblaka možete opisati jednako precizno kao što arhitekt opisuje kuću.
Fraktalna geometrija za početnike slijedi razvoj te nove znanstvene discipline, od Zenona do diferencijalnog i integralnog računa, teorije skupova i do prvih matematičara odmetnika koji su pripremili pozornicu za genija fraktalne geometrije, Benofta Mandelbrota. Tekst i slike uzajamno se prožimaju, pružajući čitatelju iznimno pristupačan prikaz fraktalne geometrije. Da citiramo J. A. Wheelera, suradnika Nielsa Bohra i prijatelja Alberta Einsteina: "Sutra se više nitko neće moći smatrati znanstveno pismenim, ako ne bude poznavao fraktale."
Etika je danas jedno od najživljih područja suvremene filozofije, a doživljava svoju renesansu i u medicini, poslovanju, politici. Živimo u doba poslije Holokausta ali etnička čišćenja i genocid ne prestaju. Relativizam samo što nije zauzeo mjesto osobne odgovornosti - ali kako stoje stvari kad treba snositi posljedice vlastitih odluka? Je li "identitet" posljednja obrana nacionalizma i drugih fundamentalizama? Što znače "prava", vlastiti interes i građanska dužnost dok smo obasuti instant-nformacijama, pritisnuti slobodnim tržištem a na nas vrebaju ekološke katastrofe? Gdje postaviti granice kad je riječ o znanstvenim istraživanjima, genetičkom inženjeringu, pravima životinja, eutanaziji i građanskom neposluhu? Etika za početnike suočava se s tim i drugim teškim etičkim dilemama i tjeskobama ljudske egzistencije. Pritom prati put moralnih argumenata od najvećih mislilaca, Sokrata, Platona, Aristotela, Hobbesa, Kanta i drugih, do suvremenih postmodemističkih kritičara.
Bolja medicina je remek-djelo, niz priča koje se odvijaju iza debelih bolničkih zidova, od kojih nam svaka kaže po nešto nezaboravno o svijetu izvan njih.
Malcolm Gladwell
Gawande ... je nevjerojatno iskren, proza mu je duhovita i tečna, i ima jednu veliku poruku: i liječnici su ljudi, pogrešivi i nesavršeni. I upravo zbog toga, poboljšanja možemo očekivati tamo gdje bismo se najmanje nadali.
Darko Polšek
Ovo je knjiga o neuspjesima: kako do njih dolazi i što iz njih možemo naučiti. Iako se prvenstveno bavi medicinom, ona se odnosi na sve. Prozvali su je suvremenim remek-djelom – i to zaista i jest.
O AUTORU:
Atul Gawande (atulgawande.com) je liječnik, pisac i stručnjak za javno zdravstvo. Kao opći i endokrini kirurg radi u bolnici Brigham and Women’s u Bostonu. Profesor je javnog zdravstva i opće kirurgije na Sveučilištu Harvard. Proslavio se kao pisac već prvom knjigom Komplikacije, da bi ubrzo počeo pisati u časopisu New Yorker. Karijeru pisca nastavio je nizom bestselera, od kojih hrvatskim čitateljima kao prvi donosimo Bolju medicinu.
Ponekad nastojimo preživjeti i sačuvati sebe na posve neočekivane načine. Đana, glavna junakinja "Sobe na dnu mora", pokušat će se spasiti bijegom na prekooceanski brod koji krstari Karibima. Puna čežnje za slobodom i putovanjima, postat će pomoćnica konobara i zeteći se u neljudskom okruženju u kojem gigantska američka kompanija iskorištava ljude koji dolaze iz nerazvijenih ili ratom unesrećenih zemalja.
Iako je u radu na brodu vidjela spas, sad se i tamo mora spašavati, a to radi pišući pisma Tei, prijateljici koja je u svojim mladenačkim danima izvršila samoubojstvo. Tea nije uspjela preživjeti neprijateljski nastrojen svijet, a Đana radi sve da bi preživjela. U okrutnoj mašineriji najgore verzije kapitalizma u kojoj je jedina vrijednost novac, Đana u pismima Tei spašava svoju krhkost, emotivnost, senzibilnost, kreativnost, ljudskost – sve ono što je dijelila s Teom dok su prijevremeno odrastale u ratom pogođenim Vodicama, po skloništima, po granatiranim plažama i praznim srpskim vikendicama.
Jedino u sjećanjima na odnos s Teom Đana pronalazi ljepotu za koju se može grčevito uhvatiti. U svojim pismima rekonstruira izmišljene riječi Teinog Rječnika neoriječenih sadržaja koji svijet naslućuje jezikom poezije, ignorirajući oštre rubove neželjenih iskustava. No pisma upućena prijateljici koje više nema možda ipak ne završavaju u iluziji odnosa koji je toliko snažan da nadilazi smrt, nego puno bliže.
Tomica Šćavina u "Sobi na dnu mora" ispisuje književnost koja koketira s poezijom i filozofijom, ali sadrži i mnoge odgovore na pitanja koja smo sebi postavljali nastojeći zadržati kurs na pučini vlastitog života.
Tamo gdje bi jedna od junakinja ovog romana voljela poći, uvijek je proljeće. U njezinim mislima trava je tamo bujna, a vlasi joj miluju gole listove. No to bajkovito sanjano odredište nije na ovome svijetu. Na onome je.
Tamo gdje se više ne mora ni živjeti ni postojati i gdje ustajanje iz kreveta ujutro nije najteži zadatak. Pisati o depresiji onako kako to radi Aleksandra Kardum u romanu Soba moje sestre, znači dubinski razumjeti da ljudski mozak nije uvijek baždaren za uobičajene životne protokole niti za sreću kao jedini prihvatljiv imperativ.
Znači umjetnošću definirati stanje koje nije ni slabost ni lijenost ni propust ni htijenje, nego bespoštedna bolest koja se, bez razlike i bez milosti, okomljuje na muškarce i žene, na mlade i zrele, na građane i seljane, služeći se podmuklim materijalom genetskih kodova i iskustvenih trauma kao opravdanjem. A kad se to dogodi, ništa ne pomaže.
Ni violine, ni ljubav, ni logika, ni djeca, ni dnevni zadaci ni sva ta navodno obećavajuća budućnost na koju te nagovaraju. Neposlušna kemija sivih stanica oduzme ti sve dojučerašnje radosti – i nema ti pomoći, i nema te glazbe na koju ćeš zaplesati. Zato je jezik Aleksandre Kardum glazba koja sve to zna odsvirati. U ovom romanu-triptihu o ljudima koji su posustali puno je dionica koje će čitatelj baš tako doživjeti: kao lirsku melodiju koja još dugo zvoni u ušima – i kao poruka, i kao utjeha, i kao istina, i kao dobra književnost uz koju se vrijedi sklupčati u svom kutku sjete ili radosti.
U neobičnom oglasu ostavljenom ispod brisača automobila, glavni junak ovog romana ugledat će priliku da napokon promijeni nepodnošljivu rutinu postojanja i da svoj život – nakratko ili zauvijek – povjeri u tuđe ruke ne bi li netko nepoznat i nepozvan tom životu dao smisao koji zaslužuje.
No na imanju na koje je otišao ima i drugih koji, baš poput njega, traže ili nude promjenu i odgovore. Nije to samo gospođa Izabela Mesec, misteriozna voditeljica staništa za izgubljene, nije ni samo nepokoriva sustanarka Barbara koja se javila na isti oglas, nego i osobeni i osobiti posjetitelji, katkad i agresori, koji imanje pretvaraju u poprište duha i duhova što postojanje čine vrijednim zapisivanja.
Cijeli sadržaj ove petogodišnje izolacije toliko je tektonski da ga glavnom junaku preostaje samo bilježiti, a onda to bilježenje postaje život sâm. Iz agregatnog stanja životarenja, duh prelazi u stanje jezika i mišljenja, u neprekidno mjesečarenje uma koji je odustao od činjenja, od događaja, od svega općeg i svjetovnog, lomeći kamenje vlastitog unutrašnjeg materijala u koncentrirani prah vrhunske književnosti.
Kruno Čudina majstor je tog misaonog bezakonja. Svaki redak romana "Lomeći kamenje" podsjetnik je na to koliko je važno izraziti sebe i makar tako se sklanjati od kanibalizma svijeta koji proždire bitno. Ta vrsta bijega košta, ali – kako zaključuje junak ove priče – sve ima svoju cijenu, a život je toliko jeftin da je prokleto skup. Skup i katkad vrijedan upravo onoliko koliko ga znamo ovako virtuozno ispisati.
Kad bi nadljudi postojali, mnogi bi od njih prije ili kasnije osvanuli u književnosti kao glavni junaci. U romanu Drhtajništvo Igora Rajkija nema nadljudi, ali postoji jedan nadjunak, junak nad svim drugim junacima – a to je jezik.
Ovdje on nije alat za opisivanje svijeta, nego neobično živ organizam koji drugima, više ili manje ljubazno, ustupa mjesto u tekstu. S njim glavni junak ovoga romana ima najpotpuniji, najuzbudljiviji, najživotniji i najotvoreniji odnos.
U svijetu koji nema ni volje ni talenta za riječ, Pisac i Jezik vole se sizifovski hrabro i nadahnuto. Prozaične činjenice služe im samo da bi ih strastveno formulirali na dijalektu međusobnog razumijevanja, na svojoj latentnoj nijekavštini u kojoj i nijemost ima viši smisao.
Nitko im ne može pobrkati račune. Ni nadobudni lektor koji svoju bespomoćnost svako malo mora hladiti u tuš-kabini, ni metaforama poboljšane žene koje traže svoje mjesto u tekstu kao životu, ni nadobudni urednici koji inzistiraju na anemičnoj naraciji, ni roditelji kojima je jezik služio za nesporazume.
Umjesto da s kolektivom drhti pred moći zbivanja i institucija, Pisac u ovom romanu drhti u orgazmičnom užitku semantike, sintakse i grafike, u sladostrasnom buntu protiv misaone i jezične inercije. To je ono zbog čega ćemo nakon ovog romana osjećati poboljšanim čulima, a o jeziku misliti nježnije i hrabrije – zahvalni Igoru Rajkiju što nam je svojom vještinom baratanja riječima nepovratno otvorio uši.
„Bijes“ autora Nicole Lagioie, dobitnik je najprestižnije talijanske nagrade Strega i nagrade Mondello.
Bogato satkana priča vodi nas u Bari, na jug Italije, u ralje razvijene industrije, korumpiranih političara i lokalnih moćnika.
Ondje je stasao Vittorio Salvemini, pravi mediteranski mačo-muškarac, probitačni poduzetnik u nekretninskom biznisu, s ambicijama o dinastiji.
Kad njegova kći Clara bude pronađena mrtva i sve ukazuje na samoubojstvo, njezin polubrat Michele nikako se ne miri s verzijom priče koju su šutke prihvatili i obitelj i javnost. Gladan je istine, ali i osvete.
Međutim, što više doznaje o Clarinu životu, Michele postaje sve svjesniji prave pozadine očeva uspjeha.
Bijes je ujedno i intimna obiteljska saga s elementima trilera, i bolno precizan portret moralno posrnulog društva. Priča o pohlepi i iluzijama, višim ciljevima i površnosti.
I cijeni navodne sreće.
O AUTORU:
Rođen u Bariju, Lagioia je debitirao kao autor 2001. godine sa “Tre sistemi per sbarazzarsi di Tolstoj (senza risparmiare se stessi)”. Svojim romanom “Riportando tutto a casa” osvojio je nekoliko nagrada, uključujući nagradu Viareggio 2010. godine. U 2013. i 2014. bio je među filmskim selektorima Venecijanskog međunarodnog filmskog festivala. Godine 2015. osvojio je nagradu Strega za roman Bijes.
Ostale kriminalističke romane potražite ovdje.
Gospodin je novi naslov autorice romana 50 nijansi sive.
London, 2019.
Maxim Trevelyan stvarno je živio punim plućima.
Odrastao u aristokratskoj obitelji, rođenjem je stekao moć, novac, ugled. A pritom je još vraški privlačan i šarmantan.
Malokad je spavao sam.
No, kad njegovu obitelj pogodi tragedija, Maxim mimo svoje volje nasljeđuje titulu, ali i obiteljska imanja, tvrtke i svu odgovornost koju to sa sobom nosi. Uloga za koju nikako nije bio spreman, ogroman mu je izazov.
No, još veći izazov postane mu odnos s tajanstvenom djevojkom koju zatekne u svojem stanu. Jedino što o njoj zna jest da je nedavno stigla u Englesku, s ogromnim teretom opasne prošlosti.
Maximova čežnja za njom pretvara se u lavinu emocija koje nikada ranije nije osjetio.
No, tko je Alessia Demachi uistinu?
Iz srca Londona, preko pitoresknih brda Cornwalla, pa sve do zaboravljenih ljepota Balkana, Gospodin čitatelje vodi na emotivno i napeto putovanje između opasnosti i čežnje, putovanje koje ostavlja bez daha, do posljednje stranice.
O AUTORU:
Pravim imenom Erika Leonard, odnosno rođena kao Erika Mitchell, britanska je spisateljica rođena 1963. godine koja se proslavila bestselerom “Pedeset nijansi sive”, erotskim romanom u kojem se mlada studentica Anastasia Steele i karizmatični tajkun Christian Grey upuštaju u sado-mazo vezu.
E. L. James, priznala je, bila je šokirana uspjehom “Pedeset nijansi sive”, a medijima je objasnila kako je u romanu pisala o svojim seksualnim maštarijama. Roman je postao toliko popularan da je pokrenuo i novi književni žanr koji nazivaju “porno za mame”, s obzirom da je autoričina čitateljska publika uglavnom sastavljena od iskusnijih žena.
Erika je radila na televiziji, živi u zapadnom Londonu, a već je 20 godina u braku s scenaristom i redateljem Niallom Leonardom, s kojim ima dva sina.
Ostale ljubavne i erotske romane potražite ovdje.
Šesnaestogodišnja Starr Carter spretno balansira između dva svijeta – sirotinjskog crnačkog geta u kojem odrasta i perspektivne ‘bjelačke’ škole u predgrađu, u koju su je upisali brižni roditelji.
No, cijeli njezin svijet prsne u milijardu krhotina one noći kad joj bijeli policajac pred očima ubije najboljeg prijatelja iz djetinjstva.
Khalil nije bio naoružan i nije predstavljao nikakvu prijetnju. Bio je samo dječak. S dvije jamice na licu. I golemim teretom odrastanja u crnačkoj četvrti.
Starr je svjesna da bi svojim svjedočenjem ugrozila sebe, obitelj, status koji je stekla u skupoj školi I sve ono što njezini roditelji godinama pomno grade.
Međutim…
Čemu nam uopće služi glas ako ćemo samo šutjeti?
O AUTORU:
Angie Thomas američka je autorica, rođena 1988. u gradiću Jackson u državi Mississippi, u kojem je odrasla i živi i danas. Njezin debitantski roman ‘Taj hejt u glavi’ (The Hate U Give) izazvao je golemu pažnju čitatelja i kritike odmah po objavljivanju, te je zaposjeo prva mjesta top lista prodaje i u Americi i u svijetu. U rekordnom roku, roman je ekraniziran – prava na njega kupila je jedna od vodećih američkih filmskih kompanija. U 2019. godini Thomas bi trebala objaviti novi roman – ‘On the Come Up’.
Ostale romane za djecu i mlade potražite ovdje.
Priče s prve crte jednog od najstrašnijih iskustava koje prosječni muškarac može doživjeti: prvog očinstva.
Sve što moj sin treba znati o svijetu zbirka je epizoda iz životne faze koja je ostavila dubok trag na autora. Dok izražava silno strahopoštovanje prema situacijama koje mu se događaju prvi put, ispunjavaju ga čudom i dočekuju potpuno nespremnog, Fredrik Backman hrabro priznaje svoje pogrešne poteze, očinske mane, i istovremeno se hvata ukoštac sa svim problemima – od usranih pelena do krize srednjih godina.
Izmjenjujući šaljive bilješke i duže eseje koji bi njegovu sinu trebali olakšati koračanje kroz život, Backman mu poklanja velike i male lekcije.
Je li ovo definitivni kraj Harryja Holea kakvog poznajemo? Jer, "Nož" je dvanaesti po redu roman iz serijala Jo Nesboa o problematičnom i porocima sklonom detektivu Harryju Holeu.
Pred svoj pedeseti rođendan, Harry Hole živi kao u najgorim vremenima. Ponovo pije, živi kao podstanar i radi u policiji za najmanju moguću plaću. Da bi financirao poroke i plaćao podstanarstvo, morao je prodati uspješni bar. Posao na Policijskoj akademiji izgubio je zbog opsesije Sveinom Finneom, serijskim silovateljem i ubojicom koji je nakon podosta godina robijanja sad izašao iz zatvora. A posljednji put kad su se vidjeli Finne je Harryja samo cinično pitao je li mu obitelj sigurna. Harryju je itekako jasno što to znači…
Međutim, glavni uzrok njegovog posrnuća je činjenica da ga je Rakel izbacila iz kuće, a ovaj put, čini se, zaista više ne želi čuti za njega. Nije mu baš najjasnije zašto se to dogodilo.
U svakom slučaju, Harry se ne trijezni i u tom alkoholnom bunilu strepi da će Finne ostvariti prijetnju i napasti ga tamo gdje je najslabiji – na obitelj. Noćna mora postaje stvarnost kad se Harry jednog jutra probudi s groznim mamurlukom i rupama u pamćenju. Hlače su mu krvave, a on je posve svjestan da sva ta krv nije njegova…
Nevelik broj pisaca u žanru trilera postiže status superzvijezde kao ovaj Norvežanin - Jo Nesbo je vladajući kralj skandinavske kriminalističke fikcije.
The Guardian
Nesbo - prva norveška, punokrvna međunarodna zvijezda pop-kulture.
The New Yorker
Nesbo je renesansni čovjek nordijskog noira i jedan od najpopularnijih pisaca krimi romana u svijetu.
Murder & Mayhem
Još jedno izdanje lektirnog naslova. U knjizi je opisan odnos sela i grada u drugoj polovici 19. st., kad pojavljivanje novčane privrede, potiskuje robnu razmjenu, te tako dolazi do raslojavanja sela. Društveni problemi idu u prilog zelenašima, a novac mijenja ljude i odnose među njima. To je ujedno i prva socijalno-politička studija hrvatskog sela, u čijem se okviru odvija sudbina prosjaka Luke, koji je samo želio postati čovjekom. Ovo je drugo Alfino izdanje, koje sadrži predgovor, bilješku o piscu, te i bilješku o ilustratoru Draženu Jerabeku.
Ministar je doslovce u jezeru, licem prema dolje u mutnoj vodi Jaruna. Naravno, vijest o njegovom ubojstvu učas postaje glavna tema svih medija i glavna zagonetka snagama reda. U centru te zagonetke naizgled slučajno našao se Renato Romić, novinar lokalne televizijske kuće koji pati od nedostatka ambicije svake vrste, a pogotovo ambicije da rješava ubojstvo ministra iz Vlade Republike Hrvatske.
On trenutno ima važnijih briga – cura ga je isprašila iz stana jer predugo piše svoj drugi roman pa se morao opet useliti baki koja ga cijeli život prihvaća kao ostavljenog mačića kojeg nitko drugi ne želi udomiti. Samo mu je još trebao navodni ubojica, njegova nametljiva odvjetnica, ministrov seks skandal, autoritativan direktor koji ga ne prestaje slati na teren, neinventivni suradnici, bivše cure i nove ljubavnice, sumnjičav inspektor i telefon koji zvoni svaki put kad pokuša zaspati.
Nije samo Renato Romić, s kojim će se čitatelj sprijateljiti već od prve stranice, netipičan junak, nego je i Ministar u jezeru netipičan kriminalistički roman. On je puno više od toga. Hrvoje Kovačević na autentičan je način kroz priču o istrazi jednog ubojstva ispričao i onu drugu, o nuspojavama vremena u kojem živimo – o korupciji, kriminalu, nasilju, promiskuitetu svake vrste te, više od svega, o razornoj snazi medija. Ova napeta, uzbudljiva, angažirana, duhovita i lucidna filmska proza napisana je da bismo je progutali.
Dva prsta iznad Monikinog gležnja nalazi se neobična tetovaža. Nije ona toliko neobična po sadržaju, koliko po tome kako je tamo dospjela i kako ju je od tinejdžerske do odrasle dobi pratila kroz život i na njega utjecala. Ako je tetoviranje nešto poput odijevanja bez odjeće, glavna junakinja ovoga romana na pragu petnaeste godine života „odjenula“ je priču s fabulom koja će svoj vrhunac doživjeti u dvadesetima, a rasplet… tko zna, na nekoj od postaja nepredvidivosti života, koju ovaj roman sjajno oponaša.
Andrija Škare majstorski je ispričao priču o jednom odrastanju, o mladosti koja je sazrijevala paralelno s mladom hrvatskom demokracijom boreći se sa svime što joj je stajalo na putu: s autoritetom neliberalne politike i naizgled liberalnih roditelja, s neizlječivim bolestima koje prepolove obitelj, s odvajanjem od prijatelja koji to prestaju biti, s ljubavima koje se čine konačnima dok ih neke nove ne demantiraju, s traženjem seksualnog i svakog drugog identiteta kojim se dokazuje zrelost i samostalnost koja – koliko god željena bila – ipak prebrzo dođe. A sve to uz jedan neprestani soundtrack formativne glazbe koja kao zvučna, emotivna i svjetonazorska kulisa gradi i osobe i svjetove, povezujući ih i razdvajajući kao jedini pouzdani lajtmotiv postojanja koji će nadživjeti i popratiti sve životne izazove.
To je takt kojim Andrija Škare piše, ispisujući život kao melodiju koja, bez obzira na sve zajedničke refrene, uvijek ima neki ubojit stih u kojem se krije jedinstvena priča koju je moguće ispričati samo uz pomoć dobrog pripovjedača.
Radnja je smještena u rezervatu divljih ptica i životinja gdje se nalazi puno riječnih rukavaca, malih otoka, plodnih pašnjaka i velikog drveća. Dječak Miron i njegovi prijatelji zajedničkim snagama rješavaju zagonetke, otkrivaju zlikovce, pribavljaju dokaze i razrješuju misterij duhova. Roman je poziv na čuvanje prirodnih ljepota i upoznavanje s prekrasnim Kopačkim ritom.
