Mistična poema Jezik ptica nastala u 12. stoljeću na području današnjeg sjeveroistočnog Irana, jedno je od najznačajnijih djela perzijske i sufijske literature i svakako pripada svjetskoj književnoj baštini. Alegorija pisana u dvostihu govori o svim pticama svijeta koje predvodi kruničarka, najmudrija od njih, na putu do Simurga, njihovog kralja. Priča je to o požudnoj duši koja traži izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini, ali i o ustrajnosti kojom se stiže do prosvjetljenja: tek trideset ptica stiže do Simurga (si murg na perzijskom znači trideset), gdje shvate da je ono za čim su tragale bilo oduvijek u njima samima.
U nadahnutom prijevodu Sande Hržić, koje je uz svesrdnu pomoć Darka Rundeka nastajalo godinama, Jezik ptica je i danas važan i izvanvremenski tekst koji nas pretvara u suvremene derviše, a naše duše dira jednako kao i srednjovjekovne tragatelje za Bogom.
O AUTORU:
Faridudin Atar, mistički pjesnik iz 12. stoljeća, smatra se, uz Dželaludina Rumija (kojega je kažu sreo kao dječaka i postao mu veliki uzor), najvećim sufijskim pjesnikom perzijskoga kulturnoga kruga. Rođen je početkom 12. stoljeća u okolici Nišapura, grada na sjeveroistoku Irana. Pravo mu je ime Abu Hamid Muhamad bin Ibrahim, no poznat je pod imenom Atar, što na perzijskom znači travar, prodavač ljekovitog bilja, ljekarnik. Zbog izuzetnog dara za duhovnu poeziju dodijeljeno mu je počasno ime Faridudin, što znači ,,biser vjere’’. Atar je istovremeno učitelj provokativne i radikalne teologije i pjesnik ljubavi. Slovio je za najučenijeg čovjeka svoga doba i iza sebe je ostavio oko dvjesto tisuća stihova i nešto proze.
