Jedna zavera i pravosudna greška načinili su od plemenitog Edmona Dantesa neumoljivog osvetnika. Opsednut odmazdom i moći kojom ga je obdarilo proviđenje, grof se sveti onima koji su ga bacili u tamnicu na četrnaest dugih godina. Da li ga u tome vodi strast da se ispravi počinjena nepravda ili njegova gordost? Uzbudljiva saga u kojoj se prepliću intrige i izdaje, mnoštvo preokreta i neočekivanih rukavaca sudbine iznosi na svetlo dana univerzalnu borbu između dobra i zla.
Francusku s kraja 18. i prve polovine 19. veka odlikuju dotad neviđeni događaji: u Revoluciji narod zbacuje kralja i monarhiju uspostavljajući svoju vlast, da bi usledio nezamislivi trijumf vojskovođe, osvajača i cara koji je pod svoju vlast stavio velike komade Evrope. Ova turbulentna epoha pronašla je u Diminom romanu izraz svojih osujećenih snova o slobodi, društvenoj moći, sveznanju i nadvladavanju nemogućeg kroz prikaz čoveka koji deli pravdu. Inspirisana stvarnim slučajem nezakonitog zatvaranja, ova priča je doživela veliku popularnost čim je objavljena, i ne prestaje da oduševljava čitaoce već skoro dva veka.
„Ne verujem da postoji još jedno ovakvo delo u kojem se može osetiti jedinstvena atmosfera romantike. Savršeno ispričana priča.“
– Robert Luis Stivenson
Napustio sam zavičaj, založio imanje, ostavio udobnosti i predao se u ruke sudbini da me ponese kuda joj bude po volji. Poželeo sam da uskrsnem već umrlo lutajuće viteštvo, i već odavno sam, i ako se ovde sapletem, tamo padnem, onamo strmoglavim a ovamo pridignem, velikim delom ispunio svoju želju, pomažući udovicama, štiteći device i braneći udate žene, siročad i beskućnike, što je služba svojstvena i prirodna vitezima lutalicama; i tako sam svojim srčanim, mnogim i hrišćanskim podvizima zaslužio da se već pojavim u štampi u bezmalo svim, ili u većini naroda na svetu.
U ovom remek-delu španske i svetske književnosti dirljivi zanos jednog plemića iz Manče, strastvenog čitaoca viteških priča, nagoni ga da se upusti u najraznovrsnije podvige i diskusije na temu rata i mira, književnosti i umetnosti, vaspitanja i ljubavi. U društvu vernog štitonoše Sanča Panse, on jezdi pod suncem vrelog španskog neba, utire suze nevoljnima i vraća slobodu potčinjenima. Branilac čovekove slobodne volje, don Kihote je često i revolucionar, koji se u više mahova i otvoreno buni protiv društvenog poretka, neodoljiv u svojoj srčanosti i nepokolebljivom stremljenju ka najvišim idealima.
„Kakav je spomenik ova knjiga! Kako se njegov stvaralački genije, kritičan, slobodan i ljudski, uzdiže iznad svog vremena!“
– Tomas Man
„Don Kihote je izašao u svet koji se pred njim široko prostirao. Mogao je u njega slobodno da zakorači i da se vrati kući kad god bi poželeo. Prvi evropski romani su hodočašća preko sveta, za koji se činilo da nema granica.“
– Milan Kundera
Besposleni čitaoče: i da ti se ne zakunem možeš mi verovati da bih želeo da ova knjiga, kao dete razuma, bude najlepša, najkočopernija i najoštroumnija što se zamisliti može. Ali nisam se mogao ogrešiti o prirodni poredak, jer u njemu svaka stvar izrodi sebi sličnu. I tako, šta je mogla izroditi moja jalova i slabo obdelana uobrazilja, ako ne povest o sinu suvom, žilavom, mušičavom i punom neskladnih misli koje nikada niko drugi nije pomislio, baš kao onaj ko je u tamnici rođen, gde svaka nelagoda nalazi stan i svaki tužni šum obitava?
Čuvena priča o Alonsu Kihanu, španskom plemiću iz 17. veka, strastvenom čitaocu viteških priča, ne prestaje da oduševljava čitaoce. U potrazi za sopstvenim viteškim avanturama, i sam postaje vitez lutalica koji oponaša književne junake, i tako pronalazi novi smisao života: pomaže damama u nevolji, bori se s divovima i ispravlja greške... uglavnom u svojoj glavi.
Ali ovo slavno remek-delo ne govori samo o tome, to je knjiga o knjigama, čitanju, pisanju, idealizmu nasuprot materijalizmu, životu i smrti. Don Kihotu se zbog čitanja „sasušio mozak i pamet je izgubio“, pa nije u stanju da razluči stvarnost od fikcije. Zabludeli vitez je zapravo čovek koji se bori protiv sopstvenih ograničenja u pokušaju da postane ono o čemu mašta.
U briljantnom prevodu Aleksandre Mančić neprevaziđeni klasik španske i svetske književnosti blista u punom sjaju i lepoti.
„Ovde je veliki pesnik i poznavalac ljudskog srca dotakao jednu od najtajanstvenijih strana čovekovog duha.“
– Fjodor Dostojevski
Kultna knjiga po kojoj je Frensis Ford Kopola snimio istoimeni film, prodata u više od 15.000.000 primeraka i prevedena na više od 30 jezika.
„Napeto do pucanja, ispunjeno dramom.“
– Chicago Tribune
Život je pun iznenađenja, ali četrnaestogodišnji Poniboj Kertis ne bi se s tim sasvim složio. On zna da može da računa na svoju stariju braću Darija i Sodapopa. Zna da može da računa na svoje prijatelje, prave prijatelje koji mu čuvaju leđa u svakoj situaciji. Takođe zna da može da računa na probleme sa buržujima, bandom bogate dece koja uživaju u prebijanju grisera poput Poniboja i njegovih prijatelja. Jedne noći nakon nedužnog susreta s dve devojke iz više klase napetost raste, ostavljajući jednog buržuja mrtvog, a Poniboj i njegov prijatelj Džoni beže da spasu svoje živote. Ubeđeni da u njihovu verziju događaja vlasti neće poverovati, dečaci se kriju sve dok ih herojski čin ne dovede u centar medijske pažnje.
S. E. Hinton napisala je Autsajdere sa sedamnaest godina, knjigu koja je odmah po objavljivanju postala planetarni hit, ali i bila zabranjena zbog prikazivanja nasilja bandi, opijanja maloletnika, kao i porodične disfunkcionalnosti. Knjiga je, međutim, i danas deo nastavnog plana u srednjim školama u Americi.
„Autsajderi su transformisali romane za mlade iz žanra koji je uglavnom za temu imao kraljice mature, školske sportiste i srednjoškolske ljubavi u mnogo mračniji, istinitiji prikaz sveta.“
– New York Times
Sadržaj:
I seljak i čovjek, i grof i socijalista, narodni dobrotvor i anarhista, reformator i buntovnik koji je veličao progres, povrh svega genijalni pisac, autor klasičnih romana Rat i mir i Ana Karenjina, koji su odavno zauzeli svoje mjesto u panteonu velikih književnosti, Lav Nikolajević Tolstoj je obilježio cijelu jednu epohu, može se reći zlatni vijek ruske misli i umjetnosti.
O knjizi
• Žanr i izdanje: To je drama — dio Sidranovog opusa, objavljena kao printano izdanje 2024. godine u izdanju Connectum d.o.o. u Sarajevu, sa 143 stranice u mekom uvezu.
• Tematski kontekst: Uvrštena je među Sidranova izabrana filmska scenaristička djela.
Kratki sinopsis
• Vrijeme radnje: Smještena je u 1966. godinu, u period kad se glavni lik, mladi Dino, nalazi na pragu punoljetstva i sanja da postane umjetnički fotograf.
• Glavni likovi i konflikti:
o Dino – tinejdžer koji sanja kreativnu budućnost i čava radnju kroz njegovu perspektivu.
o Otac Meša – suočen je s administrativnom zabranom uz koju ne zna kako izaći na kraj; tvrdi da je nevin i pokušava razriješiti situaciju.
o Dinin prijatelj Mišo – stalno se sukobljava s policijom, što donosi i humoristične momenate u drami.
• Dramaturgija: Sukobi između zakona i običnog života prožeti su humorom i emocijama, a drama istražuje granicu između bola i smijeha — tipičan Sidranov dramaturški pečat.
• Režija i izvođenje: Kada je adaptirana za scenu, dramu je režirao Sulejman Kupusović, poznat po emotivnoj i duhovitoj inscenaciji Sidranovih tekstova. Glumci poput Izudina Bajrovića opisali su priču kao o mladima koji sanjaju o nekim boljim životima, o očevima koji ostavljaju djecu i o želji za slobodom.
Zašto je drama značajna
• Autentično vrijeme i mjesto: Priča je ukorijenjena u realnim historijskim okolnostima bivše Jugoslavije 1960-ih — prijelaznom dobu između represivne vlasti i nade u promjene.
• Dublji slojevi: Drama odražava emocionalni jaz između generacija, nesigurnosti mladih i nepopustljivosti sistema — sve to s dozom crnog humora i duboke empatije.
• Stilski Sidran: Njegov talent za spajanje tuge i humora reflektiran je kroz likove koji su istovremeno komični, turobni, ali i iznimno ljudski
Sadržaj:
Porodična sreća je Tolstojev roman koji je prvi put objavljen 1859. godine. Za pisanje ga je madahnula veza sa djevojkom kojom se mislio oženiti, no to se nije dogodilo.
Autorica se prevashodno opredjelila za priče iz života muslimanskih porodica jer se u toj sredini najviše kretala. Opravdanje za ovakav postupak mogla bi biti i odluka i želja autorke da napiše zbirku upravo o životu muslimana u BiH, dakle u žanru koji je kroz istoriju zapostavljen i omalovažavan. Ali i u tom slučaju ne treba gubiti iz vida da je i čisto muslimanski mentalitet i njihova bh. tradicija pored ostalog i rezultanta multikulturnog miješanja i uzajamno povratnog uticaja i djelovanja raznih kultura i vjera. Izostavljanje tog elementa otkida od duhovnosti bh. muslimana jedan dobar dio cijele istine i cijele priče. To bi, po mome mišljenju, mogao biti i jedan od nedostataka ove zbirke.
Sadržaj:
Nagrade za najbolji roman u Nemačkoj i Švajcarskoj 2010. godine.
Lirska saga o porodici vojvođanskih Mađara, koja dijeli sudbinu rijeke Jugoslovena što su sedamdesetih godina prošlog vijeka pohrlile u pečalbu na Zapad. Otac, majka i dvije kćeri Kočiš nose u inostranstvo nepomirljivu gorčinu zbog neke skrivene nepravde, ali i čežnju za panonskim zavičajem. Iz godine u godinu, oni provode ljeto u vojvođanskoj ravnici odakle su potekli, u pospanoj varošici gdje na svom gazdinstvu stoluje baka Mamika, očeva majka, za stariju kći Ildiko najvažnija osoba na svijetu. Jednog ljeta Mamika će ispričati djeci životnu dramu svog pokojnog muža, kome je država posle rata oduzela zemlju i slomila srce...
Dok se porodica među ljubaznim ali hladnim Švajcarcima mukotrpno penje ljestvicom opstanka, i dok se istovremeno u njihovoj bivšoj domovini rasplamsava vihor novog rata, glavna junakinja Ildiko ispreda sjetnu i oporu priču o sudbini emigranata, o izgubljenom raju zavičaja, o odrastanju između dva svijeta koji postaje svijet za sebe: u njenom slučaju, prelijepa panonska pjesma koja lebdi između dva jezika, prošlosti i sadašnjosti, alpskih pejsaža i beskrajne ravnice, radosti i tuge, otuđenosti u blagostanju i prisnosti u neimaštini, kulture zaborava i snage sjećanja.
Ova uzbudljiva pripovijest sa autobiografskim elementima proglašena je za najbolji roman na njemačkom jeziku 2010. godine u Nemačkoj i Švajcarskoj (prestižne nagrade Deutscher Buchpreis i Schweizer Buchpreis), i donijela Melindi Nađ Abonji, rodom iz Bečeja, zasluženo priznanje i kritike i čitalaca u više evropskih zemalja, na čije je jezike prevedena.
Uskrsnuće
Uskrsnuće je još jedan značajan roman slavnog ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, autora “Ane Karenjine” i romana “Rat i mir”. Ovaj roman objavljen je 1899. Godine i posljednje je književni značajno Tolstojevo djelo. Izdana je nakon što je autor već postao slavan zbog svojih ranijih djela, pa je u svijetu dočekana s velikim očekivanjem, ali i oduševljenjem. Zato je ovaj roman svojevremeno ostvario najveći uspjeh od svih njegovih knjiga. Postao je najprodavaniji Tolstojev roman za vrijeme njegova života.
Ipak, kritički gledano, ovaj roman nije toliko književni jak kao njegova najznačajnija djela. U njemu autor idealizira ruskog seljaka, te se kritički odnosi prema privilegiranom položaju vlastelina. Problem je što je Tolstoj previše subjektivno iznosio političke, vjerske i kulturološke stavove unutar radnje romana, pa je izazvao i negativne reakcije Crkve u Rusiji. Roman je također bio i cenzuriran zbog napada na tadašnje društvo i društveno uvjerenje, jer Tolstoj je u njemu govorio o nejednakosti i licemjerju ruskog društva te sve prikazao u vrlo naturalističkom stilu. Roman je u svojem cjelovitom obliku objavljen tek 1934.godine.
Iako je roman u svijetu bolje primljen nego u Rusiji, i ostali kritičarti su smatrali da je estetici priče i naracije naštetilo pripovjedačevo iskazivanje autorovih osobnih stavova i svjetonazora, što je donekle izbjegnuto u njegovim prijašnjim romanima.
Kroz slikovito prikazivanje radnje Tolstoj nam u romanu govori o ljubavi između sobarice Katje Maslove i plemića Dmitrija Ivanoviča Nehljudova. On je ujedno i protagonist radnje. Nakon ljubavne strasti događa se obrat, pa Katja Maslova završi na ulici zbog trudnoće s plemićem Dmitrijem Ivanovičem Nehljudovom. Njezin život tada se mijenja i ona je, iznenađena novonastalom situacijom, bila prisiljena početi se baviti prostitucijom, kako bi se mogla samostalno uzdržavati.
Ideja ovog romana temelji se na Nehljudovoj ustrajnoj želji da se iskupi Maslovoj za svoje grijehe i sebično ponašanje, istovremeno se boreći s prezirom zbog njenog neadekvatnog ponašanja. Roman počinje susretom Maslove i Nehljudina u sudnici, gdje se njoj sudilo za ubojstvo koje nije počinila, ali je svejedno na kraju procesa osuđena na robiju u Sibiru. Priča o ljubavnicima i njihovim životima priča se retrospektivno, te u njoj vidimo snažan utjecaj realizma.
Ostrvo je roman koji se sastoji od osamnaest zasebnih cjelina (novela, recimo). To su varijacije na temu običnog života dvoje običnih ljudi, a govore o moralnim i egzistencijalnim problemima, o ljubavi, mržnji, ravnodušnosti, etici, životu starosti, smrti. Svaka novela je jedan vid, jedna mogućnost ljudskog života, života dvoje glavnih ličnosti i svačijeg.
Najvažniji roman Meše Selimovića, jedan od najboljih romana u bosanskohercegovačkoj književnosti uopće.
Derviš i smrt po vrsti je psihološki i filozofski roman, pun introspekcija glavnog lika, kojima on traži smisao života.
Osim psihološke problematike, u romanu su izražena i mnoga filozofska pitanja vezana uz ljudski život, društvo i politiku, a također je izložena i analiza društvenog i političkog stanja u Bosni za vrijeme Osmanskog Carstva. Sličnu tematiku ima i Selimovićev roman Tvrđava.
Kultna knjiga XX veka.
„Slabi ili jaki, pametni ili priprosti, svi smo mi braća. Nijedna životinja nikad ne sme ubiti neku drugu. Sve životinje su jednake.
A sada, drugovi, ispričaću vam šta sam prošle noći sanjao. Ne mogu vam opisati taj san. Bio je to san o tome kako će zemlja izgledati pošto Čovek sa nje iščezne. Ali podsetio me je na nešto što sam odavno već zaboravio.“
Povod za nastanak Životinjske farme nalazio se u Orvelovoj analizi posledica Ruske revolucije koja je prerasla u totalitarni režim i diktaturu stvorenu oko kulta ličnosti, kao i u njegovom iskustvu stečenom tokom Španskog građanskog rata. Iako je javnost često insistirala na momentu kritike sovjetske vlasti, Orvel je uvek naglašavao da se Životinjska farma iako prvenstveno satira o Ruskoj revoluciji, odnosi na svaku nasilnu revoluciju koju predvode nemarni ljudi gladni vlasti. „Hteo sam da naravoučenije bude da revolucije donose radikalno poboljšanje samo kada su mase budne i znaju kako da zbace svoje vođe čim ovi obave svoj posao. Trebalo je da prekretnica u priči bude trenutak kada svinje zadrže mleko i jabuke za sebe“, isticao je Orvel razočaran što je čitaocima možda promakao ovaj ključni momenat teksta.
I pored piščeve bojazni, ova alegorijska antiutopija odmah je privukla veliku pažnju. Danas se smatra jednim od najboljih romana XX veka, postala je neizostavna lektira svakog savremenog čitaoca, a 1996. godine dobila je nagradu Hugo. Danas je možda više nego ikad pre potrebno da ovo delo čitamo i razumemo.
„Sve životinje su jednake,
ali neke životinje su jednakije
od drugih.“
Post scriptum
Orvel je za prvo izdanje napisao predgovor pod naslovom Sloboda štampe. Izdavač je odbio da ga štampa. Tekst je bio gotovo zaboravljen do 1972. godine, kada je objavljen u Književnom dodatku Timesa. Sada se prvi put pojavljuje na srpskom jeziku.
Slika Dorijana Greja
Engleski književnik i esteta, talentovani govornik, teoretičar larpuralartizma je u svom jedinom romanu Slika Dorijana Greja otvoreno i kritički ustao protiv licemerja i amorala, čime je izazvao oštre kritike.
Ovom romanu se može pristupiti i kao jednoj kriminalnoj priči. Što on i jeste i po poreklu i po nameni. Dorijan Grej, džentlmen i zločinac nastao je istovremeno kad i Šerlok Holms: za vreme jedne večere na kojoj su Oskar Vajld i Konan Dojl prihvatili ponudu američkog izdavača da svaki od njih napiše po jedan roman. Autor je u svom romanu sproveo svoju estetičku kritiku života i dao obrazac jedne umetničke egzistencije.
Ovaj roman Oskara Vajlda se takođe smatra klasikom gotičke horor fikcije sa jakom faustovskom temom.
Jedan od najsubverzivnijih romana XIX vijeka.
Ali slika? Šta na to da kaže? Ona je krila tajnu njegova života i pričala njegovu historiju. Ona ga je naučila da voli sopstvenu ljepotu. Da ga neće sada naučiti da se gadi sopstvene duše? Da li će je moći ikada više gledati?
Pišući o grijehu i savjesti, širini velegrada i tjeskobi duše, Oskar Vajld u romanu Slika Dorijana Greja uspostavlja klaustrofobični ambijent koji odiše fatalističkim duhom vremena. Faustovski pakt kojim Dorijan Grej prodaje dušu za mladolikost i njegova narcisoidna zagledanost u portret kao refleksiju lepote svog tijela, a potom i kao hroniku propasti svoje duše, predstavljaju mitski okvir u koji Vajld smješta svoju sliku o autodestruktivnom porivu viktorijanske kulture.
„Iz njegovih brilijantnih knjiga isijavaju epigrami koji su danas postali sveopšte dobro.“ Džejms Džojs
„Oskar Vajld je najopasniji proizvod moderne civilizacije.“ Andre Žid
Sve u vezi s njom bilo je osrednje, osim njenih želja i njenih osjećaja. - Albert Thibodeau
Sve što je bilo u njenoj neposrednoj blizini, dosadno selo, ograničeni građani, jednostavnost, činilo joj se kao izuzetak u svijetu, puka nesreća u koju je upala, dok se izvan tog kruga protezala beskrajno prostrana zemlja blaženstva i strasti.
Kada se udala za Charlesa Bovaryja, Emma je mislila da će joj brak donijeti luksuz i strast o kojima je čitala u sentimentalnim romanima i ženskim časopisima. Međutim, Charles je bio samo običan seoski ljekar i njihov život na selu nije imao ništa od romantičnog uzbuđenja za kojim je Emma žudjela. Želeći ostvariti svoje snove, Emma će se prepustiti svakodnevnom fantaziranju, upadljivom trošenju i, konačno, vanbračnoj ljubavi.
Romantična heroina ili neurotična malograđanka, loša supruga ili strastvena buntovnica protiv konvencija građanskog društva, Emma Bovary je istovremeno bila predmet autorovog divljenja i njegove oštre ironije.
Zahvaljujući Flaubertovom preciznom jeziku, njegovoj pedantnosti u prikazivanju stvarnosti i njegovim nezaboravnim likovima, Gospođa Bovary je jedan od stubova moderne svjetske književnosti.
Podeljena sreća je udvostručena sreća. Podeljeni bol je prepolovljeni bol.
Šadi zna previše za jednu trogodišnju devojčicu. Zna da u njenom gradu Kabulu vladaju surovi ljudi koji se zovu talibani. Zna da joj je otac u opasnosti jer se protiv njih borio. Zna da je za nju i žene u Avganistanu „sloboda stvar prošlosti“, kao što joj je majka objasnila kada se rodila njena sestra Džahan.
Godinu dana kasnije talibani joj provaljuju u kuću. Za nekoliko trenutaka njen život će se svesti na jednu kutiju, mlađu sestru Džahan i obećanje dato majci da će zauvek čuvati sreću u srcu. Uprkos užasnim udarcima sudbine, ljudskoj surovosti i životu u zemlji u kojoj je najveći neprijatelj ženska prosvećenost, Šadi će se truditi da na svaki način održi to obećanje...
Hiljadu puta Sreća je veličanstvena priča o umetnosti preživljavanja, borbi, nadama, i nezadovoljenoj gladi za slobodom i pravdom hiljade žena koje poput Šadi znaju da je solidarnost jedini put ka konačnom oslobođenju.
„Ako ste voleli Lovca na zmajeve, romani Sibe Šakib će vas osvojiti.“
– Der Spiegel
