Teheran, pedesete godine prošlog stoljeća. Nakon iznenadne smrti oca, sedmogodišnja Ellie i njena majka prisiljene su preseliti se u skromniji dom u drugom dijelu grada. Usamljena, Ellie sanja o prijateljici s kojom bi mogla dijeliti snove. Već prvog dana škole upoznaje Homu, strastvenu djevojčicu neustrašivog duha. Igraju se, kuhaju u Hominom domu, lutaju šarenim tezgama Velikog bazara i sanjare da jednoga dana postanu shir zan – žene lavice.
Ipak, klasne razlike i jedna slučajna izdaja promijenit će tok njihovih života, isprepletenih s novijom historijom Irana – vladavinom posljednjeg šaha Pahlavija, revolucijom 1979. godine, te nasiljem i brutalnošću režima koji je uslijedio nakon nje.
"'Lavice Teherana', koje neodoljivo podsjećaju na 'Lovca na zmajeve' i 'Genijalnu prijateljicu', očaravajuća su priča s dirljivim likovima koji će dugo ostati u srcima čitalaca.”
BookPage
"Zadivljujuće, izvanredno... prelijepa priča o majkama i kćerkama, te neraskidivim vezama prijateljstva.”
Montecito Journal
„Zelenac“ je nefikcijska proza predstavljena u formi dnevnika i bavi se suočavanjem s traumom gubitka oca i bivše djevojke/prijateljice. Ispisana je autorovim prepoznatljivim stilom, ali s velikom razlikom u odnosu na njegov prethodni roman. Ta razlika je u bavljenju ovom, tvrdom stvarnošću, dok je prethodni roman bio transrealističan.
„Zelenac“ je područje rijeke gdje je površina mirna, a voda je duboka, zelena, modra ili negdje između. Zelenac, kao dio rijeke, predstavlja metafizički spas, utjehu i ogledalo drugog svijeta u kojem nema smrti.
Ovakve knjige se pišu jednom u životu, i uvijek se dese autoru kao lična kataklizma. To je ono famozno da „život piše romane“, samo što je ovo proza s nanosima drugih formi. „Zelenac“ je knjiga izgrađena od sjećanja (i snova u kojima pisac vodi razgovore s dragim umrlim) u kojoj je za autora bitno i najbeznačajnije sjećanje i najneznatniji san, jer kad neko umre svaka sitnica iz njegovog/njenog života postaje prijeko potrebna i važna za one koji nastavljaju život. Vjera u sam čin pisanja, u riječi kao magiju i lijek, u prirodu, u ljepotu, ono je što Šehić navodi kao načine za suočavanje s ovakvom traumom gubitka, koja te promijeni za cijeli život.
Ovo je knjiga koju nijedan pisac ne želi napisati, ali, napisana, ona postaje štit od riječi („Knjiga o Uni“) koji mogu koristiti i drugi ljudi. Borba za sjećanje, za upotpunjavanje nečije nestale istorije ličnog života ultimativni je cilj „Zelenca“, bez obzira koliko je to utopijski posao. U današnjem svijetu, „pozitivne utopije“ nam nikad nisu bile potrebnije. „Zelenac“ je baš to sa svom svojom melanholijom, ljepotom, vitalnošću i tugom.
Buybook s posebnim zadovoljstvom najavljuje kapitalna djela, "Tale" i "Parergon" Derviša Sušića u jednom tomu!
Knjige Derviša Sušića – roman Tale i polemička knjiga Parergon posljednji put su objavljene u Sarajevu 1980. godine. U izdanjima izabranih djela koja su uslijedila oba naslova su, bez odgovarajućeg obrazloženja, zaobilažena iako je sasvim jasno da se radi o knjigama napisanim na stvaralačkom vrhuncu velikoga bosanskohercegovačkog pisca. Roman Tale Sušić je pisao istovremeno kada i scenarij za istoimenu televizijsku seriju. Tematike su slične, ali Sušić u romanu pripovijeda iz ugla ostarjelog oficira OZN-e Tala Babunića koji u bolnici čeka operaciju i prisjeća se burne prošlosti.
Knjiga Parergon pisana je kao "bilješka uz roman o Talu". Ona je rezultat dugogodišnjeg Sušićevog bavljenja Drugim svjetskim ratom i poraćem. Pisac u njoj kritički piše o držanju muslimanskih građanskih i vjerskih krugova u Drugom svjetskom ratu i prije njega, ali i stavu komunističkog pokreta prema "muslimanskom pitanju".
Nakon 45 godina od prvog izdanja knjiga Tale i Parergon izdavačka kuća Buybook planira objaviti ova dva naslova u jednoj knjizi, u ediciji Sandook koju uređuje Selvedin Avdić i s pogovorom Tarika Haverića.
Glavni lik i pripovjedač u romanu Slijepac uspješan je urednik i književni kritičar koji još od rođenja ima problema s vidom. Unatoč tomu, nikada se nije poistovjećivao sa zajednicom slabovidnih i zapravo ne osjeća da joj pripada. No kada mu se ukaže prilika da uđe u svijet politike, “zaslijepljen” je privlačnošću moći, i taj smireni, razboriti suprug i budući otac postupno se pretvara u sebičnog karijerista.
Mitja Čander, bez dociranja i s odmjerenom dozom humora, stvara kritičan i nemilosrdan portret jedne male europske zemlje, pomoću kojega pruža uvjerljivu satiru psihološkog stanja suvremenog europskog društva. Govori puni fraza i grandioznih obećanja razotkrivaju krhku fasadu, dok nesigurnost glavnog lika nagovještava da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. Na kraju, društvena sljepoća gora je od svake fizičke, a najpogubnije je biti zaslijepljen vlastitim egom.
Slijepac je izvrstan roman u gogoljevskom duhu o stanju suvremene slovenske – i europske – stvarnosti.
“Priča o slabovidnom uredniku koji ulazi u politiku i biva zaveden ambicijom i korupcijom moći pronicava je satira suvremene Slovenije, ali i šire političke i medijske stvarnosti. Svojom aktualnošću nadilazi granice.”
The New European
„Za mene kao djelatnika Svete Stolice knjiga, napisana na temelju dokumentacije koja je bila dostupna autoru, predstavlja privlačan opis uprave Rimske kurije, starodrevne ustanove koju je papa Franjo obnovio Apostolskom konstitucijom Praedicate Evangelium 19. ožujka 2022. godine.“
Nadbiskup mons. dr. sc. Nikola Eterović,
Apostolski nuncij u SR Njemačkoj i doajen diplomatskog zbora
„Uz duboku zahvalu autoru Dženanu Kuloviću treba mu također odati iskreno priznanje što se kao ekonomski stručnjak, a neka bude spomenuto i kao član islamske zajednice, odvažio na pisanje knjige izrazito katoličkoga crkvenog sadržaja. Iako autor po obrazovanju i vokaciji nije teolog, svojim pristupom i jezikom kojim obrađuje ovu temu zaslužuje počasno zvanje teologa, budući da stručno teološko čitanje ove knjige ne rezultira samo pozitivnom ocjenom, nego i ocjenom s pohvalama. Osobno stručno i znanstveno zanimanje za organizaciju, administraciju i upravljanje institucijama dovelo ga je u simboličko i zemljopisno središte Katoličke Crkve, a ovom knjigom se ubrojio u malobrojne poznavatelje ustrojstva, ustanova, jurisdikcija, kompetencija i procedura Rimske kurije koja pomaže rimskome biskupu i papi u vršenju vrhovne, potpune i neposredne vlast nad cijelom Crkvom.“
Prof. dr. sc. Tonči Matulić,
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
„Knjiga Rimska kurija je sistematično, analitično i sjajno djelo za diplomate, političare, javne djelatnike, novinare, studente i sve osobe koje žele razumjeti složeni i efikasni aparat koji je preživio stoljeća različitih kušnji u političkim i državnim promjenama.“
Prof. dr. sc. Nedžad Grabus,
Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu
Produženi ponedjeljak priča je o Alenu, arhitekti u pedesetim koji se ne snalazi u okruženju i vremenu u kojem živimo. Na momente hladan, Alen na ljude djeluje iritantno, a ustvari je osjećajan muškarac koji samo nije spretan u iskazivanju emocija što ih gaji prema svojim bližnjim.
Dok mu se brak raspada, Alen se zbližava s kolegicom Unom. Nakon što mu Una otkrije svoju tajnu, njihov odnos kreće u neočekivanom smjeru. Una ubrzo doseljava kod Alena a s njom i njena prijateljica s malim sinom Janom. Alenova svakodnevica poprima sasvim novi ritam. Čitatelji postaju svjedoci tople atmosfere u nesvakidašnjem kućanstvu... Posebnu pažnju privlači mali Jan, izuzetno bistar dječak kojem Alen postaje figura oca – vodi ga na utakmice, zajedno čitaju knjige i igraju šah.
No, to nije jedina priča u ovom lijepom romanu, već samo jedna od onih koje ovu prozu čine iznimno uzbudljivom. Kao pozadina svega o čemu čitamo stoji Alenova rodna kuća u provinciji, nedaleko od Sarajeva. U toj kući, u Alenovom sjećanju, klati se tijelo njegovog mrtvog oca.
Ovo je knjiga kojom se želi posložiti nečiji život i preurediti prošlost, baš onako kao što bismo svi u pojedinim periodima života htjeli preuređivati roditeljske kuće. I tako preusmjeravati vlastite živote koje smo već uvelike odživjeli.
Almin Kaplan
Djevojčica u vrtu iskopa kosti koje, kako se ispostavlja, nisu životinjske; idilična ljetna scena djevojaka koje se kupaju na osamljenom mjestu pretvara se u pakao ljubomore s uznemirujućim posljedicama; prezreni prosjak donosi nesreću u bogatu četvrt; Barcelona postaje uznemirujuća pozornica prožeta krivnjom, iz koje je nemoguće pobjeći; sablasna prisutnost traži žrtvu; djevojka osjeća fetišističku privlačnost prema bolesnim srcima; obožavateljke na nezamisliv način odaju počast rock-zvijezdi koja je umrla užasnom smrću; mladić koji potajno snima parove tokom vođenja ljubavi i žene u visokim potpeticama dok hodaju ulicama dobija ponudu koja će mu promijeniti život.
U dvanaest izvanrednih priča koje čine ovu zbirku, Mariana Enríquez koristi cijeli arsenal klasične horor književnosti: sablasna ukazanja, vještice, spiritističke seanse, vizije, mrtve koji se vraćaju među žive... Oslanjajući se na najbolje tradicije žanra, Enríquez ide korak dalje – istražuje zlokobno što vreba u svakodnevici, isprepliće tamni erotizam i stvara snažne, uznemirujuće slike koje ostavljaju neizbrisiv trag.
"Mračna, temeljita, strašna i fascinantna autorica."
Javier Calvo
"Predivan, užasan svijet Mariane Enríquez, kakav se nazire u zbirci Opasnost od cigarete u krevetu, s uznemirenim adolescentima, duhovima, raspadajućim sablastima, tužnim i bijesnim beskućnicima savremene Argentine, jedno je od najuzbudljivijih otkrića do kojeg sam došao u posljednje vrijeme."
Kazuo Ishiguro
Ti, što se utapaš
u mom naručju −
ostani.
Ti, što guraš svoje tijelo
u rijeku
samo da bi ostao
sa sobom −
ostani.
"Ovo su pjesme izuzetne ljepote, bestidno romantične i neustrašivo suočene s užasima rata, tišinama povijesti. Među najvažnijim prvijencima jedne generacije."
Andrew McMillan
Vedad Drljević (Sarajevo, 1966) u periodu 1993–1996 za dječije magazine Lastavica, Vrelo Bosne, NIP-a, Ljiljani radio kao ilustrator, enigmatičar, strip crtač, kao i pisac kratkih priča za djecu. Ilustrirao slikovnicu Dječija kičica, i knjigu Priča i Zlatno pero Azre Aličić. Autor je slikovnica Ena i Dječak Čak, grafika „Mapa Sarajevo u devet slika“, kao i velikog broja razglednica Sarajeva i Mostara.
Sarajevo ima mnogo knjiga različitih žanrova i stilova koji govore o njegovom nastanku i prošlosti, ali Mahalama Sarajeva Vedada Drljevića priča je građena kroz same strukture grada u kojoj se isprepliću prošlost i sadašnjost. Iako su mahale nekada bile osnovne urbane jedinice Sarajeva, namjera autora nije da nam ponudi historiju urbanizma grada, nego da nas upozna sa brojnim informacijama koje je spoznao u svom istraživačkom putovanju kroz mahale, da nam predstavi brojne aktere, više ili manje poznate ljude i već pomalo zaboravljene događaje koji su uticali na razvoj grada. On nas vodi tragovima prošlih vremena na ulice i prostore padinskih mahala, ukazuje na najznačajnije objekte, bez kojih grada ne bi bilo, razotkriva značenje toponima, ali u isto vrijeme govori o ljudskim sudbinama, legendama, mitovima, usmenoj predaji, duhovnosti, svemu što u dugom trajanju čini život ovdje. Mahalama Sarajeva priča je o tome kako su ljudi formirali grad i njegov identitet, ali u isto vrijeme priča je o tome kako i prostori oblikuju ljude. Uz malo imaginacije čitaocu se nudi zanimljiva šetnja kroz živo naslijeđe i pamćenje grada. Vrijedi se prepustiti tome.
Mr. sci. Amra Čusto
Tekst je pisan kao beskrajna rep poema. Bujica riječi, jednostavnih i čitljivih, koja vas nosi kuda ona želi, ali vam dopušta da na vrhovima njenih talasa odete dalje, gdje god to poželite. Knjiga je to koja vas katapultira u vrijeme i prostor kako ih skicira Senka Marić, u njen unutrašnji topos poznat pod nazivom anima. Svako malo iz te plime riječi, tsunamija, iskoči kao albino delfin neka rečenica nad kojom ćete stati, zaustaviti poemu, zaustaviti vlastite misli i zagledati se u jednostavnu rečenicu od koje će vam se biti teško odvojiti. Kada je dobro iščitate, isprevrćete kao grumen zlata na dlanu, onda nastavljate nošeni plimnim valom. Tekst je pisan groznicom života na čuvenoj književnoj rezidenciji i programu za pisanje u sjevernoameričkoj Iowi, i to kao pismo sinu, koji je taj idealni čitatelj. U knjizi je prisutan i Mostar, grad Senke Marić, iz kojeg ona i odlučuje napisati dnevnik po sjećanju. Kratke rečenice u sebi imaju draž oštrine, oporosti, nježnosti, uspona i padova koje nam život stalno režira.
Ljudi bi se mogli čitati i kao bilješke iz budućnosti, naknadni dnevnik u odnosu na njen prvi roman Kintsugi tijela, ali oni su samostalna knjiga. Herbarijum svakodnevnih dešavanja, i strašnih trenutaka, izgrađen od riječi.
Faruk Šehić
Knjiga Kopča Nirhe Efendić je dokumentaristička, autobiografska proza sa elementima fikcije, koja se bavi nestankom oca i brata autorice u genocidu u Srebrenici. Ispričana je toplim i iskrenim glasom nekoga koga je ova tragedija obilježila doživotno. Ovo je jedna od onih knjiga koje su potrebne i žrtvama i preživjelima Srebrenice kao i nama koji to nismo doživjeli. Ona posjeduje prijeko potreban uvid u patnju ljudi u i oko ovog istočnobosanskog gradića tokom ratnih godina. Posjeduje spontanu blagost i mudrost, koja je naglašena citatima iz usmene književnosti. Cijela ova nevelika knjiga (jer knjige o ovako duboko ličnoj tragediji ni ne mogu biti obimne) obiluje pitominom i ljekovitošću kao priroda u maju.
Faruk Šehić
Tajnovitost i šutnja druga su priroda Marcella Clericija, junaka Konformiste, knjige koja je Alberta Moraviju učinila jednim od najčitanijih svjetskih poratnih pisaca.
Clerici je čovjek kome sve u životu ide dobro – ima ženu koja ga voli, kolege koji ga poštuju, skrivenu moć koja dolazi s tajnim radom za Mussolinijevu političku policiju. Ali onda dobija zadatak da lojalnost fašističkoj državi dokaže učešćem u ubistvu svog bivšeg profesora prognanog u Francusku. Clerici se tamo zaljubljuje u čudnu i neodoljivu ženu i tu mu se život kida – a s njim i pokvareno srce fašizma.
Uspon talijanskog fašizma Moravia izjednačava s psihološkim potrebama svog protagoniste kome konformizam postaje opsesija u životu u kojem ga teško more roditeljsko zanemarivanje, morbidna želja za okrutnošću i činjenica da ga drugi muškarci smatraju fizički privlačnim.
“Moravia iznosi na vidjelo vraga u ljudskom tijelu i u ljudskoj duši.“
The Atlantic Monthly
Objavljeno u okviru projekta "Riječi u pokretu" podržanog od strane programa Evropske unije Kreativna Evropa.
Sedmog novembra 1991. godine mladi oficir JNA iz Bijeljine, Almir Smajić, poginuo je na Vukovaru. Nekoliko mjeseci kasnije njegova ulica će biti imenovana po njemu, a nedugo nakon toga njegova porodica prisiljena da napusti svoju kuću i svoj grad. Preko trideset godina oni na godišnjicu smrti redovno obilaze njegov grob ali o Almiru jedva da i progovore. Sve se mijenja kada se na groblju prvi put pojave njegovi najbolji prijatelji a ljubopitiva supruga Almirovog brata, književnica i pripovjedačica u romanu, počne postavljati pitanja o mrtvom mladiću – ona odlučuje da na osnovu dokumenata, predmeta i sjećanja njemu bliskih ljudi napiše "Knjigu o Almiru".
Ovo je dokumentarni roman o Bijeljini, Bosni, ratu i miru, životima nekadašnjim i današnjim. Ovo je knjiga ljubavi i iscjeljenja, čekana preko trideset godina.
Tajna Konstantinopolja skrivena je ispod Istanbula...
Nakon što je kiša pokrenula klizište u haremu Fatihove džamije, otkriven je hodnik koji vodi do drevne Crkve Svetih apostola. Na čelu tima koji istražuje podzemni prolaz nalazi se Aras, arheolog koji, suočen s gubitkom supruge, čini sve da nastavi život sa sinom koji ima Aspergerov sindrom. Kada njegov tim u tajanstvenoj prostoriji pronađe artefakte neprocjenjive vrijednosti, historija kršćanstva mogla bi biti promijenjena iz temelja – a svijet doveden na rub propasti.
Aras zna da mora zaštititi pronađene predmete, ali ubrzo postaje jasno da su i on i njegovi najbliži u opasnosti. Iza svega stoji neumoljiva stoljetna organizacija, čiji uticaj seže čak do Vatikana.
Vođen tragovima skrivenim u historiji, arhitekturi, geografiji i – najvažnije – u riječima vlastitog sina, Aras kreće u utrku s vremenom kako bi spriječio katastrofu i spasio živote najmilijih.
Dok sam čitao ovu knjigu, sinulo mi je sljedeće: političari dolaze i odlaze, oni su potrošna roba, golema većina bude zaboravljena isti čas kad izgube moć, sljedećoj generaciji njihova imena ne znače ništa. Ostaje, međutim, kultura. Ostaju muzičari, pisci, glumci, režiseri... Njih ne guta zaborav. Četrdeset godina poslije događaja kojima se u ovoj knjizi bavi Avdić, ni najmlađim generacijama nisu potrebne fusnote da bi znali tko su Pankrti, Lačni Franz, Zoran Predin, Azra, Džoni Štulić, Bijelo dugme, Goran Bregović, Emir Kusturica, Semezdin Mehmedinović, Abdulah Sidran, Filip David i drugi “likovi” iz područja kulture o Kojima Avdić pripovijeda.
No, neugodna je i surova činjenica da na naše sudbine i živote politika i političari utječu presudnije nego umjetnost, pisci i muzičari. Ova knjiga je autentičan i važan dokument o vremenu u kojem je, kako je to jednom kazao Abdulah Sidran, srušen jedan svijet, a oni koji su ga srušili nisu umjeli napraviti bolji.
Edo Popović
Chinook je nedovršeni roman Bekima Sejranovića u kojem se, kroz prepoznatljive motive njegovog opusa, istražuju nomadizam, potraga za slobodom i pitanje identiteta. Priča s autobiografskim elementima o piscu koji se bori s ovisnošću prepliće se s vestern-pričom o junaku Žutokosom. Iako nedovršen, roman zajedno s pričama Miss Misery na otoku Susku i Sto trideset sati bez sna zaokružuje Sejranovićev književni svijet i služi kao svojevrsni epilog njegovog stvaralaštva.
“… Način na koji čitatelji vole Bekima govori o potrebi današnjih ljudi da osjete strastvenost, iskrenu žudnju za nesputanim životom, slobodom.
Avanturist koji je krenuo ispuniti svoju sudbinu bez ikakvog računa potpuno je nesvjestan koliko time doprinosi cijelom čovječanstvu. U tome je čistota, svetost njegove misije. U tome su ljepota, nevinost i čistota Bekimove knjževnosti.”
Marko Tomaš
