Loši momci 11
Dobri momci i Međunarodna liga heroja udružili su snage i osnovali Odred sjenki D. Svladali su izvanzemaljce koji su se povukli i sad svi nesmetano uživaju u zabavama i svojim hobijima: djevojke iz Međunarodne lige odlično sviraju, a pirana im je producent, Morski pas meditira, svi uživaju u bazenu. Jedino je Zmija zatvoren u svoju sobu i svi se sve više brinu. A pokazat će se s dobrim razlogom. Uz sve te silne moći koje je stekao Zmija ne zna što bi sa sobom, a onda ga netko počinje dozivati, vući na mračnu stranu, mamiti ga da otvori tajanstvena vrata. Može li se Zmija oduprijeti i kako će to utjecati na njegove prijatelje?
Ovaj je nastavak neznatno drugačiji od ostalih jer prikazuje odnose među likovima dok se zabavljaju, kad su opušteni i sretni, nakon što su svladali sve prepreke. Ali to je samo predah jer slijedi nova napeta akcija u kojoj će opet pokazati svoje osobine i dokazati se kao heroji.
Aaron Blabey vrhunski prikazuje odnose među likovima u izrazima lica i vrlo malo teksta, i u tim se odnosima jasno pokazuju osobine likova, njihova hrabrost, predrasude i želje pa će sigurno i u ovom nastavku uživati i djeca i odrasli.
Izazivamo vas da zadržite ozbiljno lice dok čitate ovu knjigu. – Kirkus Review
Volio bih da sam ovu knjigu imao dok sam bio dijete. Urnebesno! – Dav Pilkey, autor romana Čovpas
O autoru:
Aaron Blabey živi u Australiji. Radio je kao glumac, dizajner, prodavač u dućanu TV i videoopreme, brao je grejp, radio u marketinškoj agenciji, crtao stripove, predavao na koledžu, pisao scenarije za filmove te pisao i ilustrirao slikovnice i romane za djecu. Kaže kako nije u svim tim poslovima jednako uživao, ali da ne žali što je sve to radio. Za svoje je knjige dobio mnogo nagrada, a za seriju “Loši momci” 2016. godine dobio je nagradu INDIE za najbolji dječji roman. Dosad je objavio 35 dječjih knjiga.
Nova ljubavna priča autorice bestselera Ljubavna hipoteza
Za neuroznanstvenicu Bee Königswasser zaljubljenost je tek neurofiziološki poremećaj, nešto nestabilno, što samo unosi neravnotežu u međuljudske odnose. Kako ona, koja se bavi istraživanjima ljudskog mozga, to ne bi znala? Svoj život stoga je odlučila posvetiti znanosti. No akademski svijet zna biti okrutan, a glavnu riječ često vode muškarci, pa se Bee vodi načelom:
Što bi učinila Marie Curie?
Kada joj NASA ponudi posao iz snova, Bee zna da bi ga Marie prihvatila bez oklijevanja. Ali… Marie nikada nije morala surađivati s Levijem Wardom. A naravno da joj je upravo Levi, taj tip koji je netrpeljivost prema njoj iskazao još za vrijeme poslijediplomskog studija, a koji je usput jako privlačan - visok, tamnoput i prodornih zelenih očiju - partner u novom projektu i k tome ju, za početak rada u NASA-i, hvata u naručje kao kakav junak ljubavnih romana kad je na nju zamalo pala gomila laboratorijske opreme.
No kada joj se karijera nađe u škripcu, Bee bi se mogla zakleti da se Levi pretvara u njezina saveznika, jer je počeo podupirati njezine stavove i zamisli… kriomice je pogledava… Ili se to s njom samo poigrava zatiljni režanj njezina mozga? No tu je i njezino srce, koje se počelo ponašati iracionalno, i sada mora donijeti odluku u kojoj joj više ni Marie ne može pomoći. Postaje bitno samo jedno: Što će učiniti Bee Königswasser?
"Ali Hazelwood dokazuje koliko je znanost prokleto seksi te da ljubav niče i na najneočekivanijim mjestima. Moja nova najdraža spisateljica čiju svaku sljedeću knjigu obavezno kupujem." - JODI PICOULT
"Ne mogu se nasititi njezinih pametnih romansi. Pišući emocionalno briljantnim i duhovitim perom, Hazelwood je prava kraljica ljubavnih romana." - CHRISTINA LAUREN
Bila sam neizmjerno zahvalna što je moj muž, unatoč groznom načinu na koji je umro, ipak bio odjeven u tom trenutku.
Anthony Wistern iznimno je bogat čovjek. Zanosna žena, čopor fotogenične djece, dvorac u Francuskoj, posjed u Cotswoldsu, brojne ljubavnice i sklonost moralnoj ekonomičnosti – sve to ima.
Na vlastitu žalost, Anthony je mrtav. A svi članovi njegove obitelji, koji su trebali naslijediti njegovo bogatstvo, odjednom postaju sumnjivci. I tu se sve uruši…
Kakav način umiranja – drugi roman hit-autorice Belle Mackie – sjajan je spoj napetog krimića i izvrsne crne komedije o privilegiranom, nepodnošljivom i užasnom muškarcu te njegovoj privilegiranoj, nepodnošljivoj i užasnoj obitelji.
Od iste autorice:
Kako ubiti vlastitu obitelj – u prodaji
O autorici:
Bella Mackie britanska je novinarka i spisateljica. Surađivala je s medijima kao što su Guardian i Vice News, a trenutačno piše kolumnu za Vogue. Autorica je svjetskog bestselera Kako ubiti vlastitu obitelj, prodanog u više od milijun primjeraka.. Bila je članica žirija jedne od najprestižnijih nagrada namijenjenih spisateljicama – Woman’s Prize. Njezina djela prevode se diljem svijeta, na više od 25 jezika. Živi i radi u Londonu.
Kroz roman Greta – Godine ljubavi, godine sjećanja vodi nas Tom Monderath – medijska zvijezda i voditelj večernjih vijesti na kelnskoj televiziji. Živi tipičnim životom samca, mnogo putuje i posvećen je poslu, a njegove veze sa ženama prolazne su i površne. Nije osobito blizak ni sa svojom majkom, 84-godišnjom Gretom. Ipak, znakovi demencije, koje je počeo primjećivati kod nje, zabrinjavaju ga. Iako se teško miri s činjenicom da je majka bolesna, Tom potiskuje sve ono što joj je cijeloga života zamjerao i preuzima brigu o njoj. Greta, koju njezin jedinac pamti kao distanciranu i depresivnu majku, počinje se otvarati i pripovijedati mu o svojem sretnom djetinjstvu u Istočnoj Pruskoj, o obitelji i ratnim godinama, ledenim i gladnim zimama u zbjegu, čežnji za nestalim ocem i poratnim danima u Heidelbergu. No kad Tom pronađe staru kutiju s majčinim uspomenama, u kojoj je fotografija mladog afroameričkog vojnika, stara vudu-lutkica i slika tamnopute djevojčice, Greta iznenada zašuti.
Prvi put u životu Tom odluči pomnije istražiti majčinu prošlost jer je napokon želi upoznati i shvatiti njezinu tugu. Malo-pomalo rekonstruira lik žene posve drugačije od slike koju je stvorio o svojoj majci. Ta nova žena snažna je, strastvena i tvrdoglava. I stoga ono što isprva opterećuje njegov naizgled savršen život, sasvim neočekivano postaje dragocjen dar – otkrivajući istinu o majci, otkrit će istinu i o sebi.
“Ovo je podsjetnik na to koliko je bilo dugo putovanje iz poslijeratne Njemačke obilježene rasizmom i netrpeljivostima i koliki još put moramo prevaliti do pravednijeg društva.” – Denis Scheck, ARD
“Na kraju romana “Greta – Godine ljubavi, godine sjećanja”, Susanne Abel zahvaljuje nebesima što živi u mirnodopskim uvjetima. Kad pročitate knjigu, bit će vam jasno i zašto.” – DONNA
Tri dana. Tri godine.
Jedna obitelj. Zauvijek promijenjena.
Pulitzerom nagrađen autor romana Sati
travnja 2019.
Majka Isabel, otac Dan, desetogodišnji Nathan i petogodišnja Violet žive u Brooklynu. U potkrovlju kuće živi i Robbie, Isabelin brat uz kojeg su svi jako vezani. Naizgled sretna obitelj. No ispod površine štošta se krije…
travnja 2020.
Svijet je u lockdownu. Isabel i Dan jedva komuniciraju, ugodna kuća doima se poput zatvora, a Robbie je na Islandu, potpuno sam.
travnja 2021.
Nakon što su preživjeli tešku krizu, obitelj se mora uhvatiti ukoštac s novom realnošću, onim što su naučili, onim što su izgubili i pronaći način da krenu dalje.
Roman Dan zadivljujući je prikaz ljubavi i gubitka, borbi i ograničenja naših života iz pera dobitnika Pulitzerove nagrade – Michaela Cunninghama, ujedno i prvi roman jednog od najboljih američkih pisaca nakon punih deset godina.
Problem s Cunninghamovom prozom jest taj što vam pokvari onu običnih smrtnika. Najelegantniji pisac Amerike. – The Washington Post
Cunningham je jedan od najvećih svjedoka ljubavi. – Los Angeles Times
Suptilna obiteljska priča, stišano moćna. –Kirkus Reviews
Bolno nježno. – Financial Times
Elegičan i ubojito duhovit roman koji puno duguje Cunninghamovu uzoru, Virginiji Woolf.- Daily Mail
Cunningham je jedan od najvećih svjedoka ljubavi. – Los Angeles Times
O autoru:
Michael Cunningham autor je više romana od kojih su na hrvatski prevedeni Dom na kraju svijeta i Sati. Roman Sati osvojio je Pulitzerovu nagradu i nagradu PEN/Faulkner, a proslavila ga je i ekranizacija u kojoj glume Meryl Streep, Julianne Moore i Nicole Kidman. Michael Cunningham odrastao je u Los Angelesu, a živi u New Yorku i predaje na Sveučilištu Yale
Iris Walsh svjedočila je otmici svoje sestre… zašto joj nitko ne vjeruje?
Iris je za dlaku izbjegla sudbinu svoje sestre blizanke: oteta usred bijela dana, nestala bez traga. Budući da je policija uvjerena da je Piper pobjegla, a dokaza nema, jedini putokaz su Irisine nejasne uspomene i slučaj se vrlo brzo gasi.
Od toga dana, Iris opsesivno traga za sestrom. Prateći tragove koji kao da svi upućuju na jedno ime, čini sve kako bi se približila jedinoj osobi koja bi mogla imati odgovore na pitanja koja je još uvijek progone: Kamo je nestala Piper? Što joj se dogodilo? A ako joj policija neće pomoći, odgovore će morati pronaći sama. Kao stažistica odlazi u izoliranu psihijatrijsku kliniku na otoku Shoal, gdje tajne vrebaju u sjenkama i drže se pod ključem. No Iris vrlo brzo uviđa da se pod površinom krije nešto zlokobno te da pod prismotrom nisu samo pacijenti…
Autorica uspješnica New York Timesa, koju su hrvatski čitatelji imali priliku upoznati putem romana Supruge, u svom novom hitu donosi mračnu i potresnu priču koja će vas prožeti jezom.
Ideja o dvama blizankama, jednoj otetoj, drugoj odlučnoj otkriti što joj se dogodilo je odlična… Kraj je potpuno otkačen i nema šanse da pogodite što će se dogoditi. – PhDiva.blog
Čitajući ovaj roman osjetila sam čitav spektar emocija, sve od tuge i zbunjenosti do frustracije i potpunog šoka. … Način na koji Tarryn Fisher piše „upecao“ me od samog početka i natjerao me da se čitavo vrijeme pitam što će se sljedeće dogoditi. – The Bounce
O autorici:
Tarryn Fisher autorica je petnaest uspješnica listova New York Times i USA Today, među kojima je i roman Supruge. Rođena je u Južnoj Africi, a sada živi u Seattleu s mužem i djecom. Voli kišu, Starbucks, Colu i sarkazam te uživa u osmišljavanju likova zlikovaca.
Bestseler New York Timesa
Izbor književnog kluba Ris Viderspun
Evi Porter ima sve što jedna lepa devojka želi: savršenog momka, bajkovitu kuću sa belom ogradom i prostranim dvorištem i otmene prijatelje. Postoji, međutim, jedna začkoljica: Evi Porter ne postoji.
Identitet je najvažniji: Evi Porter. Čim joj tajnoviti šef gospodin Smit nadene ime i lokaciju koje će koristiti, njen zadatak je da sazna sve o gradu i ljudima koji žive o njemu. Zatim joj dodeljuje metu: Rajan Samner. Poslednji delić slagalice bitan za ovaj posao.
Evi ne zna ko je zapravo gospodin Smit, ali zna da je ovaj posao drugačiji nego prethodni. Rajan joj se uvukao pod kožu i ona mašta o drugačijem životu. Ali Evi ne sme da napravi nijednu grešku, naročito nakon onoga što se desilo prošlog puta.
Celog života radila je na tome da joj onaj pravi identitet, kome uvek može da se vrati, ostane neumrljan. Ali prošlost nikada ne miruje, Evi Porter mora da ostane oprezna da bi bila sigurna da je još uvek čeka budućnost kakvu želi. Ulog je veliki, ipak Evi je oduvek volela izazove.
„Ako tražite drugačiji triler koji će vas zaista oduševiti ovo je definitivno kanditat vredan pažnje. Nespojlujte sebi uživanje čitanjem prikaza, verujte svom instinktu i odmah se bacite na ovu knjigu.“
– goodreads.com
„Tajni identiteti, misteriozni šef i igra mačke i miša su me držali u napetosti do kraja.“
– Ris Viderspun
„Sjajno zamišljena radnja, fantastičan kraj.“
– Publishers Weekly
Novi roman iz zaostavštine pisca kultnog romana Dorotej
Duhovit, ironičan, leksički prebogat roman stiže nam iz zaostavštine Dobrila Nenadića, poznatog ariljskog malinara i plodnog romansijera koji se poput meteora vinuo u književne vrhove novije srpske književnosti već svojim prvim romanom Dorotej.
Njegov poslednji roman Bekstvo iz raja predstavlja neku vrstu Nenadićevog testamentarnog omaža rodnom selu, a šire i metaforično – svom narodu, kojeg su u prošlom veku, kao i u ovom romanu, zadesila razna čuda: rat, „oslobođenje“, Informbiro, posleratni otkup, socijalizam i otrežnjenje, pa ljubav, zavist, komšijske čarke i seoske legende, sve ono što tvori socijalnu dramu istorijske i političke realnosti u kojoj se narod našao u XX veku. Sažeti, mudri i nepogrešivi sudovi Nenadićevih junaka o svojoj mahom tragičnoj sudbini čine još uverljivijim glas pripovedača: kao da naracija teče iz vekovnog kolektivnog glasa koji nastavlja da vedro i uspravno nadživljava nedaće što ga neprestano progone.
„Čitljiva rečenica i zavodljiva priča ostajali su nepromenljivo u osnovi Nenadićevog romanesknog sveta koji se tematski kretao između srpskog srednjeg veka i humorno-satirične slike provincijskih karaktera i mentaliteta.“
– Gojko Božović
„Nenadićeva rečenica ima intenzitet usmenog kazivanja, puna je kolokvijalnih idioma, potom retkih reči, arhaizama i lokalizama. Pisac ume da uposli jezik tako da on ponekad preuzme inicijativu, pa priča postaje zavodljiva na jedan gotovo organski, fiziološki način, neprestano podstican pitanjem ’šta je bilo dalje’. Ne treba zaboraviti ni pripovedačev dar za humorno, kadikad i karikaturalno-sprdačko predstavljanje likova, što neposredno proishodi iz duha podneblja, iz onoga tipa kulture kojem Nenadić rođenjem pripada, a izdašno se naslanja i na najbolju tradiciju srpskog realizma.“
– Mihajlo Pantić
Od autorke bestselera Frida Kalo i boje života
Velika priča o ljubavi i slobodi
Ja sam svoja sopstvena muza!
Leto 1938. Frida Kalo ima prvu samostalnu izložbu u Njujorku. Uspeh je ogroman i njeno ime se slavi u umetničkom svetu Menhetna. Frida je dostigla prekretnicu u svom životu. Konačno počinje da bude priznata kao slikarka, a ne samo kao supruga poznatog Dijega Rivere.
U ovoj novoj fazi Frida se susreće s fotografom Nikolasom Marijem, s kojim doživljava strastvenu ljubav. Ali Nik traži nešto naizgled nemoguće od nje i Frida mora otkriti šta zaista želi – u umetnosti i u ljubavi.
Sa izuzetnim znanjem i istančanom osetljivošću, Karolin Bernard otkriva stranu Fride Kalo do sada nepoznatu širokoj publici. Ja sam Frida je roman koji vas vodi kroz vrtlog emocija, umetničkog trijumfa i strastvene ljubavne priče jedne od najvećih svetskih ikona.
„Eto zašto preplovih mora, i sad
Pristižem u Vizant, sveti grad.“
– Vilijam B. Jejts
Istorija nije samo sazdana od datuma, bitaka, vladara, ideologije i religije. U senci tih kategorija ostaje skriven život koji je strujao, kao i ljudi koji su postojali, ljudi sa svojim vrlinama i manama, svedeni na brojke i uokvireni sintagmom „tiha i nema većina“. Upravo takvi ljudi tvorili su osnovnu supstancu iz koje je sazdan vizantijski svet. Pripovestima u ovoj knjizi autor taj svet približava svima koji žele da ga upoznaju i čitaoce vodi na bajkovito putovanje u blistavu i nadmoćnu carevinu, na prvi pogled optočenu aurom svečane ukočenosti i velelepnog sjaja.
Knjiga istoričara i vizantologa Radivoja Radića govori o tome kako se živelo na vizantijskom selu i u gradu, kako su proslavljani praznici, kako su živeli mirjani a kako duhovnici, šta se jelo i šta se pilo, kakvi su bili školstvo i obrazovanje.
„Vizantija je jedina država s ’ove’ strane Kineskog zida koja je opstala toliko dugo, preko jedanaest stoleća, od antičkih vremena do zore novog doba. Njeni ideolozi su smatrali da joj pripada neprikosnoveno pravo na univerzalnu vlast nad čitavom hrišćanskom vaseljenom i da njen car ‒ kao božji izaslanik na zemlji ‒ gordo stoji na vrhu zamišljene piramide srednjovekovnih vladara. Svoju dugovečnost duguje sposobnosti da se repression menja i prilagođava, ali da pri tom ostavlja utisak ’promišljene nepromenljivosti’.“
– R. Radić
„Vizantijska civilizacija bila je grčka i evropska. U neprekinutom lancu koji povezuje modernu kulturu sa onom iz antičke Grčke, postojala bi velika praznina da Vizantija nije spasila od propasti blaga antičke civilizacije i borila se hiljadu godina da ih sačuva sa čovečanstvo“.
– Luj Breje
Roman iz serijala o detektivu Maksu Vulfu
Inspirisano istinitim događajem – zloglasnom pljačkom Brinks-Met.
Maks Vulf se vratio.
Ema Mun je na slobodi.
Odslužila je šesnaest teških godina zbog oružane pljačke u kojoj su poginula dva čoveka, a obogatilo ih se mnogo više. Ema Mun nije progovorila. Nije odala ni saučesnike niti ubicu. Konačno je puštena, ali je ostala bez svega: porodice, svog dela od pljačke i muža, večnog gubitnika.
Ema Mun je sada nestrpljiva. Vreme je za naplatu starih dugova. Tokom dugih godina u zatvoru stekla je disciplinu i nove prijatelje.
Dok iskrsavaju tela nevinih i krivih, samo jedan čovek stoji između prevejane kriminalke i njene želje za osvetom. Čovek koji ju je svojevremeno uhapsio. Maks Vulf. Samohrani otac jedne tinejdžerke, nepopustljivi i neustrašivi detektiv koji nikome ništa nije dužan i ima sopstveni kodeks časti.
„Najbolji roman o Maksu Vulfu dosad! Izvanredno i autentično.“
– Li Čajld
„Briljantan roman.“
– Piter Džejms
Autorka istorijskih romana i bestselera Devojka sa bisernom minđušom, Izuzetna stvorenja i Jedna nit.
Raskošna priča o porodici duvača stakla iz Murana.
Godine 1486. Venecija je raskošan trgovački grad na vrhuncu moći. Orsola Roso je najstarija kći u familiji muranskih duvača stakla. Na ostrvu poznatom po ovoj teškoj veštini i velikoj umetnosti nije predviđeno da porodičnu tradiciju izrade stakla nasledi žena, čak ni kada je izuzetno vešta i kad ume da pretoči fantastične vizije u maštovita umetnička dela. A baš te osobine krase Orsolu. Nakon očeve smrti ona će u tajnosti nastaviti da izučava zanat i svojim delima uvećava porodični imetak.
Dok u Veneciji vreme protiče polako poput topljenog stakla, pratimo priču o Orsoli i njenoj porodici kroz prizmu stvaralačkog trijumfa, ali i tragičnih događaja. Od doba kuge koja će opustošiti Veneciju do pljački vojnika koje će ogoliti njene velelepne palate, od vremena dominacije Murana i njegovih trgovaca do njegove metamorfoze u turističku atrakciju, žene iz porodice Roso čuvaće porodično nasleđe, umetnost i veze.
Ostrvo stakla je nesvakidašnji, predivan i opčinjavajući portret žene, porodice i grada koji su večni poput njihovog stakla.
„Trejsi Ševalije se vraća u svet srednjovekovnog zanata i daje nam još jednu odlučnu heroinu – staklarku koja prodire u zatvoreni svet muškaraca sa Murana. Pedantno istražena, dočaravajući lepotu venecijanske lagune, priča fascinantno nosi čitaoca kroz prostor i vreme.“
– Filipa Gregori
„Odvažan i prefinjen roman. Trejsi Ševalije nas s lakoćom vodi kroz vekove, prikazujući Veneciju uzdrmanu promenama, krhku ali nesalomivu, baš kao što je i čuveno muransko staklo.“
– Kejt Kvin
„Briljantna ideja sprovedena temeljno, sa samopouzdanjem i dubokom ljubavlju prema jednom izuzetnom gradu. Genijalan način pripovedanja u vremenskim skokovima.“
– Filip Pulman
Kada su palata i ceo dvor stavljeni pod krov... Kada su za sovama i ševama, kragujima i senicama, zaista stali da pristižu i kosovi u jatima... Kada su sve te ptice na beogradskom Gornjem gradu od ostataka stogova slame, začinskog i lekovitog bilja, kao i od preostalih pramenova vune, počeli da svijaju gnezda... Dakle, tek tada je protomajstor Petar lično despotu Stefanu Lazareviću predao one svoje lestve, kao da mu daje veleban, zamašan ključ. Rekao je:
– Od mene toliko...
Despot Stefan i Konstantin Filozof su još te prve noći, sa prozora dvorane za prijeme, gledali vatrene stogove u ravnici preko Save i Dunava. Dvor je bio useljen, ali kao da je samo to nedostajalo da u njemu počne da se živi.
Svih devet prozora su bili otvoreni. Gospodar i učitelj su stajali čas kraj jednog čas kraj drugog i posmatrali poplašćene plamenove, izvijene trine iskri koje se negde gore pridružuju zvežđu.
Šta je prethodilo izgradnji dvora despota Stefana Lazarevića u Beogradu, ko je bio „lutajući protomajstor“ Petar, romejski graditelj palata u Konstantinopolju, Veneciji i Sirakuzi, koji je s preporukama stigao u despotovu prestonicu, kako je putovao Mediteranom venecijanskim galijama i kako je tekla izgradnja dvora – otkriće čitalac u novom romanu Gorana Petrovića, koji hronološki prethodi romanu Ikonostas.
Palata je još jedna priča, novi „tok“ u Romanu delti Gorana Petrovića, univerzumu alegoričnih pripovesti čija se radnja raspliće od srednjeg veka do dana koje smatramo našim.
Nagrada „Predrag Matvejević“
Nagrada „Janko Polić Kamov“
U Brodu za Isu, ekološkom, lirskom, istorijskom, enciklopedijskom romanu čija se žanrovska klasifikacija može nizati unedogled, Robert Perišić upućuje ozbiljnu kritiku čovečanstvu pripovedajući o periodu antičke kolonizacije ostrva Vis kako bi promislio o čovekovoj vezi sa biljnim i životinjskim svetom, ali i principima koji su milenijumima ranije uspostavljeni i kroz vreme prenošeni, a koji su civilizaciju doveli do ambisa.
Uz pomoć dečaka Kalije, egipatske mačke Miu i magarca Mikra posmatramo nekadašnji svet, odnos između moćnih i slabih, kolonizatora i starosedelaca, svedočimo seobama i izgnanstvu, potrazi za novim domom, ljubavlju i slobodom.
Robert Perišić toplim poetskim stilom govori o osnivanju prve grčke kolonije na Jadranu ispisujući stranice na kojima progovaraju robovi i gospodari, sa kojih se čuju vreva glasova sa sirotinjske tržnice, zveket alata graditelja novog grada i pobedonosni usklici na ulicama Sirakuze.
„Lirski roman o drevnom Mediteranu (...) Graciozna meditacija o istoriji i prirodi iz pera pisca čija dela morate pročitati.“
– Kirkus Reviews
„Brod za Isu prevazilazi puki realizam i uvodi nas u svet izraza i simbola.“
– Nel Zink
„Ovaj snoliki roman nastoji da oslika privrženost koja se odupire zakonima civilizacije.“
– Wall Street Journal
A možda i nije prava ljubav kada kažem da si moje najmilije; ljubav je to što si moj nož kojim kopam po sopstvenoj duši.
Franc Kafka je upoznao novinarku Milenu Jesensku u Pragu 1920. godine. Bio je u društvu zajedničkih prijatelja i tokom razgovora ona je predložila da prevede dve njegove priče na češki. Milena je živela u Beču, Kafka u Pragu. Mnogo toga ih je razdvajalo: ona je bila nesrećno udata i mlada, a on stariji, bolestan i još uvek veren. Prva pisma su kurtoazna: njih dvoje pišu o svom zdravlju, okolini, književnim člancima, prevodu Kafkinih priča. Malo-pomalo, ton se menja, potreba da razmenjuju vesti jedno o drugom potpiruje patnju zbog razbuktale strasti.
Kafkini dnevnici su predočili istinsku dubinu tog prijateljstva, ali je u njima samo nagovešteno ono što nam otkrivaju pisma, koja se čitaju kao ljubavni roman, ali i izliv očajanja, blaženosti, samooptuživanja i samoponiženja. Zahvaljujući njihovoj izrazitoj neposrednosti i intimnom tonu, ova knjiga pruža uzbudljiv čitalački doživljaj.
Povodom sto godina od Kafkine smrti, Pisma Mileni u novom prevodu Maje Anastasijević, otkrivaju nam ličnost pisca čija je proza utisnula dubok trag u književnost XX veka.
„Po neumoljivosti s kojom otkriva ljudsku veličinu i slabost, strast i kukavičluk, ovo životno svedočanstvo može da se svrsta u red s Rusoovim Ispovestima.“
– Die Welt
„Osim lepote samih pisama, ovo je najznačajniji ključ koji imamo za razumevanje Kafkinih romana i priča.“
– New York Times
„Pisma Mileni Franca Kafke spadaju u najlepše domete književnosti.“
– Die Zeit
„Prepuno osećanja.“
– City of Words
Arsen Korbin nema nameru da se oženi iz ljubavi. Njegova verenica je oduvek bila sredstvo za postizanje cilja, žena koju je želeo da osvoji, senka prošlosti s kojom se borio. Ali kada ona iznenada pogine, Arsenov veliki plan se raspada.
U šoku zbog njene iznenadne smrti, dok se nosi sa tugom i pitanjima na koja nema odgovore, Arsen se zbližava sa Vinifred Eškroft, koja dobija dugo željenu ulogu u predstavi Galeb u njegovom teatru. Spajaju ih tragedija i izdaja, no problem je u tome što se Arsen i Vini ne podnose. Nimalo.
Uprkos početnoj netrpeljivosti, njihova zajednička bol i traganje za istinom zbližavaju ih na neočekivane načine. Vini polako spušta gard pred razdražljivim milijarderom. Počinje da ceni njegovu duhovitost i neobičnu naklonost prema astronomiji. A Arsen, koliko god da je ciničan, sve više poštuje njenu posebnu ličnost.
Mogu li i pored otkrića mračnih porodičnih tajni da pronađu iskupljenje u međusobnoj neželjenoj privlačnosti? Ili će se njihovi putevi zauvek razdvojiti pod pritiskom prošlih grešaka dok se bore između ponovnih izdaja i nade za novi početak?
„Opsesija, izdaja, ljubav i tajna. Fenomenalna knjiga.“
– BookBistroBlog
