Romani

U fantastičnom romanu Izgubljeni gospodin Kovač mladi su ljudi radoznali, dovitljivi i hrabri, a suočavaju se s neočekivanim situacijama na svim razinama – od obiteljske povijesti do odnosa prema prirodi i sebi samima. Napetost u romanu prelama se kroz oči likova, dječaka Gašpara i njegova prapradjeda, pri čemu vrlo važnu ulogu igraju ženski likovi. U romanu će uživati svi zainteresirani za sličnosti i različitosti djetinjstva koja pripadaju različitim razdobljima, predtehnološkom, prožetom starim obrtima i zanimanjima i današnjem u kojem dominira izgradnja novih vrijednosti.

Leš predsjedničkoga kandidata Viktora Radana, zatučenog tupim predmetom i sa slikom Ante Pavelića pričvršćenom pribadačom na majicu, nađen je u Ljetnom kinu Tuškanac, što nužno alarmira i javnost i policiju, a po privatnoj narudžbi udovice Radan i bivšeg policajca, danas privatnog detektiva sumnjive reputacije, Tibora Dombaja. Tiborovoj grupici agenata priključit će se i street-art umjetnica, njegova bipolarna kći Kaja, koja bi voljela biti Lisbeth Salander i koja će tijekom svoje neortodoksno vođene istrage ostvariti neočekivano žensko prijateljstvo. Kada se pojavi još jedan leš označen poglavnikovom sličicom, široka se istraga počinje sužavati i svi putovi vode u crvotočinu koja spaja vremena i ljude, osumnjičene i žrtve, fragmente domaće filmske povijesti i montažere života. Prvi krimiroman iskusna filmskog režisera i scenarista Davora Žmegača Crvotočina pokazuje složenost svijeta, njegovih privida koji se mogu mjeriti s filmskima, otvara niz moralnih pitanja, od onih o pasivnosti u doba velikog zla do pitanja o nasljeđivanju krivnje i dosezima osvete. Ovo je roman koji se čita u slow motionu, a vuče vas na fast forward. Kruno Lokotar

U novom romanu, nakon dvije donekle autobiografske knjige proze, Ivica Prtenjača vraća se imaginaciji, snu i potrebi za bajkom. Njegov Albert uređuje svoj život, mijenja građanski poredak u snovitu utopiju, žonglira egzistencijom, smislom, nadom i jasnim odlukama. A već je doktor znanosti na pragu četrdesete, u dobi osjetljivoj za svaku promjenu, u vremenu koje najjasnije obećava samo ravnodušnost. No, Prtenjačin je junak daleko od bilo čega takvog, nakon tragičnog događaja u kojem je skoro izgubio život, bolnog i dugog oporavka, on preslaguje odnose s ljudima iz svoje blizine, stječe nove, i kao u zaleđenom kadru napušta stare. I naravno, cijelo to vrijeme sanja bolji, pravedniji i jasniji svijet. „Albert“ je literarno moćna knjiga, poetična, dramatična i dubinski sretna. U njoj nas Prtenjača iznova suočava s našim prazninama i površnostima, ali nudi i vedra rješenja. Ona nisu ondje gdje nam cijelo vrijeme govore da jesu. Glavni lik ovog romana tihi je pobunjenik, nalik hodaču iz „Brda“, Andreju iz „Plivača“ ili soboslikaru iz „Tihog rušenja“. U tom nizu nezaboravnih karaktera, Albert je najbliže snu o sreći, onom jutarnjem snažnom trenutku, dok su kapci još spušteni, a sunce se već prolilo po svima i po svemu.

Roman Potop dotiče ključne egzistencijalne teme u životu pojedinca kao što su ljubav, zavičaj, obiteljski odnosi, te Domovinski rat iz jedne sasvim drugačije perspektive jer autor je i sam bio sudionik tog rata na prvoj crti 1990.-1992. Glavni lik – mladić – u raskoraku je sa svijetom iz kojeg potječe i svijetom kojem stremi, kojemu se istovremeno događaju i ljubav i rat, dva najveća izazova u životu svakog čovjeka. Precizno strukturiran, lišen ikakvih verbalnih viškova, pun poetskih slika krute svakodnevice, ali i nježna romantična snatrenja, Potop iznova potvrđuje Karakaševu iznimnu vještinu pisanja i njegovo visoko mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Iz medija: "Potop je emotivna bomba, prepuna preciznih, izrazito sugestivnih metafora vulkanske snage i naboja, pisana čistim, jasnim, kako on voli reći, 'sporim' jezikom, kojim ovaj pisac pokušava natjerati čitatelja 'da čita sporo, da mu svaka riječ bude važna, jer mislim da će književnost i opstati zahvaljujući sporosti'". Gea Vlahović, T-portal “Za formalno upoznavanje s novim romanom Damira Karakaša trebao mi je tek školski čas. Za istinsko spoznavanje trebat će mi cijela vječnost. Jer, glad za svakim rovom njegovih tajni neizmjerna je.“ Davor Špišić, Telegram “Po svemu osim po tom lirskom elementu ovo je tipičan Karakaš, roman koji doslovno osvaja njegovom škrtom rečenicom. Na prvi se pogled čini da je svaku riječ izvagao barem stotinu puta, a u onome što je ostalo leže veličanstveni svjetovi.“ Bojana Radović, Večernji list “Poštujući svoj već dokazani stil pripovjedača koji s malo riječi želi reći puno, Karakaš je i u ovom romanu svojim »škrtim«, a iznimno efikasnim načinom pripovijedanja čitatelja »uvukao« u priču stvorivši pri tome jednostavne, a opet vrlo dojmljive likove koji na realnosti dobivaju, između ostalog, i zbog uspješnog korištenja ličke čakavske ikavice tog dijela Hrvatske.“ Marinko Krmpotić, Novi list "Potop je novela začudnih impresija i pažljivo izbrušenih pojedinačnih slika, a Karakaševo eliptično, nelinearno pripovijedanje tek je labavo okupljeno u četiri nenaslovljene cjeline čiji pojedini ključni momenti ostaju nerazjašnjeni, kao što biva kad se čovjek prene iz sna.“ Dino Staničić, Telegram “Neobičan je pisac Damir Karakaš jer, između ostalog, dokazuje nedokazivo – da je moguće govoriti o najdubljim ponorima ljudske duše, najcrnjim mislima i najgorim postupcima na najpoetičniji i najdirljiviji mogući način. Upravo zbog te ambivalentnosti, čitan je i osporavan, ali bez obzira na to kako se čitaoci i kritika određuju prema njegovoj prozi, nedvojbeno je da je svaka njegova knjiga događaj na svim prostorima na kojima se ona čita bez prevoda.“ Dragan Babić, kritika HDP O AUTORU: Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica, pored Brinja u Lici. Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi, zbirke priča Eskimi, Pukovnik Beethoven i Kino Lika te romane Kombetari, Kako sam ušao u Europu, Sjajno mjesto za nesreću, Blue Moon i Sjećanje šume (nagrade Fric i Kočićevo pero), Proslava (Nagrada T-portala za najbolji roman 2020.) i Okretište – nagrađeno regionalnom književnom nagradom „Meša Selimović” za najbolji roman 2021. Iste godine dobio je i uglednu talijansku književnu nagradu „Premio ITAS del Libro di Montagna” za roman Sjećanje šume. Piše i kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu.

Slavljena kao remek-djelo autobiografske proze, prevedena na brojne svjetske jezike, ova jedinstvena knjiga donosi priču o više od šezdeset godina Francuske, koja se od kraja rata razvija u suvremeno društvo kasnoga kapitalizma. Protkan vlastitim sjećanjima, fotografijama, povijesnim događajima, jezikom pojedina razdoblja, popularnom kulturom, radijskim i televizijskim emisijama, modama, proizvodima, željama i htijenjima generacija, roman je živo svjedočanstvo o preobrazbama jednog društva, kulture, ali i cijeloga svijeta. Ernaux nas vraća u rat u Alžiru, susrećemo Sartrea i de Beauvoir, Edith Piaf, Agnès Varda, vraćamo se u svibanj 1968., u doba manifesta za pravo na pobačaj, nuklearne prijetnje, pratimo napredak tehnologije, eksploziju konzumerizma, rast nezaposlenosti.  Neizreciv protok vremena Annie Ernaux bilježi i slaže poput palimpsesta kako bi u pojedinačnu sjećanju izrazila „proživljenu dimenziju povijesti“ i pisanjem „oblikovala svoju buduću odsutnost“ rekonstruirajući ono naše, zajedničko vrijeme koje „iz davnina sipi do danas“. Tako autorica uspijeva ispisati život u sasvim novoj formi autobiografije koja je istovremeno subjektivna i neosobna, privatna i kolektivna. Iz medija: „Za one koji još uvijek sumnjaju u mjesto koje Annie Ernaux zauzima u francuskoj književnosti – a to je sam vrh – ne možemo dovoljno preporučiti Godine. Širinom svoga spisateljskog pothvata i stilskom discipliniranošću, Ernaux maestralno uranja u vrijeme i sjećanje jedne žene tijekom više od šezdeset godina.“ Le Monde „Čitati Annie Ernaux jest šok, iskustvo, i što je glavno – važno je. S njom privatno postaje političko, politika se pretače u razgovor, a sve zajedno oblikuje se u eksplozivnu, aktualnu i poetičnu književnost… remek-djelo.“ Der Spiegel „Sva kritička snaga koju tražimo od romana nalazi se ovdje, u jednoj od ključnih knjiga našeg vremena.“ Corriere della Sera „Proces čitanja Godina nalikuje otkriću kutije s blagom. To je knjiga koju ćete zatvarati nakon nekoliko pročitanih stranica, zaneseni gorko-slatkim dojmom koji vam ostaje u mislima.“ Los Angeles Review of Books  „Ovo je autobiografija kakvu niste nikad čitali. Roman Godine ozbiljna je i hrabra knjiga, U traganju za izgubljenim vremenom našeg doba medijske dominacije i konzumerizma, naše epohe apsolutnog robnog fetišizma.“ New York Times Book Review O AUTORU: Annie Ernaux rođena je 1940. u francuskoj pokrajini Normandiji gdje je u rodnome Lillebonneu i potom u Yvetotu provela djetinjstvo. Studirala je na Sveučilištu u Rouenu te mnogo godina radila kao profesorica književnosti u srednjoj školi te u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Uz učiteljski posao pisala je i sedamdesetih počela objavljivati svoje prve knjige koje su vrlo brzo stekle poklonike. Danas se smatra suvremenim klasikom i jednim od najvažnijih i najangažiranijih glasova francuske književne i kulturne scene, a njezino se djelo proučava na katedrama za književnost diljem svijeta. Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova, objavljivanih na brojnim svjetskim jezicima, primila niz istaknutih nagrada. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku. 2022. godine Annie Ernaux dobila je Nobelovu nagradu za književnost „za hrabrost i kiruršku preciznost kojima na vidjelo iznosi ishodišta osobnog sjećanja, ono što ga otuđuje i što ga u kolektivnome sputava.“

U središtu Lavlje jazbine niz je portreta i biografskih crtica čuvenih mislilaca politčke ljevice koji su živjeli i djelovali sredinom dvadesetog stoljeća i opširno pisali o idejama stvaranja židovske državnosti. To su, među ostalima, njemačka politička filozofkinja Hannah Arendt, romanopisac i avanturist Arthur Koestler, veliki biograf i Trockijev poštovatelj Isaac Deutscher, američki novinar I. F. Stone, francusko-arapski novinar Maxime Rodinson, tuniško—francuski antikolonijalistički filozof Albert Memmi, politički aktivan kognitivni znanstvenik Noam Chomsky i irski akademik Fred Halliday. Šest učenjaka dijeli sličnu sudbinu u pogledu životnih priča i proživljenih iskustava, zbog čega su njihova raznolika intelektualna putovanja istim povijesnim pravcem od velike važnosti današnjim literatima, a i proživjeli su kataklizmičke događaje sredine 20. stoljeća, pisali o njima i bili oblikovani njima. „Ponekad se dogodi da se neka knjiga pojavi u trenutku kad je najpotrebnija, u trenutku u kojem može postati dijelom javnog diskursa i pomoći pripremiti teren za buduće političke argumente i rasprave. Knjiga Lavlja jazbina: cionizam i ljevica od Hanne Arendt do Noama Chomskog upravo je takva knjiga. Autorica Susie Linfield ljevičarka je i progresivna cionistica. Dok iznosi argumente nekih od najvažnijih suvremenih ljevičarskih mislilaca (svi su osim jednoga Židovi), donosi i povijesni kontekst i vrlo profinjenu analizu, koja se odlikuje jasnoćom i intelektualnim poštenjem.“ — Reform Judaism „Pisanje [Susie Linfield] udružuje novinarsko pripovijedanje i znanstveničku analizu ideja… Knjiga Lavlja jazbina pokazuje pojedinačnu borbu židovskih ljevičara iz naraštaja povezanoga s Drugim svjetskim ratom da pomire svoje proturječne nagone, partikularistički zov cionizma i univerzalistički zov socijalizma. Njihove priče precizno najavljuju iskustvo današnjih židovskih liberala u nastojanju da pomire vlastiti proizraelski partikularizam i univerzalizam usmjeren na socijalnu pravdu… Njezina knjiga pojavljuje se upravo u trenutku kada te priče i pouke poprimaju sve veću važnost i neodložnost.“ — The New York Times „Ne morate biti opčinjeni ljevicom, judaizmom ili cionizmom da biste uživali u ovoj fascinantnoj knjizi. Kakve god imali stavove o izraelsko-palestinskom sukobu, ovo je obavezna literatura za poklonike fascinantnih, intrigantnih i uzbudljivih rasprava koje oduševljavaju svojom lucidnošću i intelektualnim poštenjem.“ — Hussein Agha, suautor knjige A Framework for a Palestinian National Security Doctrine „Kako se buran, iako često vjeran brak ljevice i cionizma pretvorio u pravo minsko polje ogorčenih sukoba? Susie Linfield toj prijepornoj temi pristupa uobičajeno genijalnom vizijom i velikodušnim duhom. Originalan i ključan prilog raspravi.“ — Ruth Franklin, autorica knjige A Thousand Darknesses: Lies and Truth in Holocaust Fiction „U svojoj knjizi Lavlja jazbina autorica znanstveno-istraživački analizira i kritički interpretira stavove osmero uglednih intelektualaca židovskog podrijetla i lijevog političkog svjetonazora o pitanjima izraelske državnosti, cionizma i izraelsko– palestinskih odnosa te otvara i odgovara na brojna pitanja iz područja povijesti, religije, politike, kulturne antropologije i prava. Ne samo što progovara o temi koja je duboko bolna, opterećena raznim oblicima trauma i, kada je u pitanju budućnost, neizvjesna, nego i polemizira s nekim od najvećih mislilaca 20. (i 21.) stoljeća, ukazujući na njihove propuste, površnosti, a često i neznanje, pokazujući time visok stupanj znanstvenog integriteta.“ — Hrvoje Klasić „Analiza Susie Linfield je temeljita, a njezin kritički stav prodoran dok nastoji objasniti središnji problem: sukob između partikularnoga zauzimanja za progonjeni narod i po prirodi univerzalističkoga lijevoga, socijalističkog, rjeđe komunističkog programa.“ — Nadežda Čačinovič „Knjiga Lavlja jazbina uzoran je prikaz intelektualne povijesti koji se hvata u koštac i s tragičnošću cionizma i s načinom na koji je anticionizam postao mjerilom globalne ljevice. Riječ je o skrupuloznome, nepokolebljivom, lucidnom i moralno ozbiljnom djelu koje se pojavilo u pravom času.“ — Todd Gitlin, autor knjige The Sixties: Years of Hope, Days of Rage „Zašto neki od najblistavijih umova na američkoj i europskoj ljevici nisu uspjeli shvatiti židovski nacionalizam? Knjiga Lavlja jazbina fascinantno je i jedinstveno pronicljivo istraživanje granica intelektualne ljevice u nastojanju da se uhvati u koštac s nesmiljenom stvarnošću našega svijeta.“ — Zeev Sternhell, autor knjige The Founding Myths of Israel: Nationalism, Socialism, and the Making of the Jewish State O AUTORU: Susie Linfield, ugledna novinarka, znanstvenica i sveučilišna nastavnica (New York University), diplomirala je američku povijest na sveučilištu u Ohiu. Nakon studija preselila se u Boston, gdje je vodila feministički časopis Wages for Housework sve do ponovne selidbe u New York, gdje je studirala novinarstvo i dokumentarno filmsko stvaralaštvo. Na istom sveučilištu od 1995. radi kao predavač na katedri za novinarstvo. U svom pisanju kombinira novinarsku pripovjedačku tehniku sa znanstvenom analizom informacija. Njezina knjiga The Cruel Radiance: Photography and Political Violence (2011.) bila je u užem krugu za nagradu National Book Critics Circle Award in Criticism, a iste je godine za taj naslov osvojila Berlin Prize, koji dodjeljuje Američka akademija u Berlinu. Teme kojima se bavi u svojim člancima i knjigama odnose se na međuodnos kulture, religije, društva i politike. U knjizi Lavlja jazbina znanstveno- istraživački analizira i kritički interpretira stavove osmero uglednih intelektualaca židovskog podrijetla i lijevog političkog svjetonazora o pitanjima izraelske državnosti, cionizma i izraelsko-palestinskih odnosa.