Rimski car Marko Aurelije u povijesti je ostao zapamćen kao staložen i dobronamjeran vladar koji je, a razlog zašto ga i danas pamtimo kao jednog od najuspješnijih i najplemenitijih vladara jest što je svoj život posvetio filozofiji i stoičkim načelima. Neumorno je radio na razvijanju osnovnih vrlina mudrosti, pravednosti, hrabrosti i umjerenosti te se postupno približavao stoičkom idealu čovjeka. U nasljeđe nam je ostavio introspektivan tekst koji poznajemo pod nazivom Meditacije, klasik koji nam i danas nudi pomoć i motivaciju da živimo u skladu s razumom, razvijamo izdržljivost i smireno prihvatimo bol i smrt kao neizbježne činjenice života.
U knjizi Kako razmišlja car filozof, kognitivno-bihevioralni psihoterapeut Donald Robertson nudi nam suvremeni uvod u stoičku mudrost na primjeru života i filozofije Marka Aurelija, ali i drugih pojedinaca koji su ostvarili ispunjen život i razvili emocionalnu otpornost. Kombiniranjem iznimnih priča iz Markova života i uvida moderne psihologije, ova knjiga pokazuje ljudsku stranu stoicizma te čitateljima pokazuje kako da metode ove filozofije primjene na vlastiti život.
Hitan poziv na akciju i prepoznavanje podmuklih obrazaca i mehanizama populističkog vala koji se širi svijetom – prije nego što bude prekasno.
„To se ovdje ne može dogoditi“, čula je Ece Temelkuran kako govore razumni ljudi u Velikoj Britaniji u noći glasanja o Brexitu. Čula je kako razumni ljudi u Americi govore to isto u noći kad je Trump pobijedio na izborima uz povike sljedbenika: „Sagradi taj zid.“. Čula je kako istu rečenicu izgovaraju razumni ljudi u Turskoj dok je Erdogan namještao izborne rezultate, gradio ekonomiju na temeljima „kroni“ kapitalizma, a svoje protivnike proglašavao teroristima. Kako ostati bez domovine strastven je poziv na akciju „razumnim ljudima“, upozorenje svijetu da populizam i nacionalizam ne marširaju prema vlasti kao posve oformljen pokret: oni se šuljaju.
Višestruko nagrađivana turska književnica i novinarka Ece Temelkuran identificira rane znakove upozorenja na taj fenomen koji niče diljem svijeta i opisuje globalni obrazac njegova pojavljivanja kako bi oboružala čitatelja alatima kojima ga se može iskorijeniti. Predlažući alternativne globalne odgovore na hitne i vrlo često paralizirajuće političke probleme našeg doba, Temelkuran istražuje podmukli koncept „pravog naroda“, infantilizaciju jezika i načina vođenja rasprava upozoravajući na opasnost podcjenjivanja protivnika. Kombinirajući memoarsku prozu, povijest i jasne i uvjerljive argumente, Temelkuran elokventno i strastveno brani demokraciju.
O AUTORU:
Ece Temelkuran, rođena u Izmiru 1973., jedna je od najpoznatijih turskih književnica, novinarki i političkih komentatorica, koja redovito objavljuje u turskim listovima, ali i u časopisima The Guardian, The New Statesman, The New Left Review, Le Monde Diplomatique. U istraživačkim publicističkim radovima bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontroverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pokreta i pitanja političkih zatvorenika. Dobila je mnogobrojne nagrade pa tako i nagradu »Pen for Peace« i nagradu za turskog novinara godine. U knjizi Planina boli (Naklada Ljevak, 2013.) propitivala je ulogu nacionalnih mitova i priča te nas vodila u samo središte tursko-armenskoga sukoba. Dosad je objavila desetak knjiga, a na hrvatskom jeziku nedavno joj je izišao i roman Zvuk banana (Hena com, 2014.). Roman Žene koje pušu u čvorove objavljen je u Turskoj 2013. i postao je uspješnica.
Knjiga Marijane Češi Stvaranje pisanjem: Ovladanost pisanim jezikom na kraju obveznoga obrazovanja bavi se kroatističkom temom iz područja hrvatskoga standardnog jezika koja je važna u društvu tolikoga broja različitih mjesnih i područnih idioma, od kojih se neki razlikuju međusobno i više nego neki drugi slavenski jezici. Tema knjige (ovladanost pisanim jezikom) interdisciplinarna je jer se istraživačkim metodama i postupcima oslanja na spoznaje glotodidaktike i primijenjene lingvistike. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju koliko je važno imati na umu pojedinačne razlike među učenicima, okolnosti i čimbenike kojima se procjenjuje jezičnokomunikacijska razina u odgojnoobrazovnom kontekstu, a posebno prigodom oblikovanja kurikulskih dokumenata po kojima se osmišljava i organizira nastava te kreiraju zadaci procjenjivanja učeničkih ishoda.
Riječ je o prvoj znanstvenoj monografiji koja se bavi odabranim leksičkim, sintaktičkim i pragmatičnim obilježjima pisanoga jezika hrvatskih učenika na kraju osnovnoga školovanja. Svojim interdisciplinarnim pristupom i temeljitošću analiza različitih jezičnih razina knjiga je preduvjet za uspostavu pisane norme na kraju obveznoga obrazovanja, okvir za postavljanje standarda ovladanosti pisanjem, a time i vrednovanja u nastavi hrvatskoga standardnog jezika. Pisana je stručno, ali ujedno i jednostavno, pa može biti neizostavan priručnik studentima kroatistike te učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika u provođenju obrazovne reforme.
O AUTORU:
Marijana Češi rođena je u Münchenu 1970. Osnovnu školu završila je u Novome Marofu, a srednju u Varaždinu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od godine 2005. radi u Zavodu za školstvo, danas u Agenciji za odgoj i obrazovanje, kao viša savjetnica za hrvatski jezik. Poslijediplomski doktorski studij komparativne književnosti upisala je 2002. godine, a doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom studiju glotodidaktike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je upisala u godini njegova osnutka 2005. Znanstveni su joj i stručni interesi usvajanje hrvatskoga kao prvoga i inoga jezika djece školske dobi te edukacija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika. Objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te uredila sa suradnicima tri znanstvene monografije i priručnik za poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika. Surađivala je u izradi nacionalnih programa za nastavu hrvatskoga jezika i organizirala stručne skupove za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika na županijskoj, međužupanijskoj i državnoj razini. Organizirala je i surađivala na odgojno-obrazovnim projektima. Tijekom rada u Agenciji za odgoj i obrazovanje održala je više predavanja i radionica učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika.
Povijest, politika i pop-kultura zbirka je eseja kojom se, u reprezentativnom izboru, nastoji prikazati što je sve u ovih pet godina napisano, snimljeno i izrečeno o prošlosti jugoslavenskog prostora, uz autorove uvide u neke od ključnih a prijepornih fenomena.
Presjek je to historiografije, politologije, dokumentarnih i igranih filmova i serija, predstava i književnosti koji se bave ovim prostorima, njihovim ljudima i pojavama, a donosi jednako ovdašnje kao i strane autore, te različite naraštaje intelektualnih, umjetničkih i znanstvenih emigranata, njegovali oni poetiku otpora ili podržavali vladajuće narative.
O AUTORU:
Dragan Markovina (Mostar, 1981.) je hrvatski povjesničar, publicist, medijski kolumnist je i ljevičarski aktivist iz Splita. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica. Diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu, nakon čega od 2003. do 2014. godine radi Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. U to je vrijeme predmet njegovog znanstvenog rada uglavnom bila Dalmacija u vrijeme mletačke vladavine, te 2011. god. brani i doktorsku disertaciju pod naslovom "Dalmacija u mletačkim reformskim projektima 18. stoljeća". Od 2013. godine, kao izraziti ljevičar, upušta se u politiku i politički aktivizam.
Potkraj 20. i početkom 21. stoljeća u svijetu je nastalo oko stotinu malih država, samo u tranzicijskoj Europi 25, od čega u raspadu SFR Jugoslavije njih sedam. Sve su htjele emitirati i koristiti vlastiti novac, računajući da će s njime moći bolje upravljati svojom ekonomskom sudbinom i postići "identifikaciju stanovništva s nacionalnom državom na dubljoj političkoj razini", kako je napisao Eric Helleiner.
No gotovo sve nove monete novonastalih država brzo su gubile vrijednost, a stanovništvo i poduzetnici su se koristili nekom od svjetskih "čvrstih" valuta. To se dogodilo i državama nastalima raspadom SFR Jugoslavije, najprije Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a potom i Srbiji i Crnoj Gori. I sve su one bile prisiljene poduzeti monetarne reforme kojima će zaustaviti hiperinflaciju i uspostaviti stabilnu nacionalnu valutu.
Za tu svrhu malim državama na raspolaganju stoji možda samo pet ili šest glavnih strategija. Slučaj država proizašlih iz bivše SFRJ zato je jedinstven u povijesti: od pet novih država svaka je odabrala drugu strategiju. Ova knjiga donosi otkrića, zanimljivosti i pouke o tome zašto su se nasljednice Jugoslavije, ali i druge male zemlje u svijetu odlučile baš za određeni model monetarne stabilizacije, koliko su u tome uspjele i kakve su posljedice tih odluka.
Sve su pritom našle u dramatičnim okolnostima i iskusile goleme operativne probleme, čak i bizarne situacije, ali i postigle epohalne dosege. Slovenija je provela drastičnu deprecijaciju tolara, a ipak je svela inflaciju na jednocifrenu. U Hrvatskoj je od ambicioznog programa stabilizacije iz 1993. ostao samo de facto fiksni tečaj kao krivac za deindustrijalizaciju, deficit i prezaduženost. BiH nije mogla dopremiti svoj "celjski" dinar u Sarajevo pa je ondje uz marku glavna valuta ostala cigareta Sarajevske Drine, a sitne apoene njemačke marke u Travniku emitirala je lokalna banka, sve dok tečajni režim BiH nisu nametnuli Amerikanci u Daytonu. Crna Gora je još pod Srbijom odlučila uzeti njemački novac, a novčanice DEM je navodno preko granice prokrijumčarila u kamionima za prijevoz banana. Srbija se sa svojom hiperinflacijom, trećom najvećom u povijesti, odlučila obračunati jačanjem uloge dinara i u tome je prilično uspjela... Danas Slovenija, Crna Gora i Kosovo koriste supranacionalni euro, a to isto žele Hrvatska, BiH i Srbija, iako na euro neće smjeti utjecati i premda su sve dosadašnje monetarne unije propale.
Načelo suverenosti naroda lebdi nad cijelim političkim sustavom Angloamerikanaca. Svaka će stranica ove knjige pokazati neke nove primjene te doktrine. U nacijama u kojima vlada dogma o suverenosti naroda, svaki je pojedinac u podjednakom dijelu nosilac vrhovne vlasti, te podjednako sudjeluje u upravljanju državom. Smatra se, dakle, da je svaki pojedinac isto toliko prosvjećen, isto toliko pun vrlina, isto toliko jak kao i bilo tko drugi medu njegovim bližnjima. (...) U svemu što se odnosi tek na njega samoga, ostao je gospodarom: slobodan je, a račun o svojim postupcima polaže samo Bogu.
– Alexis de Tocqueville
Ono prema čemu je zaista moguć taj nezaustavljivi i nepovratni proces nastajanja demokracije Tocqueville definira kao stalno izjednačavanje uvjeta u kojima ljudi društveno žive i grade svoje političke ustanove. Postići jednakost uvjeta znači dosegnuti demokratsko društveno stanje. Jednakost je bit moderne demokracije. Demokratski narodi imaju, doduše, “prirodnu sklonost” prema slobodi, ali za jednakost ih veže žestoka, neutaživa, vječna i neukrotiva strast. “Oni žele jednakost u slobodi, a ako je ne mogu postići oni je žele i u ropstvu. Podnosit će siromaštvo, porobljenost i barbarstvo, ali neće trpjeti aristokraciju”.
– dr. sc. Rade Kalanj, iz pogovora
Alexis de Tocqueville jedan je od najvećih političkih mislilaca 19. stoljeća i s J. S. Millom presudni teoretičar moderne demokracije kao liberalne demokracije. Tocquevilleova rasprava o demokraciji jedno je najvažnijih djela u zasnivanju i obrani moderne demokracije kao liberalne demokracije u kojoj se spaja individualna sloboda i narodna vladavina. U njoj Tocqueville uvjerljivo dokazuje da je demokracija nastala kao rezultat stalnog izjednačavanja društvenih uvjeta, te je otud neizbježna i vodi vladavini većine koja može biti tiranska prema pojedincu i manjinama.
– dr. sc. Slaven Ravlić, iz recenzije
Ovom se knjigom prije svega nastoji utvrditi je li zbog brzog razvoja tehnologije i novih sigurnosnih izazova u posljednjih dvadesetak godina došlo do preobrazbe pojma prava na privatnost do te mjere da naš odnos prema privatnosti više nije spojiv s temeljnim postavkama liberalne demokracije.
Prikupljanje izuzetno velikih količina podataka o nama, stvaranje nevjerojatno preciznih psiholoških i bihevioralnih profila te korištenje tih podataka za krojenje našeg iskustva na društvenim mrežama, ali i za induciranje emocija, stvaranje potreba i upravljanje našim potrošačkim ponašanjem kao i utjecanje na naše političke preferencije nedvojbeno predstavlja veoma jasan oblik manipulacije uvjetima i opcijama, što direktno potkopava našu autonomiju. Predavanjem kontrole nad podacima o sebi moćnim internacionalnim oglašivačkim kompanijama ili obavještajnim službama, odnosno odricanjem od privatnosti, istovremeno se odričemo i vlastite autonomije čime narušavamo ne samo vlastitu slobodu nego i društvo u kojem živimo činimo manje slobodnim. Ovaj je rezultat temeljito politološki argumentiran i potkrijepljen brojnim primjerima, ali i rezultatima iz empirijskog istraživanja.
Knjiga se bavi jednom od važnijih tema u suvremenim raspravama o ljudskim pravima: problemom očuvanja prava na privatnost u demokratskim društvima u svjetlu dubokih političkih i društvenih promjena koje je s jedne strane uvela digitalna revolucija, a s druge sve veća moć države nadzora.
– dr. Enes Kulenović
Autor izvrsno spaja spoznaje iz normativne i empirijske analize te argumentirano izvodi individualne, društvene, i političke implikacije transformacije prava na privatnost, kao i prednosti i nedostatke potencijalnih rješenja za pitanje privatnosti u modernim „društvima izlaganja” na početku 21. stoljeća.
– dr. Kosta Bovan
O AUTORU:
Andro Pavuna diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Sveučilišta u Zagrebu. S više od deset godina iskustva u sigurnosnom sustavu Republike Hrvatske, profesionalno se bavi ljudskom i urbanom sigurnosti. Ovo mu je prva objavljena knjiga.
U ovoj knjizi nije riječ o energiji, nego o moći i politici, i to o vanjskoj politici. Primjer ruskog korištenja plinske trgovine u politici moći pokazuje da korištenje ekonomskih instrumenata (osobito vanjske trgovine) kao starog alata vanjske politike ni danas nije izgubilo na važnosti. Trgovina plinom je ekonomski, vanjskotrgovinski odnos, no specifičan jer zbog vrste robe kojom se trguje obiluje političko-sigurnosnim eksternalijama; plin nije samo roba nego strateški, vanjskopolitički resurs.
Europska je unija plinsku trgovinu s Ruskom Federacijom doživljavala, u skladu s liberalnom paradigmom, kao međuovisan odnos koji će doprinijeti obostranoj nadoknadi limitiranih resursa i prelijevanju ekonomske na druga područja suradnje. U 21. stoljeću Ruska je Federacija toj trgovini dodijelila novu ulogu, pretvorivši je u instrument realističke moći. Ta je trgovina iz potencijala za zbližavanje aktera tako postala potencijalna, materijalna i konstruirana, prijetnja, što ju je dovelo u područje sigurnosti, a kooperativan odnos dva aktera je postao kompetitivan, pa i konfliktan. Europska je unija tako uvidjela da dostatnu razinu sigurnosti opskrbe zbog izloženosti vanjskopolitičkim izazovima ne može isporučiti isključivo tržište.
Plinska trgovina između EU i RF tako je dobila ulogu i u diskurzivnom smislu: liberalno-ekonomski diskurs je ustupio mjesto realističko-strateškom i umjesto o plinskoj trgovini govori se o energetskoj sigurnosti.
Globalizacija nije neprijatelj nacionalizma - naprotiv, ova knjiga pokazuje kako su se te dvije sile zajedno razvijale kroz povijest. Malešević osporava i dominantna stajališta koja nacionalizam opisuju kao društvenu snagu u opadanju.
Objašnjava zašto nedavne eskalacije populističkog nacionalizma diljem svijeta nisu društvena anomalija nego povijesna norma.
Imajući u vidu sve jače organizacijske sposobnosti, sve dublju ideološku penetraciju i sve šire mreže mikrosolidarnosti, Malešević pokazuje kako se i zašto nacionalizam tako duboko ugradio u svakodnevni život. Autor istražuje društvenu dinamiku nacionalizama u Irskoj i na Balkanu, a njegovi nalazi pokazuju da je nacionalizam ojačao i da se nametnuo kao dominantna operativna ideologija modernoga doba.
O AUTORU:
Siniša Malešević , MRIA , MAE (rođen 5. travnja 1969.) je redoviti profesor / Katedra za sociologiju na University University, Dublin , Irska. Njegovi istraživački interesi uključuju komparativno-povijesne i teorijske studije etnika , nacionalizma , ideologije , rata , nasilja i sociološke teorije . Autor je sedam i urednik ili ko-urednik osam knjiga i svezaka, uključujući utjecajne monografije Ideologija, legitimitet i nova država (2002), Sociologija etnika (2004), Identitet kao ideologija (2006) Sociologija rata i nasilja (2010), nacije-države i nacionalizmi (2013), porast organizirane brutalnosti (2017) i prizemljeni nacionalizmi (2019). Uspon organizirane brutalnosti dobitnik je izvanredne nagrade za knjigu iz Odjela za mir, rat i socijalni sukob Američkog sociološkog udruženja. Profesor Malešević također je autor više od 90 recenziranih članaka i poglavlja knjiga te održao više od 120 pozvanih razgovora širom svijeta. Djelo je prevedeno na nekoliko jezika, uključujući kineski, hrvatski, perzijski , španjolski, portugalski, poljski, tajlandski, turski, indonezijski, japanski, ruski i srpski. Prije toga obnašao je sastanke za istraživanje i nastavu na Institutu za međunarodne odnose (Zagreb), Centru za proučavanje nacionalizma , CEU (Prag) - gdje je radio s pokojnim Ernestom Gellnerom - i na Nacionalnom sveučilištu u Irskoj, Galway . Također je posjećivao profesore i stipendije na Université Libre de Bruxelles (Katedra Eric Remacle za studije sukoba i mira), Institutu za humanističke znanosti u Beču, Londonskoj školi ekonomije i Sveučilištu Uppsala. U ožujku 2010. izabran je za člana Kraljevske irske akademije, u prosincu 2012. izabran je za pridruženi član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u kolovozu 2014. izabran je za člana Academia Europaea. 2017. godine potpisao je Deklaraciju o zajedničkom jeziku Hrvata , Srba , Bošnjaka i Crnogoraca .
Iako ne hodamo uokolo razgovarajući naglas sami sa sobom, svi u glavi vodimo nečujne razgovore, svi imamo onaj glas u glavi kojem se često utječemo nadajući se da ćemo u njemu pronaći svoje unutarnje vodstvo, no najčešće umjesto njega pronađemo unutarnjeg kritičara. Dobra je vijest da postoje jednostavni alati kojima možemo umiriti svoj unutarnji glas i natjerati da radi za nas umjesto da nas sabotira i odvodi nas u negativne misli, ostavlja u prošlosti ili brine o budućnosti. Nagrađivani psiholog, istraživač i sveučilišni profesor Ethan Kross u ovoj nam važnoj knjizi pokazuje kako da bolje upravljamo glasom u glavi i smanjimo tjeskobu, a poboljšamo fizičko i mentalno zdravlje te produbimo odnose s drugim ljudima i osjećamo se bolje u svojoj koži. Važni znanstveni eksperimenti i istraživanja mozga i ponašanja potkrijepljeni su živopisnim povijesnim i suvremenim primjerima ljudi koji su na razne načine koristili svoj unutarnji glas kako bi nam pokazali da možemo promijeniti svoj život: mijenjajući najvažniji razgovor koji vodimo svaki dan – onaj koji vodimo sami sa sobom.
O AUTORU:
Ethan Kross je nagrađivani profesor na uglednom odsjeku psihologije Sveučilišta u Michiganu gdje je osnovao Laboratorij za emocije i samokontrolu. Jedan je od vodećih stručnjaka za upravljanje impulsima i emocijama koji nam onemogućavaju da postignemo svoje ciljeve i ugrožavaju nam zdravlje, način odlučivanja, rad i odnose. Objavljivao je radove u znanstvenim časopisima kao što su Science, The New England Journal of Medicine i The Proceedings of the National Academy of Sciences. Surađivao je s Bijelom kućom, čest je gost TV-emisija, a o njegovom su radu pisali i New York Times, The Wall Street Journal, The New Yorker, Harvard Business Review, USA Today, Economist, Atlantic, Forbes i Time. Glas u glavi (Chatter) njegova je prva knjiga, a prevodi se na 35 jezika. Washington Post, CNN i USA Today stavili su je na popise najboljih knjiga u 2021. godini, dok ju je Next Big Idea Book Club uvrstio u svoj izbor za zimu 2021.
Već dugi niz godina svjedočimo nizu skandala u farmaceutskoj industriji. Od cijene lijeka za AIDS koja je preko noći porasla sa 17,5 dolara na 750 dolara do kompanije koja je radije dopustila da zalihama lijekova za rak istekne rok trajanja nego da snizi cijenu, primjera je mnogo. Sustav koji je nekoć dizajniran da potiče inovacije i unaprijedi brigu o pacijentima danas jedino pokreće želja za profitom.
Lijekovi su postali tek financijska imovina, a način na koji se usmjeravaju istraživanja, određuju cijene lijekova i tko im ima pristup prilagođava se interesima dioničara, a ne javnosti. Dok farmaceutske kompanije usmjerene isključivo na zaradu sve češće dobivanju kazne zbog podmićivanja liječnika i međusobnog dogovaranja cijena, pacijenti se sve češće okreću crnom tržištu kako bi došli do prijeko potrebnih lijekova koje službe zdravstvene skrbi više ne mogu financirati. Knjiga Bolestan novac istraživačkog novinara Billyja Kenbera je temeljita i važna dijagnoza industrije u krizi. U bliskoj budućnosti istraživanje i razvoj lijekova vrtoglavo će opasti, a lijekovi će biti dostupni samo najbogatijima, i zato je krajnje vrijeme da nešto poduzmemo.
O AUTORU:
Billy Kenber je istraživački novinar koji od 2010. piše za The Times. Za svoj rad je osvojio nekoliko prestižnih nagrada (UK Press Award i Medical Journalists’s Award za izvanredan doprinos medicinskom i zdravstvenom novinarstvu 2017.). Živi u Londonu.
Najvažnija knjiga koju sam pročitao u dugo vremena.
Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i autor bestselera Misliti, brzo i sporo
Stvaranje nadljudski inteligentnih strojeva mogla bi biti dosad najveća prekretnica u ljudskoj povijesti, no prema jednom od vodećih stručnjaka na tom području, mogla bi istodobno biti i posljednja. Zato je pitanje kako ćemo pristupiti razvoju opće umjetne inteligencije potrebno ispravno postaviti sada, jer bi poslije moglo biti prekasno.
Stuart Russell, ugledni britanski znanstvenik i jedan od najcjenjenijih stručnjaka za umjetnu inteligenciju briljantnim analogijama i lucidnom prozom objašnjava kako nam umjetna inteligencija može nemjerljivo unaprijediti život, ali i koje prijetnje se u njoj kriju ako čvrsto ne postavimo nadzor kako bismo bili sigurni da strojevi neće ispunjavati svoje, umjesto naših ciljeva. Duboko, aktualno i vizionarsko djelo za sve one koji žele razumjeti budućnost koja je već pred vratima.
O AUTORU:
Stuart Jonathan Russell (rođen 1962.) britanski je znanstvenik najpoznatiji po svojem radu i doprinosu na području istraživanja umjetne inteligencije. Diplomirao je s pohvalama fiziku na Oxfordu 1982. i doktorirao na području računalstva na Stanfordu 1986. Redoviti je profesor na University of California, u Berkeleyu predaje računalno inženjerstvo i računarsku znanost, te je pomoćni profesor na odsjeku neurokirurgije u San Francisco, a bio je gostujući predavač na Stanfordu i Chaire Blaise Pascal u Parizu; potpredsjednik je vijeća World Economic Foruma za umjetnu inteligenciju i robotiku. Autor je nekoliko knjiga, a s kolegom Peterom Norvigom napisao je najpopularniji udžbenik na polju umjetne inteligencije Artificial Intelligence: A Modern Approach, koji se koristi na više od 1400 sveučilišta u 135 zemalja. Dobitnik je brojnih uglednih nagrada i jedan od najcjenjenijih stručnjaka na području svog rada. Njegova istraživanja pokrivaju široki raspon tema, a trenutno se najviše bavi prijetnjom koju za čovječanstvo predstavlja nesmotreni razvoj autonomnog oružja i umjetne inteligencije.
