Nakon što je objavio svoju knjigu Kapital u 21. stoljeću, za koju mnogi tvrde da je jedna od najvažnijih knjiga koja je izašla u ovom stoljeću, francuski ekonomist i autor Thomas Piketty pisao je novu, jednako važnu knjigu Kapital i ideologija, svojevrsni nastavak svoje prethodne knjige.
U ovoj novoj knjizi Piketty potiče čitatelja da u potpunosti promijeni način kako procjenjuje politiku, ideologiju i povijest. On razotkriva ideje koje su potakle na društvene nejednakosti u prošlom tisućljeću, otkriva koliko isprazne desničarske i ljevičarske politike upropaštavaju društvo danas, te kako treba strukturirati novi ekonomski model.
Piketty tvrdi da današnja ekonomija nije nešto što se dogodilo prirodnim putem, da su kapital i profit nešto što je namjerno stvoreno tijekom povijesti od strane nekih privilegiranih socijalnih grupa koje su to nametnule cijelom društvu uz pomoć ideologije. One su čovječanstvu donijele takve nesreće kao što su kmetstvo, robovlasništvo, kolonijalizam, komunizam, fašizam i hiperkapitalizam, utječući na živote milijarda ljudi. On tvrdi da će u narednom razdoblju glavni pokretač napretka biti snažna težnja ljudskog roda da se ostvari pravednije društvo, i to kroz ravnopravniju raspodjelu bogatstva, bolje i sveobuhvatnije obrazovanje, poštivanje ljudskih prava i očuvanja globalne stabilnosti.
O autoru knjige Kapital i ideologija:
Thomas Piketty rođen je 1971. godine u Parizu, sa 18 godina je upisao studij matematike i ekonomije, a sa 22 godine već je stekao doktorat iz ekonomije. Doktorski rad, koji je obranio i na pariškoj visokoj Školi za napredne studije u društvenim znanostima EHESS i na elitnoj Londonskoj ekonomskoj školi, bavio se redistribucijom bogatstva, što je i kasnije ostalo glavnom temom njegovo znanstvenog rada. Nakon što je doktorirao počeo je predavati na Ekonomskom odjelu Massachusettskom tehnološkom institutu. Godine 2002. izabran je za najboljeg mladog ekonomista Francuske. Od 2006. godine on je na čelu Pariške ekonomske škole. Do sada je objavio 12 knjiga ekonomske problematike. Po političkom uvjerenju je sljedbenik francuske socijalističke misli. Danas ga smatraju najutjecajnijim ekonomistom nove generacije, njegova se djela masovno citiraju diljem svijeta, a knjige objavljuju u ogromnim nakladama. Njegova knjiga “Kapital u 21. stoljeću” bila je na prvom mjestu rangliste najprodavanijih knjiga u SAD i Francuskoj, a izazvala je ogroman interesu u brojnim zemljama u svijetu.
Prijevod: Nataša Desnica-Žerjavić
SVEZNADAR na jednome mjestu i na zabavan način otkriva sve što trebate znati iz povijesti, filozofije, književnosti, likovne i glazbene umjetnosti, mitologije i prirodnih znanosti.
Mladi ništa manje od odraslih imaju snažnu potrebu razumjeti temelje civilizacije u kojoj žive i upoznati se s raznolikošću kulturnih poticaja koji su je oblikovali. No kako ne posustati u znatiželji kada nas školski programi zatrpaju hrpom dosadnih činjenica, suhoparnom faktografijom, k tome još često uobličenom u beživotnu školničku frazu? Kako otkriti da je usvajanje novih znanja i širenje vlastitog intelektualnog horizonta najuzbudljivija i najčudesnija pustolovina u koju se mladi čovjek može upustiti? Upravo zato postoje izdanja poput knjige Sveznadar!
Oslobođen kompliciranoga znanstvenog žargona, a ipak precizan i pouzdan, Sveznadar nas vodi (imajući na umu i zahtjeve školskih programa) kroz sva područja ljudskog znanja, uvijek nastojeći učiniti zornom povijesno-civilizacijsku uvjetovanost svega što je čovjek dosad spoznao.
Pripremajući ovu knjigu, njeni priređivači slijedili su samo jedno vrhunsko načelo: učenje mora biti radost i istinsko bogaćenje života!
KAKO SVAKU TVRTKU IZVUĆI IZ KRIZE
Kad tvrtke posluju tako loše da se neuspjeh može smatrati sigurnim, samo ih promjena smjera poslovanja može vratiti na put učinkovitosti i profitabilnosti. Predsjednici uprava, izvršni direktori, »liječnici tvrtki«, konzultanti i komercijalni bankari (kao i ulagači koji prate kako radi tvrtka koja se zatekla u problemima) mogu preobraziti njenu učinkovitost putem uviđanja temeljnih načela.
»Ovo je ambiciozna knjiga koja pokriva čitav raspon problema koji se pojavljuju u projektima promjene smjera poslovanja i poboljšanja učinkovitosti. Pruža čitatelju jasne uvide koji će mu pomoći u stvaranju i primjeni učinkovite promjene smjera poslovanja.« Peter Smitham, menadžer, Schroder Ventures
»Dobro pripremljen praktični vodič za procese koji se pojavljuju pri svakom spašavanju tvrtki koje bi inače propale – ova knjiga treba postati obvezna literatura za sve profesionalce i direktore koji vode ili savjetuju tvrtke.« Louis Franks, investicijski bankar, HSBC Investment Bank
»Sveobuhvatna i logička analiza problema s kojima se suočavaju tvrtke koje se zateknu u situaciji nužne promjene smjera poslovanja … Promjena smjera poslovanja traži menadžment velike snage.« Ian Hay Davison, predsjednik uprave, M. D. I. S. plc
»Vjerujem kako će ova knjiga Stuarta Slattera i Davida Lovetta postati priznat i nezaobilazan priručnik za upravljanje promjenom smjera poslovanja … koja će se moći naći u prvoj ladici radnog stola svakog poslovnog čovjeka.« Bill McGrath, direktor tvrtke British Gas Energy Centres
Trilema otvorene ekonomije – Europski semestar, platna bilanca, tečaj i ekonomski rast Hrvatske
Ako se želi sažeto prikazati osnovne poruke ove znanstvene monografije, koje proizlaze iz višegodišnjih istraživanja dvojice autora, onda se to svakako nalazi u zalaganju autora za specifičnu primjenu tzv. „trileme za male otvorene ekonomije“, koja se svodi na „dilemu otvorene ekonomije“, tako da se zalažu za provedbu principa dominacije monetarnog suvereniteta uz fleksibilniju politiku deviznog tečaja i vrlo opreznu regulaciju tokova kapitala sa inozemstvom.
U osnovi, u ovoj knjizi predlaže se kompromis između strukturnih reformi i fleksibilnosti tečajnog režima. Hrvatska mora iskoristiti svoj monetarni suverenitet u ostvarivanju strateških razvojnih ciljeva (puna zaposlenost i dinamičan ekonomski rast, na razini potencijalne stope ekonomskog rasta). Samo se tako mogu zaustaviti negativni trendovi: niska razina zaposlenosti, odlazak mladih u inozemstvo, depopulacija, deindustrijalizacija i niske stope rasta (sekularna stagnacija).
Zbog takvih strateških ciljeva razvoja treba ispraviti prevelike makroekonomske neravnoteže Hrvatske, posebice vanjske neravnoteža, koje su pod nadzorom Europske komisije u sklopu Europskog semestra (Procedure za ispravljanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža).
Ulazak Hrvatske u ERM2 i monetarnu uniju, prema mišljenju autora, nije moguć u kratkom roku, to predstavlja tek dugoročni cilj, dok je u prijelaznom razdoblju od desetak godina nužna reforma financijskog sektora (tzv. de-financijalizacija i jačanje realne ekonomije) i kompleksna reforma strukture hrvatske ekonomije, koje bi Hrvatsku usmjerile na putanju dinamičnog rasta ekonomije u srednjem i dugom roku.
Sve to zahtijeva prelazak Hrvatske na novi ekonomski model, na merkantilistički model rasta zasnovan na jačanju realne ekonomije i izvoza (što zahtijeva znatno aktivniju ulogu ekonomske i monetarne politike), uz napuštanje neoliberalnog modela razvoja zasnovanog na domaćoj potrošnji, koja se financirala na osnovi zaduživanja privatnog i javnog sektora ekonomije, te nesmetane financijalizacije uslijed deregulacije financijske industrije.
Kritična infrastruktura kao sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti predstavlja imperativ u razmatranju sigurnosti svake zemlje. Suvremeni svijet je postao izrazito ovisan o određenim sektorima kritične infrastrukture, poput energetskog sektora, komunikacija, prometnica i transportnih sustava, financija, Interneta, javnih usluga i servisa stoga njihova ugroza dovodi u pitanje normalan tijek života i sigurnost građana, ali i općenito funkcioniranje države.
Knjiga je cjeloviti prikaz što je koncept kritične infrastrukture i kako ju razmatraju ne samo najrazvijenije zemlje svijeta poput SAD-a (otkud je koncept potekao) i zemalja koje se dugi niz godina bave predmetnim područjem u Europi (bilo pojedinačno poput VB, Njemačke, Švedske ili pod okriljem Europske unije koja nastoji zaštitu kritične infrastrukture staviti na prvo mjesto u segmentu sigurnosti svojih građana i zajednice u cjelini), već i perspektivu Republike Hrvatske, prikazujući načela, ključne procese i dionike u zaštiti kritične infrastrukture i jačanju njezine otpornosti.
Praktičarima i donosiocima odluka te zainteresiranoj javnosti ova knjiga ne pruža samo teorijski prikaz i potvrđivanje prepoznatih procesa i mehanizama u sustavima zaštite kritičnih infrastruktura, već donosi i objedinjene primjere dobre prakse i analize predmetnih studija slučaja koje prikazuju uspješnu realizaciju adekvatnog sustava zaštite KI i daju novu dimenziju razumijevanja vezane problematike.
Odluke o nacionalnoj energetskoj politici vode se trima ograničenjima: višim cijenama energije, većem narušavanju okoliša te povećanjem sigurnosnih rizika. Ovdje smo tako iznijeli pojmovni okvir za analizu konvencionalnih i obnovljivih tehnologija s obzirom na njihovu cijenu u novcu, cijenu po okoliš te cijenu za nacionalnu sigurnost zemlje. Pomaci ka manje centraliziranim obrascima upotrebe energije, kojima bi se naše zalihe energije učinile manje ranjivima i privlačnima za teroriste su mogući.
Tih i čvrst dom, koji će izdržati učestalije oluje, elektrificiran solarnim fotonaponskim ćelijama, grijan i hlađen geotermalnim dizalicama topline, u kojem vodu griju solarni kolektori i u čijoj garaži stoji hibridni automobil ili automobil pokretan gorivim ćelijama – sve to nije samo san. Ako to želimo, mogućnosti postoje. Važno pitanje je želimo li to? Tehnologiju i znanje imamo. Imamo li volju?
Michael S. Hamilton je profesor emeritus političkih znanosti na Sveučilištu Južni Maine, a specijalizacija su mu politike zaštite okoliša i upravljanja prirodnim resursima. Bio je dužnosnik u više tijela lokalnih, državnih i saveznih vlasti. Uz ostale, objavio je knjige Mining Environmental Policy: Comparing Indonesia and the USA (2006) te The Dynamics of Law, (ur., 2008).
Je li pravednost ideal koji nam zauvijek ostaje izvan domašaja, ili nešto prema čemu se zaista možemo voditi u praktičnom odlučivanju i tako si unaprijediti život? U ovoj glasovitoj knjizi Amartya Sen donosi alternativni pristup glavnoj struji teorija pravednosti.
Sen piše s istančanom mudrošću i duhom, osjećajem za povijest i blagim kozmopolitstvom… uvjerenje da je ekonomistima i filozofima posao popravljati svijet pršti s umalo svake stranice. Economist
Najvažniji doprinos ovoj temi od Teorije pravednosti Johna Rawlsa. – Hilary Putnam, Sveučilište Harvard Sen, Amartya Kumar, indijski ekonomist (Santiniketan, 3. XI. 1933). Profesor ekonomije na sveučilištima u Delhiju, Londonu, Oxfordu i Cambridgeu (SAD). Bio je ravnatelj britanskog Trinity Collegea u Cambridgeu. Područje su mu rada ekonomski rast i razvoj, teorija blagostanja. Istražuje probleme kolektivne racionalnosti. Razvio je metode i tehnike mjerenja ekonomskih pojava, osobito realnoga dohotka, nejednakosti, siromaštva i nezaposlenosti. Pridonio razumijevanju analitičkih osnova racionalnog izbora i ponašanja. Osobit je doprinos dao i u promišljanjima problema nejednakosti, prokazujući kako se unatoč tome što postoji vrijednosno neslaganje različitih teorija nejednakosti, one ipak slažu u svom zahtjevu za jednakošću. Godine 1998. dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju zbog doprinosa ekonomiji blagostanja i socijalnog izbora te zbog svojega proučavanja problema siromaštva. Glavna djela: Kolektivni izbor i društveno blagostanje (Collective Choice and Social Welfare, 1970),
O ekonomskoj nejednakosti (On Economic Inequality, 1973), Zaposlenost, tehnologija i razvoj (Employment, Technology and Development, 1975), Izvori, vrijednosti i razvoj (Resources, Values and Development, 1984), Razvoj kao sloboda (Development as Freedom, 2000), Identitet i nasilje (Identity and Violence, 2006), Ideja pravednosti (Idea of Justice, 2009). (Hrv. enciklopedija)
U knjizi Upravljati, stvoriti, živjeti autor upućuje na to što je pravilan i dobar menadžment i po čemu se on razlikuje od nepravilna i loša menadžmenta. Time se otvara najučinkovitiji i najbrži put k uspjehu i dobrom učinku, i to ne samo u gospodarskom već i u svim ostalim dijelovima društva.
Pravilan menadžment tiče se svakoga jer u društvu više nitko ne može biti uspješan ako ne vlada bar temeljnim menadžerskim sposobnostima. Takva osoba u budućnosti neće moći pronaći posao. Svaka osoba mora biti sposobna biti menadžer bar samomu sebi. Poznavanje pravilnog menadžmenta može se, dakle, smatrati i životnom vrlinom.
Današnje društvo dobar menadžment smatra najvažnijom sposobnošću kojom ćete sebe i druge potaknuti na uspjeh. A to će biti sve važnije i u budućnosti. Sve ovisi o toj sposobnosti: učinak, karijera, ugled, moć i prihodi iz čega onda proizlazi zdravlje, zadovoljstvo i ispunjen život – ne samo s gospodarskog stajališta već i onoga svih ostalih društvenih institucija.
Pravilan je menadžment globalan, svugdje je u svijetu jednak. Svim organizacijama koje dobro funkcioniraju upravlja se na temelju istih načela. Stoga pravilan menadžment valja naučiti samo jednom, ali temeljito. Što bolje njime ovladate, više ćete prilika uspješno ostvariti i bolje ćete ga uporabiti u raznim situacijama.
