Koji su mitovi - i stvarnost - iza države Izrael?
Ilan Pappe jedan je od najotvorenijih i najradikalnijih mislilaca koji pišu o povijesti Izraela. U ovoj revolucionarnoj i kontroverznoj knjizi on ispituje deset najspornijih ideja o podrijetlu i identitetu suvremene države Izrael. Jednom zauvijek razbija mitove koji opravdavaju prava izraelske države, pitajući:
Je li Palestina bila prazna zemlja u vrijeme Balfourove deklaracije?
Jesu li Židovi bili narod bez zemlje?
Zar nema razlike između cionizma i judaizma?
Nije li cionizam kolonijalni projekt okupacije?
Jesu li Palestinci 1948. dobrovoljno napustili svoju domovinu?
Je li rat iz lipnja 1967. bio rat bez izbora?
Je li Izrael jedina demokracija na Bliskom istoku?
Jesu li za neuspjele pregovore u Oslu 1992. kriv PLO?
Je li bombardiranje Gaze bilo pitanje nacionalne sigurnosti?
Je li rješenje dvije države još uvijek moguće?
Pravedno rješenje palestinskog pitanja neće se postići ako se mitovi ne prestanu tretirati kao činjenice. Uspješan završetak ovog sukoba leži u uspostavljanju inkluzivne, demokratske države u kojoj svi njeni građani imaju jednaka prava. Autor se osvrće na činjenice palestinsko-izraelskog pitanja; mitovi na kojima je Izrael osnovan; strategije koje su slijedili cionisti i razlozi za očiglednu zapadnu pristranost u podršci izraelskoj agresiji.
Napisana za opće čitatelje, ova će knjiga potaknuti veliku i potrebnu raspravu.
Budući da su tvorci javnog mnijenja spontano stali na stranu Crne Dalije, knjiga je zamišljena kao svojevrsni herbarij brojnih kolumna i komentara napisanih neposredno uoči donošenja saborske odluke o novoj predsjednici Povjerenstva te nakon njenog neuspješnog izbora.
Uz izbor članaka, knjiga sadrži i nekoliko intervjua Dalije Orešković u kojima je govorila o radu i rezultatima rada povjerenstva, kao i o budućnosti nošenja hrvatske države i društva sa sukobom interesa i korupcijom.
U sretnijim zemljama Dalija Orešković bi bila Marianne, nacionalni simbol, žena koja u simboličkim prikazima nosi povez preko očiju zato što, poput božice Justicije, pravdu razrezuje svima po istom mjerilu, nepristrano i mirno. U Hrvatskoj, ona je postala krunski dokaz neuspjeha Republike u zasnivanju funkcionalnih ustanova.
Starosjedilački se narodi služe jezikom i znanjem da bi povezali pojedince i zajednice i u tome uspijevaju jer su duboko usađeni u mjesto. Priroda nam treba govoriti, složeni skup slika i mitova o zajednici čovjeka i zemlje treba nas poučiti, i tek kada se oblikuje potrebni model zdravlja pojedinca i zajednice, narodi „razvijenih“ zemalja moći će „pribaviti slike“ koje su im potrebne za uspostavljanje međusobnih veza i veza sa zemljom. Iz tog iskustva treba izrasti i to iskustvo treba oblikovati poseban kulturni jezik, tako da i ljudsko djelovanje i priroda budu zajednički odgovorni za izgradnju svijeta, za izgradnju zbilje bioregionalnog, lokalnog i autentičnog „ja“ i zajednice. Upravo taj dualni proces proizvest će istinsko znanje – „rezultat duboke i trajne komunikacije između ljudi i svijeta čiji su oni građani, a koji nije samo ljudski“.
„Teško je razumjeti zašto zapadni narodi misle da su tako pametni. Svaka budala može tretirati živo biće kao da je stroj i uspostaviti uvjete u kojima on treba vršiti određene funkcije – potrebno je samo primijeniti dovoljno sirove snage. Rezultat primjene sirove snage je ropstvo.“
John Blewitt studirao je političke znanosti, povijest i sociologiju na Sveučilištu Aberystwyth; filmologiju na Politehničkom učilištu Central London; te edukologiju na sveučilištima Greenwich i Huddersfield.
Kritična infrastruktura kao sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti predstavlja imperativ u razmatranju sigurnosti svake zemlje. Suvremeni svijet je postao izrazito ovisan o određenim sektorima kritične infrastrukture, poput energetskog sektora, komunikacija, prometnica i transportnih sustava, financija, Interneta, javnih usluga i servisa stoga njihova ugroza dovodi u pitanje normalan tijek života i sigurnost građana, ali i općenito funkcioniranje države.
Knjiga je cjeloviti prikaz što je koncept kritične infrastrukture i kako ju razmatraju ne samo najrazvijenije zemlje svijeta poput SAD-a (otkud je koncept potekao) i zemalja koje se dugi niz godina bave predmetnim područjem u Europi (bilo pojedinačno poput VB, Njemačke, Švedske ili pod okriljem Europske unije koja nastoji zaštitu kritične infrastrukture staviti na prvo mjesto u segmentu sigurnosti svojih građana i zajednice u cjelini), već i perspektivu Republike Hrvatske, prikazujući načela, ključne procese i dionike u zaštiti kritične infrastrukture i jačanju njezine otpornosti.
Praktičarima i donosiocima odluka te zainteresiranoj javnosti ova knjiga ne pruža samo teorijski prikaz i potvrđivanje prepoznatih procesa i mehanizama u sustavima zaštite kritičnih infrastruktura, već donosi i objedinjene primjere dobre prakse i analize predmetnih studija slučaja koje prikazuju uspješnu realizaciju adekvatnog sustava zaštite KI i daju novu dimenziju razumijevanja vezane problematike.
JEZIČNA REPUBLIKA - Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba
Sociolingvist Ivo Žanić otvara niz važnih pitanja sadašnjosti i budućnosti hrvatskog jezika u širokoj vizuri koja zahvaća i migracije prema Zagrebu i obalnim gradovima, socijalnu psihologiju, odnose ruralno/urbano, centar/periferija, sjever/jug… U jezične prakse koje su na način jedinstven u Europi suoblikovale hrvatski jezični krajolik prvi su put uvršteni zabavnoglazbeni festivali ‒ Split, Zagreb, Krapina, MIK, a među dijalekte ne samo oni iz udžbenika i s recitala, nego i oni uz koji se pjeva, pleše i skače na koncertima Gustafa, Đavola, Šo!Mazgoona i Zadruge. Jezične igre u pjesmama Azre, Hladnog piva i Zabranjenog pušenja vide se kao kulturološka cjelina s renesansnim poslanicama i satirama iz 18. i 19. st. U kategoriji jezičnog iskustva autor ravnopravno analizira što su rekli profesionalni jezikoslovci, a što Relja Bašić, Vice Vukov, Šajeta, Oliver Dragojević, Vladimir Bakarić, Franjo Tuđman i Saša Antić iz TBF-a, što su nas poučile škole, a što Naše malo misto, zagrebački sleng u Poletu i anglizmi u blogovima međimurskih adolescenata, naposljetku kako to da su Zagrepčanima i Dalmatincima njihovi govori prestižniji od standardnog hrvatskog… Sve to istraženo je i protumačeno na moderan i inovativan način, ležerno i duhovito napisano.
Ivo Žanić je među prvima u nas shvatio da u trajnoj dinamici jezika javne sfere snažno sudjeluje i popularna kultura, posebno zabavnoglazbeni festivali u svojem zlatnom dobu, te rock i iz njega izvedeni žanrovi. Njegov je čvrst stav da je nemoguće istraživati cjelinu jezika i dinamiku prestiža i jezičnih stereotipija ako se u obzir ne uzmu i žanrovi popularne kulture. – prof. dr. sc. Anita Peti-Stantić
Ivo Žanić (Split, 1954) redoviti je profesor kolegija iz sociolingvistike i medijskog jezika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, autor niza knjiga, rasprava i eseja iz tih i srodnih antropološko-kulturoloških disciplina. Kako je prethodno desetak godina radio u novinstvu, pa dvije u izdavaštvu, te desetak kao slobodni pisac, istraživač i urednik, to nema posla vezana uz govorenu, pisanu, tiskanu, odsad i uglazbljenu riječ koji u nekoj funkciji i u nekom žanru nije obavljao.
Odluke o nacionalnoj energetskoj politici vode se trima ograničenjima: višim cijenama energije, većem narušavanju okoliša te povećanjem sigurnosnih rizika. Ovdje smo tako iznijeli pojmovni okvir za analizu konvencionalnih i obnovljivih tehnologija s obzirom na njihovu cijenu u novcu, cijenu po okoliš te cijenu za nacionalnu sigurnost zemlje. Pomaci ka manje centraliziranim obrascima upotrebe energije, kojima bi se naše zalihe energije učinile manje ranjivima i privlačnima za teroriste su mogući.
Tih i čvrst dom, koji će izdržati učestalije oluje, elektrificiran solarnim fotonaponskim ćelijama, grijan i hlađen geotermalnim dizalicama topline, u kojem vodu griju solarni kolektori i u čijoj garaži stoji hibridni automobil ili automobil pokretan gorivim ćelijama – sve to nije samo san. Ako to želimo, mogućnosti postoje. Važno pitanje je želimo li to? Tehnologiju i znanje imamo. Imamo li volju?
Michael S. Hamilton je profesor emeritus političkih znanosti na Sveučilištu Južni Maine, a specijalizacija su mu politike zaštite okoliša i upravljanja prirodnim resursima. Bio je dužnosnik u više tijela lokalnih, državnih i saveznih vlasti. Uz ostale, objavio je knjige Mining Environmental Policy: Comparing Indonesia and the USA (2006) te The Dynamics of Law, (ur., 2008).
Ovo je prva knjiga u Hrvatskoj koja se bavi pitanjem političke participacije u odnosu na medijsku upotrebu i društvenu stratifikaciju publika; u Hrvatskoj je područje medijskih publika izrazito pod-reprezentirano u znanstvenoj literaturi. Važnost ove knjige je također u uvođenju suvremene i inovativne teme odnosa medijske upotrebe i političke participacije i u hrvatsku političku znanost, sociologiju i medijske i komunikacijske studije. Pitanje je, naime, u svjetskim razmjerima, koja je budućnost demokracije u razvijenim društvima u kojima se smanjuje interes publika/građana za sudjelovanje u politici a također i za informativni program.
Zrinjka Peruško
Etika je danas jedno od najživljih područja suvremene filozofije, a doživljava svoju renesansu i u medicini, poslovanju, politici. Živimo u doba poslije Holokausta ali etnička čišćenja i genocid ne prestaju. Relativizam samo što nije zauzeo mjesto osobne odgovornosti - ali kako stoje stvari kad treba snositi posljedice vlastitih odluka? Je li "identitet" posljednja obrana nacionalizma i drugih fundamentalizama? Što znače "prava", vlastiti interes i građanska dužnost dok smo obasuti instant-nformacijama, pritisnuti slobodnim tržištem a na nas vrebaju ekološke katastrofe? Gdje postaviti granice kad je riječ o znanstvenim istraživanjima, genetičkom inženjeringu, pravima životinja, eutanaziji i građanskom neposluhu? Etika za početnike suočava se s tim i drugim teškim etičkim dilemama i tjeskobama ljudske egzistencije. Pritom prati put moralnih argumenata od najvećih mislilaca, Sokrata, Platona, Aristotela, Hobbesa, Kanta i drugih, do suvremenih postmodemističkih kritičara.
Sadržaj:
Tuđmanov Haški profil je vrlo važna knjiga čiji naslov govori o čemu se radi. Ona je nastala na arhivi Haškog suda koju ima Informativni centar Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Sarajevu. Knjiga je, dakle, rađena na arhivskoj građi, koja je autentična, veoma važna i ne odstupa od onoga što je Haški sud utvrdio.
Iz arhive izvučeno je sve ono što je bilo važno za osnovnu tezu - da je na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio Franjo Tuđman zajedno sa svojim ministrom Gojkom Šuškom i komandantom hrvatske vojske Jankom Bobetkom. To je utvrdio Haški sud.
U knjizi se nalazi i skraćena verzija optužnice, zatim prvostepene i drugostepene presude, otkriva Komšić.
Ivo Komšić
