Povijest

Knjiga „Utemeljitelji Hrvatske – A projekt“ predstavlja upravo one ljude iz hrvatske prošlosti koji su bili predvodnici promjena, začetnici u reformama, osnivači kulturno-povijesnih i znanstvenih ustanova, utemeljitelji raznih znanstvenih disciplina. Ljude koji su bili prvi u nečemu; koji su, primjerice, skladali prvu hrvatsku operu, izrekli prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru, napisali prvi roman i gramatiku, nacrtali prvu cjelovitu kartu hrvatskih zemalja … Bilo je mnogo onih koji su uživali daleko veći ugled i slavu, čija su djela bila čitanija, čije su političke zasluge bile veće, čiji su glazbeni stavci bili izvođeniji, no samo su ovi ljudi bili pokretači društvenih, političkih i kulturnih promjena. U knjizi je ukupno 27 biografija, u kojima je predstavljeno 29 znamenitih osoba, jer smo u biografijama objedinili dvojicu tvoraca hrvatske himne i dvojicu utemeljitelja hrvatske arheologije. Sve tekstove u ovom svečanom izdanju napisalo je dvanaest stručnjaka s vodećih hrvatskih ustanova, poput Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izuzetnoj privlačnosti knjige, uz stručne tekstove koji su pisani jezikom razumljivim širem krugu čitatelja, pridonosi bogata slikovna građa, prikupljena u najeminentnijim muzejskim i arhivskim ustanovama u nas. O autorima: SUZANA COHA profesorica je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem predaje kolegije iz hrvatske i svjetske književnosti te književne i medijske kulture. Bila je suradnica na izdanjima Bibliografija hrvatskih književnih časopisa 19. stoljeća. 1-4 (2006.) te na bibliografijama časopisa Savremenik (1906. – 1941.) (2010.) i Hrvatska revija (1928. – 1945.) (2012.) (ur. V. Brešić). Uredila je zbornik radova Književnost: motori i hambari. Zbornik u čast Vinku Brešiću (2022., s M. Protrka Štimec). Autorica je knjiga Medij, kultura, nacija. Poetika i politika Gajeve Danice (2015.) i Ljudevit Gaj – karizmatični i kontroverzni predvodnik hrvatskoga narodnog preporoda (2022.). STIPICA GRGIĆ znanstveni je suradnik na Odjelu za modernu povijest Hrvatskog instituta za povijest. Doktorirao je 2014. godine na Sveučilištu u Zagrebu, nakon čega je niz godina predavao u zemlji (Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko katoličko sveučilište) te inozemstvu (Filozofski fakultet Sveučilišta u Hradec Královama, Češka). Sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te objavio mnoštvo znanstvenih radova, od kojih se izdvaja recentna knjiga Maček nam je vođa! Općinski izbori u Banovini Hrvatskoj (u suautorstvu s Tomislavom Kardumom; Zagreb: Srednja Europa, 2023.). Područja njegova interesa vežu se uz političku, upravnu, društvenu i svakodnevnu povijest, posebice povijest sporta, od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. JOSIP JOVIĆ novinar je i publicist. Rođen je u Imotskom, u kojem je završio gimnaziju, a Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Pisao je u više dnevnih i tjednih novina (Nedjeljna Dalmacija, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Danas, Novi list, Vijenac, Panorama, 7dnevno, Hrvatski tjednik). Bio je glavni urednik Imotske krajine, Slobodne Dalmacije i Panorame. Dvostruki je dobitnik godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva Zlatno pero te Nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije. Objavio je deset knjiga iz područja političke i povijesne publicistike. JOSIP JUKIĆ stekao je titulu profesora povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. Učiteljski zanat ispekao je u osnovnim školama “Beletinec” u istoimenom naselju i “Vladimir Nazor” u Svetom Iliji u okolici Varaždina. Od 2006. godine radi u VII. gimnaziji u Zagrebu kao nastavnik geografije i kraće vrijeme kao nastavnik geografije i povijesti. Radom u školi i kao autor ili suautor nekoliko knjiga u suradnji s Mozaikom knjiga (Hrvatski gradovi, Vladari Hrvatske, Čarobna Hrvatska, Neispričane priče, Hrvatska prirodna baština) te osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika za geografiju nastoji što više pridonijeti boljem poznavanju prirodne i kulturne baštine Hrvatske, njezine povijesti i prirodno-geografskih osobitosti. HRVOJE KEKEZ redoviti je profesor srednjovjekovne povijesti na Sveučilišnom odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Poglavito istražuje povijest slavonskoga srednjovjekovnog plemstva, povijesnu topografiju, hrvatsku srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu fortifikacijsku baštinu, razdoblje sukoba s Osmanlijama te hrvatsku heraldičku baštinu. Znanstveno se usavršavao na Institute of Medieval Studies Sveučilišta u Leedsu i Nanovic Institute for European Studies Sveučilišta Notre Dame u Indiani. Dosad je samostalno i u suautorstvu objavio tri znanstvene i trinaest popularno-stručnih monografija, kao i pedesetak znanstvenih radova u časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je na pedesetak znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu. Također je uredio šest zbornika znanstvenih radova, a surađivao je na sedam znanstvenih projekata te bio voditelj tri. Trenutno je voditelj znanstvenog projekta Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije (14. – 16. stoljeće), financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. STIPE LEDIĆ docent je na Sveučilišnom odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije iz ranonovovjekovne povijesti i latinskog jezika. Trinaest godina radio je u srednjim školama kao nastavnik povijesti i latinskog jezika. Suautor je udžbenika povijesti za treći razred gimnazije, u koji je ugradio dugogodišnje učiteljsko iskustvo, znanstvene vještine i interes za didaktiku povijesti. Autor je radova u kojima se bavi problematikom jozefinizma na području Banske Hrvatske. Područje interesa mu je i ranonovovjekovna latinistička historiografija i obrazovanje u ranom novom vijeku. IVA MANDUŠIĆ povjesničarka je i viša leksikografkinja u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, u kojem je urednica za humanističko i društveno područje u različitim izdanjima. Magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temama iz povijesti ranoga novog vijeka, a glavna područja njezina znanstvenog i stručnog interesa su povijest plemstva, latinistička historiografija te povijest znanosti, o čemu redovito izlaže na domaćim i stranim konferencijama. Članica je više strukovnih udruženja i uredništva stručnih časopisa. Surađuje na znanstvenim i stručnim projektima vezanima uz očuvanje baštine, organizaciju i diseminaciju znanja te popularizaciju znanosti. TOMISLAV MATIĆ doktorirao je srednjovjekovnu povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a drži i magisterij struke iz filozofije. Radi na Hrvatskom institutu za povijest, a više od deset godina predavao je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Njegov su rad stipendirali Program Fulbright, Austrijska akademija znanosti, mađarski državni Institut Balassi i drugi. Istraživao je ili radio na Sveučilištu u Oxfordu, Sveučilištu u Beču, Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu, Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji i drugdje. Autor je niza radova na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Bavi se poviješću srednjeg vijeka i renesanse, posebice intelektualnom, crkvenom i diplomatskom poviješću. VERONIKA NOVOSELAC magistra je povijesti i komunikologije, doktorandica i asistentica na Sveučilišnome odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Znanstveni su joj interesi društvena i kulturna (nacionalna) povijest 19. stoljeća, povijest komunikacije i medija, posebice novinstva i karikature, te koncept mjesta sjećanja. Sudjelovala je u organizaciji, realizaciji i animiranju raznih nacionalnih, međunarodnih te sveučilišnih događaja i projekata, a zbog akademske je izvrsnosti, uz niz sveučilišnih priznanja, nagrađena i Rektorovom nagradom. Njezin diplomski rad Značaj humorističko-satiričkog lista Bič u pravaškom novinstvu druge polovice 19. stoljeća nagradom “Ferdo Šišić” proglašen je 2018. na Kliofestu najboljim diplomskim radom. Članica je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu te Centra za Nenasilnu komunikaciju Hrvatska. NIVES OPAČIĆ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1968. godine Jugoslavenske jezike i književnosti te Komparativnu književnost, a Češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. magistrirala je (znanstveni magisterij) na smjeru Lingivstike kod prof. Ljudevita Jonkea. Godine 1972. osnovala je Društvo hrvatskih lektora i bila mu predsjednica u dva mandata. Kao lektorica hrvatskoga jezika radila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1974. godine do umirovljenja 2003. (uz dvije godine na Karlovu sveučilištu u Pragu od 1972. do 1974. te u Rimu od 1979. do 1981.). S nekoliko stotina jezičnih priloga sudjelovala je i još sudjeluje u raznim medijima (Hrvatski radio, Hrvatski katolički radio, Radio Ogulin, Hrvatska televizija) te raznim listovima (Vijenac, Vjesnik, Novinar, Glas Trešnjevke). Bavila se znanstvenim i stručnim radom, sudjelovala na domaćim i inozemnim lingvističkim projektima (voditelj akademik Rudolf Filipović i voditeljica prof. dr. Barbara Kryžan-Stanojević), kao i na skupovima Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku i Riječkim filološkim danima. Dosad je objavila 15 autorskih knjiga. ROZINA PALIĆ JELAVIĆ je muzikologinja kroatologinja i glazbena pedagoginja. Studirala je teorijsku matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, diplomirala na Odjelu za glazbenu kulturu te na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije u Zagrebu, a doktorirala kroatologiju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Djelovala je kao gimnazijska profesorica glazbene umjetnosti, potom kao znanstvena suradnica na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Surađivala je u Hrvatskoj nacionalnoj komisiji Repertoire international litterature musical te na znanstvenom projektu Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine (voditeljice dr. sc. Sanje Majer-Bobetko). Temeljno joj je područje znanstvenog istraživanja novija povijest hrvatske glazbe, osobito stvaralaštvo hrvatskih skladatelja 19. i prve polovice 20. stoljeća, pretežito na području vokalne (svjetovne i sakralne) glazbe, kao i nacionalno operno stvaralaštvo Ivana pl. Zajca i Vatroslava Lisinskog. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim (muzikološkim i kroatološkim) međunarodnim i hrvatskim simpozijima. Autorica je više udžbenika za glazbenu umjetnost u trećem i četvrtom razredu opće gimnazije (u suautorstvu s Nadom Medenicom). Priredila je notno izdanje Ferdo Livadić: Sakralna vokalna lirika na latinske tekstove te objavila 130 znanstvenih i stručnih radova. Za svoj rad primila je više nagrada i priznanja. MARINA PROTRKA ŠTIMEC profesorica je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (Odsjek za kroatistiku, Katedra za noviju hrvatsku književnost). Piše i predaje o književnom kanonu, autorstvu i politikama književnosti, medijima i periodici, revoluciji i transferima u književnom i kulturnom polju. Objavila je knjige Stvaranje književne nacije (2008.) i Politike autorstva (2019.), uredila zbornike radova Veliki Vidar. Stoljeće Grigora Viteza, 2013. (s D. Zalar i D. Zima), Ja kao svoja slika. Diskurzivnost i koncepti autorstva Tina Ujevića, 2020. (s A. Ryznar), Književnost: motori i hambari (Zbornik u čast Vinku Brešiću, 2022. sa S. Coha). Priredila je kritičko izdanje Članaka Ivane Brlić Mažuranić (2013.). Voditeljica je projekta Književne revolucije (2018. – 2023.) pri Hrvatskoj zakladi za znanost i članica Hrvatskog društva pisaca.

Bestseler Sunday Timesa, istorijska knjiga godine Timesa „Čita se kao klasična simfonija, savršeno komponovana i izuzetno izvedena. Tihi zvuci detalja smenjuju se sa gromoglasnim bubnjevima drame.“ – Times Pođite na putovanje sa bioarheologom Ket Džarman, koja u svojim istraživanjima koristi najnaprednije forenzičke tehnike dok otkriva epske priče o dobu Vikinga. Ova knjiga pruža nove uvide o ulozi žena i dece u vikinškoj kulturi i prati malu perlu od karneola nađenu u vikinškom grobu u Derbiširu u Engleskoj, preko Carigrada i Bagdada do mesta gde je nastala, hiljadama kilometara daleko u Gudžaratu u Indiji. „Delo koje baca novo svetlo na način kako su drevni Putevi svile povezivali Vikinge sa Dalekim istokom. Zbog živopisnog pripovedačkog stila i lucidnih objašnjenja ovo je upečatljiv dokument o velikom domašaju skandinavskih naroda i kulture.“ – Publishers Weekly „Izuzetna nova knjiga o širenju vikinške kulture, koje je počelo u sedmom veku nove ere, ne samo na zapad – u Englesku, Irsku i Severnu Ameriku – već, važnije, na istok – u Rusiju i na Bliski istok i dalje. – Explorers Journal „Ovaj tekst će očarati svakog čitaoca koji voli dobro pisane i temeljno potkrepljene istorijske knjige. Jedno od najuzbudljivijih dela detektivske arheologije.“ – Financial Times. „Ket Džarman će promeniti način na koji razmišljate o Vikinzima.“ – Den Snou

Bestseler New York Timesa „Fascinantno štivo koje prikazuje Džingis-kana u potpuno novom svetlu.“ – Manmohan Sing, bivši premijer Indije Mongolska vojska predvođena Džingis-kanom pokorila je više zemalja i naroda za dvadeset pet godina nego što su Rimljani osvojili za četiri stoleća. Međutim, nasuprot uvreženom mišljenju, Vederford nam otkriva da Mongoli nisu bili samo gospodari osvajanja već su imali sluha i za naprednu vladavinu. Džingis-kan je bio inovativan vođa, omogućavao je verske slobode, osnivao škole, pružao diplomatski imunitet, ukidao mučenje i uvodio slobodnu trgovinu. Trgovačke rute koje je stvorio postale su unosne staze za razmenu robe, ali i razmenu ideja, tehnologije i inovatora koji su promenili način života ljudi u presudnom trenutku u istoriji. Počev od priče o usponu kroz plemensku kulturu, do civilizacijskog buma koji je izazvalo Mongolsko carstvo, ovo sjajno istorijsko delo je epska pripovest o stvaranju carstva koje je uvelo svet u savremeno doba. „Vederfordova živopisna analiza je vešto napisano delo puno intelektualnih iznenađenja.“ – Kirkus Reviews „Teško je setiti se bilo koga drugog ko se kao Džingis-kan iz nepovoljnih početaka uzdigao do tako zadivljujućih visina.“ – Harper’s Bazaar „Vederford je fantastičan pripovedač. Njegov prikaz Džingis-kana pruža sjajan uvid u portret mongolskog osvajača u njegovim najboljim i najgorim trenucima.“ – Minneapolis Star Tribune