„Suočavanje sa zlom nacizma tema je Ubijanja
SS-ovaca, osme knjige u nevjerojatno uspješnom serijalu Ubijanje, koji obrađuje istinite događaje o smrti i uništenjima nekih od najutjecajnijih ljudi i društava u ljudskoj povijesti…“
Robert Carver, Spectator
Kad su, gotovo odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, na površinu izbili užasi Trećeg Reicha, nacistički ratni zločinci većinom su se dali u bijeg. Nekoliko ih je neposredno potom bilo uhvaćeno, poput zloglasnog SS-ovca Heinricha Himmlera. Josef Mengele, Anđeo smrti koji je u Auschwitzu provodio stravične medicinske pokuse nad zarobljenicima, Martin Bormann, Hitlerov osobni tajnik i takozvana Smeđa eminencija Trećeg Reicha, Klaus Barbie, Mesar iz Lyona te možda i najzloglasnijih od svih, Adolf Eichmann, samo su neki od onih koji su nestali bez traga. Ubijanje SS-ovaca, bestseler The New York Timesa, saga je o špijunaži i odvažnosti samoprozvanih lovaca na naciste, osoba koji su svojim djelovanjem upozoravali na užase nacističkog režima te naglašavali kako takvo zlo ne može proći nekažnjeno. Jedan francuski bračni par, bivši američki vojnik, njemački javni tužitelj koji je bio prisiljen potpisati ukaz odanosti nacističkoj stranci, agenti Mossada i preživjeli muškarac iz koncentracijskog logora desetljećima su tako češljali svijetom, locirajući te bjegunce i privodeći ih pravdi. Ubijanje SS-ovaca, osma po redu knjiga iz serijala Ubijanje, autora Billa O’Reillyja i Martina Dugarda, knjiga o neizrecivom užasu ljudske povijesti, stilom pisanja koji evocira najnapetije kriminalističke romane, zapanjit će i duboko potresti svakog čitatelja. Naklada Ljevak s ponosom je predstavlja u prijevodu Damira Biličića.
O AUTORU:
Bill O' Reilly inovativni je televizijski novinar koji je polučio neviđen uspjeh kao voditelj emisije The O’Reilly Factor na američkoj kabelskoj televiziji i pisanjem (ili suautorstvom) više od dvadeset publicističkih naslova koji su se našli na samom vrhu ljestvice najprodavanijih knjiga The New York Timesa i ostalih nacionalnih tiskovina.
Martin Dugard autor je više knjiga o povijesti koje su se našle na ljestvici najprodavanijih knjiga The New York Timesa, među njima i knjige iz serije Ubijanje, kao i naslovi Into Africa i The Explorers.
Danas nas od Prvog svjetskog rata dijeli nekoliko naraštaja i ta vremenska distanca sasvim sigurno utječe na naš odnos prema temi, no čak i ako stogodišnjica predstavlja prekretnicu na kojoj Prvi svjetski rat uistinu postaje poviješću, pitanja i dalje ostaju ista. Zašto izbjegavanje sukoba nije uspjelo 1914. kao što je to bio slučaj u prijašnjim krizama? Kakve su uloge igrali određeni donositelji odluka? Je li slavno tumačenje Davida Lloyda Georgea po kojemu je Europa „kliznula“ u rat – to ‘veliko izjednačavanje, odnosno relativizacija’ kojim se krivnja za rat ne pripisuje nikome – uistinu jednako valjano kao ono koje razmatra sve dostupne dokaze i zaključuje da su neki pojedinci željeli rat više od drugih?
U najnovijem velikom istraživanju Srpanjske krize, „najkompliciranijeg događaja modernog doba“, prikupljen je impresivan broj dokaza na međunarodnoj razini koji ne optužuju nijednu državu posebno. Daleko smo se odmaknuli od Fritza Fischera i njegovog naglaska na odlukama jedne vlade, a koncentriranje na proučavanje na međunarodnoj razini pomaže u rasvjetljavanju zajedničkih pretpostavki i ograničenja koja su obilježavala sve odluke donesene u srpnju 1914. A ipak, mene je vlastito čitanje izvora dovelo do velikog broja drukčijih dokaza koji pokazuju da se želja za započinjanjem rata u srpnju 1914. pojavila mnogo prije u Berlinu i Beču nego u drugim prijestolnicama. Drugi bi mogli sa sličnom sigurnošću dokaze o ratnom huškanju i krivnji tražiti u Sankt Peterburgu, Beogradu i u Parizu.
Utvrđivanjem vjerojatnosti, prije nego krivnje, dopuštamo postojanje drukčijih tumačenja, čak i ako ih možda smatramo manje vjerojatnima od naših. Budući da se kao povjesničari bavimo traganjem za istinom – za činjenicama, a ne fikcijom – priznamo li da je moguće pronaći više istina, možda ćemo lakše prihvatiti druga tumačenja. Nema potrebe da se ova stogodišnja rasprava o uzrocima rata nastavi u onako oštrom tonu u kojem se vodila veći dio dvadesetog stoljeća. Malo je vjerojatno da će se riješiti konsenzusom, no možda ćemo se, stotinu godina poslije, ipak početi baviti utvrđivanjem vjerojatnosti te se – uz pomoć dokumenata – složiti o tome kako je rat započeo, čak i ako se ne složimo oko toga zašto je započeo.
Annika Mombauer
O AUTORU:
Anninka Mombauer (1967) predaje na Odsjeku za modernu europsku povijest Otvorenog sveučilišta u Velikoj Britaniji. Studirala je povijest na sveučilištu u Münsteru i na Sveučilištu Sussexu gdje je i doktorirala 1998. godine. Od 2006. do 2011. bila je tajnik Njemačkog društva povjesničara. Član je uređivačkog odbora projekta 1914-1918 Online (Međunarodna enciklopedija Prvog svjetskog rata). Najvažniji dosada objavljeni radovi: Helmuth von Moltke and the Origins of the First World War. Cambridge University Press, 2001. The Origins of the First World War: Controversies and Consensus. Longman, 2002. Die Julikrise. Europas Weg in den Ersten Weltkrieg (The July Crisis, Europe’s Way to the First World War), published by C. H. Beck Verlag, Munich. The Battle of the Marne, 1914. A comparative history, 2014 Cambridge University Press.
U Sapiensu je istraživao našu povijest. U Homo deusu, gledao u budućnost. Sada se jedan od najinovativnijih misilaca okreće sadašnjosti i u knjizi “21 lekcija za 21. stoljeće”definira goruća pitanja današnjice.
Kako računala i roboti mijenjaju bit ljudskog bića? Kako se nosimo s epidemijom lažnih vijesti?
Jesu li nacije i religije i dalje bitne? Čemu bismo trebali podučiti djecu?
O autoru knjige 21 lekcija za 21 stoljeće:
Izraelski povjesničar, rođen 1976. godine, koji se isprva bavio srednjovjekovnom poviješću, posebno razdobljem križarskih ratova. Na njega je snažno utjecala knjiga Jareda Diamona »Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške« nakon čega se Harari sve više posvećuje makropovijesti, odnosno povijesti ljudskog roda od njegova nastanka do danas.
Prevela: Aida Alagić
Ostale naslove iz kategorije publicistika potražite ovdje.
Homo Deus – kratka povijest sutrašnjice, knjiga Yuvala Noaha Hararija, proučava projekte, snove i noćne more koji će oblikovati dvadeset prvo stoljeće – od prevladavanja smrti do kreiranja umjetnog života – i nastoji odgovoriti na osnovna pitanja, među njima i ova:
Što je naš sljedeći korak?
Kako ćemo ovaj krhki svijet zaštititi od razornoga ljudskog djelovanja? To je iduća faza evolucije. To je Homo deus.
Što nas čeka u budućnosti?
Odgovor na to pitanje nije lako dati, ali znanstveni nam napredak kaže da bi to mogao biti idući korak u evoluciji čovjeka. Homo Deus.
O AUTORU:
Izraelski povjesničar Yuval Noah Harari rođen je 1976. godine. Doktorirao je na Oxfordskome sveučilištu i predaje svjetsku povijest na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Isprva se bavio srednjovjekovnom poviješću, posebno razdobljem križarskih ratova. Na Hararija je snažno utjecala knjiga Jareda Diamona “Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške” nakon čega se Harari sve više posvećuje makropovijesti, odnosno povijesti ljudskog roda od njegova nastanka do danas.
U središtu njegova znanstvenog interesa dalekosežna su i općenita povijesna pitanja: Kako biologija utječe na povijest? Ima li pravednosti u povijesnom razvoju? Jesu li ljudi tijekom povijesti postali sretniji?
Da biste upoznali neke od najstarijih evropskih kultura, dovoljno je da upoznate Srbiju i njenu praistoriju, jer se baš ovde, na našim prostorima, nalaze koreni evropske civilizacije. Ova knjiga čuva naše kulturno nasleđe sa željom da ga prenese pokolenjima i otrgne od nemara, prolaznosti i zaborava. Često se divimo kulturnoj baštini drugih zemalja, a da nismo ni svesni kakvim bogatstvom obiluje Srbija. Iako je to blago tu, nadohvat ruke i oka, obično ga se setimo tek kada ga neko iz „belog sveta“ spomene kao neprocenjiv i jedinstven deo svetske kulturne riznice. Tada smo neizmerno ponosni što je u svetu naše nasleđe prepoznato iako sami veoma malo znamo o njemu. Ova izuzetna knjiga ima za cilj da, kao vredan deo Vaše biblioteke, doprinese širenju znanja i očuvanju naše kulture za naredne generacije. Za prelepepriče o praistoriji i najznačajnijim kulturama iz tog vremena, Lepenskom Viru, Starčevu i Vinči, pobrinuli su se profesori dr, Dušan Mihailović, dr Jasna Vuković i dr Boban Tripković.
Fotografije iz muzeja, arhiva, lične dokumentacije, kao i iz objektiva Dragana Bosnića, doprinele su tome da praistorija zasija punim i neprolaznim sjajem.
Pogledajte brošuru: ovde
Riblja čorba: Čorbografija – autor Vicko Milatović
Ovo je knjiga u kojoj se nalaze sve bitne i manje bitne informacije o najvažnijem rock bendu u Istočnoj Evropi:
Kako izgleda Čorbino porodično stablo sa svih osam postava;
Sve postave grupe
Hronologija rada Riblje čorbe
Diskografija
Videografija
Bibliografija
Priče i anegdote
Autogram karte
Pojedinačne biografije
Važni čorbini ljudi
Foto galerija
Koncerti….
Svi narodi na našem planetu vole isticati svoje posebnosti, a pritom često naglašavaju bogatstvo kulturne i prirodne baštine. Ni mi u Hrvatskoj u tome nismo iznimka, a kako bismo i bili, kad smo svjesni u kakvoj predivnoj zemlji živimo. Uz neprocjenjivu prirodnu baštinu, raznolika i vrlo bogata kulturna baština Hrvatsku čini još ljepšom, a velik broj zaštićenih hrvatskih materijalnih i nematerijalnih dobara našao se na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine.
Slikoviti dvorci, moćne utvrde, neosvojene zidine i čarobni ljetnikovci, vrijedne knjige i kameni zapisi svjedoče o tisućljetnoj kulturnoj prisutnosti na ovim prostorima, nadahnjujuća tradicijska gradnja i zadivljujući primjeri suvremene arhitekture, remek-djela slikara, kipara i skladatelja … nabrajati ljepote i nizati epitete mogli bismo unedogled. Zato su u ovoj knjizi autori Ivana Drenjančević, Hrvoje Kekez, Ivan Kostenjak, Dario Poljak i Luka Šešo probrali ono najbolje od najboljeg i svim čitateljima pripremili ovaj čudesan mozaik protkan vrhunskim fotografijama u kojem će uživati i buduća pokoljenja.
Tu je kratak pregled najreprezentativnijih kulturnih dobara koja su glas o našoj zemlji pronijela diljem svijeta, a knjiga je podijeljena u deset poglavlja, u kojima su autori nastojali obuhvatiti sve najdragocjenije u hrvatskoj povijesti, slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, književnosti, glazbi, arheologiji i etnologiji. Da je prostora bilo više, mjesta na stranicama ovog izdanja našlo bi se za još mnoge kulturne bisere. No kako nerijetko slika govori više od tisuću riječi, bogata ilustrativna građa potkrepljuje informativne tekstove i snažnije približava sve ono čime se ponosimo diljem svijeta i po čemu nas prepoznaju. Jer hrvatska kulturna baština, koja je jedinstvena u svijetu, ništa manje i ne zaslužuje
Svi narodi na našem planetu vole isticati svoje posebnosti, a pritom često naglašavaju bogatstvo kulturne i prirodne baštine. Ni mi u Hrvatskoj u tome nismo iznimka, a kako bismo i bili, kad smo svjesni u kakvoj predivnoj zemlji živimo … Uz neprocjenjivu prirodnu baštinu, upravo raznolika i vrlo bogata kulturna baština Lijepu Našu čini još ljepšom. Uostalom, velik broj zaštićenih hrvatskih materijalnih i nematerijalnih dobara našao se na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine. Nipošto ne bez razloga.
Slikoviti dvorci, moćne utvrde, neosvojene zidine i čarobni ljetnikovci, vrijedne knjige i kameni zapisi koji svjedoče o tisućljetnoj kulturnoj prisutnosti na ovim prostorima, nadahnjujuća tradicijska gradnja i zadivljujući primjeri suvremene arhitekture, remek-djela slikara, kipara i skladatelja … nabrajati ljepote i nizati epitete mogli bismo unedogled. Zato su u ovoj knjizi autori Ivana Drenjančević, Hrvoje Kekez, Ivan Kostenjak, Dario Poljak i Luka Šešo probrali ono najbolje od najboljeg i svim čitateljima pripremili ovaj čudesan mozaik. Mozaik protkan vrhunskim fotografijama u kojem će zasigurno uživati i neka buduća pokoljenja.
Knjiga daje kratak pregled onih najreprezentativnijih kulturnih dobara koja su glas o našoj zemlji pronijela diljem svijeta. Podijeljena je u deset poglavlja, u kojima su autori nastojali obuhvatiti sve ono najdragocjenije što možemo pronaći u hrvatskoj povijesti, slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, književnosti, glazbi, arheologiji i etnologiji. Da je prostora bilo više, mjesta na stranicama ovog izdanja našlo bi se za još mnoge kulturne bisere. No budući da nerijetko slika doista govori više od tisuću riječi, bogata ilustrativna građa potkrepljuje informativne tekstove te još snažnije približava sve ono čime se ponosimo diljem svijeta i po čemu nas prepoznaju. Jer hrvatska kulturna baština, koja je uistinu jedinstvena u svijetu, ništa manje i ne zaslužuje.
Ova knjiga, kao i mnoga druga djela historiografije, pokušaj je da se jedan element prošlog ljudskog djelovanja opiše koristeći se nesavršenim sustavom rečeničnih konstrukata. Obojica autora, svaki sa svojim perspektivama, nastojali su proniknuti u prilično zamršeno pitanje vezano za ono što na neki način možemo prozvati posljednjim slobodnim izborima koji su se u većem dijelu današnje Hrvatske odvili u razdoblju prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Ujedno su to bili posljednji višestranački izbori na istom području sve do izbora za Hrvatski sabor 1990. godine, kojima će započeti proces demokratizacije te izgradnje moderne samostalne Republike Hrvatske.
Potpisivanje Sporazuma Cvetković-Maček i stvaranje Banovine Hrvatske u kolovozu 1939. dalo je Kraljevini Jugoslaviji određenu stabilnost, a građanima većine današnje Hrvatske upravnu, sudsku i zakonodavnu autonomiju na posebno određenom teritoriju novostvorene Banovine Hrvatske. Kako nije uslijedio daljnji preustroj Kraljevine Jugoslavije, može se reći da je Banovina Hrvatska bila jedina federalna jedinica unutar formalno još uvijek unitarne monarhističke Jugoslavije. Razdoblje postojanja Banovine Hrvatske bilo je relativno kratko (kolovoz 1939.- travanj 1941.), a obilježeno je unutrašnjom društvenom i gospodarskom krizom Kraljevine Jugoslavije, koja se nastavljala na ranije istovjetne krize koje su pogodile Jugoslaviju i dobar dio svijeta. Stanje unutar te mlade autonomne jedinice dodatno se pogoršalo izbijanjem Drugog svjetskog rata u Europi u rujnu 1939. godine. (Iz Uvoda)
O AUTORIMA:
Stipica Grgić (Sisak, 1982). Nakon završenog studija povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 2008. postaje znanstveni novak na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Od 2021. radi kao znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest. Autor je niza znanstvenih radova.
Tomislav Kardum (Zagreb, 1996). Završio je diplomski studij povijesti te diplomski studij komunikologije na Fakultetu hrvatskih studija. Radi kao vanjskopolitički novinar u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA). Autor je više znanstvenih i stručnih članaka te knjiga
U knjizi je prikazana važnost uloge britanskih i francuskih intelektualaca u procesima stvaranja prve Jugoslavije. Autorica razbija ustaljeni mit da je državna zajednica Južnih Slavena nastala isključivo kao produkt ishoda Prvog svjetskog rata i volje lokalnih političkih elita.
“Naslovna je tema odabrana s ciljem da se široj javnosti predstavi jedan važan, a istovremeno u historiografiji često izostavljan aspekt nastanka prve zajedničke države Južnih Slavena, a to je uloga velikih (konačno i pobjedničkih) sila Velike Britanije i Francuske u tom procesu. Konkretno, glavno pitanje kojim se ova knjiga bavi nije nužno ono koje se odnosi na službene stavove i odluke njihovih vlada, već upravo ono koje u fokus postavlja vladine savjetnike, stručnjake te intelektualce koji su pridonijeli stvaranju određene slike o osobinama, situaciji i potrebama Južnih Slavena u javnosti Velike Britanije i Francuske te njihovim vladajućim krugovima. (…) Cilj ove knjige nije prikazati samo jednu stranu priče, već oslikati što objektivniju narav čitavog dijaloga između svih relevantnih intelektualaca (britanskih, francuskih, njemačkih, mađarskih, hrvatskih, srpskih, liberala, konzervativaca, socijalista, nacionalista, regionalista, kozmopolita itd.) te njihovih vlada, dokazujući pritom da je integralno jugoslavenstvo bilo najšire prihvaćeni program u čitavom razdoblju oko Velikog rata, ali i da su se mišljenja mnogih ozbiljno razilazila u pitanju konkretnog oblikovanja buduće, ponešto neočekivane, države.” (Iz Predgovora)
O AUTORU:
Lucija Balikić, doktorandica i predavačica na Srednjoeuropskom sveučilištu u Beču i Budimpešti. Istražuje intelektualnu povijest sokolskog pokreta međuratne Jugoslavije. Studirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Sveučilištu u Southamptonu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Sudbina grada Trsta i i Tršćanska kriza koja je trajala od svibnja 1945. do sklapanja Londonskog memoranduma u listopadu 1954. bila je najosjetljivija mirnodopska dionica u odnosima dviju država, Italije i Jugoslavije, i nekoliko nacija, prije svega talijanske, slovenske i hrvatske.
Autor knjige Federico Tenca Montini u knjizi …Trst ne damo! Jugoslavija i Tršćansko pitanje 1945-1954. iznova interpretira, podsjeća i objašnjava što se u deset godina događalo između dvije države i dva bloka. Knjiga je to koja govori o sukobljavanju Zapada i Istoka, raspravama, raspravama o pravu naroda na samoopredjeljenje, ali i razmišljanjima o ratnom plijenu, kazni i nagradi, odnosu velikih i malih nacija, krivim odlukama u prošlosti, odgovornosti za ratne zločine, spremnosti za žestok otpor, karizmatičnim vođama. (Iz Predgovora knjige, prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina)
O AUTORU:
Federico Tenca Montini, talijanski povjesničar, istraživač-znanstvenik na Odsjeku političkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Trstu te vanjski suradnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je upravnog odbora Instituta za povijest pokreta otpora i suvremeno doba u Trstu i redakcijskog odbora časopisa Qualestoria.
Knjiga Barjak na planini. Politička antropologija rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990.-1995. Ive Žanića analizira način na koji je folklorna matrica balkanskoga prostora upotrebljavana u političkom diskursu osamdesetih i devedesetih godina u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uzimajući korpus folklorne, junačke epike, prvenstveno kulturnu tradiciju hajduštva, kao izvor, Žanić analizira strategije i mehanizme konstruiranja novog nacionalnog imaginarija u kompleksnim političkim i društvenim okolnostima sredine osamdesetih i početka devedesetih godina na području Jugoslavije. Autor također prati mehanizam upotrebe folklora i junačke epike u političkom diskursu hrvatskih, bosanskohercegovačkih i srpskih političara, te načine instrumentalizacije tradicije u svrhu legitimacije novog političkog programa, te oblikovanja politike koja je u konačnici rezultirala ratnim zbivanjima.
Prevođenje povijesti izvrstan je priručnik za upoznavanje suvremene teorijske i metodološke problematike, u velikoj mjeri nepoznate domaćim povjesničarkama i povjesničarima.
U prvom tomu heksaloga Moja borba Knausgård bolnom iskrenošću govori o djetinjstvu, adolescenciji, obitelji, svojim pokušajima razumijevanja oca koji se naglo pretvorio od obiteljskog čovjeka kratka fitilja u razvedenog alkoholičara. Preispitujući očevu smrt autor istodobno preispituje i svoju ulogu u novozasnovanoj obitelji, potpuno se otkriva i mrvi svoju egzistenciju do elementarnih dijelova te stvara jedinstvenu priču o malim i velikim borbama s kojima se svi suočavamo u životu.
Kritičar The New Republica sjajno sažima doživljaj Knausgårdovog djela i piše da je to „kao da otvoriš tuđi dnevnik i u njemu nađeš svoje vlastite tajne“.
Iz medija:
“Genijalna knjiga, rekao bih, kada bi ta riječ još nešto značila. Jebena knjiga.“
Miljenko Jergović, Jutarnji list
“Remekdjelo... Pažljivo u detaljima, moćno, neobično lijepo. Opisi obiteljskog rasapa nešto su najsnažnije što sam pročitao posljednjih godina.“
Observer, Knjige godine
“Ovaj ep iz predgrađa, naelektriziran u iskrenosti i elokvenciji, budi osjećaj superiornosti čak i nad djelom Jonathana Franzena, s kojim je usporediv.“
Independent, Knjige godine
“Moja borba neobjašnjivo je remekdjelo, magnetično i hipnotizirajuće…“
Le Nouvel Observateur
“Tih šest knjiga, tj. Moja borba tog Norvežanina – izdavački je fenomen... Fascinantno.“
Le Monde
“Osim autobiografije pojedinca – to je i promišljanje muškog identiteta koji se ovdje ocrtava, ali i obuzimajući prikaz skandinavske socijalne demokracije. Šok.“
L’Express
“Važna knjiga, književno postignuće vrijedno obožavanja i primjer književne vokacije.“
El País
“Knausgårdovo neobuzdano promišljanje je čarobno... Hrabro i uvjerljivo portretira život u svoj njegovoj širini.“
Frankfurter Allgemeine Zeitung
Stećci na području srednjovjekovne Bosne i Hercegovine više od stotinu godina predmet supovijesno-socioloških, arheoloških, povijesno-umjetničkih, demografskih i etnoloških istraživanja. Među nabrojenim oblicima istraživanja, arheološka pretraživanja grobova koja pružaju preciznije antropološke i demografske podatke, daleko zaostaju za analizom nadzemnih elemenata nekropola stećaka.
Kao nadgrobni spomenici triju bosanskih konfesija, Stećci su do danas bili predmetom raznih ideoloških i političkih historiografskih prisezanja.Primjerice, mit o bogumilskom karakteru stećaka još uvijek se podgrijava, čak i u dijelu međunarodne historiografije. Dubravko Lovrenović u knjizi Stećci polazi od komparativne analize kritičke fortune, domaćih historijskih izvora i arheoloških nalaza. Umjesto ideoloških i politički motiviranih interpretacija, koje zanima jesu li stećci grobovi pripadnika Crkve bosanske, pravoslavni ili katolički, srpski ili hrvatski, Lovrenović se zalaže za transetničku i interkonfesionalnu interpretaciju stećaka. Umjesto magle nacionalne romantike Lovrenović nudi statistiku, umjesto paušalnih ocjena i pjesničkih opisa motivike, kompleksnu matematičko-statističku obradu podataka.Tek u takvom ključu interkulturalna i interkonfesionalna dimenzija stećaka postaje znatno jasnija.
O AUTORU:
Dubravko Lovrenović (1956 - 2017), povjesničar, medijevalist. Na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu stekao diplomu povjesničara (1979), magistrirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1985), a titulu doktora znanosti stekao na Univerzitetu u Sarajevu (1999). Kao redovni profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu predavao je Opću povijest srednjeg vijeka.
Autor je knjiga i brojnih znanstvenih radova posvećenih bosanskom i europskom srednjovjekovlju objavljenih u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Sudjelovao u izradi programa i studija iz oblasti zaštite bosanskohercegovačkog naslijeđa.
Ljetni semestar školske god. 2001./2002. proveo kao gostujući profesor na američkom sveučilištu Yale.
Tijekom ljetnjeg semestra školske godine 2004./2005. boravio kao stipendist na Centralno-europskom sveučilištu u Budimpešti.
Školsku godinu 2007./2008. proveo na University of Chicago kao stipendist Fulbright fondacije.
Obavljao je dužnost zamjenika ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Vladi Federacije BiH (2001-2003), od 2002.bio je član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, te član Komisije za suradnju Bosne i Hercegovine s UNESCO-m (2002-2006).
Bio je tajnik Odbora za povijest pri Akademiji znanosti i umjetnosti BiH i prodekan za nastavu i studentska pitanja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Johannes Krause voditelj je Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck te vrstan znanstvenik u području arheogenetike – discipline koja kombinira znanja arheologije s tehnologijom sekvenciranja DNK i koja je znanstvenicima omogućila novu rekonstrukciju ljudske povijesti.
U suradnji s novinarom Thomasom Trappeom, Krause u ovom intrigantnom djelu iznova ispisuje jedno fascinantno poglavlje ljudske povijesti – naseljavanje Europe – te nas vodi na putovanje od neandertalaca i denisovaca pa sve do danas. Krause i Trappe pred nas rasprostiru platno prapovijesnih kultura i drevnih Europljana, podrobnije nas upoznaju s njima te pomno iscrtavaju migracijske putanje toga doba.
Migracije i genetske razmjene oduvijek su bili dio ljudskih života; ono što mi jesmo pitanje je kulture, a ne biološkog nasljeđa. Iscrtavajući konture prapovijesti, ova pronicljiva knjiga navodi nas da sagledamo sami sebe, našu prošlost i našu sadašnjost te suvremeno društvo u konstantnom pokretu na sasvim drugačiji način te u kontekstu toga iznova pokušamo sagledati pojmove poput nacije, migracija i pripadnosti.
„Vrlo razumljiv i osoban vodič u prevrtljiv proces razotkrivanja drevnih DNK. Krause i Trappe vrsno pripovijedaju priču o arheogenetici kako bi otkrili na koje je načine ova disciplina u potpunosti preobrazila naše razumijevanje daleke povijesti.“ – Rebecca Wragg Sykes, autorica knjige Kindred: Neanderthal Life, Love, Death and Art
„Zaokupljajući i informativni uvid u ljudska izvorišta i budućnost… Krause i Trappe kompleksne znanstvene procese pojednostavljuju na naizgled tako lak način te nude nadu da će nam daljnja istraživanja na području arheogenetike pomoći i u budućoj borbi protiv raznih patogena.“ – Publishers Weekly
„Fascinantna priča o drevnoj povijesti migracija i ulozi koju su pandemije imale u našoj nedavnoj povijesti. DNK izvori za povijest imaju jednaku važnost kao i pisani izvori.“ – Richard Dawkins
O autorima knjige Putovanja naših gena:
Johannes Krause njemački je genetičar rođen 1980. godine u Tiringiji. Godine 2008. doktorirao je na lajpciškom sveučilištu. Od 2020. godine radi kao voditelj Instituta Max Planck u Leipzigu.
Thomas Trappe rođen je 1981. godine u Njemačkoj. Radi kao glavni urednik u novinama Tagesspiegel, u kojima pokriva područje politike, zdravstva i znanosti. Živi u Berlinu s obitelji.
