Pretraga
Prikaz 217–240 od 252 rezultataSorted by latest
POVIJEST, POLITIKA, POPULARNA KULTURA
Dragan Markovina
Jesenski i Turk
Povijest, politika i pop-kultura zbirka je eseja kojom se, u reprezentativnom izboru, nastoji prikazati što je sve u ovih pet godina napisano, snimljeno i izrečeno o prošlosti jugoslavenskog prostora, uz autorove uvide u neke od ključnih a prijepornih fenomena.
Presjek je to historiografije, politologije, dokumentarnih i igranih filmova i serija, predstava i književnosti koji se bave ovim prostorima, njihovim ljudima i pojavama, a donosi jednako ovdašnje kao i strane autore, te različite naraštaje intelektualnih, umjetničkih i znanstvenih emigranata, njegovali oni poetiku otpora ili podržavali vladajuće narative.
O AUTORU:
Dragan Markovina (Mostar, 1981.) je hrvatski povjesničar, publicist, medijski kolumnist je i ljevičarski aktivist iz Splita. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica. Diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu, nakon čega od 2003. do 2014. godine radi Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. U to je vrijeme predmet njegovog znanstvenog rada uglavnom bila Dalmacija u vrijeme mletačke vladavine, te 2011. god. brani i doktorsku disertaciju pod naslovom "Dalmacija u mletačkim reformskim projektima 18. stoljeća". Od 2013. godine, kao izraziti ljevičar, upušta se u politiku i politički aktivizam.
NOVAC MALE DRŽAVE
Ratko Bošković
Jesenski i Turk
Potkraj 20. i početkom 21. stoljeća u svijetu je nastalo oko stotinu malih država, samo u tranzicijskoj Europi 25, od čega u raspadu SFR Jugoslavije njih sedam. Sve su htjele emitirati i koristiti vlastiti novac, računajući da će s njime moći bolje upravljati svojom ekonomskom sudbinom i postići "identifikaciju stanovništva s nacionalnom državom na dubljoj političkoj razini", kako je napisao Eric Helleiner.
No gotovo sve nove monete novonastalih država brzo su gubile vrijednost, a stanovništvo i poduzetnici su se koristili nekom od svjetskih "čvrstih" valuta. To se dogodilo i državama nastalima raspadom SFR Jugoslavije, najprije Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a potom i Srbiji i Crnoj Gori. I sve su one bile prisiljene poduzeti monetarne reforme kojima će zaustaviti hiperinflaciju i uspostaviti stabilnu nacionalnu valutu.
Za tu svrhu malim državama na raspolaganju stoji možda samo pet ili šest glavnih strategija. Slučaj država proizašlih iz bivše SFRJ zato je jedinstven u povijesti: od pet novih država svaka je odabrala drugu strategiju. Ova knjiga donosi otkrića, zanimljivosti i pouke o tome zašto su se nasljednice Jugoslavije, ali i druge male zemlje u svijetu odlučile baš za određeni model monetarne stabilizacije, koliko su u tome uspjele i kakve su posljedice tih odluka.
Sve su pritom našle u dramatičnim okolnostima i iskusile goleme operativne probleme, čak i bizarne situacije, ali i postigle epohalne dosege. Slovenija je provela drastičnu deprecijaciju tolara, a ipak je svela inflaciju na jednocifrenu. U Hrvatskoj je od ambicioznog programa stabilizacije iz 1993. ostao samo de facto fiksni tečaj kao krivac za deindustrijalizaciju, deficit i prezaduženost. BiH nije mogla dopremiti svoj "celjski" dinar u Sarajevo pa je ondje uz marku glavna valuta ostala cigareta Sarajevske Drine, a sitne apoene njemačke marke u Travniku emitirala je lokalna banka, sve dok tečajni režim BiH nisu nametnuli Amerikanci u Daytonu. Crna Gora je još pod Srbijom odlučila uzeti njemački novac, a novčanice DEM je navodno preko granice prokrijumčarila u kamionima za prijevoz banana. Srbija se sa svojom hiperinflacijom, trećom najvećom u povijesti, odlučila obračunati jačanjem uloge dinara i u tome je prilično uspjela... Danas Slovenija, Crna Gora i Kosovo koriste supranacionalni euro, a to isto žele Hrvatska, BiH i Srbija, iako na euro neće smjeti utjecati i premda su sve dosadašnje monetarne unije propale.
O DEMOKRACIJI U AMERICI
Alexis Tocqueville
Jesenski i Turk
Načelo suverenosti naroda lebdi nad cijelim političkim sustavom Angloamerikanaca. Svaka će stranica ove knjige pokazati neke nove primjene te doktrine. U nacijama u kojima vlada dogma o suverenosti naroda, svaki je pojedinac u podjednakom dijelu nosilac vrhovne vlasti, te podjednako sudjeluje u upravljanju državom. Smatra se, dakle, da je svaki pojedinac isto toliko prosvjećen, isto toliko pun vrlina, isto toliko jak kao i bilo tko drugi medu njegovim bližnjima. (...) U svemu što se odnosi tek na njega samoga, ostao je gospodarom: slobodan je, a račun o svojim postupcima polaže samo Bogu.
– Alexis de Tocqueville
Ono prema čemu je zaista moguć taj nezaustavljivi i nepovratni proces nastajanja demokracije Tocqueville definira kao stalno izjednačavanje uvjeta u kojima ljudi društveno žive i grade svoje političke ustanove. Postići jednakost uvjeta znači dosegnuti demokratsko društveno stanje. Jednakost je bit moderne demokracije. Demokratski narodi imaju, doduše, “prirodnu sklonost” prema slobodi, ali za jednakost ih veže žestoka, neutaživa, vječna i neukrotiva strast. “Oni žele jednakost u slobodi, a ako je ne mogu postići oni je žele i u ropstvu. Podnosit će siromaštvo, porobljenost i barbarstvo, ali neće trpjeti aristokraciju”.
– dr. sc. Rade Kalanj, iz pogovora
Alexis de Tocqueville jedan je od najvećih političkih mislilaca 19. stoljeća i s J. S. Millom presudni teoretičar moderne demokracije kao liberalne demokracije. Tocquevilleova rasprava o demokraciji jedno je najvažnijih djela u zasnivanju i obrani moderne demokracije kao liberalne demokracije u kojoj se spaja individualna sloboda i narodna vladavina. U njoj Tocqueville uvjerljivo dokazuje da je demokracija nastala kao rezultat stalnog izjednačavanja društvenih uvjeta, te je otud neizbježna i vodi vladavini većine koja može biti tiranska prema pojedincu i manjinama.
– dr. sc. Slaven Ravlić, iz recenzije
UGROŽENA PRIVATNOST
Andro Pavuna
Jesenski i Turk
Ovom se knjigom prije svega nastoji utvrditi je li zbog brzog razvoja tehnologije i novih sigurnosnih izazova u posljednjih dvadesetak godina došlo do preobrazbe pojma prava na privatnost do te mjere da naš odnos prema privatnosti više nije spojiv s temeljnim postavkama liberalne demokracije.
Prikupljanje izuzetno velikih količina podataka o nama, stvaranje nevjerojatno preciznih psiholoških i bihevioralnih profila te korištenje tih podataka za krojenje našeg iskustva na društvenim mrežama, ali i za induciranje emocija, stvaranje potreba i upravljanje našim potrošačkim ponašanjem kao i utjecanje na naše političke preferencije nedvojbeno predstavlja veoma jasan oblik manipulacije uvjetima i opcijama, što direktno potkopava našu autonomiju. Predavanjem kontrole nad podacima o sebi moćnim internacionalnim oglašivačkim kompanijama ili obavještajnim službama, odnosno odricanjem od privatnosti, istovremeno se odričemo i vlastite autonomije čime narušavamo ne samo vlastitu slobodu nego i društvo u kojem živimo činimo manje slobodnim. Ovaj je rezultat temeljito politološki argumentiran i potkrijepljen brojnim primjerima, ali i rezultatima iz empirijskog istraživanja.
Knjiga se bavi jednom od važnijih tema u suvremenim raspravama o ljudskim pravima: problemom očuvanja prava na privatnost u demokratskim društvima u svjetlu dubokih političkih i društvenih promjena koje je s jedne strane uvela digitalna revolucija, a s druge sve veća moć države nadzora.
– dr. Enes Kulenović
Autor izvrsno spaja spoznaje iz normativne i empirijske analize te argumentirano izvodi individualne, društvene, i političke implikacije transformacije prava na privatnost, kao i prednosti i nedostatke potencijalnih rješenja za pitanje privatnosti u modernim „društvima izlaganja” na početku 21. stoljeća.
– dr. Kosta Bovan
O AUTORU:
Andro Pavuna diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Sveučilišta u Zagrebu. S više od deset godina iskustva u sigurnosnom sustavu Republike Hrvatske, profesionalno se bavi ljudskom i urbanom sigurnosti. Ovo mu je prva objavljena knjiga.
KORIŠTENJE PLINSKE TRGOVINE IZMEĐU EUROPSKE UNIJE I RUSKE FEDERACIJE U POLITICI MOĆI
Jelena Radić Đozić
Jesenski i Turk
U ovoj knjizi nije riječ o energiji, nego o moći i politici, i to o vanjskoj politici. Primjer ruskog korištenja plinske trgovine u politici moći pokazuje da korištenje ekonomskih instrumenata (osobito vanjske trgovine) kao starog alata vanjske politike ni danas nije izgubilo na važnosti. Trgovina plinom je ekonomski, vanjskotrgovinski odnos, no specifičan jer zbog vrste robe kojom se trguje obiluje političko-sigurnosnim eksternalijama; plin nije samo roba nego strateški, vanjskopolitički resurs.
Europska je unija plinsku trgovinu s Ruskom Federacijom doživljavala, u skladu s liberalnom paradigmom, kao međuovisan odnos koji će doprinijeti obostranoj nadoknadi limitiranih resursa i prelijevanju ekonomske na druga područja suradnje. U 21. stoljeću Ruska je Federacija toj trgovini dodijelila novu ulogu, pretvorivši je u instrument realističke moći. Ta je trgovina iz potencijala za zbližavanje aktera tako postala potencijalna, materijalna i konstruirana, prijetnja, što ju je dovelo u područje sigurnosti, a kooperativan odnos dva aktera je postao kompetitivan, pa i konfliktan. Europska je unija tako uvidjela da dostatnu razinu sigurnosti opskrbe zbog izloženosti vanjskopolitičkim izazovima ne može isporučiti isključivo tržište.
Plinska trgovina između EU i RF tako je dobila ulogu i u diskurzivnom smislu: liberalno-ekonomski diskurs je ustupio mjesto realističko-strateškom i umjesto o plinskoj trgovini govori se o energetskoj sigurnosti.
ISTRAŽIVANJE O LJUDSKOM RAZUMU
David Hume
Jesenski i Turk
Kad bi se sve prirodne pojave neprestano toliko mijenjale, da nikakva dva događaja ne bi sličila jedan drugom, već bi svaki predmet bio potpuno nov. U takvom slučaju mogli bismo reći, da je jedan predmet ili događaj slijedio za drugim, a ne da ga je drugi proizveo. Odnos uzroka i učinka morao bi biti potpuno nepoznat čovječanstvu. Izvodi i zaključci o djelovanju prirode tog bi časa nestali, a pamćenje i osjetila ostali bi jedinim kanalima, pomoću kojih bi znanje o nekoj zbiljskoj opstojnosti moglo dolaziti do duha. Ako hoće biti dosljedan, filozof mora primijeniti isto zaključivanje na postupke i voljne čine razumnih bića. I zaista, razmotrimo li, kako se dobro povezuju prirodna i moralna očevidnost, i kako oni čine samo jedan lanac dokaza, bez predomišljanja ćemo priznati, da je njihova priroda ista i da su izvedeni iz istih principa.
– David Hume
Riječ je o jednom od ključnih tekstova ne samo britanskog empirizma, nego i povijesti zapadne filozofije u cjelini. Teme kojima se autor bavi jednako su aktualne danas kao što su to bile prije dva i pol stoljeća, pri čemu je Humeovo polazište uvijek ono radikalnog, empirističkim principima vođenog skeptika – posumnjati u održivost onoga što mislimo da znamo o tim temama, odnosno o izvjesnosti naše spoznaje pojedinih predmeta i vrsta predmeta.
– dr. sc. Tomislav Janović
Možda je dovoljno spomenuti već samo to da je upravo ovo Humeovo djelo probudilo Kanta iz njegovog poznatog „dogmatskog drijemeža“ i navelo ga da izvede svoju poznatu „kopernikansku revoluciju“ u filozofiji. A na taj način i Humeov i Kantov misaoni rad i dan-danas predstavlja razmeđu između dviju glavnih filozofskih tradicija na tom polju istraživanja. Utjecaj te diskusije vidljiv je i na drugim područjima a ne samo u filozofskim okvirima, kao npr. u pojedinim granama umjetnosti. Ova Humeova knjiga utoliko nije zanimljiva samo u stručnom smislu nego i u širem kulturnom pogledu.
– dr. sc. Neven Petrović
O AUTORU:
DAVID HUME (1711.–1776.) glavni je predstavnik škotskog prosvjetiteljstva i jedan od zanimljivijih pojava na europskoj intelektualnoj sceni 18. stoljeća. Kao i većina drugih Humeovih filozofskih djela (Rasprava o ljudskoj prirodi, Dijalozi o religiji, Istraživanje o principima morala, O mjerilima ukusa, O besmrtnosti duše, O samoubojstvu, da navedemo samo ona najvažnija), Istraživanje o ljudskom razumu postalo je filozofski klasik i preporučljiva lektira svakog ozbiljnijeg studija filozofije (kako formalnog tako i neformalnog).
KRITIKA MOĆI SUĐENJA
Immanuel Kant
Jesenski i Turk
Da bismo razlikovali, da li je što lijepo ili ne, naša se predodžba ne odnosi s pomoću razuma na objekt u svrhu spoznaje, nego s pomoću uobrazilje (možda povezane s razumom) na subjekt i osjećaj njegove ugode ili neugode. Sud ukusa nije dakle sud spoznaje, dakle ne logički, nego estetički, pod kojim se razumije onaj sud, čiji odredbeni razlog može da bude samo subjektivan. (...) Ovdje se predodžba posve odnosi na subjekt, i to na njegov životni osjećaj, pod imenom osjećaja ugode ili neugode. (...) Dane predodžbe u nekome sudu mogu biti empirijske (dakle estetičke); ali sud, koji se s pomoću njih izriče, jest logički, ako se one predodžbe samo u sudu odnose na objekt. Obratno pak, ako bi dane predodžbe bile čak racionalne, ali ako bi se u nekome sudu odnosile samo na subjekt (njegov osjećaj), onda je on utoliko uvijek estetičan.
- Immanuel Kant
Zasigurno jedno od najznačajnijih djela ne samo estetičkoga razdoblja, već i cjelokupne povijesti filozofijskoga razumijevanja estetičkoga načina spoznavanja. Ujedno predstavlja i sistematiziran pristup temeljnim estetičkim kategorijama koje i dalje važe u svakom relevantnom razmatranju odnosa filozofije i umjetnosti.
- Nadežda Čačinovič, iz recenzije
Fundamentalno estetičko djelo u kojem je Kant postavio i usustavio temeljne estetičke kategorije i time zadužio kasnije relevantne pristupe estetici i filozofiji umjetnosti. Djelo je stoga nezaobilazno u studiju filozofije i drugih znanosti usmjerenih pitanjima umjetnosti i kulture.
- Goran Gretić, iz recenzije
Estetika izvorno nije nauk o lijepome, kako se to u kulturnom shvaćanju uvriježilo, nego je ona znanost o osjetilnoj spoznaji, koja time, osim lijepoga, omogućuje razmatranje i drugih estetičkih kategorija, čime postaje jasno zbog čega je studija usmjerena razmatranju mogućnosti osjetilne spoznaje kao navlastitomu filozofijskomu problemu.
- Goran Sunajko, iz predgovora
Preduvjet shvaćanju Kritike moći suđenja, temeljne Kantove estetičke rasprave, počiva u svijesti da estetika izvorno nije nauk o lijepome, kako se to u kulturnom shvaćanju uvriježilo, nego je ona znanost o osjetilnoj spoznaji (αἴσθησις), koja time, osim lijepoga, omogućuje razmatranje i drugih estetičkih kategorija, čime postaje jasno zbog čega je studija usmjerena razmatranju mogućnosti osjetilne spoznaje kao navlastitomu filozofijskomu problemu. Lijepo svakako jest estetički pojam i, složit će se mnogi, najvažniji, no estetika nipošto nije i ne može biti reducirana na pojam lijepoga ili s njime izjednačena, jednostavno zato što lijep predmet i njegova predodžba nisu isto („lijepo je ono što se sviđa u samome prosuđivanju“, argumentirat će Kant). A estetika za zadaću ima ispitati mogućnost suda ukusa koji nije usmjeren predmetu nego njegovoj predodžbi, što pred moć suđenja stavlja osobit i novovrstan napor.
...
U cjelini je Kantove transcendentalne filozofije moć suđenja ona spoznajno-sudbena moć koju je iznašao nakon uma i razuma kako bi dao odgovore na ona mjesta koja nisu bila posve pokrivena temeljnim spoznajnim moćima. Moć suđenja, koja se dijeli na estetičku i teleologijsku imala je također, sukladno transcendentalnomu sustavu, zahtjev za dijalektičkom pozicijom a priori. Kantovo odlučno iznalaženje suda ukusa koji bi mogao biti sintetički sud a priori omogućio je estetici zaseban i autonoman položaj u obitelji filozofijskih disciplina te drukčiji status u odnosu na ostale pristupe spoznaji umjetnosti. Trećom je kritikom pruski filozof analizirao i odredio bitne kategorije estetičkoga načina spoznavanja koji počiva na subjektivnom sudu ukusa spremnom važiti objektivno iako nije vođen ni interesom, ni pojmom, a ni svrhom, nego subjektivnim sudom koji, budući da polazi od zajedničkoga osjetila (sensus communis) danoga svakomu slobodnom čovjeku, može zahtijevati opće prihvaćanje i iznuditi suglasnost. Ovom studijom Kant nije imao namjeru razmatrati umjetnička djela, već mogućnosti njihova spoznavanja koje ne počivaju u samim (umjetničkim) predmetima, nego u njihovoj predodžbi, pa se estetika kao filozofijska disciplina ne bavi lijepim predmetima, već lijepom predodžbom lijepih predmeta, čime se, ne prelazeći ni ovoga puta granice (estetičke) spoznaje o kojoj pita, zadržava na Kantovu uvriježenu pristupu filozofijskoj spoznaji.
FENOMENOLOGIJA DUHA
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
Jesenski i Turk
Broj stranica: 472
Godina Izdanja: 2022.
ISBN: 9789532229462
Jezik izdanja: Hrvatski
Uvez: meki
Format: 15×23 cm
Preveo: Viktor D. Sonnenfeld
Nakladnik: Jesenski i Turk
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
KRITIKA PRAKTIČKOGA UMA
Immanuel Kant
Jesenski i Turk
Teorijska upotreba uma bavila se predmetima same moći spoznavanja, a kritika toga uma u pogledu te upotrebe odnosila se zapravo samo na čistu moć spoznavanja, jer je ona pobuđivala sumnju. Kasnije se i potvrdila ta sumnja da se ona moć spoznavanja lako gubi preko svojih granica, među nedostižive predmete ili čak međusobno protivurječno pojmove. S praktičkom upotrebom uma stoji već drukčije. U njoj se um bavi odredbenim razlozima volje. (…) Ako mi odsada možemo pronalaziti razloge da bismo dokazali kako to svojstvo uistinu pripada ljudskoj volji (a tako i volji svih umnih bića), onda se time dokazuje ne samo to da čisti um može biti praktički, nego da je samo on, a ne empirijsko-ograničeni um, na neuvjetovan način praktički.
Osnovni zakon čistoga praktičkog uma: Djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno može da važi kao princip općega zakonodavstva.
— Immanuel Kant
Kantova Kritika praktičkog uma jedno je od najznačajnijih djela praktičke filozofije i ujedno jedno od kapitalnih djela filozofije morala. U njemu je Kant kao predmet filozofskoga interesa utemeljio teorijske načine i obrasce kao mogućnosti djelovanja, čime je zadužio čitavu filozofijsku tradiciju.
– Lino Veljak, iz recenzije
Načela čistoga uma Kant nastoji odrediti prema samoj praksi, odnosno djelovanju. Bez načela koje je ondje formulirao, poput autonomije volje i moralnog zakona nije moguće zamisliti modernu filozofiju morala i politike.
– Željko Pavić, iz recenzije
Etika svoja načela, navodi Kant, gradi u pojmovima, odnosno u umu zamišlja idealnoga moralnog pojedinca koji, međutim, po sebi u takvom idealitetu na Zemlji ne stanuje. Zbog toga dolazi do proturječja između bitka – onoga kakav čovjek doista jest (njegove prirode) – i trebanja – spekulativnog ideala koji on treba doseći (njegove slobode), pa će zadaća Kritike praktičkoga uma, Schopenhauerovim riječima „najvažnije knjige koja je u Europi napisana“, biti regulativne ideje čistoga uma učiniti zbiljskima i imanentnima.
— Goran Sunajko, iz pogovora
SVETOST I ZLOČIN – ANTROPOLOŠKI TRAKTATI
Inoslav Bešker
Jesenski i Turk
Knjiga Inoslava Beškera Svetost i zločin sadrži sedam znanstvenih antropoloških traktata interdisciplinarnoga karaktera iz širega područja religiologije. Uz uvodna objašnjenja o „istini u religiji“ autor posebno razlaže i vezu imena i svetosti (u osnovi riječ je o lingvističkoj studiji s religiološkom potkom), te o poimanju zla u religijskoj interpretaciji. Bešker i ovdje svoje temeljne znanstvene spoznaje uspješno i relevantno primjenjuje na aktualna stanja u regionalnim, kontinentalnim i svjetskim okvirima s naglaskom na specifičnosti i posebnosti interpretacija najznačajnijih religijskih sistema. Ne zaboravlja pritom ni na povijesnu dimenziju razvoja pojedinih religijskih obrazaca (poglavlja Vjersko bratstvo i religijski pokolji, Muška vlast u religiji i dr.).
Teme koje Bešker obrađuje i analizira u svojim antropološkim traktatima znanstveno su i stručno relevantne (svetost, zlo u religijskom poimanju, religijski pokolji, osveta i pravda, genocid, apokalipsa), a zbivanja na svjetskoj političkoj i religijskoj pozornici svjedoče o aktualnosti tema kojih se dohvatio Bešker.
— dr. sc. Ivica Maštruko
Znanstveni prinos djela prvenstveno je u poticajnom problematiziranju nekih pojmova i tema koje su inače prihvaćeni takoreći aksiomatski, te identitetskih obrazaca koji se o njih oslanjaju, također u redefiniranju nekih njihovih aspekata, od krucijalnih (odnos religija spram genocida) do ukorijenjenih (na primjer, biblijskog citata „Istina će vas osloboditi“).
— dr. sc. Igor Graovac
O AUTORU:
Inoslav Bešker je Splićanin, rođen u Zagrebu, a od 1989. nastanjen u Rimu. Diplomirao je sociologiju i novinarstvo u Zagrebu, a doktorirao poredbenu slavistiku u Milanu. Redoviti je profesor Sveučilišta u Splitu, a predavao je i na sveučilištima u Napulju, Rimu, Bologni, Dubrovniku i Zagrebu. Objavio je 12 znanstvenih i stručnih knjiga, petora skripta, 40 znanstvenih članaka, pedesetak stručnih članaka i predgovora, te više od 30 000 novinskih priloga. Dobio je više nagrada za promicanje ljudskih prava (Otto von Habsburg, Joško Kulušić), za novinarstvo (Otokar Keršovani i Miljenko Smoje za životno djelo), te za esejistiku (Kiklop).
ZAŠTO JE NACIONALIZAM TAKO MOĆAN?
Siniša Malešević
Jesenski i Turk
Globalizacija nije neprijatelj nacionalizma - naprotiv, ova knjiga pokazuje kako su se te dvije sile zajedno razvijale kroz povijest. Malešević osporava i dominantna stajališta koja nacionalizam opisuju kao društvenu snagu u opadanju.
Objašnjava zašto nedavne eskalacije populističkog nacionalizma diljem svijeta nisu društvena anomalija nego povijesna norma.
Imajući u vidu sve jače organizacijske sposobnosti, sve dublju ideološku penetraciju i sve šire mreže mikrosolidarnosti, Malešević pokazuje kako se i zašto nacionalizam tako duboko ugradio u svakodnevni život. Autor istražuje društvenu dinamiku nacionalizama u Irskoj i na Balkanu, a njegovi nalazi pokazuju da je nacionalizam ojačao i da se nametnuo kao dominantna operativna ideologija modernoga doba.
O AUTORU:
Siniša Malešević , MRIA , MAE (rođen 5. travnja 1969.) je redoviti profesor / Katedra za sociologiju na University University, Dublin , Irska. Njegovi istraživački interesi uključuju komparativno-povijesne i teorijske studije etnika , nacionalizma , ideologije , rata , nasilja i sociološke teorije . Autor je sedam i urednik ili ko-urednik osam knjiga i svezaka, uključujući utjecajne monografije Ideologija, legitimitet i nova država (2002), Sociologija etnika (2004), Identitet kao ideologija (2006) Sociologija rata i nasilja (2010), nacije-države i nacionalizmi (2013), porast organizirane brutalnosti (2017) i prizemljeni nacionalizmi (2019). Uspon organizirane brutalnosti dobitnik je izvanredne nagrade za knjigu iz Odjela za mir, rat i socijalni sukob Američkog sociološkog udruženja. Profesor Malešević također je autor više od 90 recenziranih članaka i poglavlja knjiga te održao više od 120 pozvanih razgovora širom svijeta. Djelo je prevedeno na nekoliko jezika, uključujući kineski, hrvatski, perzijski , španjolski, portugalski, poljski, tajlandski, turski, indonezijski, japanski, ruski i srpski. Prije toga obnašao je sastanke za istraživanje i nastavu na Institutu za međunarodne odnose (Zagreb), Centru za proučavanje nacionalizma , CEU (Prag) - gdje je radio s pokojnim Ernestom Gellnerom - i na Nacionalnom sveučilištu u Irskoj, Galway . Također je posjećivao profesore i stipendije na Université Libre de Bruxelles (Katedra Eric Remacle za studije sukoba i mira), Institutu za humanističke znanosti u Beču, Londonskoj školi ekonomije i Sveučilištu Uppsala. U ožujku 2010. izabran je za člana Kraljevske irske akademije, u prosincu 2012. izabran je za pridruženi član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u kolovozu 2014. izabran je za člana Academia Europaea. 2017. godine potpisao je Deklaraciju o zajedničkom jeziku Hrvata , Srba , Bošnjaka i Crnogoraca .
BOLESTAN NOVAC
Billy Kenber
Planetopija
Već dugi niz godina svjedočimo nizu skandala u farmaceutskoj industriji. Od cijene lijeka za AIDS koja je preko noći porasla sa 17,5 dolara na 750 dolara do kompanije koja je radije dopustila da zalihama lijekova za rak istekne rok trajanja nego da snizi cijenu, primjera je mnogo. Sustav koji je nekoć dizajniran da potiče inovacije i unaprijedi brigu o pacijentima danas jedino pokreće želja za profitom.
Lijekovi su postali tek financijska imovina, a način na koji se usmjeravaju istraživanja, određuju cijene lijekova i tko im ima pristup prilagođava se interesima dioničara, a ne javnosti. Dok farmaceutske kompanije usmjerene isključivo na zaradu sve češće dobivanju kazne zbog podmićivanja liječnika i međusobnog dogovaranja cijena, pacijenti se sve češće okreću crnom tržištu kako bi došli do prijeko potrebnih lijekova koje službe zdravstvene skrbi više ne mogu financirati. Knjiga Bolestan novac istraživačkog novinara Billyja Kenbera je temeljita i važna dijagnoza industrije u krizi. U bliskoj budućnosti istraživanje i razvoj lijekova vrtoglavo će opasti, a lijekovi će biti dostupni samo najbogatijima, i zato je krajnje vrijeme da nešto poduzmemo.
O AUTORU:
Billy Kenber je istraživački novinar koji od 2010. piše za The Times. Za svoj rad je osvojio nekoliko prestižnih nagrada (UK Press Award i Medical Journalists’s Award za izvanredan doprinos medicinskom i zdravstvenom novinarstvu 2017.). Živi u Londonu.
KAO ČOVJEK
Stuart Jonathan Russell
Planetopija
Najvažnija knjiga koju sam pročitao u dugo vremena.
Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i autor bestselera Misliti, brzo i sporo
Stvaranje nadljudski inteligentnih strojeva mogla bi biti dosad najveća prekretnica u ljudskoj povijesti, no prema jednom od vodećih stručnjaka na tom području, mogla bi istodobno biti i posljednja. Zato je pitanje kako ćemo pristupiti razvoju opće umjetne inteligencije potrebno ispravno postaviti sada, jer bi poslije moglo biti prekasno.
Stuart Russell, ugledni britanski znanstvenik i jedan od najcjenjenijih stručnjaka za umjetnu inteligenciju briljantnim analogijama i lucidnom prozom objašnjava kako nam umjetna inteligencija može nemjerljivo unaprijediti život, ali i koje prijetnje se u njoj kriju ako čvrsto ne postavimo nadzor kako bismo bili sigurni da strojevi neće ispunjavati svoje, umjesto naših ciljeva. Duboko, aktualno i vizionarsko djelo za sve one koji žele razumjeti budućnost koja je već pred vratima.
O AUTORU:
Stuart Jonathan Russell (rođen 1962.) britanski je znanstvenik najpoznatiji po svojem radu i doprinosu na području istraživanja umjetne inteligencije. Diplomirao je s pohvalama fiziku na Oxfordu 1982. i doktorirao na području računalstva na Stanfordu 1986. Redoviti je profesor na University of California, u Berkeleyu predaje računalno inženjerstvo i računarsku znanost, te je pomoćni profesor na odsjeku neurokirurgije u San Francisco, a bio je gostujući predavač na Stanfordu i Chaire Blaise Pascal u Parizu; potpredsjednik je vijeća World Economic Foruma za umjetnu inteligenciju i robotiku. Autor je nekoliko knjiga, a s kolegom Peterom Norvigom napisao je najpopularniji udžbenik na polju umjetne inteligencije Artificial Intelligence: A Modern Approach, koji se koristi na više od 1400 sveučilišta u 135 zemalja. Dobitnik je brojnih uglednih nagrada i jedan od najcjenjenijih stručnjaka na području svog rada. Njegova istraživanja pokrivaju široki raspon tema, a trenutno se najviše bavi prijetnjom koju za čovječanstvo predstavlja nesmotreni razvoj autonomnog oružja i umjetne inteligencije.
POTICANJE DJECE PREMA ODGOJNOJ METODI M.MONTESSOR
Claudia Schafer
Golden marketing
VIŠE INFORMACIJA
Priručnik ‘Poticanje djece prema odgojnoj metodi Marije Montessori’ namijenjen je odgojiteljima i roditeljima prilikom odgoja djece u najranijoj dobi do tri godine života. U ovom razdoblju djeca ’profinjuju sva svoja osjetila i pokrete, čime se njihov mozak strukturira u inteligentan misaoni organ’ što uvjetuje potrebu za kvalitetnim odgojnim metodama. Autorica je priručnik bazirala na temelju analize odgoja i obrazovanja na području Njemačke, čijem odgojno-obrazovni sustavu nedostaje kvalitetan program kojim bi se obuhvatio odgoj djece najranije dobi.
Uprvom dijelu knjige prezentirani su osoba i djelo Marije Montessori te opisan razvoj djece do treće godine, njihovih potreba i interesa. Drugim dijelom obuhvaćene su praktične ideje za oblikovanje djeci primjerene okoline u jaslicama i predškolskim ustanovama – okoline ‘u kojoj odgojiteljice malenu djecu prate s poštovanjem i razumijevanjem, u kojoj se podupire njihova prirodna želja za kretanjem i u kojoj mogu upoznavati svijet svim svojim osjetilima’. Program je koncipiran prema precizno određenoj dobi djece, a svaka navedena vježba sadrži opis, navod potrebnog materijala, prikaz tijeka aktivnosti, mogućnost varijacija te definiciju krajnjeg cilja. Publikacija sadrži fotografije adekvatno oblikovanog prostora, materijala za vježbanje te djece tijekom Montessori aktivnosti.
POMOZIMO IM RASTI
Mirjana Milanović
Golden marketing
POMOZIMO IM RASTI
... je priručnik o komunikaciji s roditeljima namijenjen je odgajateljima djece u vrtićima! Utemeljenom na jasnoj teorijskoj podlozi najvažnijih spoznaja suvremene razvojne psihologije, u ovom priručniku praktičari s dugogodišnjim radnim iskustvom u radu s djecom u dječjem vrtiću daju niz konkretnih uputa i prijedloga o načinima unapređivanja partnerskog odnosa roditelja i odgojitelja!
Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
Branka Starc
Golden marketing
Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
Grupa autora
Sažetak knjige
Priručnik Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi objedinjuje dva najčešća pristupa u pisanju o razvoju djece: pristup prema područjima razvoja i pristup prema pojedinim razvojnim razdobljima. Upravo ta njegova značajka omogućuje ovom priručniku da prevlada nedostatke svakog od spomenutih pristupa. (dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić)
CRNA DALIJA
Jesenski i Turk
Budući da su tvorci javnog mnijenja spontano stali na stranu Crne Dalije, knjiga je zamišljena kao svojevrsni herbarij brojnih kolumna i komentara napisanih neposredno uoči donošenja saborske odluke o novoj predsjednici Povjerenstva te nakon njenog neuspješnog izbora.
Uz izbor članaka, knjiga sadrži i nekoliko intervjua Dalije Orešković u kojima je govorila o radu i rezultatima rada povjerenstva, kao i o budućnosti nošenja hrvatske države i društva sa sukobom interesa i korupcijom.
U sretnijim zemljama Dalija Orešković bi bila Marianne, nacionalni simbol, žena koja u simboličkim prikazima nosi povez preko očiju zato što, poput božice Justicije, pravdu razrezuje svima po istom mjerilu, nepristrano i mirno. U Hrvatskoj, ona je postala krunski dokaz neuspjeha Republike u zasnivanju funkcionalnih ustanova.
BLAGO SRBIJE
Mladinska knjiga Beograd
Blago Srbije
Blago Srbije - Bogato ilustrovana enciklopedija kulturno istoriskog nasleđa SrbijeIstaknuta istoričarka umetnosti Tamara Ognjević, uz pomoć izuzetnog fotografa Dragana Bosnića, svojim stručnim esejima prošla je celu Srbiju, od Subotice do manastira Ovčarsko-kablarske klisure, od Lepenskog vira, Vinče i Singidunuma do današnjeg Beograda, od ikona i fresaka, preko slikarke Katarine Ivanović do Mediale, od pravoslavne i islamske do jevrejske kulture..., i opisala bogatu istoriju i Kulturno nasleđe u enciklopediji Blago Srbije.Važna i velika knjiga. Rekao bih da ovakvu Srbija do sad nije imala! Ovde verovatno nije sve, a i ne može da bude, ali sve što je u njoj – tu je s dobrim razlozima.” SLOBODAN IVKOV, Blic Knjiga.
O ČEMU ĆETE ČITATI U „BLAGU SRBIJE”
• o preistorijskim nalazištima na tlu Srbije i nalazima koja se čuvaju u našim muzejima (Lepenski Vir, Vinča, Belovode i Belolice, Atenica, Novi Pazar...)
• o rimskim i vizantijskim gradovima (Gamzigrad, Caričin grad, Viminacijum, Sirmijum, Vija militaris, Medijana...)
• o crkvama, manastirima i palatama (Petrova crkva u Rasu, Sopoćani, Studenica, Mileševa, Dečani, Manasija, Ravanica, Ljubostinja, Kalenić, Lazarica, Bogorodica Ljeviška, Gračanica, Đurđevi stupovi, Žiča, Banjska, Sv. Arhangeli kod Prizrena, manastiri Ovčarsko-kablarske klisure, Prohor Pčinjski, Stara i Nova Pavlica, kuršumlijske crkve, fruškogorski manastiri, Saborna crkva u Beogradu, Ruska crkva u Beogradu, Novosadska katedrala, pančevačke crkve ...)
• o utvrđenjimaa, dvorovima, vladarskim letnjikovcima i konacima (Golubac, Bač, Gardoš, Koznik, Maglič, Mileševac, Ram, Smederevo, Užice, Petrovaradin, Kalemegdan, Fantast, Čelarevo, Kapetanovo, Kulpin, Ečka, Stari i Novi dvor u Beogradu, dvorovi na Dedinju, Konak kneginje Ljubice, Konak kneza Miloša, vila Obrenovića u Smederevu, Sremski Karlovci...)
• o srednjovekovnim freskama i ikonama (Smrt Ane Dandolo, Beli anđeo, portreti prvih Nemanjića...)
• o raskošnim delima primenjene umetnosti (keramika, stakleno posuđe, pribor za jelo, nošnja, nakit, nameštaj, upotrebni predmeti, crkveni mobilijar...)
• o slikarstvu novog veka (romantizam, barok, secesija, modernizam...)
• o remek-delima arhitekture (gradske kuće u Subotici, Somboru, Zrenjaninu, Hotel Moskva, zgrada francuske ambasade u Beogradu...)
• o narodnom graditeljstvu (Manakova kuća, krajputaši, vinski podrumi...)
• o rukopisanim, iluminiranim knjigama i opremi za knjige (Miroslavljevo jevanđelje, Beogradska Aleksandrida...)
• o vajarstvu od preistorije do novijeg doba (Meštrović, Rosandić, Olga Jančić, Petrić...)
• o islamskoj i jevrejskoj umetnosti na tlu Srbije (Bajrakli-džamija u Beogradu, Kalemegdan, Fetislam, Novi Pazar, Sjenica, Pešter, turski fermani, bogato ukrašene svete knjige, nošnja...)
• o zadužbinama i umetničkim legatima (Kapetan-Mišino zdanje, legati Milene Pavlović Barili, Paje Jovanovića, Nadežde Petrović...)
• o naivnoj umetnosti
• o stvaraocima i naručiocima dela (Kapetan Miša Anastasijević, Katarina Ivanović, Jelisaveta Načić, Božidar Karađorđević, Sava Šumanović...)
• o istorijskim okolnostima i zanimljivostima (Čegar i Ćele-kula, dinastički sukobi, bune i ustanci, ugovoreni vladarski brakovi...)
• o velikim otkrićima (nalazišta ili predmeti značajni u svetskim razmerama)
Pogledajte brošuru: ovdje
Pogledajte video: ovdje
RAZUMIJEVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA
Jesenski i Turk
Starosjedilački se narodi služe jezikom i znanjem da bi povezali pojedince i zajednice i u tome uspijevaju jer su duboko usađeni u mjesto. Priroda nam treba govoriti, složeni skup slika i mitova o zajednici čovjeka i zemlje treba nas poučiti, i tek kada se oblikuje potrebni model zdravlja pojedinca i zajednice, narodi „razvijenih“ zemalja moći će „pribaviti slike“ koje su im potrebne za uspostavljanje međusobnih veza i veza sa zemljom. Iz tog iskustva treba izrasti i to iskustvo treba oblikovati poseban kulturni jezik, tako da i ljudsko djelovanje i priroda budu zajednički odgovorni za izgradnju svijeta, za izgradnju zbilje bioregionalnog, lokalnog i autentičnog „ja“ i zajednice. Upravo taj dualni proces proizvest će istinsko znanje – „rezultat duboke i trajne komunikacije između ljudi i svijeta čiji su oni građani, a koji nije samo ljudski“.
„Teško je razumjeti zašto zapadni narodi misle da su tako pametni. Svaka budala može tretirati živo biće kao da je stroj i uspostaviti uvjete u kojima on treba vršiti određene funkcije – potrebno je samo primijeniti dovoljno sirove snage. Rezultat primjene sirove snage je ropstvo.“
John Blewitt studirao je političke znanosti, povijest i sociologiju na Sveučilištu Aberystwyth; filmologiju na Politehničkom učilištu Central London; te edukologiju na sveučilištima Greenwich i Huddersfield.
KRITIČNA INFRASTRUKTURA–PLATFORMA USPJEŠNOG RAZVOJA SIGURNOSTI NACIJA
Jesenski i Turk
Kritična infrastruktura kao sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti predstavlja imperativ u razmatranju sigurnosti svake zemlje. Suvremeni svijet je postao izrazito ovisan o određenim sektorima kritične infrastrukture, poput energetskog sektora, komunikacija, prometnica i transportnih sustava, financija, Interneta, javnih usluga i servisa stoga njihova ugroza dovodi u pitanje normalan tijek života i sigurnost građana, ali i općenito funkcioniranje države.
Knjiga je cjeloviti prikaz što je koncept kritične infrastrukture i kako ju razmatraju ne samo najrazvijenije zemlje svijeta poput SAD-a (otkud je koncept potekao) i zemalja koje se dugi niz godina bave predmetnim područjem u Europi (bilo pojedinačno poput VB, Njemačke, Švedske ili pod okriljem Europske unije koja nastoji zaštitu kritične infrastrukture staviti na prvo mjesto u segmentu sigurnosti svojih građana i zajednice u cjelini), već i perspektivu Republike Hrvatske, prikazujući načela, ključne procese i dionike u zaštiti kritične infrastrukture i jačanju njezine otpornosti.
Praktičarima i donosiocima odluka te zainteresiranoj javnosti ova knjiga ne pruža samo teorijski prikaz i potvrđivanje prepoznatih procesa i mehanizama u sustavima zaštite kritičnih infrastruktura, već donosi i objedinjene primjere dobre prakse i analize predmetnih studija slučaja koje prikazuju uspješnu realizaciju adekvatnog sustava zaštite KI i daju novu dimenziju razumijevanja vezane problematike.
JEZIČNA REPUBLIKA
Ivo Žanić
Jesenski i Turk
JEZIČNA REPUBLIKA - Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba
Sociolingvist Ivo Žanić otvara niz važnih pitanja sadašnjosti i budućnosti hrvatskog jezika u širokoj vizuri koja zahvaća i migracije prema Zagrebu i obalnim gradovima, socijalnu psihologiju, odnose ruralno/urbano, centar/periferija, sjever/jug… U jezične prakse koje su na način jedinstven u Europi suoblikovale hrvatski jezični krajolik prvi su put uvršteni zabavnoglazbeni festivali ‒ Split, Zagreb, Krapina, MIK, a među dijalekte ne samo oni iz udžbenika i s recitala, nego i oni uz koji se pjeva, pleše i skače na koncertima Gustafa, Đavola, Šo!Mazgoona i Zadruge. Jezične igre u pjesmama Azre, Hladnog piva i Zabranjenog pušenja vide se kao kulturološka cjelina s renesansnim poslanicama i satirama iz 18. i 19. st. U kategoriji jezičnog iskustva autor ravnopravno analizira što su rekli profesionalni jezikoslovci, a što Relja Bašić, Vice Vukov, Šajeta, Oliver Dragojević, Vladimir Bakarić, Franjo Tuđman i Saša Antić iz TBF-a, što su nas poučile škole, a što Naše malo misto, zagrebački sleng u Poletu i anglizmi u blogovima međimurskih adolescenata, naposljetku kako to da su Zagrepčanima i Dalmatincima njihovi govori prestižniji od standardnog hrvatskog… Sve to istraženo je i protumačeno na moderan i inovativan način, ležerno i duhovito napisano.
Ivo Žanić je među prvima u nas shvatio da u trajnoj dinamici jezika javne sfere snažno sudjeluje i popularna kultura, posebno zabavnoglazbeni festivali u svojem zlatnom dobu, te rock i iz njega izvedeni žanrovi. Njegov je čvrst stav da je nemoguće istraživati cjelinu jezika i dinamiku prestiža i jezičnih stereotipija ako se u obzir ne uzmu i žanrovi popularne kulture. – prof. dr. sc. Anita Peti-Stantić
Ivo Žanić (Split, 1954) redoviti je profesor kolegija iz sociolingvistike i medijskog jezika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, autor niza knjiga, rasprava i eseja iz tih i srodnih antropološko-kulturoloških disciplina. Kako je prethodno desetak godina radio u novinstvu, pa dvije u izdavaštvu, te desetak kao slobodni pisac, istraživač i urednik, to nema posla vezana uz govorenu, pisanu, tiskanu, odsad i uglazbljenu riječ koji u nekoj funkciji i u nekom žanru nije obavljao.
GDJE SU VANZEMALJCI?
Jesenski i Turk
Autor u ovoj zabavnoj znanstveno-popularnoj knjizi daje pedeset mogućih odgovora na poznato pitanje nastalo 1950. godine u nacionalnom laboratoriju u Los Alamosu razgovorom četvorice znanstvenika. Jedan od njih, Fermi, ga je formulirao i otada je poznato kao Fermijev paradoks: vjerojatnost da postoje druge vanzemaljske civilizacije i nedostatak materijalnih dokaza. Odgovori su svrstani u tri cjeline: „tu su među nama“, a dokaz je da su sagradili Stonehenge i kipove na Uskršnjim otocima; „postoje ali se još nisu javili“ i „oni ne postoje“.
ANALIZA ENERGETSKIH POLITIKA
Jesenski i Turk
Odluke o nacionalnoj energetskoj politici vode se trima ograničenjima: višim cijenama energije, većem narušavanju okoliša te povećanjem sigurnosnih rizika. Ovdje smo tako iznijeli pojmovni okvir za analizu konvencionalnih i obnovljivih tehnologija s obzirom na njihovu cijenu u novcu, cijenu po okoliš te cijenu za nacionalnu sigurnost zemlje. Pomaci ka manje centraliziranim obrascima upotrebe energije, kojima bi se naše zalihe energije učinile manje ranjivima i privlačnima za teroriste su mogući.
Tih i čvrst dom, koji će izdržati učestalije oluje, elektrificiran solarnim fotonaponskim ćelijama, grijan i hlađen geotermalnim dizalicama topline, u kojem vodu griju solarni kolektori i u čijoj garaži stoji hibridni automobil ili automobil pokretan gorivim ćelijama – sve to nije samo san. Ako to želimo, mogućnosti postoje. Važno pitanje je želimo li to? Tehnologiju i znanje imamo. Imamo li volju?
Michael S. Hamilton je profesor emeritus političkih znanosti na Sveučilištu Južni Maine, a specijalizacija su mu politike zaštite okoliša i upravljanja prirodnim resursima. Bio je dužnosnik u više tijela lokalnih, državnih i saveznih vlasti. Uz ostale, objavio je knjige Mining Environmental Policy: Comparing Indonesia and the USA (2006) te The Dynamics of Law, (ur., 2008).
(NE)INFORMIRANI GRAĐANI
Dina Vozab
Jesenski i Turk
Ovo je prva knjiga u Hrvatskoj koja se bavi pitanjem političke participacije u odnosu na medijsku upotrebu i društvenu stratifikaciju publika; u Hrvatskoj je područje medijskih publika izrazito pod-reprezentirano u znanstvenoj literaturi. Važnost ove knjige je također u uvođenju suvremene i inovativne teme odnosa medijske upotrebe i političke participacije i u hrvatsku političku znanost, sociologiju i medijske i komunikacijske studije. Pitanje je, naime, u svjetskim razmjerima, koja je budućnost demokracije u razvijenim društvima u kojima se smanjuje interes publika/građana za sudjelovanje u politici a također i za informativni program.
Zrinjka Peruško