Ja sam proša sito i rešeto,
ovaj grdni svijet ispitao,
otrovi mu čašu iskapio,
poznao se s grkijem životom.
Sve što biva i što može biti,
meni ništa nije nepoznato;
što god dođe ja sam mu naredan.
Zla pod nebom što su svakolika
čovjeku su prćija na zemlju.
Gorski vijenac, jedno od najznačajnijih dela srpske književnosti, istoričesko sobitije kroz čije se stihove prostire ideja o nepokorenoj Crnoj Gori, poslednjem utočištu slobode, čija je sudbina da kao izviiskra raspali plamen borbe za oslobođenje od Turaka, nastao je iz pera poete, državnika, duhovnika, mislioca Petra II Petrovića Njegoša.
U ovom delu neprolazne vrednosti Njegoš je iskoristio epizodu iz prošlosti kako bi opevao ključne istorijske događaje s kraja XVII veka, prikazao herojsko poimanje života i moralna načela patrijarhalnog čoveka, opisao ondašnje prilike na geopolitičkoj sceni i svakodnevicu tadašnjeg stanovništva, to jest njegove običaje, kulturu, verovanja i tradiciju.
Petar II Petrović Njegoš napisao je izuzetnu tvorevinu, u koju se, prema rečima istoričara književnosti Jovana Deretića „sleglo svekoliko iskustvo, istorijsko, filosofsko i poetsko, čitavih epoha u životu pojedinih razdoblja i civilizacija“.
Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga k poznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetija!
Ako sablju poljubiš krvavu
i zaploviš u noćne valove,
sljeduje ti prahu svetkovanje.
Reinterpretacija mita, titanizam lirskih protagonista i dimenzije njihove pobune protiv svih negativnosti u zbilji, s jedne strane, i tretman pjesničke imaginacijekao sposobnosti koja otvara prostor poetske vizije, s druge strane, čine Silvija Strahimira Kranjčevića prvim hrvatskim radikalnim romantičarom u europskom smislu i istodobno prvim velikim domaćim socijalnim pjesnikom.
O autoru:
Silvije Strahimir Kranjčević hrvatski je pjesnik (Senj, 18. veljače 1865. – Sarajevo, 29. listopada 1908.). Autor je zbirki Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme (1898.), Trzaji (1898.) i Pjesme (1902.). Danas se općenito smatra najvećim hrvatskim pjesnikom 19. stoljeća i mostom prema pjesništvu moderne, kojemu ipak nije pripadao.
Antun Gustav Matoš znatno je modernizirao hrvatsku književnost, nametnuo se kao uzor mnogim mlađim piscima i uspostavio umjetničke kriterije kao glavni element literarnoga djela te se danas općenito smatra jednim od najboljih hrvatskih književnika. Izbor iz djela sačinila je i pogovorom popratila dr. sc. Julijana Matanović.
O autoru:
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. Lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.) bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Najznačajnija su mu djela Iverje (1899.), Novo iverje (1900.), Vidici i putovi (1907.), Umorne priče (1909.), Naši ljudi i krajevi (1910.), i Pečalba (1913.). Velik je broj njegovih djela objavljen i poslije smrti, kao i sabrana djela te više izbora iz djela.
Ostale knjige iz kategorije Poezija potražite ovdje.
Uz knjigu PJESME uživajte u bezvremenim stihovima barda hrvatske poezije Dobriše Cesarića!
Pjesnički biseri unutar korica knjige Pjesme svjedoče o otpornosti jedne poezije vremenu i govore u ime njezine snage i protočnosti, odjeka i suptilnosti. Svjedoče o poeziji koja nije izgubila svoj sjaj, naročito kada njome uvijek iznova upravlja jedan od najvećih – Dobriša Cesarić. Toj se svečanosti primanja stihova trebamo vraćati i puštati je da prožima naše emocije, misli, živote – što češće.
O AUTORU:
Dobriša Cesarić jedan je od najvažnijih i najomiljenijih hrvatskih pjesnika svih vremena. Zbog svoje spontanosti i jednostavnosti, misaonosti te univerzalnih tematskih preokupacija, Cesarić je pjesnik koji je desetljećima čitan, uglazbljivan i često citiran, osvajajući iznova nove generacije ljubitelja poezije. Doživljaj seoskog i gradskog pejzaža, okrenutost simbolizaciji i alegorizaciji, socijalna tematika, nenadmašna muzikalnost stiha… Samo su neke od odlika ovog nezaboravnog pjesnika kojeg podjednako vole mladi i stari.
Autor ilustracija je poznati hrvatski ilustrator Marko Jovanovac.
