JEDNI DRUGIMA POTREBNI

Želio bih vas zamoliti da se sjetite trenutaka kada ste bili u pravoj ljudskoj nevolji, u beznadežnoj situaciji, kada ste bili potpuno nemoćni da riješite neki ključni životni problem za vas. Ako vam je tada bilo toliko teško da niste imali snage razgovarati s ljudima, a kamoli moliti se Bogu, ako ste u tim trenucima jedva imali snage disati, ako ste bili bespomoćni i napušteni od drugih ljudi usred vlastite nevolje i muke, a ipak ste osjećali da postoji neko pored vas ko vas ne odustaje, ko vas voli – jeste li se ikada, nakon što ste konačno ugledali svjetlo na kraju tunela i nakon što ste povratili svoju životnu snagu i sposobnost govora, zapitali ko je to bio uz vas kada ste bili potpuno iscrpljeni i oslabljeni, ko vas nije ostavio kada ste bili potpuno izgubljeni i zaboravljeni, ko je stao u vašu odbranu i konačno vas vratio u život? Kao kršćani, osjetit ćete i shvatiti da je to bio Bog, koji uvijek posreduje za sve nas. “Besede vladike Grigorija rođene su na najosjetljivijim mjestima našeg naroda – od Mostara i Trebinja do Jasenovca, Prebilovaca, Dečana i Ostroga, kao i u njemačkom rasejanju. To su riječi upućene živim ljudima i živim ranama, u hramovima i na gubilištima, pred prognanicima, povratnicima i svima koji traže svoje mjesto pod nebom. Autor beseda o sjećanju bez lošeg sjećanja, o povratku i preživljavanju, o boli koja ne postaje mržnja, o hramovima koji služe miru, o svjetlosti koja izvire iz pećine, groba i ljudskog srca. Pišući hrabro i plodonosno u prostoru književnosti, vladika Grigorije ostaje pastir koji prozire zlo, ali još snažnije poziva na oproštaj i unutrašnju slobodu. U vremenima podjela i umora, ove besede postaju tihi, ali i snažan poziv na ponovni susret: s Bogom, s drugima i sa samim sobom.”
– Vladika Maksim
aboutPage.sr-only.custom-youtube-play-icon
aboutPage.sr-only.custom-youtube-play-icon