KRAJ LJUBAVNE PRIČE

Kraj ljubavne priče – Maurice Bendrix je pisac koji u londonskoj četvrti Clapham usred Drugog svjetskog rata razvije poznanstvo sa Sarom Miles, lijepom ženom dosadnog državnog službenika Henryja. Maurice tvrdi da samo želi prikupiti informacije za lik državnog službenika u svom novom romanu. To je prva laž. Ono što stvarno želi je Sarah, a Sarah pak želi strastvenog muškarca. Tako počinje niz riskantnih susreta osuđenih na propast Mauriceovim rastućim romantičnim zahtjevima i Sarinom grižnjom savjesti. Tada, kad Maurice nekim čudom preživi bombardiranje, Sarah prekine vezu – naglo, konačno i bez objašnjenja. Sada, godinu dana nakon Sarine smrti, Bendrix se nastoji osloboditi strasti koja ne jenjava tako što će pratiti njezin razvoj od opsesivne ljubavi do ljubavi koja graniči s mržnjom. Isprva vjeruje da mrzi Saru i njezina muža Henryja. No kako zadire sve dublje u svoje osjećaje, Bendrixova mržnja prelazi na Onoga za kojeg smatra da mu je uništio život.

“Roman intenzivan, prodoran i uznemirujući poput pogleda inkvizitora.” – John Updike

“Za mene jedan od najboljih, najistinitijih i najdirljivijih romana moga vremena.” – William Faulkner

“Graham Greene bio je klasa za sebe. Čitat će se i pamtiti kao ultimativni kroničar savjesti i tjeskobe 20. stoljeća.” – William Golding

“Umjetničko djelo, strastveno proživljeno i izvanredno napisano.” – The Atlantic Monthly

“Jedinstveno dirljivo i lijepo… Odnos ljubavnika s mužem, sa suludom izmjenom sažaljenja, mržnje, drugarstva, ljubomore i prezira, savršeno je opisan.” – Evelyn Waugh

O autoru:
Graham Greene, rođen 2. listopada 1904. u Berkhamstedu u Engleskoj, a preminuo 3. travnja 1991. u Veveyu u Švicarskoj, britanski je pisac romana, novela i drama te novinar, čiji se romani bave moralnim dvojbama i nejasnoćama u kontekstu suvremenog političkog okruženja. Karijeru je započeo u Timesu kao lektor, da bi poslije prešao u Spectator gdje je radio kao filmski kritičar i urednik rubrike o književnosti. Sljedeća tri desetljeća proveo je putujući svijetom kao slobodni novinar, usput istražujući lokacije za svoje romane. U književnost je ušao pjesmama (1925.), potom romanima, od kojih je zapažen treći, Carigradski vlak (1932.), prvi u nizu romana što će ih nazvati razonodama (entertainments), i među kojima će se osobito proslaviti Treći čovjek: to su djela po atmosferi i radnji slična trilerima, ali ipak posjeduju veću moralnu složenost i dubinu. Greeneova glavna tema su moralne i duhovne borbe unutar pojedinaca, ali šira politička i društvena pozadina daje tim sukobima dodatnu jačinu. Unatoč tmurnom tonu većine njegovih tema, Greene je zapravo bio jedan od najčitanijih britanskih književnika 20. stoljeća. Neobičnu popularnost svojih knjiga djelomice može zahvaliti svojoj produkciji trilera punih zločina i napetih zapleta, no mnogo je zaslužniji njegov vrhunski pripovjedački talent, posebno majstorski odabir detalja i korištenje realističnih dijaloga u priči brzog tempa. Cijelu svoju karijeru Greene je bio opčaran filmom i često je u pisanju oponašao filmske postupke. Većina mu je romana ekranizirana, a i sam je pisao filmske scenarije. Važnija su mu djela: Treći čovjek, Carigradski vlak, Plaćeni ubojica, Tajni agent, Brighton Rock, Moć i slava, Ministarstvo straha, Srce stvari, Mirni Amerikanac, Naš čovjek u Havani, Svršen slučaj, Komedijaši, Vidljiva tama, Kraj ljubavne priče.