MAURICE

Adrian Mole ima trideset i devet godina i jednu četvrtinu. Budući da nije mogao plaćati hipoteku na stan uz rijeku, račune kreditne kartice i kartica trgovačkih lanaca, bio je primoran preseliti u turobni dio seoskog Leicestershirea, tik uz selo Mangold Parva, i živjeti u preuređenom svinjcu, vrata uz vrata sa svojim roditeljima Georgeom i Pauline. Kraj s krajem sastavlja radeći u trgovini rabljenim knjigama, u vlasništvu plemića gospodina Carltona-Hayesa, muškarca kojeg bi rado zvao „ocem“. Njegova profinjena i zanosna supruga Daisy mrzi selo, čezne za ulicama prepunim luksuznih dućana a ovdje mora kupiti par gumenih čizama. Oboje su svjesni da je iz njihovoga braka nestala strast, ali ni on ni ona ne znaju kako ponovno potaknuti plam. U međuvremenu, njegova majka Pauline piše izmišljen roman o svom djetinjstvu i misli da bi pojavljivanje u televizijskom reality showu jednom zauvijek moglo riješiti pitanje očinstva njezine kćerke. Je li gospodin Lucas, negdašnji prvi susjed Moleovih, Rosien tata? A kad od Georgea zatraže da da uzorak za DNK analizu, hoće li ga taj šok ubiti? I dok se Adrianove brige množe, pripiti telefonski poziv njegovoj staroj simpatiji Pandori Braithwaite, parlamentarnoj zastupnici i nižoj ministrici u Ministarstvu vanjskih poslova (u kojemu je njezin tečan mandarinski od koristi), budi sjećanja na zajedničku strast i navodi ga da se zapita je li ona jedina koja ga sad može spasiti?

Jedan vlak polazi s mostarskoga kolodvora daleke 1917. godine, drugi vlak polazi iz Nove Gradiške 1987.godine – sudbine junaka koji su u njima na neobičan su način povezane. Pratimo dvostruku ljubavnu priču i dramatične događaje u Hercegovini tijekom Prvoga svjetskog rata, kada je fra Didak Buntić pokrenuo akciju spašavanja gladne djece.Usporedno s time, upoznajemo mladića koji tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća počinje gubiti tlo pod nogama kada mu se snovi i stvarnost isprepletu. Pred vama je priča o dubokoj sumnji i istinskoj vjeri, koja vas neće ostaviti ravnodušnima. Možda i ovaj roman da odgovor na pitanje zašto je Miro Gavran najprevođeniji hrvatski književnik čija su djela prevedena na 38 jezika. Zavodljiva vještina njegova asketskog pripovijedanja ne poznaje suvišne rečenice i ne srami se snažnih emocija.