MI SMO JEDAN DRUGOM NAJBOLJI POKLON

Allah, dž.š., duži svakog čovjeka da sviđa sa sobom račun svaku večer. Da vidi šta je to učinio tokom dana koji je prošao. A ako to ne radi, da, barem, svidi račun sa sobom jednom u godini. Šta ga je zadesilo u prošloj godini i kakvu je pouku iz toga izvukao? Šta je shvatio iz problema koji je njega lično zadesio i problema na globalnom planu? Jer, Allah, dž.š., svakog pojedinačno iskušava, ali iskušava i zajednicu u cjelini. Zašto? Ne bi li ljudi razmišljali o svojim postupcima, o putevima koji idu! A čovjeka je teško nagnati da razmišlja o sebi. Najmanje razmišlja o sebi i najmanje je spreman sebi uputiti kritiku. S druge strane, vazda je spreman kritizirati drugog i ukazivati mu na nedostatke.

U potrazi za materijalizmom izgubili smo dušu. U trci za ovim svijetom gubimo onaj svijet. Biramo prolaznost umjesto vječnosti. Izgubili smo osjećaje. Postali smo, nekako, drvendurasti. Nemamo osjećaj za razgovor, nemamo osjećaj da bismo trebali razumjeti onog drugog… Zaslijepljeni smo stvorenim, pa ne vidimo stvoritelja.