PEPEO MOJE LJUBAVI

Sadržaj: SOFRA BOSANSKE LJEPOTE - A Banqueting table of Bosnian beauty tekst na bos. i eng. jeziku U svom desetstoljetnom trajanju Bosna i Hercegovina je svojim raznovrsnim ljepotama privlacila pažnju stranaca. Jer, to je zemlja u kojoj se vidi nevideno i otkriva neotkriveno. I tamo gdje još uvijek ljudska ruka nije ništa taknula, sve je prilagodeno ljudskom osjecanju za lijepo. Interes stranaca za Bosnu i Hercegovinu zapoceo je vrlo rano. Oni su putujuci Bosnom zapisivali svoje utiske, doživljaje i u razlicitim povodima pisali putopise, bilješke i skice, prikaze ljudi, dogadaja, arhitekture i šarolikosti Bosne, svekolikih njenih ljepota što su vijekovima narastale i svojom razlicitošcu iskazivale univerzalnost. U tim pismenima nisu izmakli pažnji autohtoni bosanski jezik i pismo bosancica. Neki od njih su to svoje bilježenje, kao ovjencani trenutak jave, uoblicavali u stihove i pjesme. I to je ostalo kao svjedocenje arhaicnih naziva gradova i krajolika, raskošne ljepote bosanskog šara, što odolijeva vremenu i svim zloslutnim osvajanjima ove naše lijepe zemlje, u njenom trajanju. Od nadolaženja vizije i osjecanja koje narastaju poput jezerske i rijecne vode, poput covjekove nasušne potrebe za lijepim za dušu i oko, nastajali su stihovi sa obala Miljacke, Bosne, Drine, Une, Sane, Neretve, Bregave, Plive i nerijetko arhaicnih kutaka gradskih i seoskih cetvrti, sokaka i mahala s nazivima koji govore o slikovitosti domaceg jezika i njegovoj specificnosti. Mahala kojima je uvijek bio svojstven kult komšiluka, svojevrsnog hadžiluka ljubavi što je velicinom duha pretvarala poraz u pobjedu, a zlo u ljubav. Tradicija Bosne i Hercegovine je raznovrsna, bogata i protivrjecna. Po mišljenju mnogih putopisaca, neki gradovi, kao Sarajevo, Jajce, Mostar… i mnogi drugi, gradovi su muzeji pod otvorenim nebom. Bogatstvo doživljaja ljepote ovih gradova predstavljaju i specijalizirani muzeji, u kojima se nalaze zbirke vezane za pocetke i razvoj civilizacije i kulture s autohtonim nazivima. Mnogo toga ostalo je u pjesmama koje donosi ova knjiga.

Ja sam proša sito i rešeto, ovaj grdni svijet ispitao, otrovi mu čašu iskapio, poznao se s grkijem životom. Sve što biva i što može biti, meni ništa nije nepoznato; što god dođe ja sam mu naredan. Zla pod nebom što su svakolika čovjeku su prćija na zemlju. Gorski vijenac, jedno od najznačajnijih dela srpske književnosti, istoričesko sobitije kroz čije se stihove prostire ideja o nepokorenoj Crnoj Gori, poslednjem utočištu slobode, čija je sudbina da kao izviiskra raspali plamen borbe za oslobođenje od Turaka, nastao je iz pera poete, državnika, duhovnika, mislioca Petra II Petrovića Njegoša. U ovom delu neprolazne vrednosti Njegoš je iskoristio epizodu iz prošlosti kako bi opevao ključne istorijske događaje s kraja XVII veka, prikazao herojsko poimanje života i moralna načela patrijarhalnog čoveka, opisao ondašnje prilike na geopolitičkoj sceni i svakodnevicu tadašnjeg stanovništva, to jest njegove običaje, kulturu, verovanja i tradiciju. Petar II Petrović Njegoš napisao je izuzetnu tvorevinu, u koju se, prema rečima istoričara književnosti Jovana Deretića „sleglo svekoliko iskustvo, istorijsko, filosofsko i poetsko, čitavih epoha u životu pojedinih razdoblja i civilizacija“. Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija! Ako sablju poljubiš krvavu i zaploviš u noćne valove, sljeduje ti prahu svetkovanje.